|
|

|
Birthplace of Marco Polo, the First European
... Other explorers before him had
changed the geography of the world. Marko Polo changed its history. We see Marko Polo as a
fitting symbol of, and role model for, todays young Europeans, epitomising as he does
those qualities of daring, initiative, imagination and intellectual curiosity ... (JG) |
|
|
|
|
|
|
| > WEB
POOLS |
ANKETA - --> Prethodne
ankete |
|
| > NEWS
(vijesti pišu posjetitelji) --> Pošalji vijest |
ISLAND of KORCULA TODAY - IMAGE
---> 9/2/2010 - Bojice
(Djeca iz vrtića u Žrnovu) ... (Photo:
AM. Skokandić) |
9. veljače (Korčula) - Akcija Crvenog križa
Mladi Crvenog križa Korčula pozivaju vas na akciju „Zajedno u službi
čovjeka„ gdje će se vršiti kontrola šećera u krvi i krvnog tlaka, a
istovremeno prikupljati će se dobrotvorni prilozi za pomoć Haitiu i
poplavljenim područjima Hrvatske. U Korčuli akcija će biti 11.
veljače (četvrtak) u prostorijama Doma kulture u vremenu od 09 do 11
sati i u Sv. Antunu 12. veljače (petak) u prostorijama „Moje Sunce„
od 09 do 11 sati. Dođite i podržite našu akciju. (M. Milat) |
9. veljače (Korčula) - Maškare u Pecovom pubu i
Liburni
Evo malo slika maškara iz "Peco's Pub" i "Liburne". Zabavljali su
nas Elvis & ZZ Top. Slikao: Peco -->
Vidi slike |
9.
veljače (Pupnat) - Pupnat postiže rezultate u Zagrebu
Ovog vikenda u Zagrebu je održan prvi ovogodišnji juniorski turnir u
biljaru na kojem su sudjelovala i tri igrača Biljarskog Kluba Pupnat.
Za Pupnat su igrali Petar Stanišić (jedna pobjeda), Franjo
Damir Kiš (dvije pobjede) te Mate Liam Farac treće
plasirani na turniru s četiri pobjede. Mate je poražen u polufinalu
s 6-2 od konačnog pobjednika turnira.
"S obzirom kako naši mladi igraju samo oko godinu i po, od
otvaranja naše biljarnice, vrlo smo zadovoljni njihovim rezultatima.
Mnogi ljudi/roditelji u "Ground Zero" biljarnici u kojoj se igralo
su nam dolazili čestitat. Sva trojica imaju tek 17 godina i imaju
ovu i sljedeću godinu natjecanja na juniorskoj razini" - kaže
Marko Farac predsjednik kluba. (D. Vlašić) |
9.
veljače (Korčula) - In memoriam Pero Tedeschi
Kaže se da upravo pogrebi najslikovitije
obilježavaju i određuju značaj i veličinu pokojnika. Može se
slobodno reći da je to slučaj sa Šjor Perom Tedeschi, kojeg je
povodom njegove smrti ispratila Korčula i otok svih struktura i
dobri.
Njegov odnos prema ljudima, okolini, poslu porodici bio je pun
odmjerenosti, takta, sadržajnosti i dostojanstva i diskretne
otmenosti. Svugdje oko sebe širio je duh veselosti, optimizma,
tolerancije, a nadasve osjećaj i ljubavi prema gradu Korčuli, njenoj
povijesti, tradiciji, kulturnom i gospodarskom napretku.
Rodjen 6.10.1920. u poznatoj korčulanskoj porodici Tedeschi od oca
Iva, poznatog bankara, knjižnjičara, putničkog agenta, dramskog
djelatnika, autora sedmog kolpa korčulanske moreške i majke Vinke
rodj. Depolo Kikiriš. Umro je 6.2.2010, a pokopan 9.8.2010 na
mjesnom groblju u Korčuli. U mladosti je bio odličan sportaš,
kapekaš, da bi nakon školovanja u Korčuli završio trgovačku
akademiju u Zagrebu.
Kao mlada osoba uključio se u napredni lijevi antifašistički pokret
u Korčuli, kojeg je organizirala KPJ i SKOJ, medju korčulanskom
mladosti, inteligencijom, te radništvom. U sastav XXVI dalmatinske
udarne divizije uključio se aktivno u Narodno oslobodilačku borbu (NOB).
Nakon slavnog borbenog puta divizije premješten je na Maltu u
bolnicu (La Veletta Genaral Hospital 39). U toj bolnici bilo i
drugih boraca NOP-a iz Korčule, a kao učesnik NOP –a, tamo je već
kao liječnik radio Korčulanin Dr Karlo Pansini. Nakon izlaska iz
bolnice, takodjer na Malti je u tranzitnom kampu NOP-a uspješno je
završio topnički kurs.
Iz Malte prebačen je u slavnu Prvu proletersku brigadu, provevši dio
vremena u Istri i Trstu, gdje je pored vojnih zadaka u jedinici,
često učestvovao u dogovorima sa predstavnicima lokalnog talijanskog
stanovništvom, lojalnog NOP-u i nekompromitiranog suradnjom sa
fašistima.
Nakon pobjede nad naci-fašizmom, demobiliziran je na vlastiti
zahtjev, te se odmah vratio u svoju Korčulu, gdje je sa svojim
prijateljima iz mladosti odmah pristupio obnovi ratom razrušene
Korčule. Postao je osnivačem i direktorom novog gradskog trgovačkog
poduzeća ZABRIG.
Nakon prelaska u novoformirano općinsko trgovačko poduzeće GRADINA,
od nje je vrlo brzo napravio respektabilno poduzeće reginalnog
značaja, proširio suradnju sa tadašnjim ŠIPADOM iz Sarajeva,
izgradio moderno skladište i pekaru Strećici, obnovio i modernizirao
sve stare prodavaonice, svih asortimana i roba, te nabavio prve
moderne kamione za snabdijevanje otoka.
Otvorio je i prvi supermarket u Korčuli, u tadašnjem domu Partizana,
kojeg je kao ondašnju Sokolanu, nagradio njegov otac, sa grupom
tadašnjih Korčulanskih poduzetnik prije 2. sv. rata. Izgradio je i
zamjensku sadašnju sportski dvoranu Osnovne škole. Bio je i direktor
Sportskog centra Badija, gdje su boravili, trenirali i odgajali se
ugledni sportaši ondašnje Jugoslavije: Cerar, Čaklec, Ante Kostelić
i drugi, kao brojna mladež.
U njegovo vrijeme na Badiji napravljeni su gotovo svi postojeći
sportski objekti, podignut kat na krilu franjevačkog dormitorija,
izgradjena velika cisterna, te obnovljena poljoprivreda na badijskom
polju. Takodjer, tada je na Badiji otkriven je važni arheoloski
nalaz – Badijski neolitski noževi, sada u Gradskom muzeju.
Njegov volonterski rad u gradskoji lokalnoj politici, gotovo je
neizmjerljiv. U dva mandata bio je Predsjednik tadašnje Mjesne
Zajednice Korčula, član Skupštine i vijeća MZ u nekoliko mandata, te
viječnik u SO Korčula. Bio je predsjednik MZ Korčula, kada je
Korčula dobila nekoliko važnih gospodarskih i infrastrukturnih
objekata: ACY Marinu,novi autobusni kolodvor, novu poštu, moderni
kanalizacioni sustav.
Kao predsjedniku Mjesne zajednice Korčula uručena mu je u Korčuli
donacija od miljun US dolara Brown fondacije Texas iz SAD, za obnovu
Palače Arneri, kojom su završene 3, od predvidjenih 4 faza. To je
inače bila najveća pojedinačna strana donacija u ondašnjoj
Jugoslaviji. Na ceremoniji dodjele u Korčuli nazočio je izaslanik
Veleposlanstva SAD u SFRJ iz Beograda, brojni gosti TV, novinari, te
Lady Maclena i Sir Fizroy Maclean –a, koji su šjor Pera na značajnim
mjestima spomenuli u svojim poznatim knjigama i memoarima na
engleskom jeziku. Njegova sklonost ka kulturi i umjetnosti bila je
njegova opcesija, zadovoljstvo i hobby.
Bliski poznavaoci tvrde da je gotovo "prima vista" mogao na pikolu –
svojim svojevrsnim zaštitnim znakom – znao odsvirati komplicirane
dijelove čuvene uvertire Rosinijeve opere "SEMIRAMIDE". Bio je
dugogodišnji član i jedan od voditelja RKUD–a i KUD Moreška neumorno
je dolazio na prove širio optimizam, veselje i zadovoljstvo medju
članovima, a naročito mladima. Pjate od mužike udara je gotovo do
kraja života. Ogledao se i kao amaterski glumac u kultnom
partizanskom filmu Branka Bauera "Pod sumnjom" snimanog u Korčuli. U
čestima raspravama sa poznanicima i mladosti koja ga je rado slušala
u Planjakum udro i razborito pričao je, objašnjavao, moderirao i
smirivao zapaljene dijaloge o kompliciranim dnevnim i prošlim
političkim dogadjaima iz NOB-a, Domovinskog rata, isključivo na
principima tolerancije, uvažavanja fakti, bez strasti, objektivno i
bez velikog subjektivizma.
Nosilac je brojnih priznanja i odlikovanja, te prošlogodišnje
nagrade Grada Korčule za životno djelo. Iza sebe ostavio je suprugu
Mariju rodjenu Jež, sina Iva, kćerku Jasnu, sestru Dr. Bojku
Cviličević, 2 unuka, jednu unuku te 4 praunuka. (B. Marelić)
|
8. veljače (Korčula) - Obavijest iz Gradske
knjižnice Ivan Vidali Uredništvo biblioteke Žilković
Slijedom raspisanog Natječaja za najbolje
književno djelo, na adresu uredništva biblioteke Žilković u
predviđenom roku pristiglo je pet prijava. Prijave zadovoljavaju
uvjete navedene u natječaju i Uredništvo će sve pristigle radove
uzeti u razmatranje. Radovi (2 prozna i 3 lirska teksta) prijavljeni
na natječaj biblioteke Žilković su: 1. Priča iz djetinjstva, šifra:
KMK 1968 2. Moja prva pustolovina , šifra: Rampada 3. Sam na pučini,
šifra: Argonaut 175 4. More od papira, šifra: Matematičarka 5. Po
tujin morima – pod tujin vitrima, šifra: pomorac 516.
Uredništvo će nakon izbora objaviti odluku o najboljem prijavljenom
djelu koje će se tiskati u biblioteci Žilković u izdanju Gradske
knjižnice Ivan Vidali u 2010. godini. Izvješće o radu Gradske
knjižnice Ivan Vidali u 2009. godini objavljeno je na web stranici
knjižnice gk-korcula.hr
(TG) |
7. veljače (Žrnovo) - Maškare (1)
Evo još fotografija s subotnje maškarane zabave u Domu u Kampušu .. -->
Slike |
8. veljače (Korčula) - Vodiči Korčule kroz priču i
sjećanja
Društvo turističkih vodiča i pratitelja Korčule povodom Međunarodnog
dana turističkih vodiča poziva sve one koji vole naš grad da dođu na
okrugli stol na temu ˝Vodiči Korčule kroz priču i sjećanja˝ u
četvrtak 11. veljače u atriju Doma kulture u 18:00 sati. Dođite
i uživajte u jednom djeliću korčulanske povijesti! (S. Amadeo) |
7. veljače (Žrnovo) - Maškare
Evo desetak fotografija s subotnje maškarane zabave u Domu u Kampušu .. -->
Slike |
7.
veljače (Korčula) - Stručnjaci Peto Instituta iz Budimpešta tri
tjedna sa djecom Udruge Moje sunce
Posredovanjem Centra za rehabilitaciju iz Rijeke u prostorijama
Udruge «Moje sunce» protekla su tri tjedna boravili konduktori –
terapeutkinje poznatog "Peto instituta" iz Budimpešte. Djeci Udruge
koja imaju motoričke teškoće i teškoće u kretanju, pružali su
potreban edukacijski i medicinski tretman po tkz. Peto metodi -
nazvanoj po utemeljitelju instituta dr. Andreasu Petu iz Budimpešte
koja se temelji na činjenici da i pored oštećenja, živčani sustav
još uvijek ima mogućnosti stvoriti nove neuronske veze.
«Ta mogućnost potiče se uz pomoć pravilno vođenog i aktivnog
procesa učenja i rehabilitacije. Primarni cilj nije samo strogi
razvoj motoričkih funkcija, već razvoj cijele biološke osobnosti.
Želja nas roditelja je bila da između ostalog i na ovaj način
poboljšamo motoričke funkcije naše djece», rekao je Predsjednik
Udruge Željko Nobilo, dodajući kako su još u listopadu prošle
godine medicinski stručnjaci iz Budimpešte u Korčuli izvršili
preglede djece radi planiranja terapija.
U program tretmana koji je trajao od 18. siječnja do 7. veljače bilo
je uključeno ukupno devetero djece kojima su mađarski
konduktori–terapeutkinje Barbara, Anna i Agy svakodnevno od 09 do 16
sati pružale potreban medicinski i edukacijski tretman.
Sredstva za provedbu ovog projekta nazvanog "Majka za dijete" djelom
je osigurala Udruga Moje sunce, a djelom su u cijenu ukupnih
troškova tretmana participirali i sami roditelji djece s teškoćama u
kretanju. Cijena edukacijskog tretmana po svakom terapeutu iznosi
1000 EUR-a tjedno. Dakle za tri tjedna 3000 eura po jednom
terapeutu, odnosno ukupno 9.000 eura za rad svih triju
terapeutkinja. Pored rada, posebno se plaćaju putni troškovi i
transport potrebne opreme iz Budimpešte. Udruga je pokrila i
troškove prehrane u HTP-u Korčula, a smještaj terapeutkinja i
liječničkog tima osigurala je u svojoj kući bez naknade obitelj
Elze i Jakše Brčić iz Korčule, pa im se članovi Udruge posebno
zahvaljuju na susretljivosti i pomoći. Ponovni dolazak medicinskog i
konduktorskog tima iz Budimpešte Udruga će organizirati još jednom u
ovoj godini vjerojatno krajem mjeseca lipnja. (Nenad
Kosović) |
5. veljače (Viganj) - Maškare u Vignju
Obavještavaju se svi zainteresirani da će se u subotu 6.veljaće s
početkom u 21 sat u Hrvatskom Domu U Vignju održati maškare.
Prisutne će zabavljati grupa Zvuci Jadrana. Uz bogatu lutriju,
dijeliti će se i nagrade za najbolje maske. (IP) |
4.
veljače - Šegedinova zemlja
"Znam ih, znam stare baštine...A vidiš, pred nekih mjesec dana
prolazio sam pristrankom nekim, da bih se spustio u uvalu jednu.
Volim otkrivati nove žale, bjelilo njihovo...I naišao sam tako na
krčenje nove baštine. Otac i sin rili su šikaru i stvarali prve doce
vinograda. Kao u snu, vjeruj mi. Tako je počelo...Otac već gotovo
starac sav u krpama, ispečen od sunca, obrastao u sijedu bradu, a
sin jednako u krpama i zarastao u gustu crnu bradu. Nikoga u
blizini, nikoga u daljini, samo goruće sunce nad nama, gusto šikarje
oko nas, a za leđa daleka, beskrajna površina mora. Sam odjek
mašklina, bata, poluge i mukli hak prsiju ponekad...Ponekad se učini
da i nema te razlike između tog žilja, zemlje, kamenja i tih
sagorjelih udova ljudskih, što su se zavukli u zemlju, isprepleli sa
žiljem i kamenjem, što su se zagrizli u to šikarje i kao hijene
ruju, prevrću. Ali ono što osvježava je zemlja, koju su ta dva bića
ostavljala za sobom: sređeni doci i budući vinograd. Čovjek
preobličava šikaru i zemlji daje svoje lice!...I nema te riječi koja
bi odvela i zavela od te strasti. Pozdrav i rad...Pred tom strašću
što preobličava šikarje u sređene doce sve postaje smiješno. I sam
sebi izgledao sam kao priviđenje. Prepoznao sam njega starca pa i on
mene prepoznao, ali to nismo odali jedan drugom. Suvišno?...Kao mlad
čovjek otišao je u Ameriku, ostao tamo dvadeset godina. Vratio se,
sagradio kuću, oženio se. Ne znam koliko djece ima, ni kakovi su,
ali eno jednog tu, uz njega. Prati ga u radu i dodaje mu oruđe kada
su potrebni veći zahvati i napori. A tamo u kutu, vidim haljetke
plave, iskrpane i neki modrikasti kotlić: hrana za ovaj dan...Pa
opet gledam te ruke, leđa, noge u zemlji, sa zemljom i korijenjem,
na kamenu, pod kamenom. I hak iz prsiju, kada je udarac
najteži...Osjećam veliko nebo nad nama, pučinu u daljini i slapove
sunčanog žara kako se razlijevaju po nama. Otišao sam, odlučivši da
se vratim večerom, kada ću u sutonu, u noći, pogledati buduću
baštinu bez njih. I došao sam. Zvijezde su se već zapalile bile na
nebu, ali vinograd još nije bio sam. Sjedili suna kamenju, uz
kotlić, i jeli. Naziralo se to tek...Čulo se samo kako limene
viljuške udaraju o metal kotlića. Nikakve riječi: samo noćurci na
sve strane. Kakva dubina. Gledao sam ih i tonuo..."
Ovo je odlomak iz pripovjetke "Stare baštine" od Petra Šegedina.
Neki će reći da ova priča nema veze sa sadašnjicom. Da, sadašnje
vrijeme sa svojim zakonima, "pravnom državom", integracijama,
strankama, vladama, prosperitetom, rastom bedepea, kunama,
eurima...a gdje su ljudskost, moral, poštenje i pravda na kraju. Da,
ovo drugo je na strani ljudi i njihovih potomaka. Žalosno je da ima
ljudi koji se naslađuju problemima u kojima se našao Ivan i mnogi
drugi. Jer su njihovi preci dobili zemlju mukte! Od koga? Države se
mijenjaju, propadaju, vlasti dolaze i odlaze, zakoni se mijenjaju. A
zemlja? Ona treba ostati ljudima iz Šegedinove priče.(DJ) |
3. veljače HTP Korčula prodaje naselje Bon Repost
prije privatizacije
HTP Korčula dioničarima će predložiti prodaju turističkog naselja
Bon Repos, za koje će tražiti 124,4 mil. kuna. Ako se naselje na
natječaju na proda po procijenjenoj vrijednosti, od skupštine
dioničara se traži da, uz suglasnost HFP-a, ovlasti Nadzorni odbor
da odredi drugu cijenu. HTP Korčula je u većinskom državnom
vlasništvu a posjeduje četiri hotela. Prodaja Bon Reposa trebala bi
donijeti sredstva za preustroj i financijsku konsolidaciju, što bi
bio uvod u konačnu privatizaciju HTP Korčula. (briefing.hr) |
2.
veljače (Korčula) - Maškare u gradu
Nakon duge i teške bolesti kad smo već promislili da smo ostali
defešta bez naše drage Stare Liburne, odjedanput nan se vratila,
iznenada, doduše ne u starome sjaju ali kakva je - takva je, naša je
i to je to. Zahvaljujući temu već tri subote kristalna bal dvorana
ordinira i maškare su u Korčuli ponovo na sceni. Tako fala bogu
traje već treču subotu. Kupuje se roba, kroji se, šije, pituraje,
kreira, dizajnira i koreografira. Ali to se mora doć vidit na mistu
lica, još dvi subote u 9 navečer, u Krislanoj bal dvorani Liburne.
Dosad smo na repertoar vidili svašta: anđeli, klauni, vitezi,
krajica, sponzoruša, žutih i bilih kuća, koza i kozliča a bome je
bilo i prestava na aktuelne teme. Sve u svemu puno lipih maškara,
kako i priliči ovemu stajunu. Fala Bogu ni bilo skandeli, barem ne
ozbiljnih. Jeste li miritali i hoče li se kogo takat koga (oli nedaj
Bog Vas) dođite i vidite svojin očima, a ne čekat da Van kogo sve to
ispripovida.
U prošlu subotu su bile pjatance i takmičenje u parićavanju krauta i
kobasica po staroj shemi -Borak, Sv Nikola, Stari grad, Biline i Sv
Antun . Po mudroj prosudbi cinjenoga žirija, potla puno mumanja i
degustiranja odlučili su da je Sveti Nikola najboje pariča kraut.
Bogu fala da su i oni napokon našli svoju sportsku disciplinu u
kojoj su dobri i ovo je prvi put da su pobjedili.
U subotu što dohodi priprema se velika ekipa sa velikin programon.
Ako dosad niste bili kapaci doć, nemojte tradit i ovu propustit! Još
su samo dvi subote! Bonkulovići Vas i ovin puten pozivaju da
podržite naše stare tradicije u maškaravanju, ludanju, mahnitanju i
smihu. Dojdite, čekamo Vas. Ako vam triba stol za sidit i kripit se
od balanja, nazovite Fjorino 711942. Stojte nan dobro i obavezno
hote vidit u atrij Liburne našu izložbu ČASNI PRECI! Možda se na
kojoj slici i pripoznate. (Vaši Bonkulovići) -->
Slike
-->
Izvještaj s pijatancija (pdf) |
2.
veljače (Smokvica) - Blagdansko slavlje u čast Gospe Kandelore
Brojni Smokvičani u rodnom mjestu, diljem
domovine i u svijetu u utorak 2. veljače svečano su obilježili
blagdan svoje nebeske zaštitnice Gospe Kandelore i Dan Općine
Smokvica. Blagdansko slavlje započelo je polaganjem vijenaca i
paljenjem svijeća ispred Glavnog križa u mjesnom groblju, a
nastavljeno promenadnim koncertom Narodne glazbe Smokvica na
mjesnom kolodvoru. U župnoj crkvi Blažene Djevice Matije od
Očišćenja obavljen je blagoslov svijeća, nakon čega je održana i
velika blagdanska procesija sa zavjetnim kipom Gospe Kandelore kroz
mjesto, a koju je u nazočnosti brojnih vjernika, čelništva Općine
Smokvica, župnika svih korčulanskih župa, kumpanjola, mjesnih „popivalovića“,
požeške Gradske straže, dubrovačkih Trombonijera i ostalih gostiju
predvodio župnik iz Vele Luke don Večeslav Magdić.
Po završetku blagdanske procesije održano je u župnoj crkvi svečano
euharistijsko slavlje i koncelebrirana sveta misa, a koju je također
predvodio don Večeslav Magdić. Poslije podne je na velikoj mjesnoj
pijaci ispred župne crkve, a pod vodstvom kapitana Jakše Pecotića
Petrušca održan glavni godišnji nastup i folklorni program VU
Kumpanjija. Inače, blagdanskom slavlju prethodio je koncert crkvenih
pjevačkih zborova otoka Korčule u župnoj crkvi Blažene Djevice
Marije od Očišćenja, u kojem su nastupali Mješoviti župni zbor
Svih svetih iz Blata, Mješoviti crkveni zbor župe Sveti Marko
iz Korčule i Crkveni pjevački zbor Don Jakov Salečić iz
Smokvice. (Dinko OREB) |
1. veljače (Žrnovo) - Maškare
Evo tridesetak fotografija s subotnje maškarane zabave u Domu u
Kampušu .. -->
Slike |
31. siječnja (Žrnovo) – Žrnovci i američki bizoni
Prije više od stotinu godina moj dida kao
i mnogi Žrnovci neometano su, baš poput Zane Greyevih bizona na
američkom divljem zapadu, obrađivali zemlju, rili dolce, sadili
vinograde, gojili koze i tovare, plodovima zemlje hranili fameje...
Bizone su malo po malo istrijebili trgovci kožama, mesom,
lovokradice, došljaci s Istoka su im oteli životni prostor. Danas se
mogu vidjeti jedino na filmovima ili sresti u živo u zološkim
vrtovima. Na dobrom smo putu, da se slična sudbina dogodi i nama,
Žrnovcima ali i drugima, kojima hrvatska država slovom zakona
postupno «puja» posjede, bašćine, dolce, maslinike, poljske kućice,
itd.

Prvi pisani trag vezan uz bašćinu kojeg posjedujem je
sudska dioba moga pradide Antuna od 31. listopada 1921. godine
(taksirana s 10 dinari Kraljevine SHS). Govori o imovini; najmovno
pravo i vlasništvo, opisom; dolci, kućice i gustrine, sve kultivirano
sigurno polovinom 19. st., koji obrađuju i koriste njegovi
nasljednici i danas. Austrougarska država, također Kraljevina SHS im
nije sporila pravo na tu zemlju koju su obrađivali.
Kotarska komisija FNR Jugoslavije za agrarnu reformu i kolonizaciju
1947. godine svojom odlukom mom ocu priznaje vlasništvo na česticama
zemlje u Orlanduši i Malom Dolcu na kojima je on, njegov otac i dida
imao najmovno pravo.

Vlasništvo mu je priznala država od koje me je
ponekad, dok sam bio pomorac, bilo sram. Poricao sam je na sličan način kao
što je sveti Petar nijekao Isukrsta. Sakrivao sam odgovor na pitanje
- Odakle si? U svim državama osim u Rusiji, gdje su nas cijenili iz
drugih razloga, sam govorio da sam iz Malte (Amerikanci i zapadnjaci
nisu niti znali gdje je to).Ime moga oca, do jučer i njegovih nasljednika, je bilo evidentirano
u posjedovnim listovima u katastru, grafički i opisno su bile
označene površine pod kulturama, šumom, nacrtane kućice, gustrine,
1970. godine je sve snimljeno iz zraka i dokumentirano na prikladan
način. Moj otac (rođen 1905. godine), je živio od poljoprivrede i
ribarstva, nije s državom vodio sporove za uknjižbu na sudu,
vjerovao je dokumentima i evidenciji na posjedovnim listovima,
vjerovao je činjenici kako mu njegovu bašćinu ne može nitko osporiti
i oduzeti.
Prije godinu dana temeljem zakona koji je donila hrvatska država je
sva općenarodna imovina, koju su moj otac i drugi Žrnovci, nesmetano
obrađivali stoljećima, kojoj im je vlasništvo priznala FNR
Jugoslavija, preknjižena u zemljišnim knjigama na državu Hrvatsku.
Državu u ovome nije priječila niti činjenica da su imali saznanje o
vlasnicima i posjednicima;
uredne evidencije u katastru, također u svojim arhivima dokumente koji
govore o priznavanju vlasništva, te dokumente koji govore o
kontinuitetu obrađivanja ovog zemljišta kroz tri stoljeća. Kaznili
su svoje građane samo zato što su bili evidentirani kao posjednici
katastru ali ne i u zemljišnim knjigama kao vlasnici. Nema razlike
između ovog čina i otimanja zemlje bizonima s početka priče.

Što je najčudnije, za zemlju u Orlanduši, moj otac je
prije 30 godina pokrenuo spor za dokazivanje vlasništva pred
Općinskim sudom u Korčuli, za što ima i pravomoćnu presudu kojom mu
se priznaje vlasništvo. Dragi moji državni administrativci vaše
pitanje – Što ste čekali do danas?? nema smisla. Vlasništvo se ne
može izgubiti čekanjem (ili u Hrvatskoj možda i može??)
Bizonima su namijenili zološke vrtove, a nama ostavili pravni put
kako svoje posjede možemo vratiti nazad: očitovanje na katastru,
prijedlog za mirno rješavanje spora prema Državnom javom
odvjetništvu (za kojeg su unaprijed rekli da će biti odbijen), tužba
na sudu, crtanje parcela, uknjižba u zemljišnim knjigama, itd.
Naravno Država je zemlju sebi upisala jednim jedinim rješenjem.
Uputio sam se u tom smjeru, za dvije moje parcele
koje su na popisu (ukupno je na ovaj način Žrnovcima otknjiženo
nešto manje od milijun kvadratnih metara šume, vrtala, maslinka i dolaca).
Očekivano, dva prijedloga za mirno rješavanje spora su mi odbijena.
Čudno za posjed u Orlanduši za koji imam pravomoćnu presudu suda u
Korčuli, koju je trebalo provesti u katastru i u zemljišnim
knjigama. U svibnju prošle godine sam pokrenuo parcelaciju;
još trajeeeee crtanjeeee, a služba za katastar mi je prije par dana
poslala rješenje kojim me u potpunosti briše i iz svojih
evidencija.
Baš imponira kako je to odjedanput hrvatska katastarska
administracija postala brza i ažurna, brža i od njihovih ovlaštenih
crtača parcela. Što je s ostalim poslovima koje je u ovu svrhu
potrebno napraviti, koji zahtijevaju vrijeme a nisu baš niti
jeftini. Samo crtanje parcele vridi više od prosječne mjesečne
plaće, a u mom slučaju se radi od dvije. Eto, napravio sam kako mi je
usmeno sugerirano, ali sam bio spor, a službi se žurilo izdati rješenje
kojim me je izbrisala iz posjeda.
I sad mi pada na pamet na koji način je prije 60
godina FNR Jugoslavija priznala pojednicima vlasništvo nad zemljom,
mom ocu bašćinu u Orlanduši i u Malom Dolcu. Utvrdili su činjenice i
napisali rješenje - ne da uzimaju već daju u vlasništvo ono što su
ljudi koristili i obrađivali ... A mene je po svitu bilo sram reć da sam
iz Jugoslavije (jednom u Švedskoj u baru kad sam otkrio domovinu su
se digli iza trpeze i ćapali maglu).
Moja današnja država na koju bih trebali biti ponosni doma i vanka
(što i jesam, na otoku Korčuli sam bio 1990. među osnivačima HDZ-a,
član prve korčulanske vlasti),
koja se bori za PravDU, koja štiti interese manjina i malih ljudi,
koja nam poručuje – budi ponosan! me je izbrisala iz posjedovnih
knjiga, lišila me dvije bašćine koje su obrađivali moj pradida, dida,
otac, još od sredine pretprošlog stoljeća, a koje su nam prethodne
tri države priznavale. Za nastavak postupka ostavili su mi mogućnost
žalbe na rješenje u roku od 15 dana, i trošak od 50 kuna ili dva i
po kila gera.

Obzirom na činjenicu da je na našu bašćinu sada
uknjižena država Hrvatska i da su nas izbrisali iz posjeda, svi vi
koji ovo čitate s punim pravom sljedeće ljeto, bez ikakvih sankcija,
možete koristiti naše kućice na bašćini u Orlanduši, pobrat grozje i
masline u Mali Dolac, učinit vino, uje, .... Radi lakšeg snalaženja
prilažem fotografije. Što je najgore, dragi moji zakonodavci i
državni administrativci, ovakvim rješenjima ste otvorili mogućnost
hrvatskoj policiji, da me za desetak dana kada budem na svojoj
bašćini čisti masline ili riza lozu, otjera s posjeda i kazneno
prijavi radi ometanja tuđeg vlasništva. (Ivan Grbin)
-->
Žrnovske bašćine forum (savjeti, sugestije, katastar,
odvjetništvo i sudska praksa vezani uz ovu tematiku) |
29.
siječnja (Žrnovo) - Sjećanje na holokaust u žrnovskoj školi
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
športa Republike Hrvatske donijelo je 2003. godine odluku da se
svake godine 27. siječnja obilježava kao Dan sjećanja na holokaust i
sprječavanje zločina protiv čovječnosti. Tada su sovjetske trupe
ušle u ozloglašeni logor Auschwitz.
U povodu obilježavanja toga dana i na temu holokausta, u Osnovnoj
školi „Ante Curać – Pinjac“ u Žrnovu organizirana je projektna
nastava s učenicima od 5. do 8. razreda. Projekt su vodile
nastavnice: Snježana Ćenan, Jasna Šegedin, Fani Šegedin i
Milka Skokandić. Obrađene su četiri teme koje su na kraju
objedinjene u zajednički plakat. Učenici 7. razreda uvodno su
govorili o pojmovima vezanim uz holokaust. Slijedili su osmaši s
matematičkom temom. Učenici 6. razreda imali su kratki prikaz
Dnevnika Anne Frank. Završni dio osmislili su petaši obradom
nagrađenog filma Život je lijep. I na kraju, za sve nas, kao što je
rekao George Santayana: “Oni koji ne mogu zapamtiti prošlost,
osuđeni su da je ponavljaju.” (M. S.) |
27.
siječnja (Korčula) - Projektni dan u OŠ Petra Kanavelića Korčula
Danas smo putovali kroz vrijeme. Bez
vremeplova. Imali smo dan bez školskog zvona – projektni dan koji
smo nazvali „Moj grad u vremenu“. Nastavnici su nam ponudili čak 31
projekt, a mi smo mogli birati onaj koji bi željeli istraživati. Svi
učenici su bili uključeni - u centralnoj i u područnim školama.
Zamišljali smo Korčulu u budućnosti, istraživali smo prošlost,
promjene u vremenu i poveznice kroz vrijeme. Pronašli smo kako je
grad nekad izgledao, kako su izjavljivali ljubav, kako su kantali i
činili slatko naši stari, kako su se igrali… Koga zanima više neka
zaviri u --> letak.
A to smo mi - medijska grupa – zabilježili za sve vas koji ćete doći
na u kino salu „Liburna“ na prikaz našeg, drugog po redu, uspješno
provedenog školskog projekta. Budite strpljivi, javit ćemo vam se
otprilike za dva tjedna. (CT) |
27.
siječnja (Žrnovo) - Maškare
U subotu /23. veljače/ u Areni Kampuš „Vilani" su pokazali da znaju
i umiju održati tradiciju maškaravanja. Bilo je veselo, puno
maškaranih grupa i originalnih kostima. Od Plesa sa zvijezdama do
Labuđeg jezera, grupe Village People i morskih zvijezda nedostižnih
bez dozvola za ribarenje….pogledajte! -->
Slike |
|
|
|
|
|
|
|
|