| Percepcija
Kogo će reć da san zaboravi na ove Stranice ali od velih ludorija po svitu nisan stiga doć doriči. Za pratit bilosvitske munade, čovik triba imat vrimena i voje.
U ti stupac san, onako malo za čejad koja to prati, reka zašto će nan se događat afani, tipa kako nisu osudili Srbe, zašto ovega ne izruču, onda kako to Srbija gre snama u Evropu, a mi imamo naratoricu euro bajki Ivanu Brlić Kitarović koja nan prin nego što zaspimo evropskin snon priča najlipše bajke na svitu. Svi se u te bajke grlu, jubu, smiju, igraju na mame i tate, niko nikoga ne capa nanogu i u tu idilu niko za trpezon ne bestima, beca, prdi i sve je deboto ko u raju. Da ne nabrajan sve redon ali hoću reć vaja shvatit da su svitski vođe zadužili Engleze da činu razno razne muljavine na ove prostore, našto su Hrvati odma odgovorili i zaposlili u MVP gospodina Muljačića. On bi nan triba objasnit zašto Vela Britanija podržaje velu Srbiju i zašto su Vela Rusija i svi za njih, a nas ne obada deboto niko. E, a sad homo na temu. Najveća ludorija dogodila se u prošli ponedijnik na televiziju našu javnu. Bilo je govora o tužbi kontra Srbije, Jugovine i ko zna kako se već ne zove ta zaludzemja. Da bi razgovor ima šuga, naša se Hrtovizija vazda spaja na nikad prikinuti kabel sa Beogradon, oskle se javi pravni zastupnik Srbije na sud u Hag, Radoslav Stojanović. Sve je počelo dobro, ma ka je oti pravni možjan izvali kako su genocid klanje i agresija što su došli iz Juge, stvar PERCEPCIJE, meni se odma okrenulo sve u stumku. Ma di je samo ti fiškal opančarski izventa tu rič i kako se samo siti te tuđice, u stilu Ilije Garašanina i Načertanija. Nema što, za izventat, lagat prikopirat, oli opaletat, naši su Prikodrinci glavni. Odma mi je pa napamet Mesić koji bi moga lipo u svoju maniri partit u Bajinu baštu i tamo se izvinit, oliti ispardonirat svin četnicima i njihovin četama. Oni bi ga zauzvrat proglasili počasnin građaninon, u prijevodu glavnin baštovanon Bajine bašte. Dakle, što san hoti reć, razumite, radi se o PERCEPCIJI koja, tumači Stojanović ni u Srbiju ista ko i u Hrvatsku. Ma viš ti vražje ekipe an. Prvo banda boljševička napade i bati sve živo po bivšoj njihovoj, paka izgubu rat na svin prostorima, onda hi Amerikani radi Kosova izgranatiraju, pa ćapaju sankcije i na kraju umre Slobo i sad su oni lipo na konju. Ne sećaju se agresije i stvar je govoru u tomu, tumači nan Stojanović, kako se te stvari percipišu. Pa ovoga bre nema nigde na svetu. Percepciji, koja lipa rič, reka bi Boris Dvornik, propito ti je puna čunka te riči. Znači kad se radi o percepciji, ja dojen Buraći, zaparan mu dvi zauhjate, naprdin ga noga i pošajen pudoma. Kašnje na sud rečen da je ima krivu percepciju. Ja nisan njega zveknu, nego je on to krivo percipira. Sudac to prihvati i adio, niko nikomu, homo doma. Dakle isplati se po u tuji vrtal, pobrat naranče, oli parapač, jerbo kad te susid ćapa, rečeš mu da mu ti ne kradeš, nego je on sve krivo percipisisa. Objasniš mu da se braniš od gladi. On te tako dobrega i vridnega valjda nebi mola da umreš odgladi. Evo odgladi ne mislu krepat ni Crnogorci, pa in radi potrebite spojnice do Evrope triba dobar odnos sa Hrvatskon. Odma su Mesića proglasili počasnin građaninon Podgorice koja se više ne zove Titograd. Inače jedan predil u Podgoricu zove se Masline, pa radi tega naša južna braća imaju u sebi ugrađen mot za mir, mašući Mesiću maslinovin granama. To je u redu i sad bi kogo moga promislit da se polako parićaje nika nova Jugovina, čin je Mesić u điru i Montegorci se peštaju na šake radi njega. Isto mi se čini da to ni istina, nego samo iman krivu percepciju. Slobodan Suncobran, 12. ožujka 2007. |