| Bez podsjetnika prozvan i isprovociran na
odgovor
Čejad u Korčulu puno pazu jeli dopisnik u mladosti igra balun u litnje kino ili na rotondu, onda jeli se sjeća jurišnika što ga je ima pokojan Rato Sessa, a da ne govorimo da ni dobro ako se u ono vrime ruga gospođi Vidi glumici, Stani i Luciji, Mokuli, Artenciji, Ćamilu, Off Kanadi, Branku i drugima. To bi sve bili minusi ali jedan veliki plus je svakako ako dopisnik senpre gre na brod iz Splita. Eeee, to se svakako konta ko važni punat u karijeru jednega korčulanskega novinara. Ni manje važno i ako je ko mladić jidri sa «El peticon» i hodi na Pelisac u kaču na grozje. Eee i da ne zaboravin na kraju, koliko hoće reć da se ti piskaralo može pohvalit kako se u mladosti na most ispod «Menze» igra «Da ne nestane pine» Eto nekako bi to uglavnon bile stvari koje su od koristi za bit ugrad dopisnik, ali kad počmeš pisat moraš se čuvat svih i svakoga. Naročito onih iz zgrade priko puta Kolje Skelete. Eto ja se ko Slobodan, a naročito Suncobran triban čuvat Labuda, naročito Lunbrelaša, koji svojin velikin suncobranima malo pomalo pokriju ovi napaćeni Grad. Ne mislin na labude nego suncobrane, pa ih imamo prid Katedralu i Općinu, pokrili smo Plokatu i Puntu Jurana, sad možemo stavit dva i u Gradsku vijećnicu. Ko zna, može bit bi to dobro izgledalo? Slobodan Suncobran, 19. rujna 2005. |