Kad je niki dan u Sabor bila rasprava o pravima beštija, krepa san o smiha. Evo zašto. Siti san se kako je prin dvaest godina u Pupnat jedan gudin posta poznat samo zato što ga je pri klanju falilo. Onda je on bidan brže boje uteka, ma što uteka, latili ga danima po selu i kako ga ni niko moga ćapat, dali mu ime Sebastijan Kou, po tadašnjemu rekorderu na sridnje pruge.

To ni sve, ima još ona ćakula da je niki lovac u jednemu našemu selu ima pasa, pa kad bi ga odve ulov i spara u koju zvir, ovi bi se kučak od tira tako pripa, da bi bidan smista škiva pudoma i sakri se u konobu iza bačve. Lovac bi, pričaju judi, za opravdat investiciju u tega pasa, napuni pušku i poče ga trenirat tako da bi mu sparava blizu uši tir, po tir, nebi li se beštija navikla na ti strepit.

Tima iživjavanjima, govoru predlagači zakona, je u Hrvatsku odzvonilo i danas biš moga zaglavit u pržun, ako se greš smijat oli krivo pogledat koju gušćericu. Spremaju se strogi i oštri zakoni, s tin što će oni o kolinju, naročito u Slavoniju, malo pričekat. Po ričima ministra Čobankovića, to vaja još malo pritrest u koje čitanje u Sabor, jerbo puno domaćinstava bi umrilo odgladi ka bi išli klat po propisima.

Zna se da je te stroge propise donila EU. Tamo se ne smi gudina koknut tek tako, pa da on skviči i peči se, kako ovi Finci pobjednici na Euroviziju. Ne, ne, tih zločina više na selima na smi bit, nego je majčica Evropa propisala da se triba doć gudinu lipo odma izjutra u košaru, pitat ga što mu se čini, kako će danas vrime, onda, boli li ga škinja od spanja i polako s njin na miru popit kavu u koju se stavi malo droge za spat. Kad on zaspi zove se stručnjaka koji će sve provjerit i onda ga ubit.

To ubijanje na taki način se u Evropi zove «Doji bahane neću te» i ko za vraga govoru euro birokrati, smišljeno je u Hrvatsku, na središnjemu dilu našega škoja u Smokvicu.

Ni čudo, jerbo je Banac, ko dite iz naše županije, zna za ti humani pristup bahanima, pa je prvi poentira za govornicu u Sabor i zaveli svima diljen Lipe naše, kako nima više majci tih svinjarija i klanja po selima u Hrvatsku. Sve će to ubuduće činit plaćeni ubojice, potiho i profesionalno, bez suvišnega roktanja

Što se tiče drugih beštija u ovi zakon, čuje se kako će bit zabranjeno maškama i pasima davat imena judi. Bar ona češća. Eeee, odma moran reć da se s tin slažen i uvik me smetalo kako je moj susid svoga maška zva Jerko, a oni drugi Robert.

Uglavnon od ovega zakona se očekuje puno poboljšanja, tako da se odma mogu složit s primjedbon zastupnika Damira Kajina, a hoće reć da se nesmi pretjerivat, pa da kašnje ne bi po Arsenovoj bilo ono ne zna se ko je čovik, a ko pseto.

To je to, od gorućih problema na državnu razinu.

U Korčulu na raskršću izlaza obilaznice kroz Žrnovo je tribala 25. ovega na rođendan pokojnega ljubičice proradit semaforizacija. Budući se kako govoru crveno svitlo na semafore ni hotilo palit, svečano otvorenje je pomaknuto, ali to ni važno. Važnije je što se vidilo na pokusnemu paljenju otih semafora, a to je da crveno svitlo kad gori, svitli malo žešće nego ono narančasto ili kako ga zovemo žuto. Sad se još nezna radi čega i jeli slučajno da baš crvena svitla goru malo žešće, ali ni to ni važno, koliko činjenica da nan je naše Poglavarstvo na čelu s gradonačelnikon postavilo prve semafore na škoju. I sad, ala, neka na drugu bandu škoja reču da su razvijeniji od nas.

Umisto zakjučka bi samo konstatira i apelira.

Dakle, sovin je semaforima završi projekat zaobilaženja Žrnova u vožnji priko otoka, pa bi sad poruči biračima da na slijedećin izborima obvezno zaobađu jednega Žrnovca na listama.

Slobodan Suncobran, 30. svibnja 2006.