Svi koji su u ove dane pocrvenili od sunca, srama, oli od čega drugega, mogu lipo doć pod suncobran i na miru rashladit pavere. Javljaju se judi pitajući me koliko će ti tretman durat, a ja in ovin puten poručijen da sve to ovisi koliko će nas još vrimena davit ovi klan sekretari na vlasti u Gradu. Ako do lita abdiciraju, onda nima potribe činit tretman, ako ne onda će se terapija nastavit, razumi se besplatno, sve dok ih se kroz demokratske izbore ne riješimo. U ovi zbir želja ne spada Kerum, kojega sad ova klapa zove skraćeno Bingo, nego samo golo Poglavarstvo.

Dakle u naporima da se Korčulani dokopaju poštene i Gradu odane vlasti, mora se bit spreman otrpit ako triba i još jedno dugo toplo lito. Ko od sunca pocrveni, neka pocrveni, a ko se hoće čuvat sve je gori rečeno.

Toliko o toj vrsti negativnih UV i SK zračenja za ovi dil godine, a sad budući je naš Radio Korčula navrši deset godina staža i dobrano se pusti od kraja, red je da in čestitamo obljetnicu. Recimo odma da je i on je puno sta bez veze na suncu, pa je malo zadnjih godina pocrveni, ali to će sve pasat, govoru visoki političari, kad počnemo provodit norme mamice Europe, koje govoru da ni jedan medij ne smi bit u vlasništvu lokalne samouprave, ni bokunića. Dakako, onda će se na naš radio dokinut zajebancija, posjeti kunjadima i ostaloj rodbini na čašicu demagogije, a nastupi će posebni faktor s elementima tržišta. Budući je prin misec dan bila svitska fešta od slobodnih medija, pitan se oli ni i suncobran jedan medij. Pa ime mu govori da je slobodan, znači da je.

E ali ne mora značit da je slobodan oni što mu niko ne zapovida, nego slobodan je oni kojega ni briga se zamirit. Recimo niki naši dopisnici u Korčulu su fantastično slobodni i niko hi ne zadije, ali vrag je što se nehuću zamirat. Kako bi to bilo da u novine svane članak kako Put revolucije što izahodi na cestu za Račišće, blizu skladišta Grabine nima građevinsku dozvolu, oli da koji novinar gre u Općinu i pita gradonačelnika kako je smi prškat po parku-šumi Hober bez pribavjene dokumentacije i dozvole. Odma bi došlo do taramota i partija bi rekla da dopisnik nima što komentirat i istraživat, nego samo napisat vijest.

To je ko u onemu vicu iz proklete JNA, kad je kapetan reka da kokodrili letu. Jedan se vojnik usprotivi i reka da ne letu. Na to je kapetan dreknu, posli čega je isti vojnik pritrnu i potiho prizna: «Da, da, lete, ali jako jako nisko».

Eto tako tribaju pisat i izvještavat naši dopisnici i novinari, ne talasajući i sačuvaj bože da se kojemu omakne štogo zagrebat oli istražit, makar elementarno o kojemu problemu.

Naprimjer zašto se ne sastaje godinama odbor za palaču Arneri, onda ko snosi odgovornost što se Korčulanski gradski muzej još ni uredi, pa zašto se još ni zatražila brzobrodska putnička linija do Dubrovnika i to svakodnevna, onda kako gradonačelnik smi postavit pitare na Plokatu bez dozvole, pa kad će se ispitat uknjižba Hotelskega na zgradu hotela Korčula, koji po meni triba pripast Gradu i još puno tega da ne nabrajan. Ne zaslužuju li Korčulani otvoreno izvještavanje, koje direktno govori o gorućima problemima u Gradu, nego ovo kako se sad piše bez problematiziranja u stilu sve je dobro i lipo. Ada onda kojega vraga postoju novinari nego da kontrolaju i ložu one na vlasti.

Nebi hoti sad ode uvridit jude koji godinama obnašaju ti posal i izvještavaju za razne medije, samo vajalo bi za dobrobit Grada prominit taki blagi i neučinkoviti način izvještavanja i partit pisat uglavu i konkretno. Kako se gre od setemane brže boje kupit Feral, čitat Pomet, u nediju gledat drskega Stankovića, a kad se tako što napiše u ovi stupac, odma nevoja i ludilo, ajme Gigo kako to dopuštaš, di to gremo, nevaja ništa…..

Evo, prin par godina je u jedne dnevne novine pisalo kako Grad zavidaje kandelabre put Svetega Nikole. Za dva dana u druge novine kako je istina da se stavju kandelabri pu Svetega Nikole, samo bez iti jedne dozvole, što gradonačelnika i Poglavarstvo dovodi u poziciju da obrazložu i javno reču kako smu tako trošit solde poreznih obveznika. Tribali su, (a nisu) javno reć, iz kojega mota glumu konzervatore, povjesničare i arhitekte. Tako se čini u drugin sredinama i to je ono što građani i čitateji očekuju i miritaju. Pa nisu Korčulani duduci da svake godine tribaju gledat u novine kako je prista Kosta Bravo, oli Atlantika s dvi, tri hijade turista, onda Mihajlo svake godine prdoklači da su noćenja bila 1 % veća i uglavnon po noći, pa sutra opet kako je teti Mari fikus naresta do drugega kata, a more je u svetega Nikole opet došlo pri kraj. E i obavezno slikat kako dite hita škaje na Banje umore, u pozadini Korčula i digo koji galeb kako stoji na kamenu kolonu a izada uzburkano more. I to bi tribale bit nike vijesti iz Korčule, pa ko može trpit, neka trpi. I da nevoja bude veća, pola tih nazovi vijesti se u temu stilu ponovi i na radio, što je taman za šenpjat.

Kako da je sta život i ne samo život, nego i vrime je stalo, a to dakako naša partija voli. Sviđa se našin gazdama u Gradu da se tako piše i nikako in nisu dragi otvoreni i slobodni dopisnici, pogotovo ako stoju pod suncobran. Najčešće pitanje u zadnju godinu-dvi je zašto stoju pod suncobran?

Zato da ne pocrvenu od jakega sunca, a govoru likari da je danas pocrvenit od sunca puno lako i opasno, debota neizličivo.

Ako čovik ne pocrveni osunca oli srama, moga bi lako čitajući novine i gledajući našu javnu hrtovidnicu.

Slobodan Suncobran, 6. lipnja 2006.