| Hlebinci
Brzo će se u Evropu dogodit nevoja. Slovenci će dobit mandat zapovidat Evropon. Čin je to čula Karla del Ponte, rekla je da gre ća pudoma. Kako i neće kad je oni Kekec od Rupela reka da Srbija ne triba izručit Karađića i Mladića za zakjučit pregovore o Stabilizaciji i pridruživanju. Na to su se brzo javili Gregoti i Talijani govoreći kako zapravo ni jasno što hoće reć konstruktivna suradnja sa Briselon. Što san ovo poče pisat, nijanke da san Spektator, ali nisan ima mira dok ovo nisan reka. Sad ka je sve jasno da ćemo se u našoj kratkoj novovjekoj povijesti opet inbrujat i strancima, apozito susidima ulizivat, mogli bi u čast i slavu svih naših političari koji su do sad bili na vlast, zapiva onu lipu pismu, doduše malo izminjenu, ali svima dragu. Idemo u Hlebine, Hlebine Ovo ni sve. Slovenci, ti raspivani alpski narod ne voli ovako spore i smotane pisme. Oni radi bratske jubavi sa Srbima najviše volu rastezat harmoniku. Udri po njoj od Bleda do Bohinja, od Triglava do Vardara. Govori se da su puno jubomorni na nas što imamo opere, a oni ne. Pričalo se svojevrimeno kako su Jože Privšek i Mojmir Sepe hotili konponat prvu slovensku operu Geđo s onoga sveta. Dirigent je triba bit stari Arsenov prijatej Uroš Lajovic, ali sve je neslavno propalo, zato što je Centralni komitej bi reka da se ti projekat prekine, jerbo se otin naslovon niko hoće narugat izvjesnemu drugu Slovencu, koji se rodi u Titovo Užice. Mojmir Sepe se odma bi povuka, a ostali šmugnuli na planincah, pa je tako Slovencima ko i Amerikanima propa pokušaj stvaranja prve opere. Ostalo in je popevat samo Olivera i digo zagrašat Grašota i to je to. Inače se lako vidi kako Janezi puno sliču Amerikanima. Ka se najidu i partu namore sa nosačima avijoni, svi u Perzijski i Piranski zaljev ćapaju strahu. I da ne zaboravin spomenut Otota Pesnera, koji se inače na Korčulane žestoko bi najidi ka se na otvaranje ACI Marine zazvalo Sedan mladih, a ne njega i Svingovce. Veza između slovenske glazbene scene i Korčule, se nastavja priko blajskega zeta Staneta Dolanca, koji je učini ogroman uticaj na grupu Lajbah i to je dil glazbene povijesti koju je potriba spomenut. Na kraju ovega pritresanja o slovenskin notama, zamoli bi susida Joškota Lešaju da Mariborskoj operi vrati onu medaju što su mu je dali, ka je one godine bi prvak ote operne kuće. Evo sad malo o friškoj politici. Nisan se nego pripa ka je oni politički anonimus iz Slovenije reka da Janezi ne okriću turističke busule pu Hrvaške, ka evo ti našega starega druga Mesića koji nas glupin izjavama ope stavje u red divjih i bezobraznih Talijani, koda smo mi ko i oni. Sve je Mesić dobro reka, ma nikako da konkretno osudi partizane i njihovo divjaštvo posli rata, nego opet govori kako su fojbe posljedica talijanskega fašističkega terora. Pa ovo je mirakul kako razne komunjare sa svih banda smetaju kulturnu čejad da živu u miru i bez strepita. Prvo je stara komunjara i staljinista Napolitano izgovori teške uvrede, a onda mu je naš Mesić glupo odgovoro. I zato uvik govorin da tega Stipicu od čovika vaja inpičmentirat i zalatit u penšjun. Niki drugi što će ga zaminit će konačno ovemu narodu priznat da su partiđani posli rata uprskali svoj antifašizam ubijajući jude svih nacija i boja. Na krilima bezobraznega i drskega Mesića, ponašaju se i razni lokalni sabovci, negirajući ustrajno partizanske zločine. Sad nan još fali da niki talijanski političar reče da ne triba hodit u Hrvatsku na litovanje i eto ti sva noćenja svragon. Eto tako je to u visoku politiku iz koje ima pouke i za našu Korčulu. A pitate kako. Eto tako što se naš Stipica očito prepusti svojin savjetnicima komunistima da ga pouču kako će iza na kraj sa talijanskin livičarima, koji zavraga drsko glumu desničare. On još ni nauči da Talijani smidu bit fašisti, Srbi četnici, a Hrvat nesmi ni promislit na Ustaše, jerbo je Mesić reka da su Ustaše fašisti. Radi ove pameti bi se svi Hrvati tribali prepustit komunjarama. Korčulani su tun prvi i već su se prepustili komunjarama, sekretarima i njihovin seljačkin vazalima, da jin kroju partijsko sutra i da s njihovega puta ne skreću nikad. E sudeći po zadnjin potezima ovih Poglavari, pari mi se da bi mogli, ako već i nismo, skrenut na jedno misto o kojemu ću pisat drugi put. A dotle živi i naivni bili i nemote se okolo puhat ako imate slike Generalića, Večenaja, oli Stolnika. Kogo će van reć da ste Hlebinac naivac. Ps. Slobodan Suncobran, 17. veljače 2006. |