A puknu bi kad Ivetu nebi da rebatajicu. Odgovori san bi odma, samo je bila tehnička prečka.

Poštovani gospodine Šegedin, moran prvo reć da si dobro ovlada jezikon Sijuksa, jerbo te ništa nisan razumi, a ni drugi, pa me zovu na telefon pitajući što si hoti reć. I da ne duljin. Ostavi se te partijsko-seljačke bratije, koja te zadnjih godina sponzorira da škrabješ s tin pjesmuljcima po napaćenoj Korčuli. Danu slidi ime Šegedina, pa budi otmjen i dostojanstven, prema Gradu koji ti je otvori vrata. Nemoj ga darivat kartunima lesonitima, čineći pisme i festival koji niko ne obada, a šteti gradu Korčuli. Ako to nisi kapac, onda ćemo ti vazest oni klavir skojin konponaš pisme i vrć ga u po konala, pa konačno odahnut od tvoje višegodišnje šund zajebancije.

A sad što san hoti reć.

Judi moji, poć u Havanu pa slušat Kastrovega brata di govori pizdarije, triba stvarno bit Stipe. Na ti Hrvatskoj koristan put bi je naš predsjednik Mesić. Obuka je bilu promatračku uniformu i promatra svrstavanje nesvrstanih u vrstu svitskih redikula. Ka je doša na red za reć koju, normalno da je bubnu dvi tri lude. Ono, kako je Hrvatska slidnik Jugovine i da je radi tega njemu misto tu, na skup svitskih komunjara.

A mi mislili da smo samo bili sastavnica od Juge, kad ono slidnici. Pa ovo je za šenpjat, kako nas Stepa hvali po svitu. To ga savjetuju dva ugljanska komunista, Maštruko i Lončar. A dobro, onda ni čudo što predsjednik brbja ludorije. Buduć je u dobrin rukama, sad više neću šnjin govorit niti ga smetat, pa neka na miru slidi Jugoslaviju po brdoviten Balkanu, a mi homo daje.

Jugoslaviju slidu i meksički komunisti, a gaće padaju švedskima i mađarskima komunjarama. Najinteresantnije što nakon dvanaest godišć gre ća oni švedski Goran Person, Mesićev dobar prijatej. Govori se za ove mađarske mundire da nehoću kapitulirat, nego su uzjahali konje i promakli se u poznatu mađarsku laku konjicu i udri kontra uličnih prosvjednika. Pokaza će vrime ko je tu konj, a ko Mađar. Desnica se užegla i fali in samo jedan Ferenc Čaušesku i bili bi isti Rumunji.

U nas se taki baruf nemore dogodit. Naši se livi i desni batajaju ričima, častu se konplimentima, tajno večeraju, igraju skupa briđ, tenis, digo i tablića i sve u jubavi i slozi. Kako i neće ka se zna da Račan onako s moton operušanega galeba nemože više doć na vlast. Jedino kad bi komandu mola drugarici Antunović. Ona pari prava Marica Hrdalo hrvaske politike. Smišna i slatka, čovik bi je od gušta sluša i šćipja po čunki cili božji dan.

E a sad dosta mraka, evo ništo o svitlosti. Tu najboje svitli istrijanski Novigrad, pa je za eko-svitlost i to onu javnu gradsku, dobi svitsku nagradu u Englesku. Ta je rasvjeta, reklo bi se tako puno pametna i kako san razumi opće se ne razlikuje od ove naše. Jedino što je suprot Mirkotove ekološka, hoću reć, ne svitli lignjama i šišmišima, pa uštedi osandeset tisuća kuna na godinu. U opisu te rasvjete piše; kad se jednemu lanpijunu približiš on svitli manje, ka greš daje ono se pojačaje. Po noći kad više nima nikoga po mistu, ta se rasvjeta smanji justo onoliko, koliko ti triba za doć dodoma.

Mi u Korčulu se pari, nikako doć doma, a u temu nan pomažu najviše naši vrli sekretari. Što in pametnije govoriš, oni činu veće ludorije. Ka in doješ blizu, oni šaju kuške nate da te izidu.

I na kraju još jedna noga u guzicu Korčuli što jon je zabi gradonačelnik i njegova seljačka bratija. Na službenu prognozu vrimena HRTe, u emisiju Hrvatska danas, pokažije se tenperatura u Veloj Luci. Ne virujen što vidin. Koda mi u Korčulu nemamo veću febru od Lučana. Ovo ni samo dokaz da Mirkoti, Mihajloti i ostali glavari nemaju pojma o životu na otoku, nego dokaz da nehoću gradu Korčuli kupit jedan obični najobičniji provin. Snjin bi se bar vidilo koliku febru imamo, živeć već godinama su sekretarima na čelu ovega zaludgrada.

Slobodan Suncobran, 25. rujna 2006.