Birthplace of Marco Polo, the First European
... Other explorers before him had changed the geography of the world. Marko Polo changed its history. We see Marko Polo as a fitting symbol of, and role model for, todays young Europeans, epitomising as he does those qualities of daring, initiative, imagination and intellectual curiosity ... (JG)

Ime moga oca, do jučer i njegovih nasljednika, je bilo evidentirano u posjedovnim listovima u katastru, grafički i opisno su bile označene površine pod kulturama, šumom, nacrtane kućice, gustrine, 1970. godine je sve snimljeno iz zraka i dokumentirano na prikladan način. Moj otac (rođen 1905. godine), je živio od poljoprivrede i ribarstva, nije s državom vodio sporove za uknjižbu na sudu, vjerovao je dokumentima i evidenciji na posjedovnim listovima, vjerovao je činjenici kako mu njegovu bašćinu ne može nitko osporiti i oduzeti.

Prije godinu dana temeljem zakona koji je donila hrvatska država je sva općenarodna imovina, koju su moj otac i drugi Žrnovci, nesmetano obrađivali stoljećima, kojoj im je vlasništvo priznala FNR Jugoslavija, preknjižena u zemljišnim knjigama na državu Hrvatsku. Državu u ovome nije priječila niti činjenica da su imali saznanje o vlasnicima i posjednicima; uredne evidencije u katastru, također u svojim arhivima dokumente koji govore o priznavanju vlasništva, te dokumente koji govore o kontinuitetu obrađivanja ovog zemljišta kroz tri stoljeća. Kaznili su svoje građane samo zato što su bili evidentirani kao posjednici katastru ali ne i u zemljišnim knjigama kao vlasnici. Nema razlike između ovog čina i otimanja zemlje bizonima s početka priče.

Što je najčudnije, za zemlju u Orlanduši, moj otac je prije 30 godina pokrenuo spor za dokazivanje vlasništva pred Općinskim sudom u Korčuli, za što ima i pravomoćnu presudu kojom mu se priznaje vlasništvo. Dragi moji državni administrativci vaše pitanje – Što ste čekali do danas?? nema smisla. Vlasništvo se ne može izgubiti čekanjem (ili u Hrvatskoj možda i može??)
Bizonima su namijenili zološke vrtove, a nama ostavili pravni put kako svoje posjede možemo vratiti nazad: očitovanje na katastru, prijedlog za mirno rješavanje spora prema Državnom javom odvjetništvu (za kojeg su unaprijed rekli da će biti odbijen), tužba na sudu, crtanje parcela, uknjižba u zemljišnim knjigama, itd. Naravno Država je zemlju sebi upisala jednim jedinim rješenjem.

Uputio sam se u tom smjeru, za dvije moje parcele koje su na popisu (ukupno je na ovaj način Žrnovcima otknjiženo nešto manje od milijun kvadratnih metara šume, vrtala, maslinka i dolaca). Očekivano, dva prijedloga za mirno rješavanje spora su mi odbijena. Čudno za posjed u Orlanduši za koji imam pravomoćnu presudu suda u Korčuli, koju je trebalo provesti u katastru i u zemljišnim knjigama. U svibnju prošle godine sam  pokrenuo parcelaciju; još trajeeeee crtanjeeee, a služba za katastar mi je prije par dana poslala rješenje kojim me u potpunosti briše i iz svojih  evidencija.
Baš imponira kako je to odjedanput hrvatska katastarska administracija postala brza i ažurna, brža i od njihovih ovlaštenih crtača parcela. Što je s ostalim poslovima koje je u ovu svrhu potrebno napraviti, koji zahtijevaju vrijeme a nisu baš niti jeftini. Samo crtanje parcele vridi više od prosječne mjesečne plaće, a u mom slučaju se radi od dvije. Eto, napravio sam kako mi je usmeno sugerirano, ali sam bio spor, a službi se žurilo izdati rješenje kojim me je izbrisala iz posjeda.

I sad mi pada na pamet na koji način je prije 60 godina FNR Jugoslavija priznala pojednicima vlasništvo nad zemljom, mom ocu bašćinu u Orlanduši i u Malom Dolcu. Utvrdili su činjenice i napisali rješenje - ne da uzimaju već daju u vlasništvo ono što su ljudi koristili i obrađivali ... A mene je po svitu bilo sram reć da sam iz Jugoslavije (jednom u Švedskoj u baru kad sam otkrio domovinu su se digli iza trpeze i ćapali maglu).

Moja današnja država na koju bih trebali biti ponosni doma i vanka (što i jesam, na otoku Korčuli sam bio 1990. među osnivačima HDZ-a, član prve korčulanske vlasti), koja se bori za PravDU, koja štiti interese manjina i malih ljudi, koja nam poručuje – budi ponosan! me je izbrisala iz posjedovnih knjiga, lišila me dvije bašćine koje su obrađivali moj pradida, dida, otac, još od sredine pretprošlog stoljeća, a koje su nam prethodne tri države priznavale. Za nastavak postupka ostavili su mi mogućnost žalbe na rješenje u roku od 15 dana, i trošak od 50 kuna ili dva i po kila gera.

Obzirom na činjenicu da je na našu bašćinu sada uknjižena država Hrvatska i da su nas izbrisali iz posjeda, svi vi koji ovo čitate s punim pravom sljedeće ljeto, bez ikakvih sankcija, možete koristiti naše kućice na bašćini u Orlanduši, pobrat grozje i masline u Mali Dolac, učinit vino, uje, .... Radi lakšeg snalaženja prilažem fotografije. Što je najgore, dragi moji zakonodavci i državni administrativci, ovakvim rješenjima ste otvorili mogućnost hrvatskoj policiji, da me za desetak dana kada budem na svojoj bašćini čisti masline ili riza lozu, otjera s posjeda i kazneno prijavi radi ometanja tuđeg vlasništva. (Ivan Grbin)
--> Žrnovske bašćine forum (savjeti, sugestije, katastar, odvjetništvo i sudska praksa vezani uz ovu tematiku)