DAJE SE NA ZNANJE!!!

Izgubila se građevinska dozvola za palaču Arneri, pa se moli pučanstvo Korčule i okolice, ko je naje, neka je što prin donese u politbiro seljačke stranke u Korčulu. Napominje se da će sritni i pošteni nalaznik pomoć da jedan put za sva vrimena polatimo ove nesposobne sekretare s vlasti.

Polako pasaje deseti misec i uhodimo u zimu. To je hladno godišnje doba kad su zbog sjene Pelisca strašnega u Korčulu uvjeti za pravi pravcijati zimski san. Da bi se pošlo na zimski san, vajalo je sve posle zgotovit. U temu prednjači naše vrlo Poglavarstvo. Oni su što se tiče građevinskih ludorija, šalovanja, betunavanja i asfaltiranja, svoje posle do proljeća finili. Jedino su malo zapeli okolo palače Arneri. Po zadnjin vijestima iz stožera fameje Arneri, mi Korčulani bi ovi sadašnji politbiro mogli mirne duše u tu palaču arhivirat, dobro hi ispatunat i kroz punistre izbukat. Izgleda kako se naše gradsko seljaštvo puno ne sekira što se izgubila građevinska dozvola za palaču, pa ovin puten obavještavan da ako kogod naje tu dozvolu, neka je mirne duše odnese seljaku Buraći, zaposlenon ko predsjednik Gradskega vijeća. Ko zna morebit je i namjerno izgubjena kako bi se cili arhiv u Žrnovo smisti.

Inače naš se prvi seljak u Vijeću zadnje vrime sekira puno kako Arhiv u Žrnovo smistit i u njega žrnovski kadar zaposlit. Oti reful ne mimohodi ni najviše instance kulture u Gradu di bi se kadrovi birali na Defora, po riceti našega sveseljaka Buraće. Inače slažen se da i gradska galerija i nike muzejske zbirke mogu bit na Defora, jerbo za to ima i argumenta, a on glasi; a zašto ne?

Onda sad malo o palači Arneri. Nju su glavari ove godine zgotovili a da se niko ni obada. Sve je unutra inkartano, opiturano, namišćeno i ni nego samo poć gori i pogledat kako su naši sekretari izgulili svu travu, polatili golube seratore, postavili namještaj i palaču priveli svrsi. Amalo ćemo se nalito puhat ston zgradon i sadržajima u njoj. Ne znan kako ćemo razumit zasluge, ka se oba seljaka u prezidij prezivaju isto. Skokandić. Ja bi zato zasluge za sve ovo podili popola, jerbo nota bene ni lako toliku palaču od tisuću metara u vitar rasprhnut i navrime uredit i za nestrpjive Korčulane spravit.

I sad zamislite kako i samo koliko naše seljaštvo pod lunbrelon gospara Iva iz Dubrovačkega arhiva promišlja kako ćemo mi u Korčulu kulturu ćućat.

Eto sa lipo dotični mogu poć po receptima hoteljeri zanoćit zimski san i do druge godine ne moraju više ništa rabotat. U istu posteju snjima mogu leć i Noćurci iz Noćnega poduzeća i Noćne zajednice, s tin što ovi prvi imaju još i slobodne dane. To je kategorija koju nepozna nijedno gospodarstvo na svitu. Slobodni dani su kako bingo.

Oni se zaradu tako što puno rabotaš liti, pa zimi dobiješ slobodne dane, jerbo nemožeš dobit slobodne noći, a bome ni solde. Slobodni dani su počeli zato jerbo je Centralni komitej onih godina bi odluči da turizam ima da traje dokle je sezona, a sezona dura dokle ne počmu slobodni dani. I tako je to povezano da umorni konobari kuhari i ostali imaju kad ćapat slobode, a i dana, a za to je najboja zima. Tad je i turistima zabranjeno doć. A ako kojigo i doje, odma se na njega vrže jedan lancun, ala kroa san i on zaspi.

I da ne zaboravin, najveća vridnost našega Noćnega poduzeća i jesu veli broj noćenja i slobodnih dana.Ta se dva elementa nikako nesmu sutra prodat mrskin kapitalistima. Te dane i noći vaja zakrakunat i nikomu hi ne prodavat.

I naši poglavari su stin moton infetani, pa i oni miritaju slobodne dane i jedan fjakasan. Za to vrime ćemo provat nabrojit sve rabote koje su posvršavali prin ovege zime. U prvi red tu vaja stavit razgropavanje prometnega čvora, kojega su (pazi ovo) gradski seljaci razrišili, kako da se brodi i bus nećedu nikad izmistit izgrada. Seljaštvo i kolege in partijci bi htili da vlakovi šleperi i busevi dovika zamantaju čejad po gradu.

Onda daje za poć leć, naš Prezidij je defešta pospremi teške probleme u kulturi, tako da ni nego samo nabrajat. Gradski muzej je evo gotov, postavjene su kamere za nadzor, sve zbirke su otvorene, zgrada palače Gabrielis nimalo ne vlaži, Buraćina svojta je pošla pudoma i zaposlilo se ko u Hvaru pešest djelatnika od struke. Ravnateljici ni nego samo pritiskat na butune i virtualna situacija u Muzej je tu. Ne pitajte ko je to rješi, samo hote gori u Muzej pa se uvjerite, znan da niste ko ni ja bili odavna.

Slobodan Suncobran, 24. listopada 2006.