| Kolpani grad
Evo ti ga na, točno san zna da će prošla pisanija učinit velike kolpe u gradu kolapa. Za brzo rješit stvar, vajalo bi kulturu molat bivšin SIZ-ovcima, oli njihovin slidbenicima, pa neka nas oni i daje kolpaju. Recimo prosječni Korčulani je odgojen da mirita i može godišnje otrpit dvaest-triest kolapa, ali oni koji su bili kolpani odmalena, mogu podnit puno više, tako da taki znaju dosta kočit afirmaciju nekolpane kulture u Korčulu. Recimo tu ima iznimki, naprimjer magistar se ni ode rodi, a kulturno je kolpaniji od puno Korčulana. Inače kad ćakulan s judima koji godinama lituju na ovi dil škoja, svi odreda runjaju da smo dopizdili više s tin kolpima, mačima, strilama, bitkama, ronketama i Cocetima. Dakle ništo vaja odma minjat. Zato ponovo pridlažen da iskoristimo dijasporu i bivše SIZife prednjake u kulturu kolpavanja, pa ka su nas znali kolpavat onda, neka nas sad i odkolpavaju. Završavajući ovu pecetu o kulturi, propito bi puka da ne pohvalin stolitni prijateljski grad Dubrovnik, što je toliko naklonjen Korčuli, da će kako čujen jedan dil kulturnih događanja, apozito nike veće prestave molat Korčuli. To će bit dobro i služit će kako bi čejad malo olabavila od kolpane kulturne politike SIZa za kulturu. Pa učini je tako i Štrljić na Splitsko lito, dajući dil programa Trogiru, pa zašto nebi i Prlender dajući Mirkotu da jedno lito bude Rigoleto. Buraća bi moga bit Don Đovani a Maki Ukleti Holandez. Coce će glumit Vučistraha. Unti grindicu ma san podili uloge. Eto toliko o SIZokolpanoj kulturnoj ponudi u Gradu, a sad moran reć kako me gradonačelnik niki dan na Hrvatski radijo defešta kolpa. Poče je spugat po mojin starin tekstovima i nike stvari modifikavat u svoje ideje i projekte. Reka je kako svi moraju znat da Korčuli triba novo pristanište za vele brode i ispa veliki vizonar. Ma viš ti našega Mirkota kako se trsi i dakako ni zaboravi spjegat državnemu vrhu da nehoću poduprit njegove rabote. Meni sve to skupa s prometon i sposobnošću našega prezidija da ga rješi sliči na trapulu i zajebanciju, ko ono u skulu, ka su govorili da je čovik posta od majmuna. Među novinare zato nima majmuni, ali ima livičara. Evo kolpa me ove dane oni prevažni tekst o prikoračenju broja kamenica i botilija u Kanavelića dvore. Ma koji je to samo teški kolap i falimenat, ne izbrojit koliko je Šeks izi kamenica, Kalmeta popi vina a Bačić rastega liganja. Ma kako se to moglo dogodit, da se ne broji do pesto kuna. Jebiga, izgleda ni potriba, jerbo komunistička novinarska gerila, navikla od svojih tatica i nonota partizana budno pratit što čini neprijatej, kapaca je brojit brabonjke u kondut, ako Sanader, Biškupić oli Kalmeta tamo ostanu malo duže. Što se može, ekipa navikla rabotat na domaći teren. I sad ka vidin ovake pizdarije po novine o Korčuli, stvarno smo postali misto od zajebancije. Sutra u novine vaja napisat kako su take žderancije osandesetih godina onega stoljeća, činili korčulanski kmeri pod sponzorstvon Amerikani, a su soldima za renovirat palaču Arneri. Sićan se ka su tu večer nahrupili u tavernu hotela Liburna i parilo je da će počet bali. Došlo ih je miljun, zapačali deboto cilu salu, poždrili i popili sve što je bilo u kuhinju i spizdili palaču sve do današnjih dana. Posli tega papanja i lokanja tri dana u hotele ni bilo mesa ribe ni vina, pa su noćurci gostima za hi smirit činili paradižet. Odma vaja reć kako se oti kolap događa više puti tih zlatnih godina, ali je vitar puha iz raznih banda svita, tako da se ugrad zasenjalo nekoliko svečanih zatvaranja kuhinja. Žene od nikih domaćih kolpaduri su kuhanje molale kuharicama iz Hotelskega. Za kraj predlažen da drugu godinu Mirko proglasi Godinon Coceta, i festivala maligani i kartuna, pa se homo svi pod Parka kolpavat do mile voje itako nan je kultura u Korčulu kako i sedmi kolap.
Slobodan Suncobran, 26. kolovoza 2006. |