| Jugoslaveni (I)
Niki analitičari govoru da je Jugoslaven najopasnija sorta, čak opasniji od komunjare, dok se Srbi u oti tekst ne navodu ko hrvatski problem. Te su struje razotkrivene u ratu i danas činu puno diferenci među srpskin narodon, a glavno jecanje i mira za naconaliste je tobože Kosovo. Ali Hrvatska najviše trpi od jugoslaviziranega Zagreba, koji ima Titov trg, pa kadrove sa motima iz one države, onda po svin nevladinin udrugama vonja jugovina, pa u kulturu ne može bi događanje u kazalište, oli film ako gosti nisu iz regije. Da ne govorin kako uokolo blekeću narodnjaci, pa Josipović fali crvenilo, Milanović zajubjen u Tita, kapo televizije Radman iz Juge, ministrica kulture ništa boja i vridi zlata i ne znan kako bi opisa, ali atmosfera je puno slična ko u Jugovini. Nameće se pitanje koliko se taka jugo forca crpi iz samega Zagreba. Dakako da Zagreb nisu zgrade parkovi i štrade, ali štrade, napose u centru grada su meni strašno teresantne. Ka je pokojni barba Ranko Marinković devedesetih pita u Sabor što je za Hrvatsku bi Masarik , da bi ima u sri Zagreba ulicu, niko mu ni reka ništa. Onda ka pogledaš što u centru prestavja trg Ruzvelta ili Francuske revolucije, čovika ćapa smih. Za Hrvatsku je dosta Amerikane počasti sa trgon Kenedija, Francuze, recimo trg Luj Defina i gotovo. Što hoće reć Trg francuske revolucije, meni ni kjaro. E i da ne zaboravin Zagreb je peta nikidan uz velu buru ulicu pjevača srpske grupe Ekatarine velike. Slobodi me Bože, ka Korčula nima ulicu Sedmorice mladih onda što ovi Zagrepčani prškaju po ludorijama? Živeći u temu i takemu Zagrebu, srećen uokolo puno judi koji su se manje oli više uklopili u ovi kako ja rečen preveliki grad za ovako malobrojni narod. E tu je u veličini grada štos. U velikemu gradu se Jugoslavija lakše širi, mada je nje bilo i u manjin sredinama, ali sve je to lakše tiskat u metropoli. Budući je Jugoslaven po prirodi protunaconalno nabrijan, on manje više biži iz male sredine i gre u gradun di je više judi, veći protok svega, niko nikoga nepozna i sve je otvoreno. U malu sredinu svak svakoga zna, tradicija se slidi i uglavnon ako su tvoji stari navrnuti ovako oli onako, onda si i ti taki i puno manja je mogućnost manipuliranja. U malu sredinu je za mamu Jugu i teže plakat, ako ti je ko uvridi, jerbo te odma vidu da kmečiš i nimaš se di sakrit. More se dogodi da jon kogo peta nogu u guzicu, proglasi je kurbetinon, ćapa za sise, oli nedaj Bože je hoće silovat. Sve su to teške ugroze od kojih je otu nesritnicu kud i kamo teže brani u malo misto. Dočin u Metropolu to gre lakše, jerbo se u čas dignu nanoge razni Helsinki voći, Transperensi internacionali, Babe, Dokumente, mirovne studije, razni pederi i lezbijke, pa ka počnu brani svoju Jugu, mater svih integracija, bome nima ti spasa. E, ali vaja reć da je ota smrdeća i osvajačka jugo beštija imala prokušanu metodu napada, bilo u malu oli velu sredinu. Ti napadi su vršeni metodon ucjene, podmićivanja, strašenja, oli pritnje i to poglavito prema uglednin i bogatijin famejama i pojedincima. Zalud se za drugega rata prikrivala ucjena prima Vladimiru Nazoru kojega su jugo žbiri bekali jerbo je bidan voli muškiće. A ni tajna da je i Tin Ujević ima ljubavnika u Beograd, pa onda niko nezna kako i zašto je podlega svećenik i književnik Vilović, osuđen posli rata radi četništva i tako što se zna i ne zna, ali ta je neman uvik htila izbrisat svaki trag oli klicu hrvatske države, pojedinca, naroda i kulture. E tu mi Korčulani imamo primjer Rafa Arnerija, koji je bi prvak pravaške stranke u Korčulu, a niki njegovi potomci su uletili u jugoslavenska kolica i deboto prominili značaj ote prave i izvorne korčulanske fameje. Ali to ne znači da moraš bi Hrvat za bi žestoki Jugoslaven. Moreš bi i Mađar, Čeh, oli Talijan pa nosi jugoslavenski dres. Inače stranci su u Hrvatsku povijest često bili NBA Jugoslaveni, ali imamo hi i na hrvatsku stranu poput Židova Franka i Srbina Srećka Bijelića, koji je bidan radi hrvatstva grubo nastrada. Bog mu da pokoj. Nastavak slidi... Slobodan Suncobran, 19. svibnja 2013. |
