LANTERNA SV. MARKA - br. 14
Sv. TODOR 2001. godine.

RIJEČ VAMA

I vrijeme je proteklo, dan za danom, godina za godinom, stoljeće za stoljećem. Sedam stoljeća od utemeljenja biskupije u Korčuli i sedam stoljeća neprekinutog djelovanja bratovštine Svih Svetih.
Puno je toga što su ovih sedam stoljeća donijela, proživjela i odnijela gradu Korčuli i njegovim žiteljima. Puno je toga, također, što je ostavilo svoj neizbrisivi trag i u stvarima i u ljudima. Puno je toga što pokazujemo drugima i što nas ispunja ponosom. Puno je toga u riznici sedam stoljeća: crkve, kuće, umjetnine raznih vrsta...
Vrijeme ostavlja svoj trag, kako na stvarima tako i na ljudima. Da li nas ono, u tom svom hodu, stalno obogaćuje novim sadržajima ili nezamjetljivo promiče kraj nas, poput karavane u pustinji? Da li učimo kroz dugogodišnje stečeno iskustvo? Nikad ne smijemo zaboraviti da nam je temelj duboko i čvrsto poslavljen. Zašto nam se koji put čini da je taj temelj nestabilan?
A nazidani smo na čvrstom sedamstoljetnom temelju istinske posvjedočene vjere. To svjedoči svaki kutak grada Korčule i svaki kamen u nju uzidan. O to se osvjedoče i gosti ovog grada kao i slučajni namjernici. A što je s nama?
Što je zapravo naš životni moto, naša svakidašnja zadaća? Ubrajamo li se u one koji poštuju i vole sve što je vrijedno, a pogotovo sve ljude? Jer i drugi su ljudi također ljudi. "Čak je i tvoj susjed bolji nego što misliš."(P. Bosmans) Uvijek je, čini se, samo u pitanju moje opredjeljenje. A moramo se opredijeliti da volimo i cijenimo ljude. "To znači: poštivati vlastitu ženu, vlastitog muža, oca i majku. Poštivati susjeda, kolegu, pretpostavljenog, sve ljude s kojima se susrećem, s kojima radim i zajedno živim.
Cijeniti ljude znači: pružiti im ruku i pokazati ljubazno lice; razgovarati s njima, pomagati im, biti uz njih.
Cijeniti ljude i to ne samo u slobodno vrijeme. Kad poštujemo ljude i primjećujemo kako su žalosni, mi skidamo "sunce" s neba da im ono sja i skupljamo "zvijezde" u noći, da bar malo svjetla uđe u ljudsku tamu" (P. Bosmans)
Ovo doista treba biti moto našega života, zbog nas samih, zbog duga prema generacijama prije nas, a pogotovo zbog onih kojima smo mi prethodnici.
Neka nam naš sv. Todor mučenik, suzaštitnik župe i zaštitnik grada Korčule, zajedno sa Svima Svetima, podari radost zajedništva kroz očitovanje osobnog čovjekoljublja i posvjedočenog bogoljublja.

Vaš don Marko

PROGRAM PROSLAVE

NAŠE OBLJETNICE

Obljetnice što ih ove godine obilježavamo svakoga od nas čine ponosnim, jer sedamsto godina biskupije i sedamsto godina jedne od naših bratovština zasigurno su divljenja vrijedni jubileji.
Ovo tim više što se ne radi o formalnom obilježavanju jubileja, već o činjenici da su i biskupija i bratovština ostavili Korčuli veliko kulturno i duhovno naslijeđe, koje je tijekom vijekova postalo živo tkivo ovoga grada. Generacije Korčulana, ali i slučajnih namjernika, odgajale su se upravo na tim vrijednostima. Bez svega toga Korčula bi zasigurno bila neki potpuno drugi grad, siromašniji za jednu od svojih bitnih dimenzija.
Živimo u vremenu kad je duhovnost u krizi, vremenu, kad su najosnovnije moralne i etičke norme došle u pitanje. Ovo je vrijeme u kojem suvremeni čovjek mora shvatiti da je vraćanje izvornim vrijednostima jedini način da sačuva svoj ljudski integritet i dostojanstvo.
A mi se zaista imamo gdje vratiti. Trebamo samo dopustiti da nam prohujali vjekovi progovore iz ovog rascvjetanog kamena što nas okružuje.
Neka nas korijeni vode!
Vjerujem, zato, da je pravo pitanje u ovim, za Korčulu zaista značajnim danima, kakav je naš osobni stav i odnos prema vrednotama što ih ovi jubileji nose? U kakvom duhovnom okruženju dočekujemo i doživljavamo ove dane?
Ova pitanja na određeni način zadiru u sferu našeg, mog i tvog, ljudskog i vjerskog identiteta, a to je opet bit svih promišljanja suvremenog čovjeka, koji je, bezglavo nošen maticom svojih "blagodati" potrošačkog društva i suvremene tehnologije, davno izgubio iz svog vidokruga samoga sebe. Negdje je u tom uzbudljivom "ruftingu" suvremenog življenja nestao čovjek.
Neka ovi dani budu prigoda da se za trenutak zaustavimo i pogledamo u svoju nutrinu. Pokušajmo otkriti gdje je naš vjernički, ljudski stav u odnosu na sve ono što ćemo ovih dana tako ponosno isticati.
Bilo bi zapravo poražavajuće, da smo mi u svemu tome samo statisti, tek usputni promatrači uz rub ceste, koji se i ne pokušavaju uključiti u povorku onih, koji su tijekom ovih sedam stoljeća ugradili dio svoga bića u ovaj grad i njegovu baštinu.
Ovo su misli koje nas obuzimaju ovih dana i ovo su pitanja na koja sebi moramo dati odgovor. Tim više, ako želimo i u svom srcu doživjeti pravo svečarsko raspoloženje naših velikih jubileja.
Jedino ćemo tako osjetiti istinsku vezu s ovim kamenom što već stoljećima prkosi mijenama i čuva svoju samosvojnost.

A. F..

700 GODINA KORČULANSKE BISKUPIJE I BRATOVŠTINE SVIH SVETIH
"Ima na obali Jadrana vidika koji su u našim očima kao simboli kraja: u tolikoj mjeri je u njima zbita njihova sušta ljepota."
Od iskona bijaše sklad čistih, modrih površina mora uokviren bujnim zelenilom mirisnih borova, omorike i vrijesa, praćen zvucima surih orgulja peljeških vrleti. Najveći Umjetnik ukrasio je draguljima škoja, uvala i žala ovu krunu stvorene ljepote. A već od početka ljudi predpovijesti, potom Iliri, Grci, Rimljani i konačno Hrvati dali su svoju ljubav i ruku toj darovanoj im ljepoti...
Nakon mnogih rušenja grada Korkyre uvijek se iznova obnavljao ovaj bijeli labud na modrim morskim valima. Godine Gospodnje 1214. donijet, Statut Grada i otoka prožeo je život i rad stanovnika Korčule. "Osvrnula se po Božjoj Providnosti pravda s neba koja, ne gledajući tko je tko, svakomu daje njegovo pravo po upravljačima i knezovima svijeta. S njezina prijestolja izlazi mač dvosjekli, dijeleći pravednika od krivca i držeći u rukama mjeru koja svima jednako mjeri. Stoga mi Marsilije Zorzi, knez otoka Korčule i Mljeta, zajedno sa skupštinom naroda istoga grada Korčule, odlučujući hodati putem pravde...zazvavši milost Duha Svetoga određujemo iznova ustanoviti zakone za obnovljeni grad, da se svatko može po njima ravnati uživajući jednaka prava."
Srednjovjekovna Komuna nije mogla živjeti životom rasta i uspona bez duhovne glave – svog biskupa.. I Providnost je pružila svoj dar:
"U ime Kristovo, amen. Tekuće godine od Njegova rođenja tisuću tristote, mjeseca lipnja. Ja brat Ivan de Crossio(Krušić) milošću Božjom Korčulanski i Stonski biskup, svečano, bez posizanja u ičije pravo, obećajem i pristajem, u slozi sa gospodinom Brajkom Crnotićem i gospodinom Cipradom Obradićem, izaslanicima Skupštine i Komune korčulanske, koji se obvezuju u ime plemenitog muža gospodina Marina Zorzi, kneza Korčule i Mljeta, te rečene Komune i Skupštine, sve pojedino ovdje zapisano izvršiti: najprije obvezujem se da ću se osobno pobrinuti kod Vrhovnog svećenika da se Stonska stolica prenese i prozove Korčulanskom. Tako ću učiniti."
A hramova Gospodnjih bilo je u ovom gradu u 13. stoljeću dosta: 1274. godine isprave spominju crkvu Sv. Marije, zatim crkvu Sv. Vlaha ili Gospu od Vrtova ponad grada, crkvu Sv. Petra i časni hram Svih Svetih. Mati svih korčulanskih crkava je ona koju pretci podigoše u središtu svog kamenog grada, na njegovu najvišem vrhuncu, kao dobru majku okruženu srcima vjerne djece: bila je to crkva Sv. Marka Evanđeliste.
Njeni arhitektonski dijelovi potječu još iz 13. stoljeća, a u ispravama je prvi put spomenuta 1329. godine. Upravo tu, u njenoj sjeni, od sada stoluje biskup.Tu se takodjer okuplja Velika skupština, odlučuje Gradsko vijeće, u njoj i oko nje odvija se vjerski, pravni, politički i kulturni život ovog ponosnog grada.
Biskupi i knezovi Dalmacije, plemstvo i puk, već su okitili svoja slikovita sjedišta sjajnim palačama, monumentalnim katedralama, pa i Korčulani poželješe ići s njima ukorak. Stoga je trebalo podićo veću, ljepšu crkvu – pravu katedralu. Ona treba biti ne samo Dom Gospodnji, biskupska stolnica, nego i simbol vjere, duha, slobode i umijeća njenih graditelja.
Bilo je tu vrsna kamena na nedalekom Vrniku, no isto tako vještih graditelja, nadarenih klesara i umjetnika, pa nije bilo teškoća u ostvarenju ove zamisli. "U ime Kristovo. Amen. Godine od rođenja istoga 1406, dana prvog mjeseca veljaće.... u vrijeme prečasnog gospodina u Kristu oca fra Nikole, milošću Božjom i apostolske stolice biskupa Korčulanskog i Stonskog. Brinući se uvijek marljivo, da se djelatnosti povećaju i unapredjuju i da sve bude bolje. Osobito se pak takav ugovor učinio za katedralnu crkvu sv. Marka u Korčuli, u ime Božje i slavne Njegove Majke Marije i Svih Svetih, a posebno sv. Marka patrona iste crkve, sa meštrom Hranićem Dragoševićem klesarom, da će spomenuti meštar sa svojim pomoćnikom raditi pri gradnji te crkve sv. Marka."
Pri radu bila je potrebna pomoć i savjet mnogih umjetnika. Dolazi i milanski graditelj Bonino te 1412. godine ukrašava katedralni portal, a izmjenjuje se u radu i niz dubrovačkih i korčulanskih majstora. Kako su postojale mnogostruke, posebno kulturne i trgovačke veze sa susjednom Apulijom, pozvan je polovinom 15. stoljeća majstor Jakov iz Tranija da bi takodjer radio na katedrali. Ipak najveće, najzahtjevnije i najznačajnije poslove, obavili su domaći sinovi, na čelu s članovima ugledne klesarske obitelji Andrijić.
"Tako 1480. godine, 13. dana mjeseca veljače, u kancelariji, kanonik, gospodin Nikola i prokuratori crkve Sv. Marka, u svoje ime i svojih nasljednika, ugovoriše s meštrom Markom, sinom meštra Andrije klesara, izradu vrha zvonika. Za sve skupa dukata 60. Rečeni meštar Marko obvezuje se, kako slijedi: najprije izraditi uokolo kamenu balustradu na stupićima, a u sredini u reljefu izklesani Sv. Marko. S jedne strane grb prečasnog gospodina biskupa, a s druge slavnog gospodina kneza, sve u lisnatoj ornamentici, a prema nacrtu koji je on pokazao..."
Nekoliko godina kasnije sklopljen je i ovaj ugovor:
" Dana 22. kolovoza 1486 časni gospodin prezbiter Antun Žiloković, prepozit i kanonik korčulanski i Jakov Berini, kao prokuratori katedrale Sv. Marka u Korčuli, uz pristanak slavnog gospodina Alojzija Barbarigo, korčulansog kneza...., meštar Marko, sin pok. meštra Andrije, za sebe i svoje nasljednike... obvezuje se, da će izraditi jedan ciborij velikom oltaru crkve sv. Marka, od dobrog i najboljeg vrničkog kamena, na najbolji način što je moguće, prema nacrtu istog meštra Marka..., za 115 dukata."
Korčulasnka katedrala završena je u 16. stoljeću dogradnjom četvrte ladje posvećene Sv. Roku kao zavjet za zaštitu od kuge. Tako je grad tokom vremena gradnjom zidina, palača i kuća, ali ponajprije katedrale, poprimao svoje konačno obličje. Petar Casola iz Milana 1494. godine putuje Dalmacijom, pa se, posjetivši Korčulu, divio njenim gradjevinama, te piše da je taj grad izbrušen kao lijepi dragulj. Farlatti je napisao" da je Korčula zidinama i kulama odlično opasana, javnim i privatnim, crkvenim i svjetovnim zgradama sjajno iskićena", dok bezimeni pjesnik 16. stoljeća kliče: "Ornamente od svita, famoza Korčulo!"
Došlo je potom vrijeme da se katedrala nadopuni brojnim dragocijenostima: umjetničkim slikama, drvorezbarijama, liturgijskim posudjem i ruhom. remek djelima dlijeta i kista: naručena je i kupljena u Mlecima velika slika za glavni oltar s likovima Sv. Marka, sv. Jeronima i sv. Bartolomeja, djelo slavnog mlečanina Jacopa Tintoretta. Tu je još i dar biskupa Dieda, oltarna slika Sv. Trojstva, rad mletačkog kasnorenesansnog umjetnika Leandra Bassana, zatim rezbareni i pozlaćeni kipovi sv. Roka, sv. Kuzme i Damjana te Gospe od Zdravlja, domaćeg renesansnog kipara Franje Čućića iz Blata. Nadalje, srebrna i pozlaćena ophodna raspela, kaleži, pokaznice, svijećnjaci, raskošno vezene misnice i plaštevi, oltarnici od čipke...
Tijekom svih ovih stoljeća, uz latinski, u crkvama je odzvanjala i hrvatska riječ: "Misna žrtva po gradu i čitavoj biskupiji čita se latinskim jezikom i rimskim obredom, dok se nedjeljom i blagdanom čitaju Poslanice i Evanđelja "Ilirico idioma" iz knjiga koje su tiskane dopuštenjem sv. Stolice", a uz to puk pjeva i moli na svom hrvatskom, nikad zaboravljenom, jeziku. Samo godinu dana nakon osnutka biskupije, biskup Krušić osniva u Korčuli Bratovštinu Svih Svetih. O tome je 1456. biskup Luka Leonni u svojoj vizitaciji zapisao:
" Nađosmo u ovoj našoj Korčulanskoj biskupiji udrugu nekoje braće svjetovnjaka, nazvanu Bičevalaca, u kojoj se nalazi veliki broj plemića i gradjana. Osnovana je god. Gospodnje 1301. osmog listopada, za vrijeme časnog oca, gospodina Ivana Krušića, biskupa Korčule i Stona. Svi oni i ljube Boga i traže kraljevstvo Božje, vrše svako dobro, svojim pobožnim milodarima hrane siromahe, ustraju u dobrim djelima, molitvama i pjesmama, te u pobožnosti čitavog puka i biskupije Korčulanske, preko pola godine svake nedjelje bičuju se preko grada i sastaju u crkvi Svih Svetih naše korčulanske biskupije da slušaju Misu..."
Bratovštinom upravlja Prokura, na čelu je Gaštald, uz njega su dva prokuratura i dva sakristana, a biraju ih braća "od tonige" na šest mjeseci ili duže (balotacijun), dok o svom radu Prokura izvještava Skupštinu (Congregu), te crkvene vlasti.
Bratovština ima vlastitu crkvu, te kuću s dvoranom, a vremenom dobavlja za obrede i svečanosti potrebne procesionalne ukrase: svijeće, (torce) lampione, ( ceroferale) barjak, raspela i sl. Od početka bratimi u obredima oblače posebnu odjeću: bijelu tuniku s kukuljicom, označenu križem. Ova bratovština posebno štuje žalosnu Bogorodicu te njoj u čast početkom 15. stoljeća naručuje oltarnu sliku tog sadržaja (kasnije i veliku skulpturu). Njezin lik je u to vrijeme izvezen i na barjaku. Upravo stoga, već od početka, Bratovština u Korizmi i Velikom tjednu sudjeluje u vlastitim pučkim pobožnostima, molitvama i pjesmama, procesijama i sl. Dva kamena reljefa na kući bratovštine: jedan iz 14. drugi 17-18-stoljeća simboliziraju i prikazuju vezu bratovštine sa štovanjem Muke i Kristova križa – što su dali naslikati i na spomenutoj oltarnoj slici Blaža Trogiranina i zlatarskom remekdjelu, procesionalnom srebrnom križu majstora Ivana Progonovića, takodjer u 15. stoljeću.
Tako, eto, punih sedam stotina godina biskupija (odnosno sada njezina nasljednica korčulanska župa ) i Bratovština Svih Svetih u gradu Korčuli žive i djeluju, na slavu Boga i dobrobit ljudi. Žive i suradjuju, ne samo na vjerskom i liturgijskom polju, nego i na onom humanitarno-socijalnom, kulturnom i opće zajedničkom.
Kasniji osnutak još dviju Bratovština nadopunio je skladno ovaj suodnos crkve i puka, povezavši ih mnogim vidljivim i nevidljivim nitima. Ne samo tradicija, kako to često izgleda i kako neki u novije vrijeme prosuđuju, već ponajprije, kako napisa u 15. stoljeću biskup Leoni, da "ljubeći Boga i tražeći Njegovo kraljevstvo vrše svako dobro, ustraju u dobrim djelima, pomažu siromahe" i tako povezuju u ljubavi, razumijevanju i snošljvosti sve stanovnike grada Korčule.

GRBOVI KORČULANSKIH BISKUPA

HERALDIKA je znanost koja se bavi grbovima: proučava ih, tumači i oblikuje. Kod nas se grbovi počinju upotrebljavati u 13. stoljeću: bili su znak državne, mjesne ili crkvene pripadnosti i službe te plemićkih obitelji.
Korčulanski biskupi također su imali grbove, uzimajući one svojih obitelji, a ukoliko ih nisu imali, stvarali su vlasite. Tako je i danas. Na štitu grba nalazi se znakovlje vezano uz obiteljsko prezime ili neku drugu njihovu značajku. Tako npr. danas biskupi za grbove odabiru simbole kojima ističu svoje pastirsko i životno opredjeljenje. Uobičajilo se uzeti i vlastito geslo dodajući ga grbu.
Katalog korčulanskih biskupa s koloriranim crtežima njihovih grbova donio je korčulanski povjesničar Pietro Dimitri polovinom 19. stoljeća u svojoj knjizi na talijanskom jeziku: MEMORIA SUL VESCOVADO DI CURZOLA, sačuvanoj u rukopisu. Na Dimitrijevu popisu je 36 biskupa, a prikazuje 25 njihovih grbova, dok su mu za jedanaest nepoznati. Ove grbove, izrađene u drvu i oslikane bojom, može se vidjeti uokolo zidova pod stropom barokne dvorane Opatske riznice. Tu su postavljeni kao ukras, ali i povijesni "memento" na korčulansku biskupiju ukinutu početkom 19. stoljeća. Nepoznati grbovi, uglavnom prvih biskupa iz 14. stoljeća, prikazani su kao izblijedjeli, a slijede grbovi biskupa iz 15. stoljeća: Andrije Menčetića, Ivana De Paulisa, Andrije Kanavelića, Luke Leonia, Tome Malumbre; iz 16.stoljeća: Nikole Nikoničića, Marka Malipiera, Klaudija Tolomei, Petra Barbariga, Benedikta Loredana, Augustina Kvinčića; iz 17. stoljeća: Rafaela Rive, Teodora Dieda, Jakova Faganje, Franja Manole, Jeronima Andronika, Nikole Španića; iz 18. stoljeća: Marina Draga, Vicka Kosovića, Mihovila Trialia, Ivana Kersana, Šimuna Spalatina, Antuna Belglave, Josipa Kosovića. Tu su i četiri grba korčulanskih opata: Boža Trojanisa, Maša Bodulića, Petra Kalogjere i Iva Matijace.
Osim štita s heraldičkim znakovljem, uobičajeno je uokolo štita stavljati razne ukrase: mitru ili biskupski šešir široka oboda s visećim kićankama, mitru i pastoral, a u sredini križ (opatski grbovi imaju samo pastoral).
Korčulanski biskupi svoje su grbove često davali klesati u kamenu. Neki su sačuvani:
- tri grba LUKE LEONIA (1454-1462): jedan ugrađen na pročelju Opatskog dvora, ispod balkona, a druga dva, izrađena u kasnogotičkom stilu, čuvaju se u lapidariju Riznice;
- tri grba TOME MALUMBRE (1463-1513): jedan na zapadnoj ogradi vrha korčulanskog zvonika, rad je Marka Andrijića, drugi na sarkofagu s biskupovim likom u katedrali, djelo radionice Andrijića, a treći je na ogradi terase iznad kapelice opatskog dvora. Grbovi su izvedeni u jednostavnom, ranorenesansnom stilu;
- dva grba biskupa NIKOLE NIKONIČIĆA (1513-1540): jedan je na grobnici biskupa Malumbre u katedrali, djelo radionice Andrijića, a drugi uz portal katedralne kapele sv. Roka, takodjer su renesansni;
- dva jednaka skromna barokna grba RAFAELA RIVE (1605-1610), nalaze se na južnom zidu opatskog dvora;
- grb JAKOVA FAGAGNE (1626-15642) izveden s bogatim baroknim ukrasom uokolo štita, stoji nad ulazom balkona na pročelju Opatskog dvora;
- FRANJO MANOLA (1643-1664), temeljito je obnovio biskupski dvor pa je na njega dao ugraditi četiri svoja barokna grba: dva jednaka na balkonu, jedan veći i bogatije ukrašen iznad balkona desno, a jedan drugačije oblikovan i datiran pod njim. Osim toga jedan njegov grb nalazi se u lapidariju Riznice, a još jedan u Lumbardi na nekadašnjem ljetnikovcu korčulanskih biskupa;
- NIKOLA ŠPANIĆ (1673-1707) postavio je svoj barokni grb nad portalom ulaza na glavici sv. Antuna;
- jednostavni grb MARINA DRAGA (1708-1733) nalazi se u Riznici na nadvratniku između dviju dvorana, a drugi u lapidariju Riznice;
- VICKO KOSOVIĆ (1734-1761) svoj bogato ukrašeni grb smješta na vrh zvonika (preslice) kapelice opatskog dvora;
- MIHOVIL TRIALI (1761-1771), osim grba na pročelju opatskog dvora iznad balkona, ugradio je svoj grb i na retablu oltara u kapelici opatskog dvora.
Svi ovi kameni biskupski grbovi djela su vrsnih korčulanskih majstora kamenoklesara. Stilski su određeni i likovno skladni. Neki od njih su i vrsne stilizacije i izvedbe.

Dr Alena Fazinić

NE DOZVOLI

Ne dozvoli mi da lutam,
kao da cilj ne postoji,
ne dozvoli mi da strahujem
i da se života bojim.

Ne dozvoli mi da šutim
kao da nemam što reći,
ne dozvoli mi da sanjam
o nekoj nedorečenoj sreći.

Ne dozvoli mi da mislim
kako uzalud se borim
i ne dozvoli da utrne
ono što za tebe gori.

Mar

ŠTO SU BRATOVŠTINE
(Uz 700-tu obljetnicu bratovštine Svih Svetih)

"Bratovštine su društveno - vjerska udruženja svjetovnjaka, u srednjem vijeku na staleškoj osnovi, u novije doba
pretežito vjerskog značaja u cilju promicanja posebnih pobožnosti". (Hrvatski leksikon) Postoji kod ljudi jedan opći osjećaj ljudske solidarnosti u dobru i u nevolji. Ovaj osjećaj poprima vrlo često zajednički oblik, univerzalni značaj i stil. To osobito vrijedi unutar skupina ljudi, koje povezuje zajednička misao. Ovakva solidarnost posebno je izražena kod kršćana, kojima je i dana Kristova zapovijed najvišeg oblika ljubavi i zajedništva: "Ljubite jedni druge!"
A sve ovo je osmišljeno kod kršćanskih udruga zvanih "Bratovštine". Zato im je bitna oznaka od najstarijih vremena desetog stoljeća na ovamo, jačati osobnu religioznost, uzdizanje bogoslužja, kao i karitativnost prema živima i mrtvima.
Iz svega slijedi da je bitna oznaka svake bratovštine sadržana u njezinoj religioznoj misiji. U tome se one razlikuju od drugih pobožnih udruga i cehova kršćanskog karaktera, koji u prvom planu zaštićuju neki zanat i interese svojih članova. Feudalno vrijeme dijelilo je i kršćane na klase i odijeljene slojeve. Bratovštine ih ujedinjuju na jednakopravnoj osnovi. Ne dijele ih na klase plemića i vlastodržaca i na obične građane, pučane i seljake. U bratovštinama svi su samo bratimi, jednakopravna braća.
Bratovštinski sastanci i skupštine bijahu mjesta gdje se stvarala nova klima ljudskih odnosa. Velikaši i pučani, bogati i siromašni, privilegirani plemići i bespravni puk, svi oni zajedno i ravnopravno raspravljaju, biraju, upravljaju, primaju službe, zajednički blaguju. Bratovštine postaju temelj i oslonac čuvanja tradicionalnih struktura bogoslužja i crkvenosti. U tu svrhu bratovštine stvaraju svoje posebne pobožne pjesmarice i ritualne pobožnosti. Iako je u raznim dijelovima Hrvatske bila i drugačija praksa, može se reći da je u Korčuli, koja ima tri bratovštine, tj. Svih Svetih, sv. Roka i Gospe od Utjehe-Pojasa, od početka u svakoj od bratovština pjevani i molitveni jezik materinski, tj. hrvatski.
Povijesno-umjetničko blago u crkvama i dvoranama hrvatskih bratovština, sakupljeno od jedanaestog do dvadesetog stoljeća, svjedoči o izvanrednom duhu i smislu za vrijedno i lijepo.
Spomenimo na kraju da se u Hrvatskoj prve bratovštine ribara i zlatara osnivaju u Zadru u XI stoljeća. Od XIII stoljeća pa dalje postoje mnoge bratovštine, kao što su sv. Silvestra u Zadru (1214), Svih Svetih u Dubrovniku (1215), sv. Duha u Šibeniku (oko 1220), Bl. Djevice na Braču (1228), sv. Mihovila u Gružu (oko 1290), Svih Svetih u Korčuli (1301), itd.

NAŠE BRATOVŠTINE

Korčulanske bratovštine usko su vezane na povijest našega grada, sa našim djetinjstvom, odraslom dobi, a ne manje sa svima našim živim i mrtvima... Nema Korčulanina iz tradicionalne obitelji, a da ne bi bio učlanjen u jednoj od triju bratovština... Pa ako živim izvan Korčule, ipak me živa kopča pripadnosti veže uz moju bratovštinu...
One su uklesale u mojoj duši duboke i trajne utiske. Bratimske crkve, dvorane, svečani inventar, svečanosti, procesije i napjevi... A pored toga uzidao sam u njezin organizam i svoje trude: bilo aktivnim učešćem u Prokurama, bilo svojom "minelom"... Mislim na svoj grad, a tada mislim i na svoje bratovštine... Kako bi bilo moguće zaboraviti one prigode, kada sam proživljavao (aktivno ili "sa bande") naše tonige, stotinu toraca, vele križe, ceroferale, male "fervorine", ponosno noseći svoj dragi teret - prateći Krista - iskazujući svoju vjeru. Kako su mi one uličice moga grada odjednom oživljavale, bivale mile, ničim zamjenjive...
Znam, trebalo bi napisati debele knjige uspomena za opisati sve one časove s kojima sam duhom i srcem vezan uz bratovštine... Kad se samo sjetim Vele setemane, a pogotovo ako me nema u Korčuli! Vjekovi mi oživljavaju, obnavlja se moja mladost. U mojoj duši oživljuju generacije mojih djedova... Korčulanin ne može zaboraviti svoje radosti: "Priko gora", Solina, Pašjuni, Učenike, Veli petak... Uvjeren sam da ne "živim" samo od kruha i fizičkog rada, već i od tako dubokih doživljaja moje vjere, mog srca... U tome jedino i nalazim svoj "ja", daleko izvan jurnjave i buke svakidašnjice... Zar nismo požalili u srcu braću ljude, koji ne mogu i ne znaju osjetiti ovu čistu radost i zadovoljstvo nas Korčulana - kršćana? U našem krugu mi se i "legitimiramo" s ponosom: jesmo li sasvetani, rokovci ili mihovilci. A što nam bratovštine znače u našoj župnoj zajednici: u vjerskom, moralnom, kulturnom, folklorističkom (nekada i u socijalnom!) smislu?!
Saborski oci u Rimu, u ovom trećem zasjedanju Koncila, mnogo raspravljaju o laičkom apostolatu... Traže načine, putove: kako vjernike angažirati oko bitnih interesa i ciljeva Evanđelja i spasenja...
Mogao bi biti izvršen idealan apostolat, a mi ga diskretno i proživljavamo, baš u krilu ovih naših stoljetnih bratovština. Traži se samo više našeg zalaganja, više kršćanske samosvjesti, pa da oživimo što je mrtvo, da oduševimo ono što je zamrzlo..
U svakom slučaju - zar ne? - bit će nam veoma drago, poučno i interesantno, da kopkamo i govorimo o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti naših bratovština...

(Preuzeto iz "Lanterne" br. 1. 1964. str. 15.)

DON LUKA MEĐU NAMA

DOBRODOŠLICA

Znamenje neba
gori danas u ovom gradu.
Sunce u kamenu,
nebo u oku,
žari...
donijeli vas vali.
Evo vam ruke,
evo srce
grada koji slavi.
Zakitimo se,
uzvanici, slavljenici,
u Znamenje neba.
Na oružje:
ljubavi široke,
dobrote duboke.
Vojsko naprijed:
u grad,
na zidine,
u katedralu.
Raširite slavu,
uzavrela ulja,
raspletene kose.
Udahnite dim mužara,
potražite sapeti vapaj
u zidinama...
Dozivanje u noći,
u zori:
glas za spas.
Ostanite s nama
u Znamenju neba.

Don Luka Depolo

LITURGIJSKA KRONIKA

1. travnja 2001. g. PETA KORIZMENA NEDJELJA kada su završile "Molitve" u Svima Svetima, a započele "Korizmene propovijedi" u katedrali, koje je imao o. Ljudevit Jeđud, dominikanac.  Ugodnim glasom i razložnom mišlju vodio je prisutne kroz razmišljanja o kršćaninu na kraju stoljeća i tisućljeća i njegovim zadacima, obvezama i nadanjima u novom stoljeću i tisućljeću.

8. travnja 2001. g. CVJETNICA i početak Velikog ili Svetog tjedna (Vele setemane), koji je liturgijski najbogatije vrijeme. U Korčuli se od starine tih dana nekako sve pokrene. Dolazak braće na poklon Presvetom za vrijeme četrdeset satnog klanjanja, svečani blagoslovi s Presvetim kroz prvi dio tjedna, pranje nogu učenicima na Veliki četvrtak (po tradiciji su to braća Sasvetani, a ove godine to su bili: Roneo Baničević, Marinko Bojić, Maro Botica, Pero Brčić, Toni Brčić, Hrvoje Čehovski, Ivo Depolo, Mihovil Depolo, Mario Penjak, Željan Radojković, Željko Radojković i Ivica Vodopivec), euharistijska procesija okolo grada na Veliki petak, uskrsno bdjenje na Veliku subotu, zavjetni pohod na Soline u srijedu jutro i pokornički hod "priko gora", sve se to slije u jedan zajednički vjernički čin svjedočenja kako duboko ukorijenjene tradicije tako i življene vjere današnjeg naraštaja.

15. travnja 2001. g. proslavili smo USKRS uobičajenim, ali jedinstvenim, blagoslovom grada i svečanom misom u katedrali. Obred započinje pjevanjem "Uskrsnu’ je nas Spasitelj" ispred glavnog oltara u katedrali i procesija se upućuje na oba ulaza u grad gdje bude blagoslov. U procesiji svaka bratovština pjeva naizmjenice po jednu strofu spomenute pjesme, a svi zajedno pjevaju refren. Misa iz katedrale je prenošena posredstvom radio postaje Korčula i mogli su je pratiti svi oni, koji iz bilo kojega razloga nisu mogli biti u katedrali.

25. travnja SV. MARKO, patron i zaštitnik naše župe. Svečanu procesiju s moćima sv. Marka oko katedrale i misu predvodio je dr Luka Vrljičak, profesor iz Splita. U propovijedi se je don Luka upitao, a također i prisutne, kakav bi životni put izabrao sv. Marko danas i možemo li ga mi slijediti na tom putu. Svečanost je završila večerom za svećenike, crkovinare i gaštalde kod sestara Dominikanki, u samostanu Anđela čuvara.

13. svibnja 2001. g. PRVA SV. PRIČEST proslavljena je po lijepom vremenu i krasno uređenoj našoj katedrali. Četrdesetak prvopričesnika u bijelim prvopričesničkim haljinama, poredani u klupe ispred oltara, sa ozarenim licima i očima punim radosnog iščekivanja, ispunili su katedralu nesvakidašnjim ugođajem. Njihovo recitiranje na početku mise, koju je predvodio kapelan-kateheta don Nikola, čitanje predviđenih misnih čitanja i molitve vjernika, molitve i recitacije prije i poslije pričesti, sve je proteklo vrlo lijepo i skladno. Poslije zajedničkog i pojedinačnog fotografiranja na koncu mise, svi su vrlo rado sudjelovali i u pripravljenom domijenku u zgradi Caenazzo.

27. svibnja 2001. g. svečanost podjele sakramenta SV. POTVRDE, koju je imao naš biskup mons. Želimir Puljić. U našoj župi je sada uglavnom svake godine slavlje sv. Potvrde, jer bude pedesetak kandidata. Ove godine je bilo i nekoliko krizmanika iz Vele Luke i jedan iz župe Račišće.

4. lipnja 2001. g. (Duhovski ponedjeljak) SPOMEN GOSPE OD UTJEHE, slavi se kao dan bratovštine Gospe od Utjehe - Mihovilaca. Sudjeluju i ostale bratovštine, posebno u procesiji s kipom B. D. Marije okolo grada, ali unutar zidina. Ove godine je upriličena posebna svečanost blagoslova novog kipa B. D. Marije. Kip je od bijelog mramora izradila domaća umjetnica Marica Andrijić. Postavljen je na svoje mjesto iznad glavnih ulaznih vrata. Ove godine se također navršilo i 200 godina od nabave kipa B. D. Marije od Utjehe, koji je nabavljen u Veneciji 1801. g.

13. lipnja 2001. g. svečano je na Glavici sv. Antuna proslavljen blagdan SV. ANTUNA PADOVANSKOG. Svetkovini je prethodilo uređenje cijeloga prostora, a posebno pristupnog stepeništa. Pored njega sa strane posađeni mladi čempresi, a šetnica oko kapele je lijepo očišćena i sve je uređeno. Uvečer, uoči svetkovine, bila je ura klanjanja i misa, a na samu svetkovinu glavno misno slavlje popodne u 18,30 sati predvodio je don Večeslav Magić, župnik uz Vele Luke, uz asistenciju korčulanskih svećenika.

14. lipnja 2001. g. svekovina TIJELOVA protekla je slično kao i prethodnih godina. U popodnevni sat bila je misa u katedrali, a potom je slijedila euharistijska procesija okolo grada. U procesiji su sudjelovali bratimi naših bratovština, a posebno ovogodišnji prvopričesnici. Procesija se zaustavila na dva mjesta, gdje se uz molitvu: Isuse, Isukrste, smiluj nam se, blagoslovio grad, na sve četiri strane svijeta, kako je to i običaj.

16. lipnja 2001. g. blagoslov obnovljenog samostana sv. Nikole u Korčuli. Već se više decenija zapravo razmišljalo o obnovi samostana, jer je došao u takovo stanje da je skoro nemoguće bilo više u njemu stanovati. Sadašnji prior samostana p. Rando Paršić je, uz svesrdnu pomoć p. Marka Bobaša, učinio sve da je, nakon proslave 500-te obljetnice postojanja samostana, započeto sa bližom pripravom za obnovu, što je i rezultiralo prošlogodišnjim početkom radova. Radove je vodila i izvela jedna firma iz Splita, a glavni nadzor i voditelj je bio p. Marinko Zadro, bivši provincijal.  Blagoslov je imao o. biskup Želimir Puljić. Neveliki broj Korčulana je nakon blagoslova i razgledanja samostana bio počašćen sendvićima i kolačima u klaustru samostana. Svečanost je završila zajeničkim objedom kod sestara Dominikanki u samostanu Anđela Čuvara.

29. lipnja 2001. g. svetkovina SV. PETRA I PAVLA, proslavljena je u potpuno obnovljenoj crkvi. Postavljen je novi krov, uređeni kipovi, stavljena vitraj-rozeta na pročelje, uređena vrata i ostali drveni namještaj. Od prije nekoliko godina ova, najstarija crkva u starom dijelu grada Korčule, ima više funkcija. Osim što još uvijek služi u liturgiji u njoj se, zbog specifičnosti prostora i kipova apostola i evanđelista, koji su preneseni iz katedrale, održavaju i različite izložbe, a ispred nje su ponekad recitatorske večeri ili slične manifestacije.

2. srpnja 2001. g. GOSPA OD ŠKOJA (Pohod B. D. Marije) koja se svečano slavi na otoku Vrniku. Svake godine se, a tako je bilo i ove, ovog dana okupi ne mali broj Vrničana i prijatelja da bi proslavili svoj blagdan misama ujutro i popodne, a posebno svečanom procesijom s kipom B. D. Marije kroz cijelo mjesto. Mise je imao, propovijedao i vodio procesiju don Nikola Berišić, korčulanski kapelan.

POMIRENJE

Od danas, Gospode,
daj mi da Te slijedim
jer samo tako naći ću svoj mir.

Dlanovima svojim
dotakni mi čelo
da ponovno mogu ponosno koračat.
Osmjehom svojim
ugrij moje srce
da ponovno svima ljubav mogu dat.
Poljupcem svojim
otvori mi oči
da ponovno mogu vidjeti svoj put.

Od danas, Gospode,
daj mi da Te slijedim
jer samo tako naći ću svoj mir.

Karlo

OBNOVA KORČULANSKIH CRKAVA I UMJETNINA

Korčulanska katedrala, duhovno središte Korčule i vrhunski spomenik arhitekture i umjetnosti, kao i druge crkve na području Korčule obnavljaju se iz godine u godinu. Doživjeli smo tako i sretan trenutak obnove crkve i samostana Sv. Nikole, kojeg smo svi u Korčuli s radošću očekivali i veselili se zajedno s našim Dominikancima i Dominikankama.
Korčulanski župnik, zajedno s Ekonomskim vijećem župe, neprestano se zauzima za obnovu drevne nam katedrale Sv. Marka, a posebno ove, 2001. god., prigodom proslave obljetnice osnutka 700. god. korčulanske biskupije. Na katedrali su popravljene vratnice glavnog portala, a po uzoru na njih izrađena su nova vrata u prizemlju zvonika i pobočnim lađama. Isto tako postavljeni su novi prozori od ariža te izmijenjene željezne rešetke na njima. Vitraji su dijelom restaurirani, a dijelom renovirani. Predhodnih godina promijenjen je krov sakristije, a cijela sakristija i njeno pokućstvo obnovljeni. Isto tako, Umjetnička radionica Heferer iz Zagreba je obnovila orgulje, tako da će korčulanska katedrala ponovo biti ispunjena milim zvucima crkvenih melodija, te naše drevne obrede činiti još uzvišenijim. Započela je također izrada projekta rasvjete katedrale i izvršeno je geodetsko mjerenje statičkih oštećenja.
Osim katedrale popravljena je i crkva Sv. Petra, na kojoj je sada novi krov i vitraj rozeta na pročelju. Crkva Gospojina je adaptirana u galeriju "Don Luka", a poslove vodi turistička agencija "Atlas" iz Korčule.  Naše su crkve tako funkcionalno bolje i uljepšane, a svi radovi izvršeni su u suradnji sa stručnim savjetima i uz suglasnost Zavoda za zaštitu spomenika kulturne i prirodne baštine iz Splita i Dubrovnika. Prije nekoliko godina nezgodnim slučajem oštećen je bio stari Gospin kip u niši iznad portala na crkvi Sv. Mihovila. Kako bi iskazali svoju ljubav i privrženost prema Korčuli, gdje borave u toku ljetnih mjeseci, dr.Mato i Sanja Ivanovich, koji žive u SAD, zauzeli su se za izradu novog Gospinog kipa. Prema staroj skulpturi novu je isklesala Marica Andrijić, kiparica iz Korčule, a krunom je Gospu uresio Nado Andrijić. Kip je sada postavljen na svoje mjesto, na radost Mihovilaca i građana Korčule. Mihovilci su se također pobrinuli da se nabave i novi torci, a prošle godine je kip Gospe od Utjehe, koji je nabavljen prije dvjesto godina, u potpunosti restauriran.
Bratimi bratovštine Sv.Roka zauzeli su se za popravak podrumskih prostorija bratimske kuće, koje su obnovljene i opremljene. Prije nekoliko godina u kući je postavljena betonska ploča, a pod popločan novim pločama. Zahvaljujući Marinku Viloviću u Restauratorskoj radionici u Splitu 2000 god. obnovljen je kip Redentura – Uskrslog Krista, umjetničko djelo Petra Pallavicinija. Sada Rokovci prikupljaju sredstva za obnovu unutrašnjosti bratimske kuće, a nadasve krova, koji se treba promijeniti. Po uređenju unutrašnjosti kuće u bratimskoj dvorani obnoviti će se i zbirka umjetnina. Tako će bogatstvo bratovštine, skupljano kroz vjekove, biti dostupno široj javnosti. Očekuje se također, da će se nastaviti saniranje crkve Sv. Justine. Najveći problem u ovoj crkvi su kamene ploče, kojima je crkva pokrivena. Zubom vremena su te ploče dobrano propale, pa je sada veliki problem zaštititi crkvu od vlage s krova. Budući da se crkva nalazi na vrlo povoljnom mjestu, a građevinski je vrlo interesantna, mnogi pokazuju interes da bi se i ta crkva stavila u neku svrsishodniju funkciju
Bratovština Svih Svetih slavi ove godine 700 godina neprekinutog djelovanja. Dovoljno je samo doći u crkvu Svih Svetih ili u bratimsku salu pa da se vidi sve bogatstvo što su ga vijekovi namrli. Ove godine su aktivnosti u bratovštini posebno žive. Priprema se obnova bratimske kuće, u prizemlju je adaptiran jedan dio u galerijski prostor, a posebno, zaslugom bratima Marka Bonguarda bratovština je obogaćena s desetak novih toraca, od kojih je jedan doista izvanrednih dimenzija.

Marija Kraljević, prof.

NAŠI UMJETNICI

Ante Radovanović Bjondo, rodio se je u Žrnovu 1955.g. gdje je završio osnovnu školu. Kamenoklesarski zanat izučio je u Korčuli. Školu za primijenjene umjetnosti i industrijsko oblikovanje uspješno je pohađao u Splitu, a Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Sarajevu 1982. godine. U svom likovnom izražaju Bjondo je izabrao nove suvremene putove, koji otkrivaju likovne vrijednosti vanrealističkog odraza stvarnosti, masama zatvarajući "apstraktne doline i brda", stvarajući novu harmoniju, koja nosi pečat povezanosti i autorovog temperamenta kao i snage koju u sebi ima svaki kamen i dolac zavičaja.
Predao se igri masa što oblikuju brda i doline Žrnova i Korčule. Najčešće se izražavajući u tehnici ulja na platnu i to uglavnom većih formata, ali rado poseže i za crtežom kojeg karakteriziraju zatvorene, snažne i sigurno povučene linije. Jedan je od osnivača Udruge likovnih umjetnika Korčule i sadašnji njen predsjednik. Izlagao je skupno u Žrnovu, Orebiću, Korčuli, Dubrovniku, Čapljini i Zagrebu. Sada radi u Osnovnoj školi u Žrnovu kao profesor likovne kulture i ravnatelj škole.

Abel Brčić

KRONIKA DOGAĐAJA

U vremenu koje je za nama, može se slobodno reći da su kulturna zbivanja u našem gradu zauzimala vidno mjesto. Ovdje ćemo ukratko spomenuti samo neka. Tako je 16. travnja 2001. g. Paval Šain Pavlov, u galeriji Maksimilijana Vanke, otvorio prvu samostalnu izložbu pod naslovom "Boje Korčule i ostale putositnice".
27. travnja su, u povodu obilježavanja Dana planeta Zemlje, Gradska knjižnica "Ivan Vidali" i UKU "Rozeta" organizirale u zgradi "Caenazzo" likovnu radionicu u kojoj se izučavala stara japanska tehnika izrade figurica od papira - Origami. Okupilo se oko stotinjak djece predškolskog i školskog uzrasta iz Korčule, Račišća, Žrnova i Lumbarde.
Povodom 700-te obljetnice utemeljenja biskupije i osnutka bratovštine Svih Svetih, 12. svibnja je, otvaranjem izložbe akademske slikarice Sabine Heitkemper, započela s radom galerija "Don Luka". Prigodnim riječima korčulanskoj kulturnoj javnosti o ovom je činu govorila direktorica Turističkog ureda grada, gđa. Stanka Kraljević, a o samoj slikarici gosp. Ivo Didović, kipar i slikar porijeklom iz Lumbarde. Gđa. Heitekemper je, kako je sama rekla, odlučila u Lumbardi sagraditi atelier, jer je za slikarsku dušu ovo naše podneblje pravi raj i nudi radne uvjete, kakvi su u visokorazvijenim društvima zapadnih zemalja gotovo nezamislivi.
29. svibnja je Smiljan Strihić otvorio vrlo posjećenu i interesantnu izložbu fotografija Korčule u ACI Marini u Korčuli, pod naslovom "Svjetlo u sjeni".
17. lipnja je u galeriji "Don Luka" u Korčuli otvorena izložba radova lumbarajskog i korčulanskog slikara Iva Didovića. Nakon brojnih grupnih i samostalnih izložbi od Amsterdama, Bremenhafena, Bonn-a, Dortmunda, Dieseldorfa, Essena, Pariza i Nancy-ja, do Rouana i Vittela, postavio je po prvi put izložbu u Hrvatskoj, u Korčuli. Njegovi radovi se danas mogu pronaći u brojnim privantim i javnim prostorima zapadnoeuropskih zemalja. Za svoj rad je dobio niz nagrada i priznanja.
1. srpnja su u galeriji "Don Luka" Vinko i Iva Fabris, predstavili svoje radove. Iva je studentica zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti - grafički odsjek u klasi dr. Miroslava Šuteja, priznatog umjetnika i pedagoga. Njezin otac Vinko Fabris, rođen je u obitelji kamenoklesara u Korčuli, od djetinstva je vezan za kamen i kamenoklesarstvo. 1961. godine je, u klasi prof. Kršinića, završio studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1967. izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Iznad svega voli svoj Vrnik i vrnički kamen, tu je svoju ljubav trajno zadržao kao bitnu odrednicu vlastitog stvaralaštva i svog života Izložbu je otvorila prof. Stanka Kraljević, a nazočan je bio veliki broj Korčulana i gostiju grada.
Iste večeri je prof. Marija Kraljević,u prizemlju zgrade Svih Svetih, otvorila stalnu izložbu radova Ivana Farca - Šapića, poznatog kipara iz Korčule. Po prvi put posjetitelji su imali priliku upoznati novu jedinstvenu tehnologiju crtanja, graviranja i bojanja, na kamenim pločama.
3. srpnja je u prostoru Gradskog muzeja i u suorganizaciji Turističke zajednice Korčula otvorena izložba "Korčulanska moreška". Posjetitelji su mogli čuti o povijesti Moreške, a također se, kroz velike plakate sa prizorima iz viteške igre "Moreška", uvjeriti u dugu i bogatu povijest i značaj korčulanske Moreške.
4. srpnja je mimohodom viteških udruga s otoka Korčule: Kumpanija iz Vele Luke, Blata, Smokvice, Čare i Pupnata, Moštre iz Žrnova, Moreške iz Korčule, te gostiju; Rapskih samostreličara iz Raba, grupe Tatarata iz Castel Terminija u Italiji te grupe Lange Wapper iz Antwerpena u Belgiji, svečano otvoren već tradicionalni Festival viteških igara. Sve do 22. kolovoza, kada je predviđeno zatvaranje, u gradu i mjestima na otoku, izvest će se oko 40-tak predstava domaćih i stranih izvođača. Ima više pokrovitelja Festivala, a organizator je korčulanska Turistička zajednica.
Spomeni-mo također da su u proteklom razdoblju održani lokalni izbori, a također je proveden i popis stanovništva. Prema popisu na otoku Korčuli stanje je ovako: Korčula ima 3.101, Blato 3.630, a Vela Luka 4.379 stanovnika. Od ostalih mjesta najbrojnije je Žrnovo sa 1.300, zatim Lumbarda sa 1.223 i Smokvica sa 1.020 stanovnika.

KRŠTENJA

* 9. travnja 2001. g. BISERKA SILIĆ, kći Vinka i Mirjane r. Dubravec
* 15. travnja 2001. g. MATEA VOJINOVIĆ, kći Milana i Vesne r. Šulekić
* 21. travnja 2001. g. MISLAV KONDENAR, sin Davora i Roberte r. Maričić
* 6. svibnja 2001. g. IVANA BILIĆ, kći Mata i Mirjane r. Mušić
* 20. svibnja 2001. g. BOŽICA GJIVOJE, kći Jadranka i Mirjane r. Palameta
* 3. lipnja 2001. g. ANTONIA ZEC, kći Jura i Branke r. Žanetić
* 3. lipnja 3001. g. MARINO SARDELIĆ, sin Maria i Sanje r. Marić
* 3. lipnja 2001. g. TINA MOZARA, kći Davora i Kristine r. Cvitanović
* 17. lipnja 2001. g. NIKOLA PETKOVIĆ, sin Branka i Božene r. Silić
* 24. lipnja 2001. g. PETAR SILIĆ, sin Matka i Rosande r. Marelić

STRANICA S OSMJEHOM

** PREGLED **

"Jeste li već bili pregledani zbog šećera?", obraća se liječnik pacijentu.
"Ne, doktore, ali su me jednom na carini pregledali zbog kave!"

** PRAVI NAČIN **

Liječnik pregledava pacijenta:
"Boli li vas kad ovako savijete ruku?
"Da."
"E, pa nemojte je više tako savijati!"

** AFORIZMI **

* Ljudi ništa toliko ne žele sačuvati i ništa tako slabo ne čuvaju kao vlastiti život. (La Bruyere)
* U životu, kao u šahu, primjećujemo svoje greške tek onda kada se drugi njima okoriste. (L. N. Tolstoj)
* Život je vječni kompromis između idealnog i ostvarljivog. (Bertrand Russell)
* Imamo pravo da se žalimo na život jedino ako od njega tražimo nemoguće. (Maksim Gorki)
* Jučer je samo današnje sjećanje, a sutra današnji san. (Halil Džubran)

** ISKRE **

* Tko živi u dobru, a traži bolje, neka se ne žali kad ga snađe gore.
* Ako hoćeš da se obogatiš, idi među siromahe.
* Ne cijeni novac ni više ni manje nego što vrijedi: on je dobar sluga, ali loš gospodar.
* Koliko puta bismo neku brzopleto izgovorenu riječ platili zlatom samo da je nismo nikada izrekli.
* Ako nisi ponio štap, psa umiruj kruhom.
* Da bi kaznio one koji ti čine zlo, postidi ih dobrim djelom zauzvrat.
* Samo je jedan kutak svemira koji možete sigurno popraviti - to ste vi sami.

NEKROLOG

23. ožujka 2001. g. u osamdeset drugoj godini života, poslije kratke bolesti, umrla je, opremljena sakramentima utjehe, TEREZA DEPOLO r. KRŠINIĆ. Rođena je u Lumbardi, u poznatoj i priznatoj obitelji Kršinić i poslije dolaska u Korčulu život joj je protekao bitno vezan za ova dva mjesta. Sve svoje vrijeme, svoje umne i fizičke sposobnosti, dala je za svoju obitelj. Na vječni počinak na groblju sv. Luke ispratili su je, uz obitelj, rodbinu i prijatelje, i mnogi Korčulani. Počivala u miru.

31. svibnja 2001. g. iznenada je u dubrovačkoj bolnici umro VISKO MILOSTIĆ, u šezdeset sedmoj godini života. Rođen je u Blatu, ali je najveći dio svoga života proveo u Australiji. Bavio se građevinskim radovima. Sa svojom suprugom Jagodom se prije dvadesetak godina vratio na Korčulu. Prerana smrt je prekinula njegove planove. Ispraćen od rodbine i prijatelja pokopan je na groblju sv. Luke. Neka počiva u miru.

4. lipnja 2001. g. u osamdesetoj godini života, opremljena svetim sakramentima, umrla je u obiteljskom domu u Korčuli LJUBICA RIZZI r. BLITVIĆ. Rođena je u Čari, ali je dosta godina proboravila sa svojim pok. mužem Dinkom u Zagrebu. Bila je vrlo cijenjena, dobra i plemenita osoba, uvijek uredna i spremna priskočiti drugima u pomoć. Od nje su se oprostili njezini najbliži i oni koji su je cijenili, a potom je sahranjena na mjesnom groblju sv. Luke. Neka počiva u miru Božjem.

10. lipnja 2001. g. u devedeset drugoj godini života umrla je MARIJA CVITKOVIĆ r. VULETA. Rođena je na Pelješcu, u župi Orebić. Nakon dolaska u Korčulu glavna joj je preokupacija bila njezina obitelj. Posljednjih desetak godina provela je u Domu umirovljenika u Korčuli, gdje je i preminula opremljena sakramentima utjehe. Ispraćena od svojih najbližih i onih koji su je poštovali, pokopana je na groblju sv. Luke. Počivala u miru Božjem.

SAVJET LIJEČNIKA

Zadnjih mjeseci možemo u tisku pročitati, kako danas svaki drugi čovjek u Hrvatskoj umire od bolesti srca i krvnih žila. Svjedoci smo da, nažalost, i u našoj sredini od tih bolesti umiru i mlađe osobe, ponekad iznenada. Dodatno smo impresionirani kada čujemo da je nesretni čovjek do tada bio "potpuno zdrav". U strahu za vlastiti život pitamo se: Što je uzrokom te moderne pošasti? Prijeti li i meni ista pogibelj? Što moram poduzeti za vlastitu sigurnost? Mislim da većina ljudi zna kako je "obiteljska sklonost bolesti" važna stvar i da na to naslijeđe ne možemo utjecati. Također su nam lako dostupne informacije, kako su važni rizični faktori za nastanak bolesti srca i krvnih žila: pušenje, povišeni krvni tlak, šećerna bolest, povišene "masti" u krvi, gojaznost i stres. Na ove bolesti, loše navike ili stanja na sreću možemo utjecati sami ili uz pomoć liječnika, te tako značajno smanjiti opasnost po vlastito zdravlje i život.
Zna se da su muškarci u većoj pogibelji nego žene, ali samo do kraja generativnog razdoblja žene. Preporuča se stoga, da svi muškarci iznad četrdeset godina i žene nakon menopauze, pođu do svog liječnika i dogovore se koje sve pretrage treba poduzeti, kako bi se ustanovilo imaju li koji od navedenih rizičnih faktora.
Računa se da u Hrvatskoj 40 - 50 % ljudi ima prekomjernu tjelesnu težinu. Za razliku od nekih drugih naroda, naši ljudi ne rade puno na očuvanju i razvoju tjelesnog zdravlja, pa se tako malo ili nikako bave nekim oblikom fizičke aktivnosti, rekreacije i športa. Umjesto boravka u prirodi, radije provodimo vrijeme uz televizor. Preporučene dijete obično dobro krenu, ali gotovo u pravilu ubrzo prestanu. Tada smo skloni za neuspjeh optužiti sve, samo ne sebe. Nedostaje nam spremnosti da se odreknemo ugode i podnesemo malo žrtve. U našoj se sredini, nažalost, često i pred djecom veliča prekomjerno uživanje u hrani i piću.
Kako se svemu ovom lošem oduprijeti? Postoji li neki opći recept za zdrav život? Stara je mudrost živjeti u svemu umjereno ne pretjeravajući ni u čemu. Tako je i s ishranom. Pazit ćemo da ne unosimo nepotreban višak štetnih kalorija. Izbjegavat ćemo hranu koja sadrži masti životninjskog podrijetla, a uzimati što više ribe, voća i povrća. Uz dovoljno tjelesne aktivnosti uspjeh neće izostati. Nekad će nam pomoć morati pružiti liječnik. Treba se truditi da živimo prateći prirodni ritam dana i noći. Dan koristimo za rad i druge aktivnosti, a noć za počinak i san. Ovo posebno naglašavam radi mladih. Oni su danas, nažalost, jako izloženi brojnim opasnostima koje na njih vrebaju u neprirodnom noćnom "načinu" života.
Vjerujem da svi znamo za nerazdvojnu povezanost fizičkog i psihičkog zdravlja. Vodeći računa da ne uništavamo vlastito tijelo, sigurno ćemo spriječiti i psihičku bolest. Zapitajmo se: kako se ja odnosim prema vlastitome tijelu? Da li o njemu vodim brigu ili ga uništavam? Pokušajmo razmišljati kako nam je Bog dao i poklonio tijelo. Imamo li ga pravo nekontrolirano razarati i uživati u njemu samo za sebe i radi sebe ili smo pred Darovateljem obvezni to tijelo čuvati da bi nam ovdje poslužilo za neku višu svrhu?!

dr. Davor Podbevšek
specijalist internist

NA TABLUNU

Govoru nan na tablunu: "Je li više dosta škeraca i sotopuntavanja? Vama je tuto in valcer, a vrimena nisu alegra, nego kako se ono reče - stivana"
"Kako nisu? Oli niste vidili kolika je bandira osvanula na komunu", govorimo mi.
"Je, je, lako je inpiravat bandire."
"Insoma, boje nan se je maknut, jerbo niki nimaju doma barometar, a arija je nikako teška i lipjiva."
"Najboje nan se je uputit gori u Svetega Luke di nas niko neće režentavat."
Odma na livu ruku, kako se intra u grobje, grob je famije Zecchini. Tega su čovika stari zvali Cekinar, a zna se da je bi Sasvetanin in gamba i kantadur od bratovštine. Obuka bi tonigu ujutro u nediju od palama, na onu pervu procesjun, što je zovu Mandalina i ne bi je svuka sve do na Uskrs iza obida. Tako obučen izaša bi iz kuće sklopjenima rukama, prignute glave i su šćavetom od Vele setemane ispod pazuha. Pravi sveti čovik.
Sakrstani od Svih Svetih morali su stat atento na dno strade od Kapora, di je živila šjora Giovana. Odma kako bi avistali Cekinara, trčali bi otvorit vrata od crkve, kako bi on moga intrat. Ne daj Bože da bi trefi na zatvorena vrata, što se moglo dogodit ako bi se sakrstan digod maknu. Strile i gromovi bi se čuli od Komune do Rampade. Streslo bi se nebo i zemja.
Sve u svemu bi je to jedan krasan čovik. Još je u skritoriju od Svih Svetih njegov šćavet, a odma na početku može se pročitat: "Libro di Andrea Zecchini, Fato Ricopiato Dai Libri Delle Pregiere che si usano in chiesa Di Tutti Santi, Curzola, 22 Magio 1912."
U svaku Velu setemanu još se uvik u Svima Svetima piva iz šćaveta od Cekinara, i to tako da se trese nebo i zemja.
Još jedan kantadur od Svih Svetih u ta vrimena bi je Meme Kalafat. Razumi se je dobro u vino, e pa bi ga zvali skupa su kumpanjulima od istih mestijeri po tovirnama radi procjene kvalitadi. Tako bi dnevno zna otrusit po četrdeset bevandi. Niko mu ni smi uvečer spomenut da je pošprucan. On bi se odma afronta i žvelto rebati: "Kako se može bit u balunu od bevande?" Isto kako da u četrdeset bevandi ni bilo dvadeset žmuli vina.
E ma bi se u nediju od Palama, kad izahodu Sasvetani njegovi kumpanjoni od komešjuna, stivali ispod volata od Komune, činili partu kako da broju bratime i mumali justima brojeve. Da vero, čekali bi kad će Meme zakantat "Smiluj nan se tužnin, smili." Jerbo ako bi zakanta
"Šmiiluuunaanše, tužnin šmili, po velikon tvooon milošti", to je bi senjal da je numero od bevande munta tridesetpet i da ni puno daleko do četrdeset. Izdalo bi ga ono "š". Oni ispod volata od Komune još bi uvik činili po ariji prstima mote od brojeva, sve dok svi bratimi nebi izašli iz štrade od Svete Katarine. Jerbo ako se Meme obada, fermat će pivat. A vajalo ga je godit dokle god ga se je moglo čut uzbrdo pu’ Vele crkve.
Neka sad reču oni na Tablunu kako smo vazda u škercima i valcerima.

VIT

TEBI KORČULO

Redale se generacije,
jeseni i proljeća,
godine i stoljeća.
Veliki ih je broj
čovječanstvo potrošilo.
Prolaze stoljeća,
stazama vrelim,
tebi Korčulo
od srca želim:
Kada bih sunce mogao biti
ljepotu tvoju zrakama milovati,
nad tvojim nebom
oblake rastjerivati.
Kada bih mjesec mogao biti,
u tvojim noćima tamu ništiti,
ljepotu tvoju
svima pokazivati.
Kada bih proljeće mogao biti,
mirisom mora tebe oplakivati,
cvijećem ljubavi
tebe zasipati.

Slavko Giunio

List Župe Korčula
Urednik: don Marko Stanić
Likovna obrada: Hrvoje Kapelina i De Franko /Frano Depolo/

Tiskani primjerak možete naručiti poštom:
ŽUPNI URED KORČULA
don. Marko Stanić
20260 KORČULA - HRVATSKA
TEL: +385 (0)20 711049