LANTERNA SV. MARKA - br. 1
Sv. Todor 1997. godina.

Lanterna sv. Marka - KorculaRIJEČ VAMA

U rukama vam je, štovani čitatelji, LANTERNA SV. MARKA. Bio je to znani i prepoznatljivi župni list iz vremena župnikovanja don Iva Matijace, opata. Don Ivo je htio da Lanterna, kako je to i napisao u jednom od prvih brojeva, bude "svjetionik Isusa Krista, svjetlo na licu svakog kršćanina". Isti razlozi vode mene i moje suradnike u pokušaju oživljavanja one iskre, koja se povremeno rasplamsavala ili zamirala, onog svjetla lanterne na kampanelu sv. Marka, koje se, iako je često i jako i blizu, ne vidi i ne prepoznaje.

Nadamo se da će Svjetlo, " koje prosvjetljuje svakog čovjeka", i preko stranica naše Lanterne doći do uma i srca, kako Korčulana, tako i svih onih kojima je Korčula pri srcu i duši. Nedavno se u novinama mogao pročitati podatak da na svijetu ima oko 976 milijuna kršćana. Ako se zna da ovaj planet udomljava preko šest milijardi žitelja, onda je ovo doista porazan podatak. Tim više što smo na pragu trećeg milenija kršćanstva i spremamo se proslaviti veliki jubilej 2000 godina od Kristovog utjelovljenja. Za nas ovdje u Korčuli je značajno da kroz tri godine slavimo i 700 godina korčulanske biskupije, a odmah potom i 700 godina života i djelovanja bratovštine Svih svetih. Prema statističkim podacima, bilo na lokalnom, bilo na nacionalnoj razini, utvrđujemo, nažalost, već dugogodišnji tužan bilans.

Svake godine je nekoliko tisuća sprovoda više nego krštenja. Nestajemo i kao mjesna Crkva i kao narod. A vjerska ravnodušnost je ogromna. Ni od kada je "slobodno ići u crkvu", naše crkve nisu punije. A ići nedjeljom na sv. Misu je katolička vlastitost. Na kraju ove "riječi vama" zagledao bih se u duhu u "ogledalo Providnosti" i poslušao savjet Psalmiste: "U Gospodina se uzdaj i čini dobro... Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i On će sve voditi" (Ps 37). Kad Gospodin nešto vodi, onda to može biti samo dobro i na korist svima. Don Marko

"LANTERNA" - svjetionik u Godini Isusa Krista

Drago mi je što župa sv. Marka u Korčuli pokreće ponovno izdavanje župnog lista "Lanterna sv. Marka". Lanterna znači svjetionik, a svjetionik svijetli i rasvjetljuje. Otkuda svjetlo u svjetioniku? Ovo pitanje moglo bi se postaviti i općenito: Odakle svjetlo? Odgovor bi bio kratko katekizamski izrečen: Od Boga koji je sunce bez zalaza; od Isusa Krista koji je "Svjetlo od Svjetla"! Znakovito je da upravo u godini koja je posvećena Isusu Kristu, župa sv. Marka u Korčuli ponovno izdaje list "Lanterna". Poželio bih da se na stranicama lista uvijek nađe rasvjetljenja za čitatelje "Lanterne". S tom željom zazivam obilje Božjeg blagoslova i Kristovog svjetla uredniku, suradnicima i čitateljima lista "Lanterna".

+ Želimir, biskup dubrovački .

 

 

Alena Fazinić
O LANTERNI SV. MARKA od 1964 do 1986. g.

Župni list "Lanterna sv. Marka", ili kako je skraćeno nazivan "Lanterna", počeo je izlaziti 1964.g. Pokrenuo ga je tadašnji korčulanski župnik, opat don Ivo Matijaca. Danas s ponosom možemo reći da je to bio jedan od prvih i u to vrijeme rijetkih župnih časopisa u Hrvatskoj. U osmišljavanju, a i na radu u "Lanterni", don Ivu je pomagao, tada još bogoslov, don Luka Depolo, danas istaknuti katolički novinar. "Lanterna" je u početku izlazila šest puta godišnje (svaka dva mjeseca dvobroj), no uskoro samo tri puta i to uoči Uskrsa, sredinom ljeta (sv. Todor) i pred Božić.

Tiskana je u oko 1000 primjeraka, ponekad i nešto više, a rasparčavana u gradu Korčuli, diljem Hvatske, tadašnje Jugoslavije te Europe, ali i drugim kontinentima (Amerika sjeverna i južna, Australija, Novi Zeland, Južna Afrika). U gradu Korčuli dobivala je "Lanternu" gotova svaka obitelj (doduše bilo je i onih koji su je odbili primiti), a drugdje se slala ponajprije Korčulanima, te prijateljima i znancima našeg grada.Tiskala se na danas sasvim "starinski" način - najprije na pisaćem stroju na "matrice", koje su potom umnažane (ručno, a tek u zadanje vrijeme električnim strojem) na "šapirografu". Potom su primjerci također ručno uvezivani. Sve osim uveza, (ponekad djelomično i njega), obavljao je don Ivo. Koliki je to fizički i vremenski posao bio suvišno je spominjati.

Dakako, ovako napravljena "Lanterna" nije bila izgledom ni reprezentativna ni privlačna oku, no to joj i nije bila svrha. Zadaća ovakvog župnog lista bila je župljane, ali i ostale dobronamjerne sugradjane, Korčulane i prijatelje, obavještavati o životu župne zajednice i njenu radu, ukazivati na neke mjesne probleme ili događaje i sl. Stoga su u svakom broju bile neke stalne "vjerske rubrike": uvodno slovo župnika, kronika liturgijskih zbivanja proteklog razdoblja, zatim kalendar liturgijskih događaja za slijedeće razdoblje, nekrolog u spomen pokojnika, a uz to je često iznesen i neki posebni problem vezan uz obitelji, mlade, liturgiju, crkvu, vjeronauk, "Banku sv. Jozipa" (Caritas) i sl. No uz ove rubrike redovita je bila i ona posvećena "našim spomenicima", dakle kulturnoj baštini: crkvama, bratovštinama, umjetninama, tradicijama.

Nadalje, uvijek je bilježena kronika događaja u gradu, u kojoj su opisani svi važniji, ali i mnogi manje važni, svjetovni događaji u Korčuli, pa upravo iz ove rubrike možemo saznati i rekonstruirati mnogo toga što se u gradu desetljećima zbivalo. Mnogi čitatelji najprije su čitali posljednju stranicu "Na tablunu", anegdotu pisanu u lokalnom dijalektu, koja se odnosila na naše ljude, njihova razmišljanja nekada i sada. Dio tekstova, posebno kronike, zatim o spomenicima i sl. pisao je sam don Ivo, a imao je dosta suradnika iz Korčule i izvan nje. No, bila su to vremena kada je suradnja u vjerskom listu, makar i o najnevinijoj temi, čak i bez vjerskih konotacija, mogla autoru uzrokovati raznih, pa i ne malih neugodnosti.

Stoga se većina suradnika, osim svećenika i redovnica, nije potpisivala, ili su to činili samo inicijalima, odnosno pseudonimom. Stoga su danas poznati samo neki autori, no nažalost brojni su nepoznati. Dakako, gledamo li objektivno i kritički na "Lanternu" naći ćemo još dosta zamjerki, od onih već spomenutih o opremi i grafičkom uređenju, do tekstova koji nisu uvijek bili na primjerenoj razini. No don Ivo je želio ovaj časopis približiti i pružiti našem čovjeku, prihvaćajući tekstove običnih ljudi i za obične ljude. Ipak, znamo, rado su je čitali i primali naši intelektualci izvan Korčule (iseljenici, a i oni u zemlji), jer su u njoj nalazili lokalni duh, doznavali toliko toga o voljenom gradu, njegovim ljudima, zapravo gotovo svemu značajnijem što se u Korčuli zbivalo. Stoga, bez obzira na sve možebitne primjedbe, ocjenjujući iz današnjeg vremena i spoznaja, ovom listu se mora priznati da je neosporni i vrijedni dio kulturne, a ne samo crkvene, baštine Korčule.

Već sada iz trideset, dvadeset ili desetgodišnje udaljenosti "Lanterna" može biti vrelo najraznovrsnijih saznanja o Korčuli. Bude li se ubuduće netko bavio proučavanjem razdoblja 60-tih do90-tih godina života ovoga grada, naći će u njoj vrijedne, brojne i raznovrsne podatke koji će mu, ne samo olakšati rad, već nedvojbeno najbolje oslikati pojedince, prilike i svakodnevni život ove sredine. Dodamo li tome da Korčula do danas nema stalnog glasila, već se vijesti o njoj mogu pronaći u dnevnom tisku većih središta, pojava, značenje pa i ocjena "Lanterne" bit će tim viša. Na koncu kao napomena, ali i obavijest: svi brojevi "Lanterne" sačuvani su u Opatskoj knjižnici u Korčuli i Gradskom muzeju Korčula, zatim u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te Gradskoj knjižnici Ivan Vidali u Korčuli.

 

 

"S KRISTOM NA PUTU"

Možemo li
jedan drugoga susretati
jedan s drugim razgovarati
nova iskustva stjecati
o problemima raspravljati.

Hoćemo li
jedan s drugim jesti
jedan drugome radost činiti
šutjeti i razmišljati
Boga slaviti i moliti.

Shvatimo
korijeni od kojih život imamo
krasno su Božje djelo
na tragu smo duge povijesti ljudi
koji su prije nas živjeli
nadali se
vjerovali i voljeli

Mar

 

 

RAZGOVOR S KORČULANSKIM OPATOM DON IVOM MATIJACOM
(Preuzeto iz "Lanterne" Br. 5, god. I, 1965. Razgovor je vodio don Luka Depolo).

Poznato mi je, da g. opat Matijaca drži u rukopisu radnju o Korčulanskim Relikvijarima u kojoj je sakupio mnoštvo arhivskih podataka i o Relikvijama sv. Todora. Zamolio sam ga, dabi saopćio vanije podatke za širi krug naše župne zajednice i za naše prijatelje.

G. OPATE, ZAŠTO I KAKO SU IZ RIMA PRENESENE KOSTI SV. TODORA U KORČULU?

Naš biskup Vicko Kosović, Šibenčanin (1734-1761) uočio je odmah na početku svoje službe siromaštvo svoje Katedrale glede svetačkih relikvija. Zato se obratio papi Klementu XII, da bi se "udostojao takodjer i ovu našu Katedralu uresiti svetačkuim moćima, osobito čitavim tijelom kojeg mučenika". Tako je pop naređenju papinog vikara kard. Guadagnia, dne 22. XI 1736. izvađeno tijelo mučenika iz Kalistovih katakomba. Relikvije je kanonik Boldetti predao povjereniku našeg biskupa, svećeniku Franchiu, a ovaj ih je preko Venecije po g. Giupponiu uputio Kosoviću u Korčulu.

G. OPATE, U RIMSKOM MARTIROLOGIJU NAVODE SE MNOGI MUČENICI IMENOM TEODOR. ŠTO MISLITE, DA LI KOJEM OD NJIH PRIPADAJU NAŠE RELIKVIJE U KORČULANSKOJ KATEDRALI?

Iz dokumenata prve ruke slijedi, da ove Relikvije pripadaju rimskom mučeniku, čiji život i mučeništvo nije uvedeno u rimski Martirologij. Kosović je najprije odredio Svetkovinu 28. XI, a kasnije opet 27. VII. Međutim biskup Triali g. 1763. odredio je da se Svetkovina ima održavati 29. VII. U rimskom Martirologiju spominje se pod tim datumom "spomen sv. Teodora, koji je za vrijeme cara Galijona, sa mnogim svojim drugovima, poginuo u Rimu. Dekret sv. Kongregacije obreda g. 1905., kojim je sv. Pio X uzvisio svetkovanje sv. Todora na viši red, također se poziva na gornji podatak u Martirologiju. Kad je Korčula slavila g. 1898. stogodišnjicu čašćenja sv. Todora, u prigodnom proglasu pripisuju se mučeničkim Relikvijama podaci velemučenika Teodora, ali bez ikakvog dokaznog temelja.

MOLIM VAS, KADA JE ZAPOČELO ČAŠĆENJE SV. TODORA?

Biskup Kosović držao je kod sebe relikvije dugo vremena. God. 1750. predlaže knezu i prokuratorima Katedrale preuređenje glavnog oltara za smještaj sarkofaga. Sve je izvršeno tek 1756, kada je svečanim trodnevljem biskup Kosović predao Gradu Mučeničke kosti.

KADA JE SV. TODOR PROGLAŠEN SUZAŠTITNIKOM KORČULE?

Na poticaj biskupa Trialija, pučka skupština grada (Universitas populi), dne 5. VI 1756. proglasila je sv. Todora svojim zaštitnikom. Kaptol u travnju iste godine predlaže ga kao suzaštitnika. Sv. Stolica je krajem 1763. g. odobrila ovaj Titul i udijelila ovlast Mise i brevijara.

GOSP. OPATE, SREBRNI MOĆNIK, KOJI SE DAJE VJERNICIMA NA POLJUBAC I NOSI U PROCESIJI, SADRŽI NEKU ČVRSTU MATERIJU ZA KOJU KAŽU DA JE MUČENIKOVA ZGRUŠANA KRV?

To je relikvija krvi mučenika. Kršćani su običavali pokupiti tjelesne mučeničke ostatke, a u ampuli skupiti grudu zemlje natopljenu prolivenom krvlju. Zajedno sa tijelom pokopali bi i ovu ampulicu s krvlju.Nekada se to smatralo najsigurnijim dokazom mučeništva. Grumen sivkaste okamenine okružen je fragmentima zelenkaste starorimske ampule. Biskup Kosović dao je ovo položiti u zasebni relikvijar-pokaznicu, a biskup Spalatin je god. 1781 dao načiniti današnji. To je barokna vaza od srebra koja se sastoji od stalka na kojem srebrna krila popdržavaju kristalni valjak ( u kojemu je relikvija ), a iznad srebrni poklopac, s likom mladolikog mučenika, pokriva staklo. Sarkofag - kasa sv. Todora - u sebi sadrži drugu manju kasu od drva. U ovoj su mučenikove kosti. Što znamo o tome? Iz Rima je otposlana drvena, barokno rezbarena, kutija u kojoj se nalazila ova manja. Ova unutarnja bila je zapečaćena pečatom kard. Guadagni. Naši biskupi su više puta otvarali kutiju i ponovno pečatili, potvrđujući autentičnost svetih Moći. Zadnji put je kutiju otvarao biskup Marčelić 25. VII l898., uz prisutnost opata Trojanisa, crkovinara i liječnika dr Petra Miroševića. Ovaj je ustanovio da kosti pripadaju čovjeku dvadesetih godina. Marčelić je kutiju zapečatio sa sedam svojih pečata. Ova barokna vanjska kutija dospjela je kod ugledne obitelji Foretić u Korčuli, koja je prigodom formiranja Opatske riznice istu vratila Katedrali i sada se nalazi u Riznici. Na njoj manjka kipić sv. Todora. U Beču je g. 1858. izrađen novi sarkofag od "kineskog srebra" za 600 forinti. Novac se dobio prodajom zavjetnih zlatnih darova sv. Todora. Kasa je u stilu klasicizma XIX st. A g. 1892. izradio je korčulanski kipar i drvorezac Marin Radica pozlaćenu, prekrasnu nosiljku, uz trošak od 153 forinte.

JOŠ JEDNO PITANJE, G. OPATE! - KAKO SE KORČULA ODNOSILA I ODNOSI PREMA SV. MOĆIMA?

Od početka javnog čašćenja sv. Todora pa do danas, vjerni puk gaji trajnu i odanu pobožnost prema svom zaštitniku. Relikviju krvi kanonici su nosili bolesnicima sve do g. 1767., a od tada, "da se izbjegne svaka pogibao", biskup Triali je odredio, da se nosi moćnik s fragmentom kosti. Kroz ova dva stoljeća Korčulani su često i neprestano vršili svoje zavjete svom zaštitniku: najprije malo zvono dugo zvoni i to je znak stanovništvu da se ima obaviti otvor kase. Oni, koji su u to vrijeme slobodni, dolaze u katedralu. Svećenik zatim otvara zastore oltarskom depozitu, da se vidi sarkofag, a iz niše mramornog antipendija iza oltara iznosi releikviju krvi. Kroz to vrijeme zvona zvone. Sakupljeni narod moli 3 Očenaša s pripadnom molitvom Svecu. Konačno pristupaju vjernici na ljubljenje krvi. U crkvenom Inventaru spominju se vrijedni zlatni predmeti, zavjetni darovi, a najveća je svečanost 29. srpnja, kada je Svečev dan. U procesiji se nosi Kovčeg. Sudjeluju Bratovštine i velika masa svijeta izvana. God. 1931. Korčulani iz SAD-a darovali su raskošnu zastavu s likom sv. Todora.

HVALA VAM, GOSPODINE OPATE, NA INFORMACIJAMA KOJE ĆE RADO ČITATI NAŠI ŽUPLJANI, PRIJATELJI I ISELJENICI. DAO DOBRI BOG, DA SE LJUBAV DUŠA PREMA SV. TODORU STALNO POVEĆAVA.

 

 

TRAJANJE

Još čujem
tvoj veseli smijeh
i vidim vesele
užarene oči.

Još čujem
tvoj topao glas
i vidim nemirnu
plamenu kosu.

Još čujem
zvono što oporašta se s tobom
i vidim majku
u crno zavijenu.

Karlo

 

 

LITURGIJSKA KRONIKA

16. veljače 1997. - Prva nedjelja Korizme- započeli smo Molitve u Svima Svetima. Dobro je da se kroz cijelu Korizmu pobožni puk u različitim pobožnostima dolično pripravlja na najveću svetkovinu - Uskrs. Osim Molitava u Svima Svetima, koje su nedjeljom popodne, ponedjeljkom je u katedrali Križni put, utorkom su Molitve pred sv. Rokom, srijedom se pjeva "Smiluj se meni Bože" u katedrali, četvrtkom je korizmena pobožnost u samostanu sv. NIkole, petkom su "Molitve ranama Isusovim" u katedrali, a subotom su Molitve u sv. Mihovilu.

17.ožujka 1997. -Peti korizmeni tjedan u Korčuli je značajan po korizmeni propovijedima. Imali smo sreću ove godine da nam je bio propovjednikom o. Ante Kovačević, dominikanac, župnik župe sv. Križa u Dubrovniku. Propovijedao je jezgrovito i životno. Svake večeri bila je katedrala ispunjena vjernicima svih uzrasta, a na poseban način bilo je svečano u petak, kada su bile i uskrsne ispovijedi. Došli su i svi korčulanski svećenici pomoći ispovijedati.

23. ožujka 1997. -CVJETNICA - Nedjelja Muke - Mnogo je toga značajnog ovoga dana: blagoslov palama i maslina, pjevanje Muke, početak četrdesetsatnog klanjanja, dolazak Sasvetana uvečer i propovijed (o. Rando Paršić). U ponedjeljak su bili Rokovci (propovijedao im je don Pero Butigan, župnik u Lumbardi). VELIKI UTORAK ove godine zapisan je zlatnim slovima u kronici ove župe. Dubrovački biskup Dr Želimir Puljić imao je, nakon skoro dva stoljeća, Misu posvete ulja u korčulanskoj katedrali uz asistenciju svih svećenika korčulanskog dekanata. Uz civilne vlasti u ovom gradu, svetoj Misi su bili nazočni učenici osnovne i srednje škole sa svojim nastavnicima i profesorima. Za sve je to bio izvanredan doživljaj. Uvečer su bili Mihovilci (propovijedao je župnik). Na VELIKU SRIJEDU ujutro smo u zavjetnoj procesiji pošli na Soline. Na VELIKI ČETVRTAK je Misa Večere Gospodnje i pranje nogu učenicima. Ove godine to su bili: Aco Lozica, Majo Penjak, Dinko Radojković, Tonči Karaman, Mario Skelin, Željan D. Radojković, Marko Visković, Joško Denoble, Ivo Lešaja, Željan A. Radojković, Ivo Mozara i Toni Brčić. VELIKI PETAK - mirno i lijepo vrijeme, dosta bratima, procesija uglavnom dostojanstvena. VELIKA SUBOTA ovdje u Korčuli, nažalost, kao da i ne postoji. Premalo je vjernika koji shvaćaju svu ljepotu i važnost obreda toga dana. Blagoslov ognja, hvalospjev uskrsnoj svijeći, čitanja, blagoslov krsnog studenca - sve su to prekrasni događaji, a za nazočne i prekrasni doživljaji. Mislim da nema niti jednog razloga zašto bi se jedino Velika Subota u Veloj Setemani vrednovala na ovako nedostojan način. USKRS je doista bio veličanstven. Blagoslov grada, puno braće u procesiji, okićena katedrala, zbor, svećarsko raspoloženje, sve je to plod Njegova Uskrsnuća.

25. travnja l997. SV. MARKO - titular katedrale i zaštitnik župe. Slavlje smo započeli svečanim pjevanjem Večernje u čast sv. Marku. Svečanu sv. Misu na samu svetkovinu imao je don Toma Lučić, generalni vikar dubrovačke biskupije i bivši župnik ove župe. Bilo je i dosta vjernika u crkvi (pola radi sv. Marka, a pola radi don Tome). Na koncu sv. Mise imali smo procesiju oko katedrale i po pijaci, a na večeri kod časnih sestara bili su skoro svi korčulanski svećenici.

11. svibnja 1997. PRVA SV. PRIČEST - Prekrasno vrijeme, četrdesetak dječaka i djevojčica u bjelini, narod svećarski raspoložen, katedrala uređena, časne sestre i majke prvopričesnika budno motre da sve bude u redu, zbor pjeva, duša kliče, anđeli se raduju, Krist po prvi put dolazi kao dragi gost u nevina dječja srca, Bogu hvala !

25. svibnja 1997. SVETA POTVRDA - Preko osamdeset mladića i djevojaka. Doista lijepa slika. Katedrala je ispunjena. Puk lijepo i skladno sudjeluje. Korčulani vole svoju katedralu. Dubrovački biskup Želimir dade hvalu Gospodinu i podijeli krizmanicima Duha Svetoga. U propovijedi je govorio o radosti i o drugim darovima Duha. Potakao je mlade da preuzmu stil života što ga je svijetu ponudio veliki čovjekoljubac ljudi, Isus Krist, koji želi ostvariti na ovom svijetu "kraljevstvo istine i života, svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira".

13. lipnja 1997. - Iz godine u godinu proslava SV. ANTUNA PADOVANSKOG sve je svečanija. Tome je sigurno u dobroj mjeri uzrokom i sam prostor Glavice sv. Antuna, koji je, dobrotom gosp. Dragana Jambrišaka uređen. Obnovljena je kuća, a takodjer i crkva i slavoluk na vrhu skala. Stavljena je i javna rasvjeta tako da se sada Glavica sv. Antuna kupa u svjetlosti, posebno u svečanim zgodama. Ovogodišnjoj proslavi sv. Antuna prethodila je trodnevnica s različitim programom. Bilo je dosta ugodno u četvrtak navečer slušati klape "Vela Luka" i "Blajke", a procesiju na samu svetkovinu uveličavala je limena glazba "Sv.Cecilije" iz Korčule.

29. lipnja 1997. - svećeničko ređenje vlč. gosp. PETRA MAMIĆA. Niti se najstariji Korčulani sjećaju, niti je moguće bez dubljeg istraživanja pronaći datum kada je u Korčuli bilo posljednje ređenje za svećenika. Drži se, čini se s pravom, da je to moglo biti onih godina prije ukinuća korčulanske biskupije davne 1828. g. Zbog toga se ređenje don Petra očekivalo s neskrivenim zanimanjem među većinom Korčulana. Don Petar Mamić rođen je 19. travnja 1968.g. u Bjelovaru od oca +Anta i majke Jake r. Mamić. Teološki studij završio je na Katoličkom Bogoslovnom Fakultetu u Zagrebu, a posljednju godinu proboravio je u Korčuli na pastoralnom praktikumu. Inkardiniran je u dubrovačku biskupiju i sada je na raspolaganju našem o. biskupu, koji će mu odrediti službu negdje na području naše biskupije.

2. srpnja 1997. - Kao i svake godine, svetkovina Pohodjenja B. D. Marije, ili kako se u domaćem izričaju kaže "Gospa od škoja", i ove je godine kod Vrničana, a i ne samo kod njih, pobudila veliku pozornost. Našli su se tu na otoku znanci, susjedi, prijatelji i rodbina. Vrnik je svojom ljepotom privukao i neke, koji su, moramo i to reći, malo začuđeno gledali i ljude i procesiju, i kao u nevjerici "vagali" da li je to stvarnost ili im se samo priviđa!? A kada su ih ljubazni domaćini, poslije sv. Mise i procesije, ponudili vinom, sokom, priklama, kolačima i sendvičima, onaj "mutni oblak nevjerice" na njihovim licima se potpuno rasplinuo i moglo se vidjeti da pomalo shvaćaju zašto doći na Vrnik i oplemenjuje i smiruje!? Možda se i sami nekom novom prigodom u to uvjerite!

 

 

IZ ŽIVOTA NAŠIH BRATOVŠTINA

Veliki je petak. Noć. Kako ta noć privlači Korčulane! Vraćaju se iz mnogih mjesta Domovine, pa i iz inozemstva da se obuku u tonigu i prihvate torac, a poneki torci imaju i preko 70 kilograma. I treba te torce pronijeti oko cijelog grada. Bilo je tako i te godine. U procesiji preko 400 bratima. Veličanstveno! Po stranama pretežno stranci-turisti promatraju i škljocaju fotoaparatima. Nakon procesije u sali jedne bratovštine, pošto su djeca pojela prikle i otišla, ostaju neki stariji bratimi i čekaju da se ohlade umorni i znojni od nošenja toraca. U salu dolazi jedan od onih Korčulana koji se ne oblači u tonigu, koji promatra procesiju sa strane, a ipak broji koliko je od koje bratovštine bilo obučenih u procesiji, želeći da ih iz "njegove" bude najviše.

Želja ostaje skrivena. Ne izriče se. "E, ima li još koja prikla, vaja judi kušat svačigove." Iz banka se vadi novi pjat prikala ostavljen baš za zakašnjele posjetitelje. Donosi se i nova botilja. "A evo, provaj. Ima toga u nas koliko hoćeš. Ma reci pošteno kakve su i čigove su najboje." "Nemojte se najidit, ma najboje su u Mihovilaca." "Ma jesi li ga ču? Da u Mihovilaca! Ne razumiš se ti u prikle, cukunu! Njihove su uvik tvrde kako da su pune stupe.

U nas su najboje, a i bilo nas je najviše u procesjuni." I te "karbe" su dio korčulanistike, koji neosporno pridonose očuvanju tradicije. Shvaćajući sve kao šalu ljudi se i ne vrijeđaju. Te večeri bilo je ipak drugačije. Možda radi onog "cukunu" došljak se osjetio pogođenim, a možda i iz nekog dišpeta reče: "Što se tu pinčite priklama i brojem bratima. Sve je to folklor. Ti procesjuni su samo folklor." Osjetilo se da to više nije šala i netko iz prokure bratovštine prihvati: "Čuješ prijatelju, bilo je vrijeme, sjećaš ga se i ti, kad su se ljudi oblačili u tonige i išli u procesije, iako je to ponekad izazivalo neugodnosti na poslu.

Ponekad čak i uz rizik otpuštanja s posla ili za studente da ne dobiju stipendiju iako su bili odlični učenici. Misliš li da bi itko riskirao zaposlenje, pogotovo ako ima i obitelj, samo radi folklora?!" "Ajde, ajde, ne hvataj se za neka prošla vremena", nadoda drugi, "čini se ipak da u svemu tome ima i duhovnosti. Bolje je i malo svjetlo nego nikakvo. Mislim da smo svi ljudi grešni i slabi i da su nam baš te naše bratovštine, ti naši obredi i procesije, mjesta gdje se možemo osjetiti bliži Bogu i jedan drugome, osjetiti se više ljudima i postajati barem malo bolji.

Nego znaš što, obuci se i ti dogodine u tonigu i pokušajmo svi zajedno, dok budemo pjevali "Smiluj nam se tužnim, smili", teškoće nošenja torca i sve teškoće življenja prikazati kao molitvu da u međusobnim odnosima više poštujemo i prihvaćamo jedan drugog i da, usprkos različitosti u mišljenjima, težimo općem dobru za ovaj grad i za cijelu nam Domovinu." Nastao je tajac. Otišli smo kućama obuzeti svaki svojim mislima. Tko zna i s kakvim odlukama?!

Dr Lovro Steka

 

 

RAZGOVORI KIPOVA NA CIBORIJU MARKA ANDRIJIĆA
U KORČULANSKOJ STOLNICI

Kipovi gledaju i govore okamenjenom šutnjom vremena.
Izdignuti iznad svijeta gledali su ljude,
a i oni gledali su njih.
Kroz duga stoljeća Anđeo zbori:
"Ave Maria Gratia Plena".

Tek puki kipovi koji vode razgovore
i najljepše djelo Marka Andrijića
vrh prolaznosti probuđena stvarnost
renesansnog svijeta.

Biskupi, prelati,
procesije i pjesme,
s Bogom razgovori
u kamenoj šutnji govor prošlosti je
a dva kipa
njegovi svjedoci.

U ljepoti tihe tame zdanja
iznad ljudskih ruku, molitve i riječi,
svjedočiti prošlost samo šutnjom danas
i čekati sutra,
zlatnim slovima i govorom srca:
"Ave Maria Gratia Plena".

Marija Kraljević

 

 

KRONIKA DOGAĐAJA

Gotovo je nemoguće udovoljiti kriteriju pisanja bogate korčulanske kronike u proteklim godinama na tri kartice teksta. Stoga mi, dragi Korčulani, ne ćete zamjeriti što ću se osvrnuti samo na neke događaje u gradu, koji su se dogodili u vremenu od 1986.g. kada je tiskan zadnji broj Lanterne.

Dogadjaja je bilo na pretek pa nije čudo da ih svih neću moći registrirati. Ističem da mi je kriterij odabira: aktualnost, značaj, svježina i životnost vijesti., što je esencija svake kronike, posebice ove naše malomišćanske. Red je započeti s prisjećanjem na našega don Iva, osnivača i glavnog urednika Lanterne, koji nam je prvi broj lista darovao 1964.g. On je blago preminuo u Gospodinu početkom lipnja 1994.g., u svojoj 79. godini života i 52. godini svećeništva. Iza sebe je ostavio velika djela, među kojima Opatsku riznicu, koju je utemeljio 1954.g..

Bio je i plodan pisac, istraživač korčulanske povijesti, veliki rizničar i kolekcionar, prikupljao je arhivsku građu, kako crkvenu tako i svjetovnu, te ostalo kulturno blago grada. No prije svega bio je svećenik, dušobrižnik, koji je poticao i gradio našu duhovnost. Grad mu se odužio, posmrtno mu dodjeljujući nagradu za životno djelo. Mi mu još jednom kažemo: Hvala Vam don Ivo i počivali u miru Božjem! Već je sada izvjesno da će se realizirati njegova ideja o izgradnji Pastoralnog centra u bivšoj vojarni pod sv. Antunom, u prostoru od 17,5 tisuća metara četvornih. Idejno rješenje cijelog prostora tj. i Pastoralnog centra i Srednjoškolskog centra, nedavno je prezentirao arhitekt Nikica Ivančević.

Dok Pastoralni centar čeka svoje oživotvorenje, vjernici ovog dijala korčulanske župe mogu svoje vjerske potrebe realizirati u renoviranom vjerskom kompleksu na vrhu brežuljka, glavici sv. Antuna. Naime, nedavno je obnovljena crkvica-kapelica sv. Antuna i pustinjski stan, izgrađeni 1420. god. Napravljen je novi krov, uređena kamena fasada, nalivena betonska ploča, obnovljeni i postavljeni prozori i vrata... Prizemlje stana sada ima funkciju male sakristije. Podsjetimo se: početkom 18 st. kapelica je doživjela potpunu preinaku, kada je korčulanski biskup Nikola Španić odredio da se u njoj uredi njegov mauzolej. Godine 1707. njegovi su posmrtni ostaci položeni u u grobnicu u podu crkvice i podignut je monumentalni portal na vrhu brežuljka, na kojemu je uklesan Španičev obiteljski grb. Uređen je i prilaz kapelici sa stojednim skalinom uz drvored golemih čempresa, posađenih 1707. god. Pozornost privlače i aktivnosti naših bratovština na obnovi vjerskih objekata. Najprije su Sasvetani započeli s obnovom zvonika na svojoj crkvi. Skinuli su tri zvona, obnovili njihova postolja, a sve to dragovoljno, s puno ljubavi i volje. I Rokovci nisu zaostajali. Na stotine lamina punih betona istresli su za nalit ploču na njihovoj bratimskoj kući. Mihovilci su završili prvu fazu na obnovi crkve sv. Mihovila.

Dovršeni su radovi i na našoj velebnoj katedrali. Izmijenjeno je 600 četvornih metara staroga krovišta koje je prokišnjavalo i postavljeno olovo na zabatima. Još prije je popravljeno Velo zvono na kampanelu i uređena kapelica sv. Luke na mjesnom groblju. Ove godine je takodjer saniran krov nad sakristijom, obnovljeni oluci i kanali, postavljeni prozori na sakristiji i saniran interijer katedrale tako što su ožbukani dijelovi uređeni i obojeni novom bojom. Napravljeno je i deset novih klupa i poredano s desne i s lijeve strane ispred svetišta. Na Palacu je postavljen novi krov i rekonstruiran je i temeljito uređen župni stan. Sve radove u cijelosti je financirao župni ured, a izvedeni su velikim zalaganjem i trudom našeg bivšeg župnika don Boža Baničevića i sadašnjeg don Marka Stanića.

Mnogo je toga urađeno na obnovi ostalih sakralnih spomenika, posebice na obnovi crkve sv. Justine. Naši vrijedni škojari, Vrničani, obnovili su i uredili svoju crkvu Gospe od Pohođenja iz 1856.g. U Korčuli je obnovljen stari venecijanski top, težak 2,3 tone i postavljena dva manja s lijeve i desne strane. Danas je taj prostor na Rampadi dobio jednu novu dimenziju te predstavlja iznimnu turističku atrakciju. S desne strane topu, uz Arsenal, postvljeno je sedam novih kandelabri pa njihova rasvjeta tom povijesnom gradskom prostoru u večernjim satima daje poseban štih. U prigodnim blagdanskim danima postavlja se i svećarska rasvjeta , kada se bedemi i kule opašu parangalom od žarulja.

Također ne možemo ne registrirati ljepoptu osvjetljenja zvonika naše katedrale, koja u mraku izranja poput svjetionika svima nam pokazujući put. Gradski čelnici govore da će još mnogo toga osvijetliti, a mi kažemo da je i red jer nam je grad zapao u mrak. Ne možemo zaboraviti ni zahvate na izmjeni našeg starog pločnika, posebno u ulici Hrvatske bratske zajednice, na Plokati, ispod Punta i u ulici sv. Barbare. I naši se parkovi uređuju, sadi se cvijeće, čiste kule, postavljaju nove šetande, košarice za smeće, novi kontejneri, itd. Ipak, najaktualniji problem je izgradnja gradske garaže ili parkirališta. Kako je naš grad građen "po mjeri čovjeka" ne može otrpjeti ovoliku navalu automobila. Stoga naši čelnici moraju što prije riješiti ovaj "vruči krompir" korčulanskog gospodarstva.

I naše rive su postale problem za Jadrolinijine feribote. No uvidjevši na primjeru marine, kako tone betona mogu ugroziti našu kamenu perlu, s pravom sumnjamo u ispravnost nekakvog "na brzinu" rješenja. Ne smijemo zaboraviti ni obnovu palače Arneri, čija je druga faza završena. Očekuju se radovi u interijeru s nadom da će američka zaklada za obnovu svjetske kulturne spomeničke baštine US-ICOMOS još jednom odriješiti kesu i darovati dodatnih 360 000 američkih dolara. Posebno nas veseli da se, pored svih sadržaja, planira postaviti stalna galerija našega Frana Kršinića. U planu je i obnova palače "Caenazzo", kao i rodne kuće Marka Pola.

Složit ćete se da moramo svi uprijeti prstom u devastiranu galeriju Maksimilijana Vanke i potači njenu obnovu. Znamo da je "pod kišobranom" HAZU-a , no svejedno. Ona u korčuli "čini gad", a ne u Zagrebu! I eto, stigosmo do kraja. Doduše, još bi se moglo mnogo pisati o svemu, ali "karta" više ne može primiti. Nadamo se da će i u vremenu koje je pred nama mnogo toga novoga niknuti u našemu gradu. U slozi i zajedništvu!

Ž. Petković

 

 

"SUVREMENA KATOLIČKA ENCIKLOPEDIJA" U HRVATKOM PRIJEVODU

Dr. Živan Filippi, književni prevoditelj iz Korčule, stupio je na sajmu knjiga u Frankfurtu 1994.g. u dodir s predstavnicima ugledne izdavačke kuće "The Liturgical Press", koju vode benediktinci u opatiji sv. Ivana u Collegevilleu, u Minnesoti, u SAD-u. Oni su na tom najvećem sajmu knjiga na svijetu upravo predstavljali svoju tek tiskanu knjigu u jednom svesku velikog formata pod izvornim naslovom "The Modern Catholic Encyclopedia". Po povratku u Zagreb razgovarao je s don Lukom Depolo i on mu je preporučio da se knjiga prevede na hrvatski.

Predložio mu je takodjer i ugledne katoličke stručnjake i teologe koji bi trebali biti uključeni u taj izdavački poduhvat. Budući da je ovaj projekat dobio materijalnu potporu Ministarstva znanosti Republike Hrvatske, dr Živan Filippi je ponudio splitskom izdavaču "Lausu", u vlasništvu Ante Omana, da priredi hrvatsko izdanje te vrijedne knjige, a "Laus" je sklopio ugovor o zajedničkom financiranju s korčulanskom tvrtkom "Inmont", u vlasništvu Stipe Varnice.

Nakon dugogodišnjeg rada projekt je priveden kraju i sada se nalazi pred početkom tiskanja. Ova Enciklopedija, od skoro tisuću stranica velikog formata, sadrži 1374 natuknice poredane abecednim redom. Uz izvorni tekst Enciklopedije objavit će se i dodatak o Crkvi u Hrvata, kojega su, posebice za ovo izdanje, napisali istaknuti hrvatski profesori teologije. U pisanju izvornog engleskog teksta sudjelovalo je stotinjak uglednih teologa, povjesničara religije, crkvene umjetnosti i kulture uopće. Među njima ima i laika teologa.

Oni su svoje tekstove temeljili na učenju poznatih katoličkih teologa novijeg doba: Newmana, Lagrangea, Beauduina, Jungmanna, De Lubaca, Congara i drugih. Poznato je da su ti i drugi teolozi pripremali Drugi vatikanski koncil na kojem je Katolička Crkva izrekla najvažnije misli o sebi , čovjeku, svijetu u odnosu prema Bogu, posebice o osobi Isusa Krista. Stoga su Dokumenti toga Sabora postali temeljnom polugom za današnji pogled na ulogu vjere u suvremenom svijetu. Prof. dr. Ivo Babić, koji je urednik likovnog dijela Enciklopedije, (teološku redakturu izvršilil su dr. Mato Zovkić i mr. Branko Jozić) kaže da je "Suvremena katolička enciklopedija" na neki način sinteza ideja našega vremena. Dodajmo na kraju da je dvije trećine prijevoda s engleskog jezika izvršio dr. Živan Filippi, dok su ostali dio teksta preveli Sanja Matešić, Tihomira Mršić i Mijo Pavić.

Žican Filippi.

 

 

KRŠTENJA U 1997. g.

bullet16. veljače 1997. ROKO RISTESKI, sin Duška i Kate r. Tadić
bullet5. travnja l997. ANTON BOTICA, sin Frana i Biserke r. Stanišić
bullet6. travnja 1997. MARIA VILOVIĆ, kći Mladena i Vesne r. Trogrlić
bullet13. travnja 1997. FILIP KAPELINA, sin Hrvoja i Sanje r. Milešević
bullet13. travnja l997. ANTONIJA PRIŽMIĆ, kći Tonča i Tanije r. Miletić
bullet13. travnja 1997. HRVOJE KAPELINA, sin Hrvoja i Tanije r. Miletić
bullet13. travnja 1997. TONI KAPELINA, sin Hrvoja i Tanije r. Miletić
bullet23. travnja 1997. VALENTINA GUDELJ, kći Ivana i Zdravke r. Mitar
bullet26. travnja l997. MIRO DENOBLE, sin Iva i Marije r. Brčić
bullet1. svibnja l997. BRANIMIR ŠAIN, sin Dinka i Marije r. Botica
bullet2. svibnja 1997. NAĐA JOSIMOVIĆ, kći Borivoja i Jasenke r. Vučković
bullet2. svibnja 1997. MARIJA RADOVANOVIĆ, kći Renata i Sanje r. Maksić
bullet4. svibnja 1997. LUKA BIOČIĆ, sin Josipa i Nade r. Radić
bullet9.svibnja 1997. KREŠIMIR FABRIS, sin Đania i Nade r. Tkalčić
bullet10. svibnja 1997. ERVIN KONDENAR,. sin Davora i Roberte r. Maričić
bullet18. svibnja 1997. HRVOJE FABRIS, sin Davora i Katice r. Mušić
bullet24. svibnja 1997. NIKOLA PILIPOVIĆ, sin Mladena i Meri r. Ferlan
bullet26. svibnja 1997. ANDREA ŽARAK, kći Nikše i Tee r. Botica
bullet31. svibnja 1997. INES PIVAC, kći Branka i Maje r.Matulović
bullet31. svibnja 1997. MIA RISS, kći Vedrana i Nađe r. Gatti
bullet7. lipnja 1997. JASNA PERUČIĆ, kći Tonča i Nadire r. Halilović
bullet21. lipnja 1997. ANAMARIA STEKA, kći Dinka i Kate Lešić
bullet28. lipnja 1997. IVAN UNKOVIĆ, sin Vladimira i Katice r. Šain
bullet28. lipnja 1997. KATARINA JURIĆ, kći Miroljuba i Ane r. Svjetković
bullet6. srpnja 1997. IVAN ŠULENTIĆ, sin Zvonka i Stele r. Poša

 

 

LANTERNA MLADIMA

"Učitelju gdje stanuješ?" - U Korčuli!

"Je li bolje prihvaćati život ravnodušno bez ideala, uobličen po našoj slici i prilici, ili je pak bolje velikodušno tražiti istinu, dobrotu i pravdu..." Povodom XII. Sjetskog dana mladih, koji se od 18. do 24. kolovoza održava u Parizu, Sveti otac Ivan Pavao II. uputio je mladićima i djevojkama cijeloga svijeta posebnu poruku kao poticaj za razmišljanje i djelovanje u mjesnim Crkvama - i nama u Korčuli, u dubrovačkoj biskupiji. "Živimo u vremenu velikih promjena", piše Sveti otac. "Propadaju ideologije koje su izgledale otporne na tijek vremena i po čitavom se planetu prekrajaju međe i granice. Čovječanstvo se često osjeti nesigurno, zbunjeno i zabrinuto."

To isto raspoloženje zahvaća i nas u Hrvatskoj, i u Korčuli, ili već gdje živimo... Nesigurnost, zbunjenost, tjeskobu, na osobit način proživljavaju djeca i mladi. Svi smo mi tome svjedoci - na području vjere, duha, kulture, glazbe, ponašanja, ophođenja... Dosta je samo dodirnuti područje ovisnosti i već smo u središtu velike rane na duši mladih i cijele Crkve i naroda. Prema najnovijim izvješćima, ovisnici u Hrvatskoj godišnje potroše 2000 kg samo heroina. To je negdje oko 5 kg heroina dnevno. A što je s tolikim kilogramima drugih opojnih droga? Sigurno je, da se od toga koji gram (?) potroši i u Korčuli, ili na našem otoku. Utvrđeno je da u našoj domovini najmanje dvoje djece dnevno pretrpi strašno tjelesno nasilje i to od svojih najbližih, roditelja i najbliže rodbine.

Svjestan takvog stanja mladeži u cijelom svijetu Sveti otac piše da "Božja riječ ne gubi na snazi. Ona ostaje čvrsta i daje svjetlo u tijeku povijesti i raznim promjenjivim događajima. Vjera Crkve utemeljena je na Isusu Kristu, jedinom Spasitelju svijeta: Jučer i danas i uvijek (usp. Heb 13,8). Njega susresti, njega upoznati, njemu se povjeriti i predati, iz temelja mijenja život i unosi pravi smisao života, jer On reče - "Ja sam Put, Istina i Život!" Stoga Papa savjetuje mladima da u tijeku trogodišnje priprave za proslavu Velikog jubileja 2000. godine, od Utjelovaljenja Sina Božjega, nastoje poput učenika susresti Isusa i upitati ga riječima iz Ivanova Evanđelja - "Učitelju, gdje stanuješ?" (usp. Iv 1,38-39) Našoj djeci i mladeži Isus odgovara - "U Korčuli!" Na taj način Isus, glasom župnika, vjeroučitelja, vjeroučiteljica, poziva djecu i mladež na sudjelovanje u nedjeljnoj misi. Na sudjelovanje u vjerskim poukama, molitvama, razmišljanjima. Poziva ih na sudjelovanje u crkvenom pjevanju i sviranju u glazbenoj skupini.

Na djelotno sudjelovanje u životu bratovština. Na skrbnu pomoć bližnjemu u karitasnoj udružbi "Banci svetega Jozipa", koja je najstarije socijalno i zdravstveno osiguranje u Europi! Na proučavanje, čuvanje korčulanske crkvene baštine... Isus je zahtjevan prijatelj i upućuje na visoke ciljeve. On zahtjeva od nas, poglavito od mladih, da iziđimo iz sebe kako bismo susreli Njega i povjerovali mu za cijeli svoj život. "Tko izgubi svoj život poradi mene i evanđelja, spasit će ga" (Mk 8,35). Ovaj poziv možda izgleda težak i ponekad zastrašujući. Ali je ljekovit i primjeren snazi i odvažnosti mladih.

Zato Sveti otac pita mlade i sve čitatelje Lanterne . "Je li bolje prihvaćati život ravnodušno bez ideala, svijet uobličen po našoj slici i prilici, ili je pak bolje velikodušno tražiti istinu, dobrotu i pravdu, trudeći se oko svijeta koji odražava Božju ljepotu, čak i po cijenu suočavanja s kušnjama koje taj put uključuje?" Ponosni smo i s pravom ističemo da je naša Korčula najlipša, ili da je jedan od najljepših južnohrvatskih gradova - biser koji odražava "Božju ljepotu!" Ako prihvatite ove misli i poticaje Svetoga oca Ivana Pavla II. i u Korčuli susretnete Isusa i pođete za njim nedjeljom u crkvu, na pjevanje, sviranje, u bratovštine, pomoći bližnjemu, na molitvu, vjersku pouku, sakramente, razmišljanje... onda ćete se uvjeriti da Isus stanuje i u Korčuli, da je On pravi Bog i čovjek, vaš prijatelj i brat.

Don Luka Depolo

 

 

The Look

Voklano instrumentalna skupina "The Look" koju je utemeljio don Marko, prvi put je nastupala u katedrali Sv. Marka, u nedjelju 8 lipnja 1997. god. U tijeku mise mladih. Svi župljani a osobito djeca i mladi s radošću su prihvatili pjevanje i sviranje svojih vršnjaka. U skupini sviraju: Goran - orgulje, Bojan - bas gitara, Dalibor - gitara, Ante - gitara i Joško - gitara. Pjevaju: Ivana, Neli, Valerija, Tereza, Stela, Ana, Ivana, milena, Sanja, Smilja i Judita.

 

 

ZA PRVOPRIČESNIKE

Neki su od vas po prvi put primili PRVU SVETU PRIČEST. Već ste na vjeronauku puno naučili o ovom sakramentu, ali ovo neće biti višak.

Nekad, pitajte svoje starije, ni kapi vode, ni mrvicu hrane nisu smjeli uzeti toga dana kada su se htjeli pričestiti. Papa Pio XII. je dopustio da se tri sata prije pričesti smije jesti, a nakon II vatikanskog koncila dosta je postiti samo jedan sat prije pričesti. Vodu smijemo uvijek piti. O tom postu Isus nije ništa rekao - apostoli su se pričestili za vrijeme večere. Zato je ovo crkvena odredba, jer ne jedemo iz poštovanja prema Isusu.

I u najmanjem komadiću hostije ili kapi vina nalazi se Isus. Zato kod pričesti treba paziti! Ali, ne treba previše brinuti. Crkva uči: Čim kruh i vino izgube prirodan oblik i vidljivost, tada u ostacima više nije nazočan Isus.

U tišini ovog hrama
gdje stanuje dragi Bog,
došao sam danas smjerno
s radošću srca svog.

Došao sam da se sretnem
s prijateljima žića mog,
pozvao me na druženje
u hostiji dragi Bog.

Našao sam prijatelja,
smjeran stojim pred oltarom,
usta svoja otvaram ti,
srce punim Tvojim žarom.

 

 

STRANICA S OSMJEHOM

Radno mjesto

-- Koliko ste godina bili na posljednjem radnom mjestu? -- Punih petnaest godina! -- To su lijepe godine i dobra preporuka. A zašto ste napustili svoje radno mjesto? -- Jer sam bio pomilovan!

Zvanje

¨ Što će biti Vaš sin kad završi studij? ¨ Četrdesetgodišnjak!

 

AFORIZMI

bulletVremena su toliko blesava da se pametni moraju praviti ludi kako bi ih nadmudrili.
bulletOno što nije prolazno, ne mora biti vječno. Možda je samo zastarjelo.
bulletAko ne možeš ustrajno moliti, najprije moli za ustrajnost.
bulletBolje da sam priznaš Bogu da si grešnik nego da ti On to mora dokazivati.
bulletNajvažnije je uočiti što je najvažnije.
bulletSve dok ne upozna sebe čovjek umišlja da poznaje druge.
bulletTko prvi prestane, nema potrebe pitati tko je prvi počeo.
bulletLjubav sve podnosi, ali ne znači da sve odobrava.

 

ISKRE

bulletStar je onaj koji se više veseli prošlim događajima nego budućim. (John Knittel)
bulletU svojoj dobroti Bog je stvorio korisno, u sojoj mudrosti lijepo, u svojoj moći veliko. (Sv. Bazilije Veliki)
bulletLjubiti nekog čovjeka znači vidjeti ga tako kako ga je zamislio Bog. (F. M. Dostojevski)
bulletKad napravimo sve što je u našoj moći, sve ostalo će napraviti Bog. (Arnold Jensen)

 

 

 

NA TABLUNU (Napisano za Lanternu 28. VII 1992.)

Zbog ratnih nevolja izgasile su se bile sve lanterne po puntama, portima, škojima i ovome našemu foju nestalo je petroja. Može bit da ga je ostalo valaora za užeć lumin i eto tako radi te kapje petroja, naša "Lanterna" duhato tinja još samo na zadnjon bandi u svojoj rubriki "NA TABLUNU". Da je sve stivat što ima nova po gradu u ovi tablun, puknu bi ka čičak o nadimanja. Grad je pun novitadi, fešta i dokle se kanta "zato braćo pimoga...", a onamo brun, brun, cin pun fajer.... Mjesna je zajednica Odlučila feštižat kako dosad nikad sv. Todora a ukvadru te fešte i "zlatni pir" našega opata dun Ivota Matijace. Ti "zlatni pir", pedesetgodina prve mise da mi je inspiracjun i sjeti san se pok. padre TOME iz koventa u sv. Nikole.

Žele, preteća modernih pumnih benzinski stanica, iz bačava u Frušturicu, poteza je na gomu naftu i benzinu i radi toga uvik je bi poliven mačan. Put radnega mista svaki dan bi inkontra Padre Tomu i pasali bi rič. Jedan dan Žele ni mačan, prominjen je, perfin je veza i kularinu. Inkontraje padre Tomu. Padre Toma se je inkanta ka ga je vidi. Žele je to primjeti, ali muči. Padre Toma ga pita: "Žele moj, a što smo se to tako danas lipo obukli?" "A, ženin se moj padre Toma, nego kad ćete vi?"(ovako postavljeno pitanje "onda" bilo je i u modu). "A moj Žele, ja sam se vjenčao sa svetom materom crkvom". Žele će na to kako iz rukava "Nego ćete ostat udovac...."

Naš glavni i odgovorni urednik "Lanterne", danas naš slavljenik dun Ivo isto je kako i padre Toma, svoj život i bistvovanje na ovomu svitu, vjenčajući se s Materom crkvom, poklonio građanima ovoga grada i ove župe, svoje pregalaštvo. Neumorni, uporni, fetivi naš dun Ivo, ostavio je traagove, koje će mnoge generacije očitavati na spomenicima povijesti i arhitekture našega grada. Ali ima nešto uzvišenije, više od toga. Lako je nama bilo cili život beštimat, govorit šporke riči i druge dizgracije.... i onda poč, oprat se od svih grihi.....a za nas oprat dun Ivo je utrati, tonelade deterđenti, sve je naše grihe inpošta u pakal a nama je ispočetka nebo ostalo svitlo, plavo, vedro........ Hvala Vam zbog toga i ima nas puno što više nismo bestimaduri i srića je da ste pošli u penšjun, jerbo bi dobota naš grad osta bez beštimaduri, a to jopeta nebi vajalo, radi prosjeka......

Još pucadu po Dubrovniku, još se otvaradu grebi, pokapaju mrtvi, još ovaj jadan ppuk strepi a "Lanterna" je čula i vidila, da mnogo ih je ovih dana pošlo pročitat natpis izrezan u gvozje u kapelici u vrata od grada: "POMOĆNICE KORČULANA, MOLI ZA NAS"........ Ova kapelica ni puna križi, kandiliri, oficji..... Puna je kanuni i turskih balota od topa, a u starom zapisu očituje se, da se prenosi i evo prenosi se: "Nebojte se braćo korčulani, jer vas neće turci katalani, branit će vas Divica Marija, kojano je vaša Pomoćnica".... Bilo kako bilo mora bi da smo frankalli.

Niko jopeta govori da vaja zafalit i susidima od Palaca kolo crkve. Ima puno prepostavki ali to molajmo drugima..... Ima jedna dobra iz Mlita koja poprilično govori o tome. Sastalo se niko vjeće i vjećalo kako bi vajalo učinit angrif na ono rešta kanuni na puntu od gruja. Iz kanutna se diže jedan stari mličanin, život i veslo utrlo je sve u njemu pak govori: "Djeco moja, znajte što ću vam rijet, ne dirajte u osinjak, sam će se razač....." A naša pok. teta Nika Marković, prinosila bi poruke. Uho bi jon reklo što se ima dogodit. Nebi vajalo da ova fešta od sv. Todora prođe a daa se ne repeti ti glas. Zlato se je skapulalo a kaša od sv. Todora je ostala intjera. Sv. Tode naš zaštitik, on je siguro bi moreškant, i to bili kraj, ima mače u ruke, mora bi, jer nebi se poraci straha, usahli naš grad, poče refavat, jopet rađat priko kulture.

Eto i sveta Cecilija se alcala iz greba, jopet kanta, jopet rebunbajedu dvi, tri mužike gradom, batidu se dvi moreške, otvaradu knjižnice, kantaju dupli zbori, sopranih, tenori, baši profondi na tonelade... "zora puca bit će dana". Evo jučer sambi u veliku crkvu, udala mi se neputa, a niki dan oženi neput. U ota dva puta čapa san dva patuna i doživi i pok. Ferdeta, od dun Mašota, Božota, Franeta do svih oni lipih doživljaja što su nam naši staari bili ostavili da godimo....... Usnu san stin mislima. Sanjam da me pok. barba Jako kandilica tapša po ramenu i govori: "Ma bravo mijo nipotino Rudolfo, sa vidin da nisan inutile užiga i zgasiva sviće, cili život prid ovo oltari".

Rudolfo Gatti

 

Od onega vrimena ka nam je Dum Ivo posla zadnju Lanternu pasalo je više od dvanajest godišća. Zvona od Svih Sveetih morala su umuknut da ne svršu na pjacu isprid crkve. Kad je jedan Mihovilac doša na Molitve poče hi je impicavat kako ćedu bez zvona počet onu našu: "Tužna i plačna majka staše".... Odma je ću repiket: "Kupili smo dvista metara špaga, pa ćemo priko kupa potezat mihovilačka zvona".

Ni bilo vrimena rebatit kako prin svake mise u mihovilaca vaja uru prin mest crkvu sa kacigon kako bi bi sigur od matuni i inkarta što pada iz plafuna. Rokovci su u to vrime u svojon sali potezali rotu uza mire kako se ne bi profundali skupa s podom u konobu. Sveta Justina je svaki dan sve više sličila na moškadur, a pop kiši vajalo je stavjat lumbrelu biskupu Zafronu na greb.

U velu crkvu su časna Martina i teta Lina za velikih kiša bile u lavuru kako da su u arki di Noe. Sa lavadurama, šešulama i kainima činile su partu od pumpijeri. Insoma oli karonjstvo, ali lotrost, oli grube godine, još malo pa nebimo imali što ostavit mlajima. I onda je nad našim lipim gradom zasjalo jedne svibanjske nedije sunce nade i ufanja da će doć boja vrimena.

Don Toma je to jutro blagoslovi veliku hrvasku bandiru koja je na riforcanemu štandarcu na Puntu bila razvijorena i sva u sjaju uz himnu "Lipe Naše" voltala se niz maestral, što se tega jutra imbarka u konal. Od tega jutra dogodilo se čudo. Svit je poče dohodit u crkvu. Vratili su se stari adeti i užance. Falilo je hostija i toniga, procesjuni su počeli bit duži, a oni što hi je prin trebalo pitat za dozvolu, sa su počeli frmavat trafik dok pasa procesjun. Krizma i pričest više ne pitaju godišća, a oni što se krstu puno su teški pa hi kumovi nemogu nosit. Finila je vira inškondon. Zvonimo na sva zvona neka se zna kosmo i što smo.

Majo se je uspe na kampanel od Svih Svetih i uredi zvona za trista godišća unaprid. Rokovci su platili globu i nalili betosnku ploču, uredili Svetu Justinu, zatvorili kafić i počeli pripremu za uređenje šufita, di će se zimi uz komin igra na tombulu. Vela crkva se priporodila. Uređene su sve kuverte i kampanel sa svojon lanternom. Uredi se Palac, inkarta i pitura. Sveti Marko na Portalu poslin puno vrimena dobi je ruku. Ni da nam priti, prin bi se reklo da nas miri. Stankjo je uredi kapelu Gospe od Sniga i sa je stanja, a Mihovilci su piturali vrata i kvarat crkve. Uzadnju evo i nove Lanterne Svetog Marka.

VIT

 

 

NEKROLOG

15. veljače l997. tiho, onako kako je i živjela, napustila nas je i preselila se u vječnost, MARIJA FABRIS. Na Vrniku je provela cijeli svoj skromni život. Neka joj Gospodin bude vječna nagrada.

16. veljače 1997. nakon dugugodišnje bolesti, koja ju je prikovala uz stolicu i postelju, umrla je KATICA VERZOTTI, okrijepljena Utjehama vjere. Za njom tuguju njezine sestre.

25. veljače 1997. u kući Matici u Korčuli, preminula je s.MARIJA-KARMEN KLARIĆ. (Detaljnije vidi str. ).

10. ožujka 1997. zaklopila je svoje zemaljske oči KATA SIMUNIĆ r. DEPOLO. Gospodin ju je za života pohodio jobovskim trpljenjem, ali se, brigom svojih najbližih i opremljna svetim sakramentima, u miru preselila kod Gospodina.

25. ožujka 1997. umro je Pod sv. Antunom LJUBO VUKIĆ. Teška bolest prekinula je jedan miran i pobožan život. Opremljen svetim sakramentima pokopan je na groblju sv. Luke.

 

 

IN MEMORIAM S. MARIJA - KARMEN KLARIĆ

Još jedna presuda iz Knjige POSTANKA (3,19): "Iz zemlje uzet, prah si i u prah ćeš se vratiti"... Još jednom istinit GUNDULIĆ : "Jedan hip je sve do smrti. Čovjek čim se rodi, mrijet počima" (Suze sina razmetnoga). Još jednom istinita narodna: "Rodila se, živjela, umrla". Da! Netom se rodila otvorio se prozor u život. Ispred svijet poput velikog oceana. Treba ga preplivati, treba ga preveslati. RODITELJI: Pečatom ljubavi postadoše sustvaraoci svoje djece. Pečatom Krštenja postadoše Božja djeca! POZIV: 6. travnja g. 1935. u 20. godini mladosti čuje u duši poziv: "Marijo!" Odgovara: "Rabbuni!" "Trebaš otići u Galileju! Ondje ćeš me vidjeti". Svatko ima svoju "Galileju" gdje će naći Učitelja. Mlada Marija nalazi u 20. godini svoju Galileju kod ss. Dominikanki u samostanu svetih Anđela Čuvara.

U 22. i 26. godini Vječnim zavjetima posve zapečati vjernost "Rabbuniu"; imenom s. M. Karmen. IZLAZ NA POZORNICU: Čitam iz životopisa: "6 razreda osnovne škole i po zanimanju KUHARICA. I što su drugo mogli upisati Gospi na dan popisa nego li "Domaćica - Kuharica"?! Nije li kazao Bl. Marije Sin: "Ja izabrah vas ... da plod donosite". "Sin čovječji nije došao da mu služe nego da On služi". Nije li Marija (Gospa) u zanosu pjevala: "Pogleda na NEZNATNOST SLUŽBENICE svoje!" ČETRNAEST POSTAJA: Iz Korčule: ZAGREB (četiri puta) - TROGIR - SISAK - BIOGRAD - ŠIBENIK - SPLIT (tri puta) - BOL - ŽRNOVO - KORČULA (Dom staraca) od l5. V 1958. do 15. II 1979. Od toga dana živi u samostanu AČ, gdje je dočekala zadnju postaju: USKRSNUĆA. DAN SMRTI 25. veljače g. 1997. I na s. Mariji Karmen ispunile su se riječi (Post 25,8) kao i za Abrahama: "Preminu (sestra Marija Karmen), umrije star(a) i pun(a) godina tebi pridružen(a) svojim precima (sestrama)".

SPOMENI SE GOSPODINE SLUŽBENICE SVOJE, S. MARIJE KARMEN: Otvori joj vrata vječnosti - nek joj zasja nada blaženog uskrsnuća - udijeli joj vječno prebivalište u nebesima: u drštvu sv. o. Dominika i blažene uspomene o. Marije Anđela Miškova, pokraj sestara Svetih Anđela Čuvara i uz njezine svete roditelje. DIES NATALIS! Nek ti je s. Marijo Karmen, SRETAN PRVI NEBESKI ROĐENDAN U VJEČNOSTI ! Ne zaboravljamo te - Ne zaboravi nas!

o. Rando Paršić

 

 

N E K R O L O G (nastavak)

4. travnja 1997. iznenada nas je u 53. godini života napustio DINKO DAMJANOVIĆ. Kratka i teška bolest zaustavila je njegovo plemenito srce. Neka mu Gospodin udijeli vječni mir i pokoj.

12. travnja l997. preminuo je s ovog svijeta, opremljen sakramentima Utjehe, naš dragi i dobri FRANO KAČIĆ. Plemenito srce pok. Frana kucalo je jedino za druge. Mnogi će mu vječno biti zahvalni na njegovoj dobroti i ljubavi kroz "Banku sv. Jozipa", na čijem čelu je, kao njezin proto, bio decenijama. Vjerujemo da je naš gospar Frano, po Isusovoj riječi: "Tko pruži nekome samo čašu hladne vode, neće mu propasti plaća", sada nagrađen vječnom nagradom u nebeskom kraljevstvu.

28. travnja l997. preselila se u vječnost DUBRAVKA FILIPPI r. POŠA. Iako je imala dosta težak i patnički život, Gospodin ju je nagradio relativno laganom smrću i , vjerujemo, po sakramentima umirućih, vječnim životom. Počivala u miru Božjem.

16. svibnja 1997. tragičnom smrću, usljed eksplozije na motornom brodu, napustio je ovu "dolinu suza" ANTE - TONČI DAMJANOVIĆ. Mnogi krajevi svijeta, mnoge zemlje i mnogi ljudi su ga poznavali i voljeli. Rijetko viđenom energijom ostavio je sebi trajan spomen ne samo kod svojih najbližih, nego i kod mnogih drugih, a na poseban način kod onih kojima je tijekom Domovinskog rata na razlilčite načine priskakao u pomoć.Ispraćen je na vječno počivalište od cijelog grada, kao i od brojnih prijatelja, posebno iz Njemačke.

23. svibnja 1997. u obiteljsku grobnicu TEDESCHI položili smo urnu s kremiranim ostacima pokojnog JURJA. U 91. godini života smrt ga je u tijeku rata (4. siječnja 1992.) zadesila u Zagrebu. Budući da je zaželio da počiva u rodnoj mu korčulanskoj grudi, obitelj mu je tu želju i ispunila. Neka počiva u miru.

31. svibnja 1997. ostavio nas je u 77. godini života JAKOV DENOBLE, čovjek rada i reda, brige za obitelj i čovjek vjere. Iznenadna smrt nije mu ostavila više vremena ni za barku, ni za mreže i vrše, ni za bratovštinu Svih Svetih, čiji je uzorni član bio cijeloga svoga života. Osim njegove obitelji za njim će žaliti i mnoge druge, kojima je u svako vrijeme dana i noći priskakao u pomoć, kad se radilo o bilo čemu što je imalo veze sa strujom.Neka mu Svi Sveti budu društvo u vječnosti.

23. lipnja l997. ovaj svijet zamijenio je boljim BARTOL BRNABIĆ. Teška bolest nije mu, nažalost, dozvolila dočekati ni pedeseti rođendan. Shrvana tugom, ali jaka u vjeri, na vječni počinak ispratila ga je njegova obitelj i brojni Korčulani.

24. lipnja l997. preminula je MARIJA VOJVODA r. TASOVAC. Čitav grad suosjećao je s njezinom patnjom. Uzorna pažnja obitelji i prijatelja olakšavala joj je muke i boli. Gospodin, koji po vjeri u ovakvim situacijama može jedini uliti snagu, smirenje i predanost, neka joj bude vječna nagrada. Ucviljenoj obitelji neka utjehom bude svijest da su imali i ženu i majku u punom i pravom značenju tih riječi. Župnoj zajednici sv. Marka i samostanu sv. Nikole neka bude na ponos što su pok. Mariju nazivali svojom. Počivala u miru.

25. lipnja 1997. iznenada nas je, u 62. godini života, napustio LIBERO BOŠKOVIĆ. Težak život, ispunjen vječnom borbom za bolje sutra, nije ga baš štedio. Ispraćen od onih koji su ga cijenili, vjerujemo da je našao svoj mir na vječnom počivalištu sv. Luke.

5. srpnja 1997. , poslije kratke i teške bolesti, preminuo je s ovog svijeta IVAN ŠEGEDIN. Onome, kojemu je sve podložno, svidjelo se ovozemni život zamijeniti mu drugim. Vrstan automehaničar, zaljubljenik u more i školjke, dobar otac i suprug, miran i povučen - odlike su koje će sve one, koji su ga cijenili i volili, trajno podsjećati na njega. Neka mu je laka ova hrvatska gruda.

 

 

SAVJET LIJEČNIKA

Rado sudjelujem u obnovljenoj Lanterni prilogom iz područja medicine. Čitateljima ovog vjersko-zavičajnog štiva podastirem na razmatranje misli o duševnom zdravlju. Činim to iz razloga, što su duševne bolesti prisutnije od onih koje usko medicinski shvaćamo kao djelimično ili potpuno narušena funkcija organa ili dijela tijela.

U odgovoru na pitanje što su to duševne bolesti, u prvom redu tipa "neuroze", koristim izreku jednog poznatog psihijatra koji kaže da je za "neurotika" dva plus dva četiri, ali je on zbog toga jako nesretan i nesiguran, dok je za "psihotika" (mi to grubo rečemo ludog) taj zbroj pet. Neuroze, nezadovoljstva i nesigurnosti su područje u kojem se susreću različita životna iskustva i tegobe naizgled zdravih ljudi i kruh su svagdašnjeg rada kako obiteljskog liječnika tako i svećenika. Ne može se poreći da porastu tih bolesti doprinosi sadašnji tempo življenja, koji unosi u život nemir i napetost, tjeskobu i užurbanost, osjećaj nesigunosti i nestabilnosti, što sve zajedno, s konfliktima druge vrste, doprinosi razvitku neuroza, a koje pak dobivaju svoj tjelesni izričaj i postaju kronični umor, tlak, glavobolja, mantavica, srčane i probavne smetnje,itd.

Kako dakle, sačuvati duševno zdravlje? Umniji i plemenitiji od nas su već davno shvatili da je uvjet duševnog zdravlja: - sposobnost voljenja i prihvaćanja ljubavi - sposobnost prihvaćanja problema i neizvjesnosti življenja bez straha - sposobnost zadovoljenja društvenih zahtjeva bez osjećaja gubitka vlastite slobode - sposobnost prihvaćanja i tuđeg iskustva i suosjećanje s tuđom nevoljom - osjećaj poštovanja prema životu i Stvoritelju - razborit kontakt sa stvarnošću u punini sadašnjeg života bez okova prošlosti i fantazija budućnosti - bogatastvo mašte koja potiče kreativnost i jača nadu - poznavanje samog sebe i svojih mogućnosti - hrabrost priznanja vlastite greške i propusta i što je najvažnije, ako sve ne pođe za rukom, treba imati osjećaj za ismijavanje i humor, najprije vlastite pa potom i tuđe gluposti.

Ovo je dakle, lijek protiv neuroza. Zasigurno je dobar, ali je malo i nepraktičan. Treba ga uzimati od jutra do počinka u večim dozama. Dok nam ne izmisle dvije tabletice dnevno, treba se strpit. I bit čovik!

Dr Ante Komparak

 

 

List Župe Korčula
Urednik: don Marko Stanić
Likovna obrada:
Hrvoje Kapelina i De Franko /Frano Depolo/

Tiskani primjerak možete naručiti poštom:
ŽUPNI URED KORČULA
don. Marko Stanić
20260 KORČULA - HRVATSKA
TEL: +385 (0)20 711049