U zadnje vrime naši novokonponirani komunisti volu hitat nacionalističke bonbe, pa ko živ ko mrtav. Naročito ako se bližu izbori, onda in se drago obučivat u nacionalistički, državotvorni, oliti hrvatoidni kapot. Ono, samo što ne reču kako su oni sanjali i jecali kad će više svanut ova Hrvatska i što se ne movimo obandunat dragu in Jugovinu. Najvolu reć kako je i Tuđman bi komunjara, a i cili ondašnji hedezeov vrh, pa se zna ko je stvori Hrvatsku. A zna se, opet oni komunjare i boljševici, pa nacionalisti tu nemaju što iskat. Onda vaja senjat kako volu vrć oko na, uvjetno rečeno, osobe iz desnega đira, što su pokazali kupujući Filipovića, generala Kotromanovića, političara i publicistu Ivankovića i angažirajući Severinu da to sve za ne male solde pokrije pismon.

Jedna ovaka bonba i to od pesto kili je nikidan sparala na Iblerov trg u Zagreb, baš drito u centralni komitet Hrvatske. Tamo je uvaženi esdepeov zastupnik Josipović predstavjajući uz Račana i Kabilja knjigu Viceta Vukova reka, kako je bi veliki glazbenik, političar i patriot. Za ove prve dvi stvari se neću hitat, ma za ovu zadnju bome hoću.

Reć danas za Viceta da je bi patriot znači ko da za Račana rečeš da je ognjištar, oli za Mesića da je na kavi sa građanima zakanta Jureta i Bobana. Ma kako samo jedan ozbiljan političar, i to meštar od prava smi hvastat take ludorije, ni mi jasno. Svaki mona koji je u ono vrime prati svit oko sebe je zapanti sedandesete i Hrvatsko proljeće. Vice se u oti đir eksponira di go bi nastupa i judima je dava koraja kontra sveukupne stevanizacije Hrvatske. Bi je prgav, kara se, a sićan se nigdi početkon sedandesetih na koncerat u Borepo je istrča na binu, ćapa križ oko vrata i reka Bog i Hrvati. Danas kad je sje u Sabor skupa sa progoniteljima judi su pali u afan. Promislili su kako se onda sedandesetih možda i zafrkava. Račan koji je onda bi jedan od glavnih partijaca, mu danas promovira knjigu. Tu je niko šenpja, oli ja štogo ne razumin.

I sad ka se dogodilo što se dogodilo, možebit je komunjarama zabranjeno reć da je čovik snjima u jatu bi nacionalista. E, ali to je istina i ništa drugo, jerbo ka si reka da je bi patriot, onda si ga u niku ruku uvridi. A logično da je to bi i koda to ni svaki normalni čovik, što ni potriba naglašavat. Ma bit nacionalista, to je već turbo, ništo jače i žešće i bome defešta angažirano. Hoću reć patriota je čovik u zavitrini, a nacionalista na vitrometini, u akciji, nabrijan i eksponiran. Za moja shvaćanja to ni negativno. Nacionalista je, da ne filozofiran, čejade koje se opire unifikaciji bilo koje vrste i stavje naciju isprid svega, samo nesmi gazit pripadnike drugih narodi i skupina. To činu šovinisti, da ne spominjen rasiste i to je ubibože.

Dakle kontubat ludorije i stavjat danas pajet na otvoreni Vicetov nacionalizam, koji se kašnje rastopi i nesta iz njemu znanih razloga, je gruba kvaka, koju razumu samo Josipović i njegovi komunjare. Ali neka in bude.

Sad je bidan čovik u komi, pa ga više neću rastezat, nego samo reć da su Račan i Josipović mogli pitat pokojnega Lončaricu jeli Vicetu sudi ko patriotu, oli ko nacionalistu. Stoga nemo da kogo promisli da to mišanje lončića dohodi slučajno, da u nas livi i desni počinju sličit ko Sanader Račanu. Kako da ne, ti moti su počeli odavna i uvike su lažni proroci činili mote od pravih. Tu pretvorbu, oli kako Korčulani reču, Pagarešto, je najboje izve Marx ludeći čejad srpon i koraćen po ciloj internacijonali. A kako je to izve? Bome lako i lukavo. Obuka se bradati buržuj u crveno i reka bidnima radnicima, da skoču za njin pagarešto na Isukrsta. Ovi se odma ćapali zaruke, uzeli koraće, srpe i samoupravjanje uruke, pa uspostavjajući Marxov tvornički komunizam i socijalizam, pokokali najviše judi u povijesti svita.

E sad ka smo senjali kako se to dogodilo prin, normalno da se to događa i danas, jerbo uvike pali ka svitinu griješ na socijalu, pravdu i kontra bogatega. Tako se u nas livičari po receptima Rimskega kluba apresaju uz nacionalne mote kako bi ispali desnije a desničari su počeli po pritiscima istih tovara iz svita bit livije i rješavat i usaglašavat probleme i zakone prema vanka, oliti Briselu.

Dakle budući se narod ne može zamolit da čini kuco ka se, recimo hapsi Gotovina, unda ovi strani komiteti dovedu vlast koja će to učinit bezbolnije. I tako mi sanjamo da biramo, kad ono roge.

Da iman pravo potvđije mi nedavni sastanak Račanove stranke na Sljemenu, di su se tribali pomirit Bandićevci i Račanovci. E sad što hi razlikuje, vajalo bi vidit. Niko je iz livijega krila Račanu zajeca što se Bandić previše druži sa desničarima, zapošljava ih, snjima gre na misu i senpre gre po desnoj bandi štrade.

E moj Račanu ne tribaš se zato sekirat, samo doji u Korčulu, pa ćeš vidit novu struju i pokret za boju Korčulu, di se ne zna ko je livo, a ko desno. Za štogo zagudat, imaju uvik isti stav. Naš Ivica to ne može shvatit, ali bi je blizu na slučaju Bobetko, ma se bi kaki od kesten pirea. Inače čovik ne voli kesten pire i to je to.

Insoma pisma je poznata, jeli sliva, oli sdesna neka gre kako gre, samo šenpjajmo ovi narod.

Slobodan Suncobran, 29. studeni 2006.