LANTERNA SV. MARKA - br. 16
USKRS 2002. godine.

Lanterna sv. Marka - KorculaRIJEČ VAMA
OBITELJ - NADA BUDUĆNOSTI

Svakodnevno smo svjedoci bolne problematike vezane uz brak i obitelj. Gotovo da više nema razlike između sela i grada. Problemi braka i obitelji, koji su se u proteklim desetljećima kud i kamo bolnije osjećali u velikim gradovima, stigli su i u male sredine. Ne može se više odmahivati rukom, kao ono: to nisu, na sreću, naši problemi. Moramo se ozbiljno zamisliti, pogotovo kada pročitamo demografske podatke: četvrtina manje sklopljenih brakova sada nego prije samo pedeset godina; podvostručenje razvoda brakova s tendencijom da se već svaki drugi brak razvede; brzi rast "brakova bez vjenčanog lista" dostiže već zabrinjavajuće razmjere s tendencijom daljnjeg rasta; smanjenje broja rođenih za jednu trećinu; povećanje za jednu trećinu obitelji s jednim roditeljem tako da 15 % djece mora živjeti samo s ocem ili majkom; sve veći broj ljudi živi u tzv. single-kućanstvu (u velikim gradovima se računa da takvih ima oko 40 % svih domaćinstava); itd.

U posljednje vrijeme se razne institucije sve vidljivije osjećaju zabrinutima ovakvim stanjem u Hrvatskoj. I Crkva se, koliko god je moguće, trudi doprinijeti da se ovakav negativni trend u ovoj problematici makar zaustavi. Svjesna da je obitelj nada budućnosti, Crkva otvoreno i odvažno ustaje na obranu prava obitelji protiv nepodnošljivih zlouporaba društva i države. Na osobit način su, u svojevrsnoj povelji, istaknuta slijedeća prava obitelji: pravo da postoji i razvija se kao obitelj, tj. pravo svakog čovjeka, a osobito siromašnih, na osnivanje obitelji i na uzdržavanje prikladnim sredstvima; pravo da vrši svoje poslanje s obzirom na prenošenje života i odgoj djece; pravo na intimnost bračnog obiteljskog života; pravo na postojanost bračne veze i ustanove ženidbe; pravo da vjeruje, ispovijeda i širi svoju vjeru; pravo da odgaja svoju djecu u skladu s vlastitim predajama, vjerskim i kulturnim vrednotama, i to nužnim pomagalima, sredstvima i ustanovama; pravo na fizičku, društvenu, političku i gospodarsku sigurnost, osobito za siromašne i bolesne; pravo na stan prikladan za doličan obiteljski život; pravo osnivanja udruženja s ostalim obiteljima i ustanovama da bi prikladno i s nadležnošću ispunile svoju zadaću; pravo da prikladnim ustanovama i zakonodavstvom zaštiti maloljetne od štetnih droga, pornografije, alkoholizma, itd.; pravo na časnu zabavu koja promiče i obiteljske vrednote; pravo starijih osoba na dostojan život i doličnu smrt.

Katekizam Katoličke Crkve kaže da "važnost obitelji za život i blagostanje društva nameće samom društvu naročitu odgovornost podupiranja i učvršćivanja braka i obitelji. Neka građanska vlast drži svojom svetom dužnošću poštovati, štititi i promicati njihovu pravu narav, javno ćudoređe i kućno blagostanje." Ovo je imperativ građanskoj vlasti, ali i Crkvi i svim drugim organizacijama. Imperativ je to i svakome od nas, a na poseban način vjernicima u ovom vremenu Korizme da shvate kako obitelj može biti i jest nada budućnosti, ali samo kroz žrtvu ili bolje rečeno kroz požrtvovnost svih njezinih članova. Dragim čitateljima "Lanterne", pojedincima i obiteljima, u Korčuli i izvan nje, želim SRETAN USKRS. Neka Uskrsli obdari svojim mirom i radošću sva srca dobre volje.
Vaš don Marko

 

UNIVERZALNO ZNAČENJE USKRSA

Uskrs je poseban blagdan u kršćanskoj liturgiji, a već više od dva milenija duboko utječe na pripadnike kršćanske civilizacije, bez obzira na stupanj njihovog svakodnevnog izražavanja svojih vjerskih osjećaja. Riječ Uskrs je u hrvatskom jeziku potvrđena od 14. stoljeća, dok je pridjevski oblik uskrsni redovit u hrvatskih pisaca od 17. stoljeća. Posebnost Uskrsa je u podudarnosti duhovne obnove, objavljivanjem Radosne vijesti o uskrsnuću Kristovom i tjelesne obnove čovjeka i prirode, nakon zimskoga mrtvila. Stoga Uskrs dolazi u nedjelju nakon prvog punog mjeseca, uštapa, to jest nakon proljetne ravnodnevice. Takva podudarnost duha i tijela, Božje riječi i prirode, ostavila je i još uvijek ostavlja neizbrisiv trag u naraštajima vjernika, jer pogađa najdublju ljudsku potrebu, a to je nada. Uskrsna ikonografija sa svojim razrađenim ritualom i ceremonijalom Velikog tjedna poslužila je kao prefiguracija mnogim umjetnicima, koji su upravo u obnavljanju života vidjeli svoj motiv i poticaj da stvore mnoga vječna djela i tako još više obogatili čovjekov život i potakli osjećaj vječnosti.

Nesumnjivo je da su i mnogi stari narodi vjerovali u obnovu čovjeka i prirode i slijedili u svojim običajima prirodni ritam, nadajući se i radujući se na sebi svojstven način. Međutim, kršćanstvo je prvo donijelo zamisao o ponovnom rođenju ili uskrsnuću. Nasuprot poganskom pojmu sudbine, kršćanstvo je ponudilo mogućnost radikalnoga otvaranja ili suvremenim rječnikom rečeno, da možemo početi iznova. To je dovelo i do nove vrste etike: ne da svatko od nas treba vršiti svoju dužnost prema svome mjestu u društvu - dobar kralj treba biti dobar kralj, a dobar sluga dobar sluga - već da, bez obzira tko sam, imam izravan pristup univerzalnosti. Takvu su jednu izvornu zamisao preuzeli kasnije i svjetovni filozofi i mislioci razrađujući njezine razne vidove. Ta je univerzalnost izražena i u poslanju Isusovih učenika koje nadilazi etičke i rasne podjele Gospodinovom odredbom da "činimo učenicima sve narode" (Mt 28,19). Čak uključuje brigu za sve stvorenje, koje je pozvano da se preobrazi u Krista. Prema viziji apostola Pavla "Stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljivanje sinova Božjih" (Rim 8,19). Stoga suvremena osjetljivost za društvenu pravdu i zaštitu okoliša nalazi u vjerničkom vrednovanju utjelovljenja krajnje opravdanje i motivaciju.

Univerzalno značenje Kristova Uskrsnuća otkrio je i poznati američki književnik Norman Mailer u svom najnovijem romanu Evanđelje po Sinu, prevedenom i na hrvatski u izdanju zagrebačkog izdavača "Izvori". U vrlo dojmljivom završnom prizoru, Krist, nakon što je ustao iz groba, hoda galilejskim i jeruzalemskim krajobrazom, koji može biti isto tako i današnji Jeruzalem, i razmišlja o svim nedaćama koje su zadesile čovječanstvo u posljednja dva milenija. "Moj otac izgubio je mnoge bitke sa Sotonom, ali ga je znao i nadmudriti, jer se oporavio iz svih poraza i katastrofa... Bog je tako volio svijet da je dao svome jedinome Sinu moć vječnoga života, koju može podijeliti sa svima onima koji vjeruju u njega."

Roman završava osebujnom Kristovom vedrinom koja zrači i zacjeljuje rane svijeta: "Ali tko će nam osim Sotone reći da će naš put biti lagan? Jer ljubav nije sigurna staza, koja će nas dovesti do našega kraja, već je ona nagrada koju primamo na kraju teškoga puta, koji je naš život i dani našega života. Stoga često mislim o nadi, koja je skrivena u licima siromašnih. Onda iz dubine moje tuge izbija nepromjenljiva samilost i ja nalazim volje da ponovo živim i radujem se."
Dr Živan Filippi

 

 

KARITATIVNA ZAKLADA DON LUKA DEPOLO
DOBRO JE ČINITI DOBRO!

14. listopada 1998. g. utemeljena je ova Zaklada, kako bi se Vašim novčanim prilozima omogućilo djelo ljubavi prema bližnjima u potrebi, koje je pokojni don Luka Depolo započeo. Sve one zahvale, bilo usmene bilo pismene, koje su izrečene za dobročinstva koja su učinjena putem ove Zaklade, upućene su zapravo svima Vama.

SVIMA JOŠ JEDNOM NAJSRDAČNIJE
ZAHVALJUJEMO I PREPORUČAMO SE I NADALJE !

Brojevi, na koje možete uplatiti svoje novčane priloge, jesu:

Iz inozemstva:
Don Marko Stanić - za zakladu, Korčula
acc 252/80
Splitska banka d. d., Podružnica Korčula
31710-621-21, Swift code SPLI HR 2X

Iz tuzemstva:
Don Marko Stanić - za zakladu
Splitska banka d. d., Korčula
31710-621-21
10-80-24179-5

Žiro račun:
Župni ured sv. Marka Korčula - za Zakladu
Br. 31710-672-427

 

 

LITURGIJSKA KRONIKA

21. studenog 2001. g. GOSPU OD ZDRAVLJA smo proslavili u našoj katedrali u zajedništvu s bratovštinom sv. Roka, na čijem se oltaru i nalazi lik B. D. Marije, Gospe od Zdravlja. Uz sv. Roka, koji zauzima centralno mjesto, tu su još i sveti liječnici Kuzma i Damjan. Vjernici se rado obraćaju za pomoć spomenutim svecima, ali je ipak glavna svečanost i na poseban način je katedrala ispunjena baš na Gospu od Zdravlja. Majčinsko srce je ipak najlakše ganuti, a radost na licima mnogih pokazuje da Ona sluša i uslišava one koji joj se za pomoć obraćaju.

23. prosinca 2001. g. BOŽIĆNU AKADEMIJU su i ove godine izvela školska djeca, predvođena našim katehetama: don Nikolom, s. Anitom i s. Rahelom. Izvedena je u okviru misne kateheze. Najprije je župnik iza Evanđelja uveo prisutne u božićno otajstvo koje uskoro slavimo, a potom su djeca kroz recitacije, pjevanje i govor osvijetlili Božju ljubav prema čovjeku, koja ide dotle da ne štedi ni vlastitoga Sina, nego ga šalje kao Otkupitelja.

25. prosinca 2001. g. BOŽIĆ je proslavljen na uobičajen način, samo što je bilo, hvala Bogu, vrlo malo petardi i drugih eksplozivnih sredstava, pa su se Polnoćka, a i božićna misa, mogli održati u lijepoj i pobožnoj atmosferi. I ove godine je na Polnoćki svirao naš župni orkestar, a pjevali su svi, predvođeni "Lanternom" i Mješovitim zborom sv. Marka. Katedralu su lijepo okitili s. Martina, Karmen Kalogjera i Damir Tulić, a posebno su se potrudili oko jaslica na glavnom oltaru. Na božićnoj misi je naš katedralni zbor, predvođen s. Anitom, pjevao uz obnovljene orgulje. "Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje" moto je Božića, ali bi trebao biti moto i cijelog našeg života. Naš župni orkestar je svirao još i na svetkovinu Svete Obitelji, a na koncu mise je prof. Tihana Podbevšek odsvirala "Pastorelu" na katedralnim orguljama.

6. siječnja 2002. g. BOGOJAVLJENJE je ove godine palo u nedjelju. Misu i blagoslov kuća na Vrniku održao je don Nikola, kapelan, a u Korčuli je, nakon mise u 10 sati, koju je predvodio p. Mate Bošnjak, prior samostana sv. Nikole, bio blagoslov župne kuće. Iako božićno vrijeme završava svetkovinom Krštenja Gospodinova, ipak se svetkovinom Triju Kraljeva završavaju božićne aktivnosti, kao što su posjeti bolesnicima, ustanovama, blagoslov kuća i sl.

18. siječnja 2002. g. započela je OSMINA za jedinstvo kršćana u znaku biblijskog stiha "U Tebi je izvor životni" (Ps 36, 10) Riječi psalma posvješćuju da čovjek sav svoj život ima od Boga i u Bogu, a simbol izvora podsjeća nas na nužnost da se vratimo vrelu, počelu, korijenu, bitnome. Kroz osam dana smo razmišljali o temama: Trojedini Bog, izvor života; Isus nas vodi na izvor života; Božja vjerna (postojana) ljubav; Kršćani u novi život; Bog, izvor jedinstva; Bog, izvor sućuti; Plodovi novog života; Bog, izvor nade.

2. veljače 2002. g. SVIJEĆNICA - PRIKAZANJE GOSPODINOVO kao i drugih godina započne jutarnjom misom u crkvi sv. Justine, a popodne je svečana misa i blagoslov svijeća u katedrali. Kao logični nastavak ove svetkovine je blagdan sv. Vlaha, biskupa i mučenika, zaštitnika naše biskupije. Ujutro se u istoj crkvi blagoslove svijeće za grličanje i "blančice", koje vjernici blaguju, moleći se sv. Vlahu da ih obrani od bolesti grla i svakog drugog zla. Grličanje je i poslije svečane večernje mise, a običaj je da se mogu grličati, oni koji to nisu, i slijedeće nedjelje.

11. veljače 2002. g. B. D. MARIJA LURDSKA se slavi u parku kod kapele Gospe Lurdske. Ove godine je bilo dosta vjernika na misi. Radi toga je postavljen oltar ispred špilje kako bi svi mogli sudjelovati. Župnik, koji je predvodio misu uz asistenciju kapelana don Nikole, posebno je naglasio ulogu Crkve u skrbi za bolesne, kako je to apostrofirao i papa u svojoj poslanici za Dan bolesnika.

17. veljače 2002. g. PRVA KORIZMENA NEDJELJA predstavlja u našoj župi uvijek početak posebnog vremena, obilježenog našim korizmenim pobožnostima bilo u katedrali bilo u drugim crkvama. Kako je lijepo sudjelovati u "Molitvama" nedjeljom u crkvi Svih Setih, zajedno pjevati "Smiluj se meni Bože" srijedom u katedrali ili ići za križem Isusovim na pobožnosti Križnog puta petkom u katedrali, kada sudjeluju posebno školska djeca.

Pokornički čin pepeljanja na Čistu srijedu, kojim se simbolički uvrštavamo u red onih koji žele postom, molitvom i dobrim djelima obogatiti korizmeno vrijeme od čestrdeset dana, ovim pobožnostima se još više vjerniku dozivlje u pamet i utiskuje u srce i dušu. "Spomeni se, primilostiva Majko, od ovih molitava, koje sada šaljemo k milosrđu tvomu", kaže se u jednoj od molitava u Svima Svetima, "kada naš jezik ne moći bude Tebe u pomoć zvati, kada oči budu svitlost gubiti, kada naše uši ogluhnu i sva uda naša pomanjkaju i jakost naša izgine...". To i jest smisao korizme, naše četrdeset dnevne priprave na Uskrs.

Neposredno prije početka Korizme je ispod balatura u crkvi Svih Svetih postavljena spomen ploča u povodu proslave 700 godina neprekinutog djelovanja bratovštine Svih Svetih. Na ploči piše: U osvit trećeg tisućljeća bratovština Svih Svetih slavi 700 godina života i rada u Korčuli 1301 - 2001.

 

 

PET GODINA OBNOVLJENE "LANTERNE SV. MARKA"

O blagdanu sv. Todora 1997. godine Župni ured u Korčuli započeo je, nakon stanke od 11 godina, izdavati župni časopis "Lanterna sv. Marka". Časopis ovog imena pojavio se 1964. godine. Pokrenuo ga je tadašnji župnik-opat don Ivo Matijaca, uz pomoć don Luke Depola. "Lanterna" je redovito objavljivana 22 godine. Uređivao ju je, mnoge tekstove pisao, a najvećim dijelom obavljao i tehničke poslove njenog umnažanja don Ivo Matijaca.

Nakon spomenutog višegodišnjeg prekida, ponovnog izdavanja "Lanterne" prihvatio se župnik don Marko Stanić, kao urednik, istovremeno pišući niz priloga i radeći na svemu što je oko toga potrebno. Ipak treba reći da su vremena u kojima sada izlazi "Lanterna" bitno drugačija od nekadašnjih. To se najbolje zamjećuje uspoređujući nove brojeve sa onima od ranije. Danas u listu surađuju brojni pojedinci, najviše Korčulani, koji se potpisuju punim imenom, (uz tek rijetke pseudonime). U ranijim brojevima, kroz dvadeset dvije godine, imenom su potpisani samo svećenici i časne sestre, a tek iznimno i rijetko ostali suradnici. Razlog je, dakako, bio sasvim nešto drugo, a ne autorska skromnost.

No, vratimo se analizi petogodišnje nove "Lanterne". Ponajprije smatram pozitivnim da je osim imena zadržan i istovjetni format lista, kao i neke od starih rubrika: župnikova Riječ vama, Liturgijska kronika, Kronika događaja, Nekrolog i Na tablunu. Uz njih javljuju se i stalne nove rubrike: Kršteni, Savjet liječnika, Stranica s osmjehom, Lanterna mladima.

Časopis izlazi, kao i nekada, tri puta godišnje: u proljeće o Uskrsu, ljeti uz blagdan sv. Todora i početkom zime za Božić, a ovim razdobljima prilagođen je i sadržaj. Posebno treba spomenuti grafički sve bolju opremljenost lista, koji se obrađuje i tiska računalnom tehnikom, a ukrašavaju ga crteži i vinjete pok. Frana Depola (De Franko) i Hrvoja Kapeline. Na njima su prikazane pojedinosti iz korčulanske kulturne i vjerske baštine, na pr. panorame grada, gradske crkve, detalji ukrasa ovdašnjeg graditeljstva, bratimi, procesije i sl. Sve to doprinosi ne samo likovnoj dotjeranosti "Lanterne" već čitatelje upoznaje i upozorava na naše vrijednosti. Novi brojevi imaju na koricama panoramu Korčule (snimio Neven Fazinić) uokvirenu bojom primjerenom pojedinom liturgijskom razdoblju : ljubičastoj, crvenoj i zlatnoj.

U 15 brojeva nove "Lanterne" tiskano je 717 stranica teksta, a objavljeni su prilozi šezdeset i jednog autora, od toga dvadesetorice u više navrata. Svaki broj izlazi u 500 primjeraka, od kojih se 140 šalje izvan Korčule po Hrvatskoj, Europi i prekomorskim zemljama. Ove brojke najbolje potvrđuju da je "Lanterna", uz krug čitatelja, našla i niz suradnika, među kojima ima znastvenika i stručnjaka raznih područja, pa su i teme o kojima pišu brojne: medicina, povijest, kultura, umjetnost, teologija, i dr. a pozornost zavrjeđuju i prozne kratke priče i pjesme, posebno mladih suradnika. Posvećujući ovaj tekst malom "jubileju" nove "Lanterne" želimo joj daljnje brojne godine i jubileje, još vrsniji i raznolikiji sadržaj, sve veći broj suradnika, a posebno čitatelja.
Dr Alena Fazinić

 

 

DON LUKA MEĐU NAMA
SVJETLO NAŠOJ OBITELJI

Od iskre krijesa,
planuo novi oganj, do nebesa,
ražario nam želje;
sveti oganj kao cvijeće,
leti iskra do uskrsne svijeće - Svjetlo Kristovo!
Žari svjetlo iz pet Kristovih rana,
razagnana je tama,
obasjana je svečana dvorana - Bogu hvala!
Svjetlo slavno uskrslog Krista,
nek nam duša u njem blista.
Čuvam to svjetlo koje me oblilo,
pamet i srce radošću zapalilo:
O, divne li dobrote, uresa krasote,
nebeske divote,
kao dijete noćas zapaliti svijeću,
ponijeti obitelji uskrsnu sreću.
Svjetlo našoj obitelji, dar nebeske ljubavi.
Ova je noć kao dan, nestao je san.
Isus je za stolom s nama,
kao nebeska mana.
U kruhu darovan,
svima u obitelji milostivan.

Don Luka Depolo

 

 

SVECI U LIKOVNOJ UMJETNOSTI
( I dio)
U likovnoj umjetnosti još su od ranokršćanskog vremena česti prikazi svetaca. Tijekom stoljeća broj svetaca se povećavao pa susrećemo sve više njihovih slikarskih i kiparskih likova. Štovanje pojedinih svetaca zadržalo se do danas, no mnogi iz novijih vremena postali su također omiljeni i čašćeni. Prikazujući svece iz starijeg razdoblja umjetnici su posizali za legendarnim podacima o njihovu izgledu, životnoj dobi, i dr. dopunivši ih vlastitim promišljanjem i maštom. Od renesanse nadalje češći su stvarni portreti onovremenih svetaca, a pogotovo onih iz XIX i XX stoljeća, tim više što je mnoge snimila i fotografska kamera.

Niz svetaca izabrani su zaštitnicima pojedinih naroda, država, gradova, zanimanja i sl. što je povezivano s njihovim životopisom, krajem iz kojeg potječu ili onim što su radili. Osim Apostola i Evanđelista u ranom kršćanstvu posebno su štovani npr. Ivan Krstitelj, Marija Magdalena te brojni mučenici, pa su u njihovu čast podignute i naše najstarije crkve i oltari. Vremenom veliku popularnost stječu i kasniji sveci poput Dominika, Katarine Sijenske, Franje Asiškog, Antuna Padovanskog, Roka, Martina, Terezije i dr. Da bi se likovni prikazi svetaca, pogotovo onih starijeg razdoblja, mogli prepoznati dodaju im se simboli, znakovi (atributi), vezani uz mučeništvo, zanimanje, dobra djela ili druge značajke njihova života. Ovdje se osvrćemo na svece čije se crkve, oltari, kipovi ili slike nalaze u Korčuli.

U crkvi sv. Petra postavljeno je 14 drvenih kipova apostola i Evanđelista izrađenih u Mlecima u XVIII st. Uz svakog je njegov simbol (a na podnožjima su ispisana njihova imena). Sv.Petar drži ključeve, Andrija ima križ u obliku slova X, jer je umro na križu takvog oblika., Filip nosi štap u obliku latinskog križa ili slova T, itd. Posebno treba uočiti Evanđeliste: uz sv. Marka je krilati lav, jer njegovo Evanđelje naglašava kraljevsko Kristovo dostojanstvo, tj. "lava iz koljena Judina"; uz sv. Luku je vol stoga što u Evanđelju naglašava Kristovo svećeništvo, a vol je simbol žrtvovanja; pored sv. Ivana stoji orao - znak uzvišenog nadahnuća, a uz sv. Mateja anđeo, zbog izvješća u njegovu Evanđelju o Kristovom utjelovljenju. Apostole je na ogradi pjevnice crkve Svih Svetih naslikao u XVII st. Tripo Kokolja (?), a vidimo ih i na velikoj slici Posljednje večere u dvorani Bratovštine Svih Svetih. No oni su bez simbola, pa se jedino prepoznaje mladoliki sv. Ivan, koji sjedi do Isusa te Juda s kesom sa srebrnjacima.

Posebno treba upozoriti na simbole Evanđelista na kapitelima ugaonih stupova glavne katedralne lađe, gdje imaju znakovitu namjenu: na Evanđeljima je utemeljeno kršćanstvo, odnosno Crkva, stoga oni nose četiri kuta naše stolnice. Sv. Marka Evanđelistu, zaštitnika naše župe, nekada biskupije i katedrale, izklesao je na glavnom portalu 1412. god. Bonino da Milano kao biskupa, a tako ga prikazuje (oko 1550.) J. Tintoretto na slici glavnog oltara. Podno nogu sv. Marka je njegov simbol - lav. Na slici su i dva suzaštitnika Korčule: apostol Bartolomej, (ovdje nema simbola, a inače se prikazuje s velikim nožem ili vlastitom oderanom kožom u rukama, jer je tako usmrćen), te sv. Jeronim, (IV st.), naučitelj, prvi prevodilac Biblije na latinski, držeći knjigu. On je živio kao pustinjak u špilji s lavom, koji je također njegov simbol pa ga je Tintoretto smjestio podno svečevih nogu. Tako su se na ovoj slici našla dva lava.
(Nastavit će se!) Dr Alena Fazinić

 

 

ŽIVJETI

Vidim te.
Čekaš me na drugoj obali.
Ti i ja znamo
da živim poklonjeno vrijeme,
no ne znamo koliko
dragocjenog pijeska
još ima u mom satu.
Umjesto lica
imaš zlokobnu grimasu;
vlažna hladnoća širi se oko tebe.
Poput lješinara, poput sudbine,
strpljivo stojiš i čekaš moj dolazak.
Uzalud čekaš.
Ne bojim te se.
Moje je mjesto još uvijek
na ovoj sunčanoj obali.
Moji kovčezi još nisu zatvoreni.
Odlazi!
Još želim piti
vodu sa izvora,
još želim udisati sol
i slušati huku valova.
Odlazi!
Još hoću živjeti.
Karlo

 

 

ČOVJEČE, GDJE SI?
(Post 3,9)

Prva korizmena nedjelja kroz biblijska misna čitanja trebala bi nas potaknuti na razmišljanje. Iako se u prvom čitanju nudi dio iz Knjige postanka - dakle još iz nastanka svijeta - čini mi se i danas aktualnim, posebno za svakog kršćanina. Taj odlomak završava uzimanjem voća sa zabranjenog stabla radi, kako im reče zmija, spoznaje dobra i zla. Pošto okusiše plodove spletoše pregače od smokvina lišća da bi pokrili svoju golotinju.

Od tada postoji u čovjeku želja da se izjednači s Bogom, da u krajnjoj liniji odbaci Boga kao nepotrebni model po kojem je stvoren i bude sam Bogom. U toj, recimo Prometejevskoj želji, udaljujući se ili čak odbacujući Boga, često kvari harmoniju stvorenog i tone u Kainov kompleks. Potaknut iskrom stvaranja otkrio je bezbroj stvari koje mu olakšavaju život, ali ih i upotrijebio za uništavanje prirode i brata bližnjega. Epohalno otkriće vatre ne koristi se samo za grijanje i pripravu jela, nego i za paljenje čitavih kompleksa šuma, koje su pluća svijeta, a uništavaju se i čitava naselja. Kolo ili u starokorčulanskom izričaju raklo, omogučilo je brže kretanje čovjeku, olakšalo mu dizanje tereta, ali je upotrijebljeno i u raznim oružjima za uništavanje čovjeka. Otkrića kao što su električna energija, barut, dinamit, brod, zrakoplov, podmornica, atomska energija, umjesto da služe dobru čovjeka, koriste se i za njegovo uništavanje. Zastrašujuće su vizije onoga u što bi se mogla pretvoriti otkrića u genetici - posebno genoma. Ima li uopće izuma koji se ne koristi i za uništenje prirode i samog čovjeka?

Eto, radi toga držim da je i danas aktualan nastavak iz Knjige postanka i Jahvino pitanje: "Čovječe, gdje si?" Korizma je vrijeme kad bi svaki od nas trebao stati i promisliti u sebi - gdje je. Jer svaki je čovjek jedinka za sebe, svaki je pojedinačno neponovljiva slika Božja i Bogu jednako dragocjen. U kršćanstvu je ta osobnost posebno istaknuta! Zamjatin je davno u svom romanu "Mi" raskrstio s vodećom ulogom kolektiviteta. Nakon promašenog komunističkog modela pojavljuje se i nudi danas model globalizacije. Nije li i danas aktualno svakom od nas Božje pitanje: "Čovječe, gdje si?" Treba odgovoriti želimo li graditi svijet s Bogom ili bez Njega! Jer, sve je još u tijeku, sve se mijenja, sve je evolucija. Možemo li u toj mijeni biti i danas u eri globalizacije "sol zemlje" i sudjelovati zajedno s Kristom u oblikovanju svijeta u kojem sada jesmo? I sam utemeljitelj teorije evolucije Charles Darwin, u knjizi o postanku vrsta, završava otprilike ovako: "Ima veličanstvenosti u tome što se je Tvorcu (piše T velikim slovom!) svidjelo početnoj stanici života udahnuti toliku moć razvijanja da se stvori ovolika šarolikost svijeta." A Teilhard de Chardin dopunjava da u evoluciju spada i duhovni razvoj za koji uvodi naziv noosfera. Bez izgradnje tog duhovnog u sebi, opredjeljujući se samo za materijalno, za svijet bez Boga, čini mi se da idemo degradaciji i samouništenju.

U današnjem Evanđelju čuli smo Isusa: "Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta!" Ako u meni danas odjekne pitanje: "Čovječe, gdje si?", ,hoću li odgovoriti: "S Tobom sam, Gospodine!"? Zamolimo Isusa da nam pomogne u poniznosti i dobroti srca doprinijeti izgradnji boljeg i duhovnijeg svijeta. I neka u tom nastojanju dočekamo Njegov i naš Uskrs i neka nam svima bude blagoslovljen!
Dr Lovro Steka

 

 

TVOJA ZVIJEZDA

Kad upreš pogled u daljinu
pa ni sam više ne znaš kud,
u srcu svom pronađi zvijezdu;
pokazat će ti pravi put.

Kad mjesto neba oblake vidiš
i tama zastre sunca trag,
samo potraži zvijezdu svoju;
zasjat će svjetlo, nestat će mrak

Kad su ti suze, bolest il' jad
životni drug i noć i dan,
još zvijezdu imaš da te grije,
jači, tješi i ozdravlja.

Mar

 

 

SNAGA MOLITVE
(Zadnji nastavak!)

Ako religija nije istinita, život je bez značaja, tragična farsa. Ako smo zabrinuti i tjeskobni, zašto ne pokušamo s Bogom? "Zašto ne bismo", kako je rekao Immanuel Kant, "prihvatili vjerovanje u Boga, jer nam takovo vjerovanje treba?" Zašto se ne povežemo s "neiscrpnom poticajnom snagom koja pokreće svemir?"

Dale Carnegie dalje iznosi: "Čak i ako niste religiozni po prirodi i odgoju, pa i ako ste skroz na skroz skeptik, molitva vam može pomoći mnogo više nego što vjerujete, jer je to i praktična stvar. Što to znači praktična (stvar)? Molitva ispunja tri osnovne psihološke potrebe koje svi ljudi imaju, bez obzira da li vjeruju u Boga ili ne:

  1. Molitva nam pomaže da riječima formuliramo točno što nas muči. Ako tražimo pomoć u vezi s nekim problemom, moramo to formulirati riječima.
  2. Molitva nam daje osjećaj da dijelimo naš teret, da nismo sami. Malo nas je tako jakih da možemo podnijeti najteže terete i najbolnije nevolje sami. Ponekad su naše brige tako intimne naravi da ih ne možemo diskutirati čak ni s najbližima. Tada je molitva odgovor. Svaki psihijatar će nam reći kad smo napeti i u agoniji duše, da je terapeutski dobro kazati nekome svoje neprilike. Kad ne možemo reći nikome, uvijek možemo reći Bogu.
  3. Molitva daje moć principu djelatnosti. To je prvi korak prema akciji. Svjetski poznati znanstvenik i nobelovac rekao je: "Molitva je najsnažniji oblik energije, koju čovjek može stvoriti". Zašto je ne koristiti?

Kad smo uznemireni i dođemo do granica naših snaga, mnogi se u očaju tek tada obraćaju Bogu. Kaže se da nema ateista u streljačkim zaklonima. Zašto čekati da budemo očajni? Zašto ne obnavljati naše snage svakoga dana? Zašto čekati do nedjelje? Zašto ne poći u svoju sobu već sada, kleknuti i skinuti breme sa srca? Ako ste izgubili vjeru, tražite od Svemogućega da vam je obnovi. Recite: O Bože, ne mogu se više boriti sam. Treba mi tvoja pomoć, Tvoja ljubav. Oprosti mi sve moje grijehe. Očisti mi srce od svakoga zla i svakoga nepraštanja onima koji su me povrijedili. Pokaži mi put do mira i zdravlja i ispuni me ljubavlju čak i prema mojim neprijateljima!
Ako ne znate moliti, ponavljajte ovu inspirativnu molitvu, koju je napisao sv. Franjo prije 700 godina: Bože, učini me sredstvom svoga mira: gdje je mržnja da posijem ljubav, gdje je uvreda - praštanje, gdje je sumnja - vjeru,
gdje je očaj - nadu, gdje je tama - svjetlost, gdje je tuga - veselje.

Božanski Gospodaru, dopusti mi da ne tražim da me tješe, već da tješim; da me shvate, već da shvatim; da budem voljen, već da volim, jer davanjem mi primamo, praštanjem nam se oprašta, a smrću se rađamo na vječni život.
Franka Steka

 

 

KRŠTENJA

* 2. prosinca 2001. g. MILICA IVANKOVIĆ, kći Dragana i Biljane r. Luković
* 23. prosinca 2001. g. DOMINIK ĐULA, sin Zdravka i Marije r. Laus
* 23. prosinca 2001.g. ZORAN MILAŠINOVIĆ, sin Lovra i Bogdanke r. Budisavljević
* 30. prosinca 2001. g. KARLA FARAC, kći Đania i Nede r. Šegedin
* 19. siječnja 2002. g. DOMINIK KOS, sin Dalibora i Mirele r. Uglik
* 19. siječnja 2002. g. PAULA PETKOVIĆ, kći Željka i Suzane r. Vuica
* 14. ožujka 2002. g. TONI BOROVINA, sin Samira i Ane r. Krtolačić
* 14. ožujka 2002. g. NADA BOROVINA, kći Samira i Ane r. Krtolačić

 

 

ZLATNA OBLJETNICA
50 GOD. ZAVJETA S. BENVENUTE

Bio je blagdan Bezgrešnog začeća i osvanuo je sunčan i pomalo burovit dan. Ali samo izvana. Unutra, u našem samostanu je bilo jako mirno. U prekrasno okićenoj kapelici, stajala je s. Benvenuta ispred svih klupa, ustreptala srca kao da ide na prve zavjete. Tu je bilo i uređeno klecalo i fotelja, samo za nju, i veliko zlatno "50" između mnoštva bijelih ruža. Sv. Misu je predvodio p. Mato Bošnjak u zajedništvu s p. Markom Bobašom. Duše svih nas bile su pune.

Za s. Benvenutu i za nas, to je bio zaista poseban dan. P. Mato je propovijedao o Božjem uplitanju u život Blažene Djevice Marije, a s time i u naše živote i u naše planove. Jer Djevica Marija se željela posvetiti Bogu, a Bog od nje očekuje majčinstvo. Bogu je sve moguće i ona biva i djevicom i majkom. Na čudesan način, stoga, i mi bivamo majke.

Ručak je također protekao u jednom svečanom tonu. S. Benvenuta je sjedila na glavnom stolu, između Časne Majke i Časne Priore. Bila je sva blažena. Ručak je bio odličan, a na kraju je slijedilo iznenađenje: velika torta u obliku leptira, i to pravog pravcatog leptira - s krilima. S. Benvenuta je rekla: "Još nikad nisam vidjela takvu tortu!" "Nismo ni mi", svi smo odgovorili. I tako, kako to već biva, čitale su se čestitke, brzojavi, telefon je zvonio, sestre su zvale i čestitale. Naravno, pala je tu i koja recitacija, pjesma pa i govori. Sve u svemu bilo je sve više nego lijepo.

Dan je to bio koji je meni pokazao svu ljepotu posvećenog života. Mogla sam vidjeti i osjetiti svjedočanstvo jedne doista jednostavne, ponizne i poslušne duše, koja svoj život živi za Boga i bližnjega. Također sam osjetila svečanost i veličinu zavjeta u jednom malom uzor-putu. Bez velike pompe, bez truba i zvona, s. Benvenuta stoji tu sa svjedočanstvom služenja, s jednakom spremnošću i u kušnjama i u radostima.

Poziv je ovo i za mene da budem jednostavna i vjerna, da služim Gospodinu bez velikih riječi, s djelima koja će sama govoriti. S. Benvenuta se na kraju zahvalila svim sestrama, a mi zahvaljujemo Gospodinu što nam je dao milost da susretnemo veličinu čovjeka i uzvišenost Božjeg poziva u sasvim maloj Božjoj službenici - s. Benvenuti.
s. Barbara Bagudić

 

 

LANTERNA MLADIMA
VRIJEDNOST ŽIVOTA

Život - to je najvrijednije, neprocjenjivo blago. Sam Bog nam ga je darovao i time nas obvezao da ga iskoristimo što bolje možemo. Kroz taj kratki period moramo učiniti mnogo toga, a sve u cilju da zaslužimo vječnu nagradu.
Nažalost, živimo u doba kada je cijena ljudskog života drastično pala. Ljudi bez imalo grižnje savjesti ubijaju za male novce ili čak bez ikakvog razloga. Koliko smo puta u novinama čitali o ubojstvima nedužnih ljudi, pa čak i djece u školama i vrtićima. Nekomu tko te vijesti čita poginuli su možda samo brojke. No, ako se samo malo promisli o snovima, ambicijama, radostima i žalostima, koje je svaki čovjek, svako ljudsko biće, nosilo u sebi i shvati koliki je to gubitak, shvati se zapravo koliko je bila važna ta prerano ugašena iskra života.

Isus nam je na divan način pokazao koliko je život dragocjen. Tijekom svog života davao nam je sve što je mogao; učio nas, ozdravljao i hrabrio. Ipak ono najvrijednije što nam je mogao dati bio je njegov život. Od toga zaista nema većeg dara. Sreća je roditi se zdrav. To je zaista "lutrija", ali što je s onima, koji još nisu rođeni?

To je veliki problem i ljude dovodi u nedoumicu. Djeca bi se trebala rađati u sretnim, složnim obiteljima. Trebala bi biti željena. No u slabije razvijenim zemljama sve češće se žene nađu u neželjenoj trudnoći. One su većinom mlade, nezrele i ne znaju što da učine. Zbog toga se odlučuju na abortus. To nije rješenje.   Taj se problem ne odnosi samo na pojedince, nego na cijelo društvo. Ako se abortus zabrani te će žene odlaziti nekim nadriliječnicima i pri tome doći u opasnost da obole od nekih teških bolesti ili mogu čak i u umrijeti.. Ni to nije rješenje. Cijelo bi se društvo trebalo osvijestiti i postati odgovornije. Ima nekih država u kojima abortusa uopće nema. To su uglavnom ekonomski razvijenije zemlje.

Teško će se postići da ljudi budu spremni plaćati cijenu svojih djela i da shvate svu ljepotu, vrijednost, zgode i nezgode, trenutke sreće i tihe žalosti, ta lijepa sjećanja sadržana u jednoj riječi - život. No to ne znači da ne treba i da nećemo ni pokušati.
Ivana Fazinić

 

 

KRONIKA DOGAĐAJA

Vrijeme tako brzo prolazi. Uskrsni blagdani su pred nama i toliko toga ima što se treba zabilježiti u ovu kroniku. Doista nas je obradovala odluka Odbora za dodjelu godišnjih nagrada grada Korčule, da se nagradom za životno djelo 2001. g., zbog posebnog doprinosa na području društvenog života, nagradi Antun Penjak, čovjek kojega će pamtiti mnoge generacije kao vrsnog nastavnika i još vrsnijeg pedagoga. Da je vrlo važan pravi pristup u odgoju i obrazovanju, kojeg imaju učitelji i nastavnici i u malim sredinama, posvjedočili su i mnogi naši mladi koji su, nastavljajući studije u većim centrima, pokazali izvrsna predznanja i postigli akademske titule. Tako je 16. studenog 2001. g. naša sumještanka Vinka Drušković branila i obranila na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, magistarski rad pod naslovom: "Spektrofotometrijsko i spektrofluorometrijsko određivanje rutenija (III) i iridija (IV) derivatima 4-piridona".

Početkom prosinca 2001. g. počela je djelovati grupa mladih "Sv. Antun", na Glavici sv. Antuna. U početku su se sastajali subotom u popodnevnim satima i pripremali program za Božić, a poslije su, obično u isto vrijeme, vježbali i druge pjesme, tako da sada svake nedjelje predvode misu u 9 sati.

Tijekom prosinca 2001. godine u Korčuli je bilo organizirano više koncerata i kazališnih predstava, sve nekako u duhu nadolazećih blagdana. Tako je 8. prosinca 2001.g. u restoranu "Liburna" održan koncert korčulanske ženske klape "Revelin" na kojemu su kao gosti nastupili članovi klape "Subrenum" iz Mlina. Iz standardnog klapskog repertoara čuli smo kompozicije Stipišića, Fia, Buble, Veršića, Čalete i Kirhmajera.

9. prosinca kazalište "Rugatino" iz Zagreba gostovalo je u našoj kino-dvorani s predstavom "Aj Karmela". Krajem mjeseca prosinca smo u istom prostoru gledali lutkarsku predstavu, a nekoliko dana nakon toga naši najmlađi sugrađani mogli su uživati u hotelu "Korčula", gdje je u poslijepodnevnim satima dubrovački pjesnik Mato Jerinić čitao stihove iz svoje najnovije zbirke za djecu "Magarac na doživotnoj robiji ". Sva ova tri događaja organiziralo je društvo "Rozeta" A sredinom mjeseca prosinca otvoren je na prostoru bivše velike samoposluge novi prodajni centar, gdje se uz nekoliko manjih trgovina nalazi i caffe bar.

Hotel Korčula je 26.prosinca bio domaćin koncertu što su ga održale članice klape "Kadena" pod naslovom "Kad je vrime od Božića". Na Staru godinu je gradonačelnik ing Mirko Duhović na Plokati čestitao svojim sugrađanima Božić i Novu godinu. Uz sudjelovanje limene glazbe, klape "Kadena" i prigodni domjenak jutro je prošlo u ugodnoj i opuštenoj atmosferi.

Nova 2002.g. započela je već tradicionalnom Kanconetom, koju je i ove godine na trgu Sv.Justine, uz limenu glazbu organiziralo Društvo za čuvanje korčulanske baštine "Sv. Martin".

5. siječnja 2002. g. je u prepunoj katedrali sv. Marka održan veoma uspjeli koncert mješovitog zbora "Floridus" iz Splita pod ravnanjem dirigentice Ivane Mitrović Rudić. Uz skladbe starih i suvremenih majstora zbor je izveo i nekoliko božićnih pjesama.

6. siječnja /Tri Kralja / nakon večernje mise u katedrali je održan koncert mješovitog crkvenog zbora "Don Jakov Salečić" iz Smokvice pod ravnanjem gosp.Ivana Salečića, kao i mješovitog zbora crkve sv. Roka iz Lumbarde, koji vodi Ivo Batistić. Zborovi su izveli svjetovne i crkvene skladbe uz neizostavnu pučku kolendu. Istog dana tamburaški sastav Društva sv. Martin iz Žrnova održao je božićni koncert u Domu umirovljenika u Korčuli.

Prvi put ove godine, u prigodnoj ceremoniji održanoj 7. siječnja na ulazu u stari grad, korčulanski gradonačelnik je simbolično predao ključeve grada Vladi od maškara, kojim činom je i službeno započelo vrijeme Poklada. Doznajemo da će ceremonija postati tradicionalna.

Korčulansko područno odjeljenje Umjetničke škole "Luka Sorkočević" iz Dubrovnika 8. siječnja je održalo Mali kostimirani koncert. Učenici glasovira nižih razreda, iz klase profesorice Tihane Penjak, još jednom su nas ugodno iznenadili svojim glazbenim umijećem.

Krajem siječnja nastavljeni su radovi na izgradnji novoga cjevovoda od Korčule do Lumbarde. U iskopane kanale istodobno će se položiti visokonaponski električni kabel. Ovako će se dugoročno kvalitetno riješiti pitanje vodoopskrbe i elektronapajanja ovog dijela otoka. Sredstva u iznosu od 1,8 milijuna kuna osigurale su Hrvatske vode i Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo .

Gradsko poglavarstvo je obznanilo da je za gradnju velikog pristaništa za putničke brodove najprihvatljivija lokacija Punta od križa prema Badiji, za razliku od one sa zapadne strane grada prema Žrnovskoj Banji, koju sugerira Regionalni zavod za zaštitu spomenika.

9. veljače 2002. g. održan je još jedan koncert - Veliki kostimirani koncert starijih učenika klavira iz klase profesorice T. Penjak, koji su nas oduševili.

13. veljače potpisan je Protokol od ključa između korčulanskog gradonačelnika i Vlade od maškara, čime je službeno gradskim vlastima vraćen ključ od grada i završilo vrijeme Poklada.

Sredinom veljače je skinuto s kampanela katedrale sv. Marka tzv. "mrtvo" zvono, teško 300 kg., i poslano u ljevaonicu zvona "Tržec" u Zagreb, kako bi se sanirala velika napuknuća. Odlučeno je da se zvono mora preliti i pokrenuta je akcija prikupljanja novca za podmirenje računa od 43.920,00 kuna. Međutim se, po savjetu stručnjaka iz splitske firme "Grivi", koja se posebno bavi tom problematikom, odustalo od tog posla u Zagrebu i poduzeto je sve kako bi se zvono prelilo u ljevaonici zvona "Vittorio Veneto", gdje su sva korčulanska zvona, a tako i ovo skinuto, lijevana 1923. g. Razlog je u sastavu bronce. Ako se želi dobiti zvuk zvona, koji će se složiti s drugim zvonima, bronca novog zvona mora biti istog sastava i zvono mora biti urađeno istom tehnologijom. Novo bi zvono, prema riječima župnika don Marka, trebalo biti na svom mjestu za feštu sv. Todora.

18. veljače u hotelu Korčula je na prigodnoj svečanosti predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice mr. Teodor Fricki, u povodu 125 godina vatrogastva u Hrvatskoj, DVD-u Korčula dodijelio spomenicu. Napominjemo da su korčulanski vatrogasci prije dvije godine obilježili pedeset godina svog uspješnog postojanja.

Gradsko vijeće Korčule je početkom veljače donijelo odluku kojom će se uvesti više reda u regulaciju korčulanskog prometa, posebice tijekom ljetnih mjeseci. Naime, uređeno je i označeno deset lokacija za taksi vozila, a centralni taksi-punkt je smješten između autobusnog kolodvora i ACI marine.

22. veljače, u organizaciji T. A. "Atlas", Korčulu je posjetila grupa Japanaca, koja je nakon razgledavanja grada i njegovih znamenitosti trajektom "Marko Polo" otputovala u Dubrovnik. Već se početkom idućeg mjeseca očekuje nova grupa. Ako je suditi po ovome, sezona je već počela.

Nakon iscrpljujućih javnih rasprava s Ministarstvom obrane planinari iz Orebića i zeleni iz Korčule su 24.veljače 2002. g. organizirali prosvjedno penjanje na brdo sv. Ilija, kako bi izrazili svoj otpor najavljenom postavljanju radara na toj lokaciji. Pridružili su im se planinari iz Smokvice i Blata kao i članovi Udruge ljubitelja modro zelenih vrijednosti "Petar Giunio" iz Korčule.

Doznajemo da su pri kraju pripreme kako bi Korčula dobila svoju meteorološku Web stranicu. Prema riječima voditelja projekta ing. Ivana Grbina parametri meteoroloških mjerenja bili bi dostupni na Internetu svim zainteresiranima. Reakcije na ovu ideju su više nego pozitivne, tim više, što je u ranim pedesetima Korčula imala profesionalnu meteorološku stanicu sa stalnom posadom, a sa gašenjem iste Korčulani se nikada nisu pomirili.

 

 

REZERVIRANO ZA VAS

GOSPODINE

S Tobom smo posrtali, padali i dizali se
u tijeku dugih, tužnih i slavnih stoljeća.
Rekli bismo da si nam sada najbliži
i da nam najviše trebaš.

Okrijepi nas svojom milošću,
da se kroz trpljenje oslobađamo zla.
I ne dopusti da klonemo
već da s Tobom izdržimo.

Otkloni od nas srdžbu i nasilje,
razastri nad cijelim svijetom
svoj sveti plašt
i zaodjeni njime sve nas.

Omekšaj srca teška i kruta,
jer svi smo dionici istoga puta.
Daj da odnosimo samo pobjede
do svoga uskrsnuća.

Marija Depolo Šegedin

 

 

STRANICA S OSMJEHOM

KONAČNO
- "A tu si, ženo. Tražio sam te gotovo po svim lokalima u selu" - reče muž svojoj supruzi kada je konačno došao kući.

POKORA
- "Zašto jučer nisi bio u školi?"- pita učitelj malog Pericu.
- "Htio sam učiniti kako smo učili na vjeronauku: u Korizmi se svatko treba nečega odreći!"

U KAZALIŠTU
- "Molim dvije karte!"
- "Za Romea i Juliju?"
- "Ne, za mene i suprugu!"

AFORIZMI
* Nema te poezije koja bi se mogla vinuti do onih visina do kojih dopire ljubav. (R. Tagore)
* Gdje vlada ljubav nije potrebno puno zakona. (Njemačka izreka)
* Na dnu svake duše postoji skriveno blago koje samo ljubav može iznijeti na vidjelo. (E. Rod)
* Rana koju ti zada prijatelj nikada ne zacijeli. (Kineska izreka)
* Grube šale prijatelja isto su što i izdaja. (Afrička izreka)
* Prijateljstvo i ljubav trudom se dobivaju. (Ruska izreka)
* Prijatelj nas ocjenjuje po našim vrlinama, a neprijatelj po manama. (J. Dučić)

ISKRE
* Neki ljudi čak ni u svom životu ne igraju glavnu ulogu.
* Živi tako da bi tvojim poznanicima bilo dosadno ako umreš.
* Ako se hoćeš obogatiti, idi među siromahe.
* Mudrac sve svoje sa sobom nosi.
* Kao što vjetar ne satire stijenu, tako se ni pametan čovjek ne koleba pred prijekorom ni pohvalom.
* Imamo po dva uha i dva oka, a samo jedan jezik, da bismo mogli više gledati i više slušati, a manje govoriti.
* Bolje je šutjeti i biti smatran glupim, nego progovoriti i odstraniti svaku sumnju.

 

 

NAŠI UMJETNICI
ABEL BRČIĆ

"...Rodio se 1956. g. u Žrnovu na Brdu, s puno djece, kamena i vrijesa, gdje se dolci strmo ruše prema Vrbovici i Banji. Kad su ga napučile te žrnovske kuće i kad je osjetio plimu počeo je to stavljati na platno..." Nakon osnovne škole u rodnom mjestu, završio je srednju školu u Korčuli. Diplomirao je 1978. g. u Splitu studijsku grupu likovnih umjetnosti u klasi prof. Anta Kaštelančića. Slikarstvom se bavi od 1974. g. Prvu samostalnu izložbu priredio je 1980. g. u Gradskom muzeju u Korčuli. 1982. g. izlaže u četiri njemačka grada: Witten, Padeborn, Una i Herne, kao i u Francuskoj: Boulogne sur Mer i Epiur. 1986. g. postaje članom njemačkog likovnog udruženja pa izlaže u mnogim njemačkim gradovima: Darmstadt, Langen, Dietzenbach, Ruesselshein, Muehlheim a. m.

Jedan je od osnivača i prvi predsjednik Udruge likovnih umjetnika Korčule (ULUK-a), a član je i Udruženja likovnih i primijenjenih umjetnika Dubrovnika (ULIPUD-a). Na skupnim izložbama izlagao je u Korčuli, Pločama, Dubrovniku, Zagrebu, Orebiću i Čapljini. Sudjelovao je također i na brojnim likovnim kolonijama, a svoje je radove više puta donirao na karitativnim aukcijama. Njegovi radovi nalaze se u privatnim kolekcijama gotovo na svim kontinentima.

U starom dijelu grada u Korčuli, na radost brojnih posjetitelja, ima svoj atelier-galeriju. Najčešći motivi njegovih slika su pejzaži, marine, vedute i interijeri. Tehnike koje upotrebljava su pastel, akvarel i ulja, a u posljednje vrijeme akril. U početku impresionistički realizam i sfumato ugođaj zamjenjuje modernim izrazom, koloristički jakim i slobodnim stiliziranim rješenjima.

Radi u Osnovnoj školi u Korčuli kao učitelj likovne kulture. Sa učenicima je postigao dva vrlo vrijedna međunarodna uspjeha. "...I njegova plima još uvijek traje...!"
A. B.

 

 

NEKROLOG

8. prosinca 2001. g. tragično je preminula u Dubrovniku SANDA VLAŠIĆ u sedamnaestoj godini života. Bila je jedna od najomiljenijih učenica u svom razredu, mirna, povučena i velikoga srca za svih. I jer je bila također i natprosječno inteligentna lako je svladavala školske i druge obaveze. Smrt ju je zatekla na prvom koraku njezinog mladenačkog života. S bolom u srcu i duši ispratili su je i oplakali njezini najmiliji, obje škole kao i brojni Korčulani. Pokopana je u obiteljsku grobnicu u Pupnatu. Počivala u miru.

13. prosinca 2001. g. umro je u obiteljskom domu, opremljen svetim sakramentima, IVAN KAŠTELAN u devedeset prvoj godini života. Bio je vrstan brodograditelj, miran i radišan. Kao dugogodišnji član bratovštine Svih Svetih dao je svoj doprinos redovitim pohađanjem misa i procesija. Na vječni počinak na groblju sv. Luke su ga ispratili njegovi najbliži, rodbina i prijatelji. Neka počiva u miru Božjem.

13. prosinca 2001. g. umro je OBRAD (RADE) ŽIVKOVIĆ u sedamdeset prvoj godini života. Iako nije doživio duboku starost, ipak se može reći da se istrošio žrtvujući se za svoju obitelj. Svoj je životni križ strpljivo i do kraja nosio. Ispraćen od rodbine i prijatelja pokopan je na groblju sv. Luke. Počivao u miru.

28. prosinca 2001. g. umrla je u Zagrebu NADEŽDA FRANJKOVIĆ r. DULMOV u sedamdeset devetoj godini života. Budući da je željela da joj tijelo počiva u korčulanskoj grudi, neka joj ona na groblju sv. Luke bude laka, a Gospodin neka je obdari vječnim nagradom. Počivala u miru.

9. siječnja 2002. g. preminula je s ovog svijeta s. BERARDA JELA BALIĆ. (Vidi IN MEMORIAM str. 38. )

10. siječnja 2002. g. umro je u svom domu u Korčuli JAKOV TULIĆ u osamdeset prvoj godini života. Rođen je u Veloj Luci, a u Korčulu se doselio nakon Drugog svjetskog rata. Bio je dobar, miran i blage naravi. Obitelj mu je bila uvijek prva briga. Na vječni počinak u sjenci čempresa groblja sv. Luke, ispratila ga je njegova obitelj, prijatelji i poznanici. Počivao u miru.

21. siječnja 2002. g. u svom domu u Korčuli, u krugu svoje obitelji, opremljena svetim sakramentima, umrla je DAŠKA FARAC r. ŠOLETIĆ u pedeset osmoj godini života. Dobra majka i supruga, cijenjena i izvan kruga svojih prijatelja, shrvana, ali ne i pobijeđena teškom bolešću, prerano je zamijenila ovaj svijet boljim. Kao dugogodišnji zaposlenik u prosvjeti dala je ono najbolje što je imala svima onima koji su joj bili povjereni. Bila je uvijek tiha i nenametljiva, ali u svome radu prepoznatljiva. Na vječni počinak u obiteljsku grobnicu, uz samostan Gospe od Anđela u Orebiću, ispratili su je mnogi Korčulani, školska djeca, obitelj i prijatelji. Neka joj Gospodin udijeli vječni pokoj.

15. veljače 2002. g. u obiteljskom domu u Korčuli, blago je u Gospodinu preminula, opremljena sakramentima utjehe, MARINA JERIČEVIĆ r. DEPOLO, u osamdeset osmoj godini života. Okružena ljubavlju svoje obitelji lakše je mogla nositi svoj životni križ, koji joj doista nije bio lagan. Prikovana zadnjih godina na kolica, ipak je brigom svojih najbližih tu nevolju lakše podnosila. Ispraćena od onih koji su je voljeli i cijenili pokopana je na groblju sv. Luke. Počivala u miru Božjem.

19. veljače 2002. g. umro je u svom domu, nakon kratke bolesti opremljen svetim sakramentima, sudac u miru ANĐELKO FAZINIĆ u devedeset prvoj godini života. Savjestan i marljiv u odgovornom dugogodišnjem sudačkom radu, po umirovljenju živio je skromno i povučeno posvećen obitelji te nastojeći i u poznim godinama doprinijeti boljitku voljene Korčule. Na groblje sv. Luke otpratili su ga, uz počasnu pratnju kolega sudaca i pravnika, obitelj i prijatelji koji su ga cijenili i poštovali.

20. veljače 2002. g. iznenada nas je napustio i ovaj svijet zamijenio boljim PERO ZEC u čestrdeset sedmoj godini života. Svoj je obol dao koliko god je mogao, bilo u brodogradilištu, bilo kao dragovoljac Domovinskog rata, bilo kao brat bratovštine Svih Svetih, ali mu je ipak najveća briga i ljubav bila njegova obitelj za koju se do kraja žrtvovao. Na vječni počinak u rodnim Krstaticama ispratila ga je njegova obitelj, prijatelji i poznanici. Neka mu Gospodin za sve dobro uzvrati vječnim mirom.

3. ožujka 2002. g. u dubrovačkoj bolnici je, nakon kraće bolesti, umro ANTUN ŠEPAROVIĆ u sedamdeset osmoj godini života. Rođen je u Blatu i poslije doseljenja u Korčulu svoj je životni vijek proveo najviše u brodogradilištu. Iako je njegov životni put imao i teška odredišta, ipak je sve poteškoće svladavao strpljivošću, marom i zavidnom mirnoćom. Na vječni počinak u obiteljsku grobnicu na groblju sv. Luke ispratili su ga njegovi najbliži, rodbina i prijatelji. Počivao u miru.

 

 

IN MEMORIAM
S. BERARDA - JELA BALIĆ

Rođena je prije 78 godina u malom dalmatinskom selu Dugopolje, od oca Petra i majke Anđe r. Šimić. Radovala se životu sretno živeći na škrtom kamenjaru, uživajući u pjesmi vjetra i žaru sunca, u mirisu vrijeska i smilja. Nije sanjarila o krasnim vilama i športskim autima ili o zamamnim bankovnim računima. Kao i sve djevojke sanjala je o princu na bijelom konju, o skladnoj obiteljskoj idili, o malo ljudske topline za koju se isplati živjeti. Ni slutila nije mala Jela da Gospodin ima druge planove s njenim životom.

U 19.-toj godini je osjetila snažan poziv da sve napusti i u redovništvu Kristu služi. Nije tada razumjela što Krist od nje traži, ali je rekla svoj odlučni FIAT- Neka mi bude! Napušta dotadašnje snove, sigurnost roditeljskog doma i intimnost svog seoskog života. U ratno vrijeme, vrijeme neizvijesnosti, straha i glada, dolazi u Korčulu sa željom da Bogu služi kao sestra DOMINIKANKA.

Odijelo reda dobiva u svibnju 1945. g., a prve zavjete polaže godinu dana poslije. Doživotne zavjete je imala 8. prosinca 1951. godine. Na blagdan Bezgrešne rekla je svoj DA. Riječ Bogu danu održala je do zadnjeg trenutka svoga života.

Posljednji čin poslušnosti Ocu bio je prelazak s ovoga svijeta u vječnost, tiho, sasvim tiho, baš kao što je i živjela.
Sestra Berarda je od svoje šezdeset dvije godine redovništva, četrdeset i jednu godinu provela u Veloj Luci. Iz Korčule je otišla u Starigrad na Hvaru, pa u Šibenik, u Bol, u Suboticu, da bi godine 1961. došla u Velu Luku. Sve što se tamo zbivalo, dobro ili loše, utkano je u njezino biće, a ona je utkana u sve. Svojim tihim predanjem, jednostavnim služenjem, nenametljivom dobrotom i srcem otvorenim za sve i svakoga, neprimjetno je ubrizgavala snagu u potku života, blagoslovom i molitvom ispunjavajući svaki trenutak u životu, kao i u mjesta u kojima je živjela. I njena životna kaplja tkala je dugu što se ŽIVOT zove.

Njena dječja dobrota nije pamtila uvrede, nije u sebi nosila prezirne poglede. Uzvraćala bi riječima: "Neka joj Bog da zdravlje!" ili "Neka mu Bog pomogne!". I najmanje poslove obavljala je cijelim svojim bićem, prožimajući ih ljubavlju i uvijek spremna na uslugu, dajući se bez pridržaja.

Sigurna sam da pred Boga može donijeti punu posudu svoga života, dragocjene plodove svoje dobrote i ljubavi. Shvatila je na vrijeme da je Bog taj koji plodove njenog rada i djelovanja čini dragocjenima. Shvatila je da svoju vječnost određuje svojom sadašnjošću: da su i život i smrt vlastiti ljudskom biću.

Draga naša sesro Berarda,
HVALA TI !

Hvala za sve izgovorene molitve, za sve blagoslove i milosti koje si svojim životom isprosila, za sve radosne poglede dobrodošlice i za rad utkan u rast naše Kongregacije i svake pojedine od nas. Hvala ti za ljubav kojom si uljepšavala ovaj život i za dobrotu kojom si neprimjetno oplemenjivala njegovu krutost. Hvala ti što si svoj život prihvatila iz Božje ruke kao dragocjeni biser koji mu vraćaš blistaviji, jer je izbrušen tvojom žrtvom, trudom i suzama.

Draga naša s. Berarda, počivaj u miru Božjem, počivaj snom pravednika u Očevu naručju, jer je dan tvoga života prispio svome kraju, a rijeka tvoga života našla ušće u Očevoj ljubavi, milosrđu i praštanju.
s. Katarina Maglica

 

 

POBJEDNIK

U tihom trenutku
obasjanom samo
tracima svanuća,
probuđen krilima leptira,
milovan svježinom rose,
gledan toplim očima plahe srne,
pozdravljen cvrkutom ptica,
dodirnut laticama tek procvale ruže,
uzdignut rukama vječnoga Oca,
ispraćen poklicima pobjede;
ostao je među nama,
prepoznat i zavoljen:
izvor života,
KRIST !

Don Jozo Sebežević

 

 

NA TABLUNU

Ovih dana po Korčuli osvaniju osmrtnice kako dosad u ovin misecima promine tempa i vrimena. Ma, isto je ništo drugačije nego li dosle. Angunija kako da je pošla na kvasinu! Oni fetivi Korčulani znaju da je, ka iz kampanela zazvoni mrtvo zvono 2 pa 4 pa 6 - umrla ženska, a ka rebati 3 pa 5 pa 7 da je parti muški. Insoma, zamuka je ti zvon, jerbo je najviše upotrebjavanon zvonu puknu grkjan i vajalo ga je poslat u ošpidal u Zagreb. To bi moga bit samo konstatacjun nastalega i manjkance da se s partencon tega zvona nisu počele dogajat nike čudne stvari u OURU di to zvono ima ultimu rič.

Tako se niki dan na grobju sv. Luke skupila kumpanija od ukopa i onih što jin kvando i kvando pomažu. Na glavi starijega bareta "Adio Mare", a na glavu mlajega ni mogla stat od pustih vlasi, pa je baretu fika u žep, da se zna da imaju munturu. Svi pomalo ukrcani i mezo nave, - što radi užance, - što radi dezifekcijuni. Vajalo je učinit jedan primještaj u novi greb i učinit malo reda u oni stari.

Ka je finila ta rabota oni mlaji je mora poć poradi sebe, a stariji se ni oserva ka je parti. Kad su se išli priobuć kolo frižideri obada se ovi da mlajega ni pa pita one druge di je. Oni kako jedan uglas: "Oli si inkarta greb. On je osta unutra sredit gornju skanciju."

Problidilo se i dalo u trk prima grebu. Jednomu je pala bareta kolo pucala od vode, a drugi je zadi za držalo od lopate i spruži se priko pitara od grahorača. Za momenat su bili na grebu. Stariji je stavi uho na ploču i zove: "...jesi li unutra?" Ni čut ni glasa. Oni galantomi što znaju za škerac svorcaju paniku ričima: "Da ni pa u afan?!"

Za umirit starijega finalmente je vajalo denova otvorit greb da se osvidoči da oni s velima vlasima ni osta unutra. Baš u ti momenat ovi se prizenta, pa su soto braco finili u Puleta za refat dezifekcjun.

Kako pegula ne dohodi sama, slična se dogodila ka su dva Rokovca primišćala trećega u novi greb. Učini li su to inškondon od ostale famije kako bi poslin toliko godišća ta faćenda prošla što bezbolnije. Ma, ka je dil famije što o ničemu ni zna iša stavit cviće na greb i izmolit Očenaš za pokojne, - ima hi je ćapat kolap. "Uskrsnu je jedan od naših prin vrimena" zavikali su ka su se oservali da fali pitar s imenon pokojnika i da ploča od greba ni inkartana. Dali su se u trk po grobju i, Bogu fala, našli svoga pokojnika u noven grebu skupa s pitaron.

Finilo je da je pokojnik samo malo prošeta, ali bez aviza ostaloj rodbini.
Radi tega, neka to zvono dojde što prin iz Zagreba, da barenko znamo ko je umri.
VIT

 

 

SAVJET LIJEČNIKA
PUŠENJE

Najrasprostranjenija i društveno najprihvaćenija vrsta ovisnosti, čiji je pohod na svijet nezaustavljivo krenuo nakon otkrića Amerike, je pušenje. To je udisanje dima, koji nastaje pri izgaranju duhana, a ima stimulativno i blago narkotičko djelovanje. Jednom stvorenu ovisnost o cigaretama teško je prekinuti. Cigaretni dim u većoj ili manjoj mjeri oštećuje organizam. Svojim otrovnim sastojcima oštećuje sluznicu dišnog sustava, koja postaje podložna čestim infekcijama: pušači češće boluju od prehlada i bronhitisa. Ne ostaje pošteđena ni sluznica probavnog sustava: čir na želucu češći je među pušačima. Toliko spominjana ateroskleroza i s njom povezan povišeni krvni tlak, izrazito su povezani s pušenjem. Vrlo zloćudni i teško prepoznatljivi karcinom pluća najčešći je u pušača. Ovo su samo neke u dugom nizu bolesti na čiji početak i tijek i te kako možemo utjecati.

Statistike pokazuju kako većina pušača s pušenjem počinje u dobi od 11 do 15 godina, dakle već u osnovnoj školi. Zašto mladi počinju pušiti? Ili, zašto ne (p)ostaju nepušači?

Posljedice za zdravlje većini su poznate. Zastrašivanje njima kod uglavnom zdravih petnaestogodišnjaka nema uspjeha. S njihovog gledišta mogući rak pluća ili mokraćnog mjehura, nešto je daleko i nestvarno. S druge strane, s cigaretom izgledaju tako dobro, zrelo, sigurno i privlačno, kao roditelji, nastavnici pa i vršnjaci pušači.

Početi pušiti je, dakle, lakše nego ne pušiti.
Kako odgojiti nepušače?
Kao i u drugim vidovima odgoja! Roditeljski primjer je temelj svega. Zato, evo nekoliko savjeta za roditelje:
1. (i najvažnije!) PRESTANITE PUŠITI!
2. SLUŠAJTE ono što vaša djeca govore.
3. RAZGOVARAJTE sa svojom djecom, kako biste na vrijeme uočili "opasnost".
4. OGRANIČITE kasne noćne izlaske, posjete kafićima i disco-klubovima u doba puberteta. "Prilika čini svoje!"
5. POTIČITE bavljenje športom, glazbom i drugim lijepim i korisnim aktivnostima.
Naravno, nijedan od ovih savjeta nije lako provesti. No, želite li svome djetetu zaista najbolje, a u to nema sigurno nikakve sumnje, mislim da je ovo jedini i pravi put.

Dr Ana Fabris

 

 

NAŠI SPOMENICI
CRKVA SV. TROJSTVA - SV. BARBARE

Naš se grad ubraja među najvrijednija gradograditeljska ostvarenja u Južnoj Hrvatskoj. Podignut u srednjem vijeku zadržao je do danas prvobitni oblik stare jezgre i brojne istaknute svjetovne i crkvene građevine. Premda stoljećima pod mletačkom, a potom austrijskom, dakle tuđinskom vlašću, i otok i grad sačuvali su vlastitu narodnu svijest i jezik. O tome svjedoči i pohvala dubrovačkog pjesnika Nikole Nalješkovića iz godine 1564. upućena korčulanskom renesansnom pjesniku Ivanu Vidaliu gdje, među ostalim, piše: "Tim narod Hrvata vapije i viče, da s' kruna od zlata, kojom se svi diče!"

Brojne arhivske isprave i drugi izvori kazuju da u Korčuli već od kraja XIV stoljeća djeluje niz klesarskih i graditeljskih radionica i majstora. Od ovdašnjeg vrsnog kamena oni su podigli cijeli grad, a grubu i obrađenu kamenu građu izvozili su od Kotora i Dubrovnika do Šibenika i Zadra kao i u Mletke, Ankonu i druge talijanske gradove. Posebno su bili vješti u izvedbi klesanih ukrasa, kojima su okitili brojne građevine gotike, renesanse i baroka, njegujući vlastiti prepoznatljivi majstorski način i kićenost.

U srednjovjekovnoj jezgri Korčule, osim katedrale, ima i niz malih crkava, podignutih uglavnom prije XV stoljeća. One su vremenom, zbog oštećenosti, ali i želje za osuvremenjenjem višekratno popravljane ili pregrađivane, dobivši tako skromni barokni izgled pročelja i unutrašnjosti. To se dogodilo i s crkvom sv. Trojstva, smještenom u zapadnom dijelu staroga grada, neposredno uz zidine (danas u ulici sv. Barbare, iza hotela "Korčula"). Najstariju ispravu, u kojoj se ona spominje, donosi "Directorium Episcoporum" iz 1611. godine, gdje piše da je crkvu podigao neki plemić Forte 1407. godine, a korčulanski biskup Andrija potvrdio je tu fundaciju ustanovivši pravo patronata ove obitelji.

Polovicom XVII stoljeća u Korčuli je osnovana bratovština sv. Barbare u koju su učlanjeni gradski topnici, tzv. "Četa Bombardijera". Bratovštini je dodijeljena ta stara, vjerojatno gotička, crkva sv. Trojstva, koja tada mijenja naslov uzevši ime sv. Barbare. Potom je obnovljena tako da pročelje ukrašava barokni portal i ovalni prozori, zvonik na preslicu s malim kipom sv. Barbare i dva kamena topića (oboje sačuvano u lapidariju Opatsake riznice). U kapeli je, osim oltara sv. Trojstva, bio postavljen i oltar sv. Barbare sa slikom, koju je naslikao Gospar Ottoni, osrednji slikar.

Propašću Mletačke republike i dolaskom Francuza početkom XIX st. prestala je postojati bratovština sv. Barbare, a crkva je pretvorena u skladište. Kasnije austrijska uprava u crkvi drži općinske spise. Takvo stanje je bilo sve do 16. prosinca 1934. g. kada je crkva prodana pravoslavnoj općini Dubrovnik, koja je popravlja i uređuje za potrebe svoga obreda (ikonostas, slike i dr.). Zadnjih desetak godina crkva nije u uporabi i vidljivo je njezino brzo propadanje.

Zbog višekratnih pregradnji ova crkva nema istaknute spomeničke vrijednosti, kao što to imaju druge crkve i kapele u starom gradu, ali je interesantna zbog svega onoga što se u toj crkvi i oko te crkve kroz povijest događalo. U posljednje vrijeme su poduzete potrebne pravne radnje kako bi se ova crkva sv. Trojstva, tj. crkva sv. Barbare, ponovo vratila i u vlasnost i u funkciju kakva joj je bila na početku.
Dr Alena Fazinić

 

List Župe Korčula
Urednik: don Marko Stanić
Likovna obrada:
Hrvoje Kapelina i De Franko /Frano Depolo/

Tiskani primjerak možete naručiti poštom:
ŽUPNI URED KORČULA
don. Marko Stanić
20260 KORČULA - HRVATSKA
TEL: +385 (0)20 711049