Gospodine Mihajlo

Gorbačov, sritan ti 75 rođendan i fala što si cili svit oslobodi velike crvene nevoje, najveće što je ikad spopala čovičanstvo od početka do danas. Fala ti što si kako pametan čovik reka, pun mi je kufer ovega komunističkega sranja. I fala ti što si svoj rođendan doša proslavit baš u Hrvatsku namore, di je nikima usijanima tupanima potrebito reć da se ugledaju ute. Ne znaju da nijanke malo nisu ostali manji komunjare, iako su se prozvali drugin imenon. Toliko o rođendanu za povijest.

Propito je za krepat o smiha koliko se priviranja na englesku političku scenu odražavaju na strepite u naš dil Evrope. Znano je da euro drugovima u Bosnu pašu najviše muslimani komunjare i njima slični. Dakako odma su izventali Komšića, za kojega su, vidi vraga, glasali i Mujo i Huso. Fata se malo nećkala, ali Huso joj reko, bolan Fato đe za komšiju neš glasat. I tako Fata okruži komunjaru Komšića, inače britanskim tajnim službama i njihovin komitetlijama najdražega Hrvata.

Njima je drag i Lončar, Mesićev savjetnik, koji nas je u zadnjemu ratu, kako govori Stipica skapula od četničkih bojnih otrova. Doču je naš Budo, kako Milošević pakira otrove protiv Hrvata i brže boje o temu alarmira svitsku masoneriju. Ka su to masoni čuli, Milošević je isti momenat triba prominit taktiku i umisto nas oprašit otrovima, prispoji je crveni telefon sa Tuđmanon i poče s njin dogovarat kako ćemo mi njih u Domovinski rat potaracat. Milošević, onako prirodno smotan i popustljiv je na ti Tuđmanov prijedlog prista i mi smo in zdretili kifliće i banane priko škinje i polatili priko Drine. To je najluđi dogovor za kojega san u životu ču.

Kad je paka Mesić doša u Tuđmanove dvore za predsjednika, odma je išteka ti vražji dogovorni crveni telefon iz kojega je vonja srpski pasulj i prispoji se brže boje na niku drugu liniju. I sad da poentiran. Oni koji ne razumu zašto je Stipe u svoju knjigu napada Lončara, a sad ga uze za savjetnika, tribaju znat kako su mu to zapovidili ovi štići s druge linije na koju se prispoji. I da ne zaboravin reć, naš je Budo na Ugljan bi kako u nas na Korčulu barba Marin, Ćonpo, oli Pršona, samo se ne zna jeli jaha na bilemu konju, ali da je bi partizanoidan, to je. Teresantno je kako su prid njin imali straha Verner, bivši kapo Nato pakta, onda Demikelis, pa Miteran i da ne nabrajan brojne druge golube i tiće od svitske politike. Dakako da to danas malo boje upućeni novinari nikako ne komentiraju.

Draže in je ko i Beškeru prdoklačit o Morlacima, Marku Polu i druge pizdarije, koda neznamo da su veliki svitski gazde nacvitali novinare koji imaju pisat po onu staru. Zaglupi pa vladaj.

Da je tako vidit je kako su novine počeli dilit besplatno ko bonbone.

Najboji primjer besramnega ruganja judima je ova farsa okolo izručenja Mladića u Hag. Nijedan novinar da bi napisa kako je to ruganje narodima koje je Srbija ugrozila agresijon, nego izvještavaju kako je eto Karlita došla u Begeš vidit fuma li Drašković Drinu sa, oli bez filtera i nosi li Tadić Kroata kravate. Lukavi Srbijanci imaju dvi monete. Karađića i Mladića, a konfin je Republika Srpska i Kosovo. Karla u ovi đir po Srbiji ima dvi mane. Nezna di je Mladić i ni čula za Garašanina. Bidna misli da su i Srbijanci ka mi prijateji suda. Unti grindice da je tribalo mi bi bili izručili i Vjekoslava Juta, Beti Jurković, Alagu Gagića, Borisa Bizetića, Anicu Zubović, Marka Novosela ali samo da je pitala.

Eto tako smo majčici Evropi ispunili sve želje, samo još da molamo livicu na vlast, onda ćemo uvenjat u njihovu zajebnicu i za nas neće bi zime. Ostala su još za ispregovarat nika poglavlja oko Dana kanjca, uranka za Prvi maja i veličine oka na gavunarama i take slične trivijale. Najveći problemi će bit oko pisanja povijesti di se Karla hoće mišat i našoj dici u libra napisat da smo imali zločinačku namjeru ka smo činili Državu.

A jebiga zato smo gospodina Mihajla Gorbačova tribali zazvat prin dvaest godišć da u Korčulu uz partijski glamur slavi 55 rođendan, pa nan nebi Karla danas solila pamet. Samo on je smi batit svoj komunizam, a da ga niko za to ni štrapaca.

Slobodan Suncobran, 7. listopada 2006.