| Put svile
U Korčulu velika nevoja. Nestale Njemice. Gren po punti, taracama hotelima, uhodin u konobe, restorane i nigdi ni čut njemački. Vaja će mi zvat drito u Praha kulu od Letica dvori i pita magistra jeli ovo koja varijacija na temu noćenja, oli smo defešta uprskali na najbogatije tržište na svitu. Aaaa, siti san se. Vjerojatno je magistar hodeći svake godine na sajme
turizma u Njemačku, apozito u Berlin, dokokota gori svima i to vazda istin
motima, pa su ga prdeknuli. Ko će znat može bit da su se i Njemice ufendile,
jerbo ni galebi, a ovi doli na sliku više ne može olavija letit i eto ti ga
tu.
Mislin da ovo stanje ni moglo doć priko noći i da se nikako moglo boje reagirat, samo ko i kako? Ako mislite na magistra asa Lukavega, oli na koga iz prodaje noćnega poduzeća, to se iskjučije, jerbo tamo gledajuć od asa Vlaškega, pa do zadnjega konobara u Planjak, nika niko ni bi galeb. Onda od gradskih političari da se učinila koja strategija, oli komisija, to isto iskjučijen, jerbo ni Mirko, ni njegovi sekretari nisu nika ne samo bili galebi, nego nika nisu ni provirili u hotele, tako da je problem još i veći. Dakle nasta je pravi tilt.
Di je ono vrime ka je Pavo uža sest prid Planjak pa bančit i vikat na njemački s austrijskin naglaskon, a teta Roza jubila griže na Stupe dohodeći svake godine sa dvaest triest svojih prijateja u Korčulu, kako da su doma. To je vrime finilo. Nisan baš sklon jecat za prošlin vrimenima, ma neću ni kukat za ovakin noćenjima u kojima se državni tajnik o turizma i pripadajućih noćenja, fali kako je broj noćenja ove godine manji, ali (pazite ovo) traju duže. Što hoće reć da nikako ne možemo falit.
Buduć je po prošlogodišnjin brojkama Korčula u noćenjima bila na Jadran najgora, ništa boje jon se ne piše ni ove godine. U oti negativni trend gre i propast carstva asa Jonskega, koji je fala bogu kala ona nakaradna slova iz zida, pa sad tamo bleji nika butiga o riđipeti, mudanti i ostalega konfekcijskega lišća.
Ala da, ne naslađijen se, ma propale su na noćenjima i žešće firme, a di
neće on, ali vaja će se borit s ovin što imamo, a to ni za bacit.
Švedski stol ni bi rastrt na novo utrtin putima korčulanskin bratimima na procesjunu za Svetega Todora. To je bi stol novo asfaltiranin i svilenin putima kojima su pobožni Mihovilci, Rokovci i Sasvetani morali prohodit i baćivat torce i sviće da nebi zapeli za kabele svetega i zamislite, jedinega puta o svile.
O Sveti Todore ako me čuješ, skužaj na ovi naš divjaluk što smo molali da ti se na putu procesjuna nađu plodovi mora, katride, kabeli svilene i nailonske koltrine i sva drvena ornamentika s dopuštenjen našega druga Mirkota, koji skrušeno proje u procesiji ne gledajuć u sve te nakaradne kastače na šetalištu Petra Kanavelića izagrada. E da mi je samo minut sest na Stradun i sa gospojon Baća popit koji mali konjačić.
Slobodan Suncobran, 31. srpnja 2009. |