LANTERNA SV. MARKA - br. 18
BOŽIĆ 2002. godine.

Lanterna sv. Marka - KorculaRIJEČ VAMA
"Blagoslovljen plod utrobe tvoje" (Lk 1, 42)

Božićni dani su, dragi čitatelji Lanterne, blagoslovljeno vrijeme crkvene godine. Blagoslovljeno je po smilovanju i odluci velikoga Boga da po svome jedinorođenome Sinu neizmjerljivim blagoslovom obdari ovaj svijet i čovjeka kao najblagoslovljenije biće. Blagoslovljeno je također i po tome što se bogatstvo primljenog blagoslova ne čuva samo za sebe, nego se prenosi i dijeli na druge, na sve koje susrećemo. Zato živimo na osobit način ovo vrijeme. Živimo ga i želimo da što duže potraje, da blagoslov Božića djeluje u nama i u vremenu poslije.
I gledajući blagoslov Božji po Djetetu u jaslama, srce mora zaigrati od radosti i propjevati poput anđela ili pastira u božićnoj noći. Zahvalni Bogu na blagoslovu po njegovu Sinu, ipak ne smijemo zaboraviti da i mi jedni drugima možemo i trebamo biti blagoslov. Našu ljubav posebno trebaju i mole oni koji, poput Djeteta u jaslama, pružaju svoje nježne ručice prema nama, a također i oni kojima bi suton života bio kud i kamo teži bez naše ruke pomoćnice.
Iskazana ljubav nije nikada uzaludna. Ona se jedina, kako je netko rekao, dijeleći množi. Zahvalnost za iskazana dobročinstva jedan je starac ovako izrazio:
"Blagoslovljeni koji shvaćaju da su mi noge postale spore i da mi ruke dršću.
Blagoslovljeni koji misle na to da teško čujem i da sve odmah ne shvaćam.
Blagoslovljeni koji znaju da mi oči više dobro ne vide.
Blagoslovljeni koji ne psuju kad nešto ispustim i pomažu mi naći moje stvari.
Blagoslovljeni koji mi se nasmiješe i časak sa mnom pročavrljaju.
Blagoslovljeni koji imaju obzira s mojim tegobama i blaže moje boli.
Blagoslovljeni koji mi daju osjetiti da sam voljen i nježno se odnose prema meni.
Blagoslovljeni koji ostaju uza me i na mom putu u vječnost.
Blagoslovljeni svi koji su prema meni dobri. Oni mi daju da mislim na dobrog Boga. I sigurno ih neću zaboraviti kad jednom budem s Njime." (P. Bosmans)
Neka je i svima Vama, dragi čitatelji Lanterne, sretan Božić i mirom blagoslovljena nastupajuća Nova 2003. godina.
Vaš don Marko

 


RASPORED BLAGOSLOVA KUĆA

26. prosinca 2002. g. u 8,30 - Stari grad i Biline
27. prosinca 2002. g. u 8,30 - Buculin (kuće na strani prema
Borku), Borak, Novo naselje i Luka
28. prosinca 2002. g. u 8,30 - Pod sv. Antun i Zagradac
30. prosinca 2002. g. u 8,30 - Dominče i Soline
2. siječnja 2003. g. u 8,30 - Buculin (kuće na strani prema
sv. Nikoli), Cvjetno naselje, Put
sv. Nikole i Strećica
6. siječnja 2003. g. u 10,oo - Vrnik

 

BOŽIĆNA PRIČA
STVARI NISU ONAKVE KAKVIMA SE ČINE

Drevna glasovita legenda, čije podrijetlo nisam uspio utvrditi, kaže da je arkanđeo Mihael tjedan dana prije Božića poslao svoje anđele na Zemlju; htio je doznati je li sve spremno za proslavu rođenja Isusa Krista.
Otpremio ih je u parovima - po jedan mlađi i jedan stariji anđeo - u želji da dobije što vjerniju sliku zbivanja u kršćanskoj zajednici. Jednom je paru odredište bio Brazil kamo su stigli kasno uvečer. Ne znajući gdje će prenoćiti, potražili su utočište u jednoj od velikih gospodarskih kuća kakve se mogu vidjeti u nekim četvrtima Rio de Janeira. Kućevlasnik, plemić na rubu bankrota (kakvih, uzgred rečeno, ima mnogo u tom gradu), bio je gorljiv katolik pa je odmah prepoznao božje glasnike po zlaćanim aureolama oko njihovih glava. No, bio je veoma zaposlen pripremama za veliko božićno slavlje i tek je završio s ukrašavanjem kuće, zato ih je zamolio da prespavaju u podrumu.
Iako na božićnim čestitkama uvijek ima snijega, u Brazilu je taj blagdan usred ljeta; u podrumu je bilo strašno vruće, a zrak tako vlažan da se jedva moglo disati. Polijegali su na tvrdi pod i prije nego što će se pomoliti, stariji anđeo je zamijetio neku pukotinu u zidu. Odmah je ustao, učas zakrpao pukotinu svojim nadnaravnim moćima i vratio se molitvi. Zbog silne vrućine činilo im se kao da noće u paklu.
Iako su veoma loše spavali, trebali su do kraja obaviti povjerenu misiju. Sutradan su obišli cijeli grad, s njegovih dvanaest milijuna stanovnika, plažama i brdima, sa svim suprotnostima, uzduž i poprijeko. Prikupili su potrebne podatke i kad se smračilo, uputili se dalje prema brazilskoj unutrašnjosti; no zbunila ih je vremenska razlika, pa ih je noć ponovno zatekla bez prenoćišta.
Pokucali su na vrata skromnog kućerka gdje ih je ugostio mladi bračni par. Ti ljudi nikada nisu vidjeli srednjovjekovne gravure s likovima Božjih izaslanika pa nisu prepoznali dvojicu hodočasnika - a ipak su im od srca ponudili utočište u svom domu. Pripravili su večeru, pokazali im svoje novorođeno dijete i prepustili im svoju vlastitu sobu; pritom su se ispričavali što su siromašni, što je tako vruće, a nemaju novca za klima-uređaj.
Izjutra, kad su se anđeli probudili, zatekli su muža i ženu u suzama. Ostali su bez jedinog imetka. Kravu, koja je davala mlijeko i sir, koja ih je prehranjivala, pronašli su uginulu na livadi. Ispratili su hodočasnike, posramljeni što im ne mogu ponuditi jutarnju bijelu kavu, jer više nije bilo mlijeka. I dok su hodali zemljanom stazom iz mlađeg je anđela provalila pobuna: "Ne mogu shvatiti tvoje ponašanje! Onaj prvi čovjek imao je sve što mu treba, pa ipak si mu pomogao. Zakrpao si mu rupu u zidu. A za ove jadnike, koji su nas tako lijepo ugostili, nisi učinio ništa da im olakšaš patnju!"
"Stvari nisu onakve kakvima se čine", na to će stariji anđeo. "Ležeći u onom groznom podrumu opazio sam da je u zidu zgrade skrivena velika količina zlata; sigurno ga je neki od bivših vlasnika tamo zazidao. Blago se naziralo kroz pukotinu pa sam je odlučio zakrpati, jer sadašnji vlasnik nije bio spreman pomoći bližnjemu u nevolji. Jučer pak, dok smo spavali u postelji tih dobrih ljudi, uočio sam prisutnost još jednog gosta: anđela smrti. Poslali su ga po dijete, no kako ga ja odavno poznajem, nagovorio sam ga da - u zamjenu - oduzme život kravi."
Sjeti se, dok se spremaš slaviti ovaj Božić: nitko se nije pobrinuo za Mariju i Josipa, osim pastira. I zato su oni prvi vidjeli Spasitelja svijeta.
(S portugalskog prevela Nina Lanović) Paulo Coelho

 

KARITATIVNA ZAKLADA DON LUKA DEPOLO
DOBRO JE ČINITI DOBRO!

Vrijeme tako brzo prolazi. Čovjek se i ne okrene, a već je iza njega cijela godina. Pune su četiri godine kako je utemeljena ova Zaklada. Pokojni don Luka Depolo je svoju ljubav prema bližnjima u potrebi djelatno potvrđivao. Ova Zaklada pokušava makar donekle nastaviti to djelo i Vi svojim prilozima pomažete da to bude i ostvareno.
Zato, sve one zahvale, bilo usmene bilo pismene, koje su izrečene za dobročinstva koja su učinjena putem ove Zaklade, upućene su zapravo svima Vama.

JOŠ JEDNOM SVIM DAROVATELJIMA NAJSRDAČNIJE
ZAHVALJUJEMO I PREPORUČAMO SE I NADALJE !

Iz inozemstva:
Splitska banka d. d., Podružnica Korčula
Swift code SPLIHR2X
Don Marko Stanić - za zakladu, Korčula
acc: 252/80

Iz tuzemstva:
Don Marko Stanić - za zakladu
Splitska banka d. d., Korčula
2330003-1100157273
Pz.br. 10-80-24179-5

Žiro račun:
Župni ured sv. Marka Korčula - za Zakladu
Br. 2330003-1100047321

 

 

PONOVNI DOLAZAK

O kad bi Isuse ponovno sišao
u jednoj tihoj noći
da opet ogriješ
prohladna srca;
da uzdigneš klonule i umorne;
da pokažeš put izgubljenima;
da obasjaš tamu nemira i rata;
da obrišeš suze i poviješ rane;
da otkriješ sebičnost onih,
velikih i moćnih;
da ukloniš strah i beznađe;
da podigneš slabe i nejake;
da ozdraviš bolesne
i vratiš nadu zaboravljenima;
da obraduješ
našu dječicu dragu;
da svima doneseš mir i ljubav;
da čuješ naše veliko hvala.
Jer jedino Ti Isuse
možeš nas uzdići,
obnoviti i dati snage
da idemo dalje
na putu života.
Opet nam dođi!

Jozo Sebežević

 

 

LITURGIJSKA KRONIKA

29. srpnja 2002. g. slavili smo svetkovinu sv. Todora mučenika, suzaštitnika župe i zaštitnika grada Korčule. Svečanost je započela Večernjom, misom i otvaranjem kase sv. Todora, koje je predvodio msgr. Antun Škvorčević, požeški biskup. Glavno misno slavlje i procesiju nakon mise, u kojoj su sudjelovali bratimi svih triju korčulanskih bratovština, otočki svećenici i gosti, prvopričesnici i dr. predvodio je uzoriti gospodin, kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup. U svojoj propovijedi je posebno naglasio da se vrlo jako u hrvatskom narodu osjeća nedostatak svijesti o kršćanskom identitetu i da je za normalno življenje, a pogotovo za napredovanje, nužno svjedočiti na svakom mjestu svoju kršćansku pripadnost, kako je to posvjedočio mučenik sv. Todor.
2. kolovoza 2002. Perdun na Badiji. Stoljećima su Korčulani častili Gospu od Otoka. Uvijek su joj se s pouzdanjem obraćali i djelatno osjećali njezinu pomoć. Spomenimo samo onu sudbonosnu 1571. g. kada je grad Korčula po njezinu zagovoru očuvan od velikog zla kojeg su mu pripremale turske horde. U vjerničkom puku otoka Korčule, a i šire, još uvijek živi istinska vjera u njezinu čudotvornu moć i majčinski zagovor.
I ove smo godine u procesiji pratili sliku Gospe od Otoka do istočne rive, a potom barkama do Otoka (Badije) gdje je najprije bila mogućnost za ispovijed, a potom misa, koju je predvodio fra Mario Šikić uz asistenciju nekoliko svećenika. Poslije mise i kratke okrepe u samostanskom dvorištu, sliku smo ponovo dopratili u katedralu na njezino mjesto.
15. kolovoza 2002. g. Uznesenje B. D. Marije - Velika Gospa se po tradiciji slavi jutarnjom misom ispred općine. Tu je izgrađena zavjetna kapela na spomen obrane Korčule od Turaka po Gospinu zagovoru. Popodnevna misa, kojoj prethodi procesija, je u samostanu sv. Nikole. Kod obje mise sudjeluju i bratimi naših bratovština. Misu i procesiju u samostanu ove godine je predvodio dr. Pero Aračić.
16. kolovoza 2002. g. sv. Rok i dan bratovštine sv. Roka proslavili smo jutarnjom misom u kapeli sv. Roka u katedrali, a popodne misom i procesijom po pijaci. Sudjelovale su i druge bratovštine. Na koncu je u sali bratovštine bilo odrješenje za pokojne članove bratovštine, a potom uobičajeni tratamenat (čašćenje).
22. kolovoza 2002. g. B. D. Marija - Kraljica svečano se u našoj župi slavi već nekoliko godina. Radi boljeg sudjelovanja braće naših bratovština ove smo godine vanjsku proslavu i procesiju po pijaci ispred katedrale s kipom B. D. Marije Kraljice imali slijedeće nedjelje. Sudjelovao je lijepi broj braće, ali također i dosta vjernika, turista i namjernika, a posebno djece.
15. rujna 2002. g. imali smo Zaziv Duha Svetoga za sretan početak nove školske godine. Misu je vodio don Nikola Berišić, kapelan, a svoje posebne nastupe, bilo čitajući bilo recitirajući, imala su školska djeca.
29. rujna 2002. g. sv. Mihael, Gabrijel i Rafael, arkanđeli, dan je koji se posebno slavi u crkvi sv. Mihovila na ulazu u stari dio grada. Crkva je sagrađena 1408. g., a posvećena je sv. Mihovilu kako bi on svojom moćnom zaštitom branio grad od različitih zala koja su ga napadala kroz povijest. Misu je, zajedno sa župnikom don Markom, ove godine predvodio p. Mate Bošnjak, superior samostana sv. Nikole u Korčuli
2. listopada 2002. g. ANĐELI ČUVARI slave se posebno u samostanu ss. Dominikanki u Korčuli (vidi str. ).
13. listopada 2002. g. bila je Nedjelja zahvale Bogu za plodove zemlje. Za ovu nedjelju se posebno ukrašava oltarni prostor mnogim plodovima zemlje, kako bi se i na taj vidljivi način, posebno djeci, pokazalo kako je Bog sve stvorio i kako se za sve brine. I ove godine je ispred oltara postavljeno mnogo vrsta voća i ostalih plodova zemlje, a na poseban način je istaknuta uloga kruha u životu čovjeka. Kao što nas kruh i ostali plodovi zemlje uzdržavaju u ovozemnom životu, na isti način čovjek duhovno ne može živjeti, ako se ne hrani Euharistijom - kruhom nebeskim.
20. listopada 2002. g. Misijska nedjelja je ove godine u našoj župi posebno pripremana. Naši katehete su animirali djecu za skupljanje novca, poštanskih markica i telefonskih kartica. Sve prikupljeno je prineseno u misi kao prikazni dar na oltar, a poslije poslano u Misijsku centralu u Zagrebu. Djeca su darovala oko tisuću kuna, stotinjak telefonskih kartica i desetak tisuća poštanskih markica.
27. listopada 2002. g. na misi u 10 sati predstavili smo ovogodišnje prvopričesnike, a iza mise je bio roditeljski sastanak. I ove godine ima tridesetak kandidata kojima je na početku ove važne priprave uručen molitvenik uz riječi: "Gospodin, koji je u tebi započeo dobro djelo, neka ga i dovrši!"
1. studenog 2002. g. svetkovinu Svih Svetih i dan bratovštine Svih Svetih proslavili smo na uobičajen način. Prije jutarnje mise u 7,30, koju je predvodio don Nikola Berišić, braća su imali tradicionalnu procesiju oko crkve, a prije mise u 10,00 sati okolo grada, ali unutar zidina. Popodne se po tradiciji Korčulani okupljaju na groblju sv. Luke gdje najprije bude polaganje vijenaca i odrješenje kod središnjeg križa za sve koji su dali živote u Domovinskom ratu, a potom je misa i nakon nje, uz procesiju kroz cijelo groblje, odrješenje za sve pokojne. U procesiji su pjevači bratovština pjevali "Smiluj se meni, Bože", a na koncu obreda, ispred kapele sv. Luke, "Bliže, o Bože moj".
3. studenog 2002. g. na misi u deset sati predstavili smo župnoj zajednici ovogodišnje kandidate za sakramenat sv. Potvrde. Kao i prethodnih godina za sv. Potvrdu će se pripremati učenici osmog razreda, a ove godine ih ima četrdesetak. Nakon što je prozvan imenom i prezimenom svaki je kandidat odgovorio sa: Evo me. Time je javno pokazao da želi preuzeti sve obveze koje se traže od onog tko želi primiti ovaj sakramenat. U molitvi vjernika smo molili da ih Gospodin obdari sedmerostrukim darom Duha Svetoga, kako bi njihova priprava bila spasonosna i za njih same i za cijelu župnu zajednicu.
24. studenog 2002. g. slavili smo svetkovinu Krista Kralja svega stvorenoga i najavili Pučke misije u našoj župi. Posljednje misije održane su u Korčuli 1961. g., a ove će biti od 15. do 22. prosinca 2002. g. Vodit će ih Isusovci p. Stjepan Kuzmić i p. Zvonko Vlah. U molitvi vjernika smo posebno molili za uspjeh misija i da Gospodin učini kako bi u ovom povijesnom trenutku, na početku trećeg tisućljeća, naša djeca, mladi, supružnici, starci i starice, oni koji su osamljeni i napušteni, osjetili svu ljubav Božju i braće ljudi i tako se okrijepili za svakodnevni život i svjedočenje svoga kršćanskog identiteta.

 

 

ANĐELI ČUVARI

Svetkovina svetih Anđela Čuvara se svake godine svečano obilježava u našem samostanu. Tako je bilo i ove. Proslavi su prethodile užurbane pripreme i sve se nekako okretalo oko tog dana.
Anđeli Čuvari su ne samo dan s kojim započinjemo računati vrijeme, nego i velik dan za našu zajednicu, koji nije slučajno odabran. To je dan kad je službeno utemeljena naša Kongregacija, tj. 2. listopada 1905. g., pod budnim okom i na inicijativu pok. o. Anđela Miškova. To je također dan kad su mnoge sestre započele svoj novicijat, imale prve ili vječne zavjete.
Proslava je ove godine započela 1. listopada uvečer svečanom misom, koju je predvodio o. Frano Prcela, provincijal Hrvatske dominikanske provincije. Tom misom je ujedno otvorena i trogodišnja priprava za proslavu 100-te obljetnice naše Kongregacije svetih Anđela Čuvara.
Na sam blagdan svečana misa je započela u 11,30. koju je predvodio o. provincijal uz asistenciju gradskih i otočkih svećenika i redovnika. Sudjelovalo je i nekoliko čč. sestara iz samostana na otoku Korčuli kao i dosta rodbine i prijatelja sestara koje su polagale ili obnavljale svoje zavjete. Naime, dvije su dosadašnje kandidatice, Martina i Marina, koje će se od sada zvati s. Sara i s. Mirjam, ušle u novicijat i obukle redovničku odjeću, a s. Mihaela i ja (s. Barbara), smo položile svoje prve redovničke zavjete.
Teško mi je opisati taj dan. Ponestaju riječi. Mogu samo reći da me sve što se toga dana događalo ispunjalo udivljenjem i srećom. To je samo djelić onog blaženstva, kojeg se nadamo jednog dana posjedovati u nebu. Zahvalna sam Bogu, svojim roditeljima, sestrama i braći i svima koji su me na bilo koji način pratili i pomagali. Bez njih ne bi bilo ove svečanosti.
Slavlje je prošlo i ja sam nekoliko dana poslije svečanosti otputovala u Hrvatsku katoličku misiju bl. Alojzija Stepinca u Chicago. Lijepi je to grad. Leži na ogromnom jezeru Michigan. Toliko je veliko da se čini poput mora, ali nije ni upola tako lijepo kao naše korčulansko.
I na kraju želim sretan Božić svima i neka vam novorođeno Djetešce udijeli obilje blagoslova sada i u Novoj 2003. godini.

s. Barbara Bagudić, OP

 

 

LANTERNA MLADIMA
KRUH

I ovaj dan je svanuo,
ljubavlju i srećom granuo.
Ugodan miris nas budi,
mama nam iznenađenje nudi.

Plodovi raznih oblika,
duguljasta il' široka lika,
zreli i svi tako svježi
poslagani su na trpezi.

Onda je sve u košaru složila,
a potom oganj naložila,
još kruha ispekla
i u svaki križić usjekla.

U crkvi će taj kruh biti
i na oltaru se blagosloviti.
Želimo osjetiti Boga
u komadu kruha toga.

Ružica Barišić

 

 

KRŠTENJA

bullet21. srpnja 2002. g. RATKO OJDANIĆ, sin Duška i Matijane r. Silić
bullet21. srpnja 2002. g. ELIZABETA BOTICA, kći Deana i Frankline r. Silić
bullet4. kolovoza 2002. g. BRANKICA (ANA) ZAPLATIĆ, kći Branka i Danijele r. Lerinc
bullet4. kolovoza 2002. g. FRANO FILIPPI, sin Vjerana i Ivane r. Klarić
bullet4. kolovoza 2002. g. TEA LUCIN. kći Petra i Suzane r. Ebip
bullet4. kolovoza 2002. g. IVONNE TELENTA. kći Ivana i Irene r. Visser
bullet18. kolovoza 2002. g. TEA ŠAIN, kći Tonia i Maje r. Ipša
bullet20. kolovoza 2002. g. KATARINA SIMONI - ĆUK, kći Veljka i Dubravke r. Ćuk
bullet8. rujna 2002. g. DORA BILIŠ. kći Hrvoja i Vlaste r. Barčot
bullet9. rujna 2002. g. AMYLEE - ANN ASH, kći Paula i Ivone r. Vlahušić
bullet11. rujna 2002. g. IVAN RADOJKOVIĆ, sin Ivice i Valentine r. Marelić
bullet15. rujna 2002. g. SARA FABRIS, kći Davora i Katice r. Mušić
bullet15. rujna 2002. g. IVAN KUČIJA, sin Dinka i Sandre r. Nobilo

 

SVETAČKE MOĆI
RELIKVIJE I RELIKVIJARI

Štujući mučenike i druge svece u katoličkim crkvama se od davnine čuvaju i njihove moći: prvotno posmrtni ostaci, dijelovi tijela ili predmeti koje su upotrebljavali, npr. odjeća, i sl.
U ranokršćansko vrijeme crkve i oltari građeni su iznad grobova mučenika, a slijedom toga kasnije se na sredinu oltarnog stola (menze) ugrađuju i male udubine za dijelove mučeničkih relikvija, tzv. petra sancta (sveti kamen). No već u tim prvim stoljećima bilo je oubičajeno čuvati moći i u posebnim, toj svrsi namijenjim, predmetima, tzv. relikvijarima (moćnicima). Oni su obično izrađivani od trajnih, dragocjenih kovina, srebra pa i zlata, te bogato ukrašavani. Različitih su oblika, prilagođeni umjetničkom stilu vremena u kojem nastaju, ali i pojedinačnim dijelovima tijela: najčešće su to glava, ruke, noge, prsti, no ima i kutija, škrinja, pa i cijelih sarkofaga. Ugledne, imućne, biskupske i hodočasničke crkve i samostani naručivali su dragocjene, raskošno ukrašene moćnike. Također su mnoge u zavjet ili kao zahvalu darivali biskupi, svećenici, vladari, plemići, itd.
Brojne poznate europske katedrale i crkve posjeduju dragocjene moćnike svetaca, koji su tamo sahranjeni ili se štuju: npr. moćnik Triju kraljeva u katedrali u Kölnu ili Svetog platna (sindona) u Torinu. Posebno mnogo dragocjenih moći i moćnika sačuvano je u Rimu, a među najvrijednijima su oni u crkvi Santa Croce in Gerusaleme, gdje su, uz veće ulomke Drva sv. Križa, i druge relikvije Isusove muke: npr. trnje Kristove krune, čavao kojim je Isus bio pribijen na križ, dio stupa uz koji je Isus bio privezan prilikom bičevanja, i dr.
I po crkvama u Hrvatskoj sačuvani su brojni dragocjeni moćnici: imale su ih biskupske, samostanske i župne crkve. Zasigurno umjetnički i povijesno najvrijedniji i najpoznatiji naš moćnik je velika Raka sv. Šimuna iz istoimene crkve u Zadru, djelo zlatara Francesca iz Milana, nastalo 1377 - 1381. g. kao dar hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete Kotromanić, supruge Ludovika Anžuvinskog. U tom sarkofagu, raskošno skovanom u srebru, sačuvano je tijelo ovog sveca. U samostanu zadarskih Benediktinki (danas Muzej crkvene umjetnosti), nalazi se i niz moćnika, vrsnih zlatarskih radova naših majstora od IX. do XIX. stoljeća. Svakako treba spomenuti i moćnike dubrovačke Stolne crkve gdje se čuva srebrom, zlatom, draguljima i emajlom okovana i ukrašena glava sv. Vlaha, bizantski rad XII. st. te brojni dragocjeni stari relikvijari.
Moćnici se nalaze i po korčulanskim crkvama. Uglavnom su to skromniji zlatarski radovi mletačkih radionica XVII. i XVIII. stoljeća, a u njima su sitni ostaci svetaca koje ovdje štujemo. Ističe se lijepi moćnik iz XVIII. stoljeća, rad domaćeg dubrovačkog zlatara Josipa Brajčića u obliku dlana (ruke) sv. Ivana Trogirskog, te filigranski moćnik sv. Križa iz XVIII. stoljeća, mletački rad, a najznačajniji u štovanju je srebrni sarkofag s moćima sv. Todora izrađen u Beču sredinom XIX. stoljeća.
Od Tridentinskog koncila svaka relikvija mora imati tzv. autentiku, tj. potvrdu izdanu od viših crkvenih vlasti da je autentična. Ipak, može se pretpostaviti da ta autentičnost nije uvijek sigurna, posebno onih pripisanih svecima prvih kršćanskih stoljeća. No to i nije bitno: tradicija i predaja ovog puka utkale su u njih određene duhovne vrijednosti koje treba cijeniti i čuvati.
Dr Alena Fazinić

 

 

KRATKI POVIJESNI PREGLED
O SESTRAMA DOMINIKANKAMA
SVETIH ANĐELA ČUVARA
( I dio)

Prvi ženski Dominikanski red je osnovan u Prouille-u u Francuskoj godine 1206, deset godina prije osnutka Reda propovjednika, jer se sv. Dominik njihov utemeljitelj oslanjao na duhovne vrijednosti i molitveni život da bi se postigao uspjeh propovijedanja Evanđelja.
Sestre Dominikanke su bile osnovane u Hrvatskoj početkom XIII. vijeka, malo vremena poslije odobrenja Dominikanskog reda po sv. Ocu Honoriju III. i to 1216 .g.
Oko četrdesetak samostana Dominikanki su resili Jadransku obalu kroz 600 godina, ali uzastopnim proganjanjima i provalama, što sa strane Turaka što od Napoleonove sile, mnogi su samostani bili potpuno srušeni te sestre rastjerane, progonjene. Samo su dva smostana bila pošteđena i to u Splitu i Šibeniku.
Na početku XX. vijeka ova dva samostana su se ujedinila zaslugom reformatora o. Anđela Miškova, tadašnjeg provincijala Hrvatske Dominikanske provincije i Časne Majke Imelde Jurić, redovnice iz Šibenika, koja je postala prva vrhovna glavarica Kongregacije sestara Dominikanki, od sada nazvanih Svetih Anđela Čuvara, čija je kuća Matica u Korčuli.
Svrha ovog novog utemeljenja 1905. g. bijaše odgoj i naobrazba ženske mladeži u kršćanskom i rodoljubnom duhu, kojoj se dodaje njega male djece u dječjim vrtićima-jaslicama, njega starijih osoba, pastoralna služba, liturgijsko pjevanje, u jednu riječ - Dominikanka se prilagođuje uvijek u službi Božjoj, svoga naroda i brata bližnjega.
Devedesetih godina prošlog stoljeća sestre Dominikanke svetih Anđela Čuvara rade u trideset kuća u Hrvatskoj, Njemačkoj, Canadi, USA, sa dvjestotinjak zavjetovanih sestara i tridesetak novakinja i pripravnica.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije njega sestre Dominikanke su ostale bez rada u Hrvatskoj na svim područjima kulturno-vjerskog karaktera, a sama kuća Matica u Korčuli bijaše bombardirana i uništena 1944. g. U tim kritičnim godinama Časna Majka Česlava Andreis sa svojim Vjećnicama se obraća u inozemstvo, kako bi se spasila čvrsta zvanja koja su uza sve poteškoće ostala vjerna Bogu i Redu, tj. nisu htjele napustiti samostan, premda nisu imale od čega živjeti. No vjera u Božju providnost, uz postojane molitve, svih je hrabrila i davala neizmjerne nade.
Zraka sunca je granula u času kada se uspostavila veza sa o. Karlom Žanićem O. P., tada na misijskom radu kod gosp. župnika Zoel Frechette u Sherbrooku. Nadbiskup je povjerio Rev. Romeu Demersu, tadašnjem upravitelju svih dobrotvornih ustanova, da uspostavi pismene veze sa Časnom Majkom Česlavom Andreis i s. Anđelom Milinković, tražeći makar deset sestara i da poduzme sve kod civilnih vlasti Canade i tadašnje Jugoslavije. To se odvijalo od 1951. do 1953. godine.
"REHABILITATION INC" ustanova svih dobrotvornih djela u biskupiji Sherbrooke se posebno brinula za napuštenu djecu oba spola, za napuštenu dojenčad, da im nađe dobar kršćanski dom te da ih se legalno posvoji. Brinuli su se također i za umno defektnu djecu i mlade kao i za siročad bez obitelji. Sve se radilo na slavu Božju i za dobro bližnjega.
Dana 3. listopada 1953. g. deset sestara Dominikanki napušta svoju Domovinu uz blagoslov hrvatskog metropolite, tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, kao i župnika župe Krista Kralja u Zagrebu, blagopokojnog kardinala Franje Šepera. Dijeleći se bolno od svoje Domovine pošle su prema Liverpoolu (Engleska) gdje su se ukrcale na parobrod "Empress of France" te sretno stigle na tlo Quebeca 12. listopada, a u Montreal 13. listopada 1953. g. gdje ih je dočekao o. Karlo Žanić i Rev. Romeo Demers sa četvoricom svećenika iz Sherbrooke. Srdačno dočekane od nadbiskupa George Cabana i dobivši njegov nadpastirski blagoslov smjestile su se u instituciju "Notre Dame de la Sante", današnji "Val du Lac".
Ta ustanova je brojila oko 150 dječaka od 8 do 18 godina, umno zaostalih, sa socijalno-afektivnim poremećajima, gdje je radilo oko šezdeset odgojiteljica-profesora. Udaljena od grada Sherbrooka 25 km, ustanova je smještena uz krasno jezero Mali Magog. Trebalo je prvu godinu svladati klimatske promjene, veliku zimu i francuski jezik. Samo je jedna sestra dobro govorila francuski, a ostale su uz dobru volju nakon godinu dana mogle nastaviti studije na francuskoj Univerzi u Sherbrooku, što im je dalo mogućnost da su preuzele sva vodstva po ustanovama i školama.
Slijedeće godine sestrama se ponudila kupnja kompleksa zemljišta i zgrada u centru grada Sherbrooka od ustanove "Rehabilitatio", što je ponudio sam upravitelj tih djela Rev. Romeo Demers, jer je u to doba i on napustio Djela i preuzeo župu u gradiću Asbestos. U jednom dijelu tog kompeksa, nazvanom "Notre Dame de l'Enfant", bijaše smješteno stotinjak novorođenčadi od dva dana do dvije godine. Svi su oni, i manji i veći, željno čekali koja će ih obitelj legalno posvojiti i pružiti im ljubav i kršćanski odgoj.
Pouzdavajući se u Božju providnost, uz molitve i žrtve, sestre su prihvatile ponudu kupnje, a nisu imale nikakve grancije ni u novcu ni u ostalim zemaljskim dobrima, osim velike vjere i nade. Tako su u listopadu 1954. g. preuzele vodstvo, a četiri sestre su i dalje ostale u zavodu za dječake sve do 1965. godine.
U to doba državne vlasti nisu smatrale vrijednim da uzdržavaju ovakve ustanove i ovakvu djecu te su glavna financijska sredstva bila dar dobrih građana i dobrovoljni rad pojedinaca. Od državnih ustanova dobivao se samo minimu, 1 do 2 dol. dnevno za svako dijete, što nije bilo dostatno ni za prehranu, a kamo li za plaćanje radnika i uzdržavanje zgrada. Iako je financijska situacija bila veoma teška, vjera i nada su davale sestrama potrebnu snagu kako bi izdržale u ovoj doista teškoj situaciji. .. (Nastavit će se!)

s. Ignacija Matija Bojanić O. P.

 

 

ZAŠTO

Zašto tako često
okrećemo glavu
umjesto da uputimo osmjeh
bratu u nevolji?

Zašto tako čvrsto
stišćemo šaku
umjesto da blago ispružimo
ruku prijatelju?

Zašto tako često
zaboravljamo
da s tuđom srećom i naše srce
radosnije kuca ...?

Karlo

 

 

GOSPAR GALARIN
( I dio)

Ma moj Mikula, govorin sam sebi, nisi pasava Poskokovom mejom, a...a još od kad si bi mladićić. Ode više niko ne pasaje. Bašćine su opustile, judi pošli ća, starost umrila oli onemoćala. Ma pusta pustoš. A svi imaju aute, samo ja imam moga lipega tovarčića Marketa. Svi su pošli u impjegate u grad, oli su otvorili butižice. Svašta se prodaje. Većina od te robe malo dura. I u nas su došli proposte iz Amerike. Naši bi u leterama iz Amerike pisali: "Ode je cviće brez vonja, hrana brez gušta, judi brez jubavi." Govori se da je verdura zatrovana. Kemijom, vražjim paštroćima. Ma drito iz pakla. Zato ima više malo zdrave čejadi. I mlade i stare. A i u glavama su naresli ćuci. Nikomu s cilin gnjizdon. I malima u njemu. Kad ti je u glavi puno stanari, ma da je i veća, a bome tisno je i mora škripat, a još ako su tići u puno kolurih, ma mora bit velo frakašanje.
Da me kogo vidi, reka bi da san i ja mato. E... ma, a ko će te pusto vidit. Ako me odizgara gleda Benjamin, Bog mu da pokoj, on bi razumi. Unde di je živi "Poskok", ma isto ću užeć sviću, to ni teško, a ne more bit škode.
Ma, susri san Anteta Velega i reka mi je da je bome vidi onega "Poskoka". A ja ću ti njemu: I tebi je moj Veli grubo ciklo u glavi, pa si vidi "Poskoka", hoćeš reći Galarina. Ma puste lude zle fjabarije... Ka pok. Galarin je bi galijot, lupež i prevarant, pa gre osuđen po dolcima. "Ma, moj Ante, ode u nas ma ni bilo rufijanih, asasinih i lupeža. I svih hudoba i tlačitelja, svega i svakoga, ko se ne pokorava novim antikrstima."
A bidan Galarin bi je najlipši mladić u mistu, ma i daje. To su meni stari judi pripovidali, a i pok. moja tete, da mu ni bilo ravnega. On ni hoti kopat lozje i sve ove naše teške rabote. A bi je veli siromah. I što... lipo je zaja solde za pasaž u Kekinela, ingordega trgovca iz grada. Ma je bidna mat Galarina nosila mliko Kekinelu i fregala puste kamare, ma staremu škrtemu gobotu. Insoma lipi Galarin je parti put svita. Apena je bi uliza u sadamnaestu. Što je sve Galarin vidi, rabota i doživi u Amerike... to može samo Bog znat.
I pasalo je za tili čas desetak godišća. Ma pusta čuda, evo ti ga jedno lipo jutro osvanu je ovamo. Bila je nedija i justo se je prizenta na velu misu. Da ga svi vidu. Ma lipši je nego krajev sin, ma i carev. Divojke su uzdisale i vrživale oćade, a one na balaturu su falivale note. U veštitu ka prinčipe. Na rukama dijamanti i rubini.
Ma ni pasalo foši misec dana eto ti sa oltara dun Nikola proluncijaje našega lipotana i lipu lipoticu gospojicu meštrovu Anđelu. Anđela je iz najstimanije fameje iz našega gradića. Sve je hodilo žvelto, ka da si posija proljetnu salatu i dobro zaliješ, a sunce upeklo, pa lipo reste na menute.
Mjenjačnica, banka, mala vila u boriku. Sve brzo ka da lampa. Anđelina ni bogata. Sve njegovi soldi iz Merike. Lipa Anđela ni više u skuli. Tukalo je nać drugu meštriju. Sve na prišu, pa je arivala gruba i gegava Anđa. Ma ni pasalo foši ni godišće dana, ma on ti gradi novu vilu. Da vilu... ma palac... dvorac. A okolo perivoj... skalinade, žardinići, putići, fontanice, ribnjaci, a ribice zlatne i srebrene. Kipići, sve sama lipost. Ma sve najgospodskije... cviće, palme, čempresi, tamarisi, oleandri. Oli ja bidan znan sve nabrojit. Insoma, samo ukrasni nasadi. Samo dvi masline da se srebrene, govorilo se je. Ma sve samo za uživat, guštat, godit. U miru činit šentade. Sotobraco sa svojon lipon Anđelon činit paseđade. A tice ti pivaju... A doli lipi vidik miluju crne oči lipe Anđeline. Srebro i zlato po kanalu za misečine. Uvik lipa friškeca i profumi od cvića. Cvića donesenog iz cilega svita. Svakega rajskega kolura i šesta. Ma rajski godimenti. Anđela ka mala carica.
Duralo je pet sritnih godišća: vjađi Venecija ka prava gospoda, kapelini bili prozirni ka krilca rajskega lepirića. Vešte Anđeline uvik ultime mode iz Vjene. Lumbrelini, gvante raznega modnega šesta i kolura. Leganteca od karoce s dva bilcata konjića, više jidru nego voze. A meštar od karoce, ma obučen ka grof. Mali bili bilcati kučak, bolonješke fine race, govorilo se je. A kučak namušćan, infiokan, a po buri inkapotan. Anđelina ka prinčipesa iz pisme. A cerni joj vlasi ka velud na blage onde, a bila i rumena.
Ma pusto i žalosno jedno jutro zvoni Mrtvo zvono. Brojimo... ženska. A bi će koja u mistu starica, a ima ih pet šest s devedeset. Ma su počela zvonit sva zvona u sve crikve. Ma kad je tako zvonilo? Da nije umrila krajica? Govori su stranke protivu kraja, da je jadno puno zal čovik. Da tuče ženu, neka je krajica i od krajice ćer. I da je foši bidna od dišperacjuni umrila?!
Ma je brzo proletila crna vist ka tica zlokobnica. Ma Bože moj, ma da je umrila Anđelina. Prisenetili smo se i snebili od puste žalosti, ka da je svrha svita.
Sprovod... takega ni bilo prin ni posli, cesarski. Svi žale Anđelu, a napožaju krivnju na Galarina. Govore, da se nikad ne more znat što je on sve kapac učinit. I drugi gredu u Amerike, ma ko se je vrati s tilikim soldima? On je bi uvik ohol i samovoja, kako ne drugi. A ja Mikula znan, da je to bila sve nenavidnost, jer je Galarin bi gospar i najboji od najbojih. A bidan gospar Galarin pa je u smrtno velo tugovanje za svojon Anđelinom. Gre po vili ka da je osuđen. Paralo je, ma neće ni on dugo. Umrit će. Niti ji, niti pije. .. (Nastavit će se!)

Ana Fistanić

 

 

DON LUKA MEĐU NAMA
KRIZANTEME

Bijele ili crvene,
poput suhe krvi, svejedno.
Kupite ih:
za utjehu,
za nadu,
za grob,
za smirenje.
Uzmite ih dok još sunca ima
u njima,
dok miris šire,
dok su žive.
Govorit će vam,
sjećat će vas:
na lica,
na ruke,
na kose,
na oči.
Vodit će vas tamo
kamo je i vama poći.

Don Luka Depolo

 

 

FRANKFURTSKI SAJAM KNJIGA
NASTUP HRVATSKIH IZDAVAČA

Ove godine Frankfurtski sajam održan je od 8. do 14. listopada. Hrvatski izdavači predstavili su se na ovom najvećem sajmu knjiga na svijetu u vrlo dobrom svjetlu. Nastup su organizirali Zajednica hrvatskih nakladnika i knjižara uz potporu Ministarstva kulture i Hrvatske gospodarske zajednice, te Hrvatskog telekoma, Croatia Airlinesa i Badela 1862. Samu organizaciju preuzela je ugledna izdavačka kuća Erazmus, koju su na Sajmu predstavljali Srećko Lipovčan i Maja Kolman Maksimiljanović.
Hrvatski štand bio je najveći dosad i na njemu su bile vrlo efektno izložene najnovije knjige brojnih hrvatskih izdavača od kojih su neke bile prevedene na engleski i njemački. Tijekom trajanja Sajma organizirane su tribine na štandu na kojima su najpoznatiji hrvatski književnici i književni kritičari govorili o svojim knjigama uz prijevod uglednih njemačkih prevoditelja, a pojedini hrvatski književnici govorili su izravno na engleskom ili njemačkom.
Na velikom ekranu stalno su se vrtjele projekcije s portretima hrvatskih književnika i izvacima iz njihovih knjiga, te ilustracijama poznatih hrvatskih ilustratora knjiga i fotografa (Andreja Petrlik Huseinović, Svjetlan Junaković, Pika Voničina, Ivo Pervan). Na recepciji štanda dijelio se i katalog CROATIA u kojemu se nalazio program hrvatskoga istupanja na Sajmu, sa životopisima sudionika, adresarom hrvatskih nakladnika koji su nastupili na Sajmu, te popisom najvažnijih hrvatskih knjiga prevedenih na strane jezike.
Prvoga dana Sajma u 11.30 sati održana je tribina "Aktualni trenutak hrvatske književnosti" na kojoj su sudjelovali: Sibila Petlevski, profesorica teorije književnosti i povijesti modernoga kazališta i drame na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, te predsjednica Hrvatskog centra Pen-a; Nedjeljko Fabrio, jedan od najpoznatijih suvremenih hrvatskih književnika i dobitnik ugledne Herderove nagrade za svoju trilogiju (Vježbanje života, Berenikina kosa, Triemeron), Bora Ćosić, hrvatski književnik koji živi i radi u Berlinu, autor četrdesetak knjiga (romana, pjesničkih zbirki, eseja); Jurica Pavičić, pisac, književni kritičar i novinar mlađe generacije iz Splita; te Eduard Popović, također pripadnik mlađe generacije hrvatskih literata koji se ogledao u prozi, kazalištu, uredničkom radu i novinarstvu. Svi su oni na vrlo zanimljiv način govorili o svom radu i o aktualnom trenutku hrvatske književnosti.
Istoga dana u 13.30 sati održan je Dan Hrvatske na Frankfurtskom sajmu 2002, na kojemu je Lidija Bajuk održala svoj koncert hrvatske etno-glazbe pod nazivom "U sjeni Zlatne grane". U 15 sati izdavačka kuća "Riječ" iz Vinkovaca održala je promociju svojih novih izdanja.
Drugoga dana sajma Društvo hrvatskih književnika, koje je predstavljao njegov tajnik Anđelko Novaković, predstavilo je 13 dvojezičnih knjiga o povijesti i suvremenim odnosima hrvatske kulture i književnosti s drugim narodima i državama koje je objavilo u svojoj biblioteci "Relations". Naklada Pavičić iz Zagreba, poznata po svojim izdanjima Araličinih knjiga Ambra i
Fukara koje su uzvitlale veliku prašinu u Hrvatskoj, predstavila je u poslijepodnevnim satima svoje nove knjige D. Pavličević: Povijest Hrvatske i H. Matković: Povijest NDH. Istoga dana Naklada MD iz Zagreba predstavila je svoja izdanja iz biblioteke "Živi jezici".
U subotu 12. 10. u 12 sati, nama Korčulanima dobro poznati Dubrovčanin Hrvoje Kačić predstavio je svoju najnoviju knjigu Serving my Country - Croatia Rediviva na engleskom jeziku. Knjigu je predstavila Katty Wilkes, koja je napisala i predgovor, a koje se vrlo dobro sjećamo iz vremena razaranja Dubrovnika, kada je prva prenijela u svijet vijesti o velikosrpskoj agresiji. Ova knjiga predstavlja pravi dokument jednoga vremena jer ju je napisao čovjek koji je bio izravno angažiran u obrani Dubrovnika i koji je kasnije kao ugledni pravnik i političar (bio je i predsjednik Vanjskopolitičkoga odbora u hrvatskom Saboru), vodio komisiju za granice.
Kao zanimljivost za nas Korčulane možemo istaći da se na policama hrvatskoga štanda nalazila i knjiga našega sugrađanina Gorana Duke Grad nasuprot vremenu (romansirana povijest Korčule) u izdanju izdavačke kuće Mozaik, te nekoliko prijevoda Živana Filippija, među kojima i jedan od novijih prijevoda s francuskoga, knjiga Realno iluzije Alenke Zupančić u izdanju Naklade Jesenski i Turk.
Kao zaključak možemo reći da se hrvatska književnost predstavila u svome bogatstvu i raznolikosti, ambicioznim i zanimljivim izdavačkim pothvatima, dobro organiziranim nastupom, a predstavnici hrvatskih izdavačkih kuća sklopili su mnoge poslove kako za prodaju svojih knjiga tako i za prevođenje najnovijih svjetskih hitova na hrvatski.
Dr Živan Filippi

 

 

KRONIKA DOGAĐAJA

Može se reći da je ovo ljeto, odnosno ova turistička sezona, ali i jesensko vrijeme, za naš grad, turističke radnike i sve one koji žive od turizma, bila uspješna i bolja od proteklih. Brojni gosti u hotelima i u privatnom smještaju, veliki broj plovila u ACI marini te posebno niz velikih "plovećih hotela" - brodova, koji su u naš grad sve do kasne jeseni dovodili tisuće posjetitelja, nisu samo gospodarski, tj. materijalno, unaprijedili i podigli životni standard Korčulana. Ti su gosti, susrevši se s našom bogatom kulturnom baštinom, folklorom, tradicijom i prirodnim ljepotama, ponijeli sobom diljem svijeta pozitive dojmove i uspomene.
Ovom kronikom ćemo zabilježiti mnoge događaje u gradu Korčuli, kako bismo ih oteli zaboravu.
Prigodom proslave Dana grada sv. Todora, na svečanoj sjednici Gradskog vijeća, Ante Kostelić je proglašen počasnim građaninom grada Korčule, a dodijeljene su i druge nagrade: prof. dr. Livio Balarin - za životno djelo; Branko Kalogjera - nagrada Grada za 2002. g.; viteška udruga "Kumpanija" iz Čare i ženska klapa "Revelin" iz Korčule primili su godišnje kolektivne nagrade.
Turistička zajednica grada Korčule, Gradski muzej, Gradska knjižnica "Ivan Vidali" te druge udruge Sv.Cecilija, Moreška, Matica Hrvatska, "Rozeta", "ULUK", "Društvo sv. Martin", KPK, Marko Polo festival, Fetival viteških igara, "Udruga Marko Polo" i dr. priredili su niz predavanja, predstavljanja knjiga, izložbi, koncerata klasične i lake glazbe, kazališnih priredbi i dr. Nije bilo večeri tijekom srpnja i kolovoza da u gradu nije priređena neka kulturna priredba. Tako su, ne samo strani gosti, nego i domaći svijet, mogli pronaći ugodnu zabavu i doživjeti nešto lijepo. Iz ovog bogatstva teško je nešto posebno izdvojiti. Ipak, u kronici bilježimo nekoliko najvrijednijih ili najzanimljivijih.
Među predstavljenim knjigama vrijedno je istaći treće izdanje prijevoda na hrvatski Statuta grada i otoka Korčule (nakladnik Grad Korčula), zatim Godišnjak grada Korčule 7 (nakladnik Gradski muzej), kao i "Apeli dr. Vesne Bosanac", koje je u prisutnosti autorice predstavio dr. Živan Filippi u dvorani hotela Korčula 23. studenog. Knjiga je potresno svjedočanstvo stradanja Vukovara i vukovarske bolnice u danima opsade 1991. godine.
Od kazališnih priredbi treba spomenuti "Nemoćnika u pameti" zagrebačkog kazališta Komedija. U glavnoj ulozi gledali smo nenadmašnog Peru Kvrgića, a predstava je odigrana u Ljetnom kinu koncem lipnja.
Veliki broj koncerata, priređenih u katedrali sv. Marka, uvijek je okupljao brojnu publiku. Nastupili su proslavljeni Zagrebački solisti, Dubrovački komorni trio, sopranistica Ivanka Boljkovac i tenor Nikša Radovanović, znameniti orguljaš Sir Nicholas Jackson, klavirist Ruben Dalibatayan, čelist Vladimir Perlin, violinski trio Marina Sorokowa, Leonid Sorokow i Yevgeny Xaviereff, gudački kvartet obitelji Vidović, Dubrovački komorni trio, mješoviti zbor "Libertas" iz Dubrovnika, itd.
Osim tradicionalne godišnje izložbe ULUKA (Udruga likovnih umjetnika Korčule), u Gradskom muzeju su priređene izložbe Nikole Skokandića (objekata-instalacija), Anta Radovanovića - Bjonda (slika), Nevena Fazinića (fotografija pod naslovom "Kameni križevi otoka Korčule") te Anđeline Đeđe Portolan (akvareli pod naslovom "Uspomeni na umrle grada Korčule").
U Galeriji Vanka održana je vrhunska izložba djela velikog hrvatskog slikara Emanuela Vidovića. Tonči Gatti je u crkvi sv. Petra postavio izložbu svojih osebujnih radova na temu" Veliko putovanje Marka Pola", a Galerija "Vapor" izložila je radove Roberta Paulette i Irene Jurković.
U srpnju je Ante Žonja predstavio u katedrali film pod naslovom "Bratovštine grada Korčule", galerija "Don Luka" izlagala je slike Nika Ančiča, Rajne Inić i drugih, a u ACI marini su bile izložbe slika i crteža Miljenka Surjana i Alena Botice. Ispred crkve sv. Petra su početkom kolovoza održani "Pjesnički susreti" pjesnika Korčule i Pelješca.
Spomenimo također i brigu za našu kulturnu baštinu: oltarna slika majstora Tintoretta sa drvenim okvirom iz katedrale sv. Marka je odnešena na čišćenje i restauraciju. Radovi će trajati duže vrijeme u Restauratorskoj radionici u Dubrovniku. Umjesto originala se na glavnom oltaru sada nalazi fotografija (kopija) ove slike istih dimenzija, izrađena prema snimci poznatog umjetničkog fotografa Grge Vranića iz Zagreba.
Započela je i obnova gradskih kula i zidina po programu Gradskog poglavarstva u suradnji s Ministarstvom kulture. Nakon što je više godina izrađivana potrebna projektna dokumentacija u listopadu je sredstvima Ministarstva započela temeljita obnova i spašavanje Velikog Revelina - Južnih gradskih vrata. Ne manje značajno je i mikrofilmiranje svih matičnih župnih knjiga koje obavlja Biskupski Ordinnarijat Dubrovnik uz financijsku pomoć Ministarstava kulture. Vrše se i istražni konzervatorski radovi u zgradi Gradskog muzeja kao i najnužnija sanacija drvenog namještaja stare ljekarne (darovane i sada pohranjene u Gradskom muzeju).
Završit ćemo ovu kroniku viješću da je japanska udruga "The World Peace Prayer" koncem rujna postavila u parku na zapadnoj obali dva metra visok obelisk mira, moleći za mir u svijetu. Ovom prigodom je pjesnikinja Nedjeljka Lupis čitala svoju haiku poeziju. Udruga je registrirana pri Ujedinjenim narodima, a u Korčuli je postavljen prvi spomenik takve vrste.

 

 

STRANICA S OSMJEHOM

PRVA RIJEČ

Dvije majke u parku hvale svoje bebe:
- "Moj mali je već progovorio svoju prvu riječ!" - pohvali se jedna.
- "Je li", začuje se glasić iz susjednih kolica, "a što je rekao?"

 

KOD LIJEČNIKA

- "Ako budete i dalje pili, doista nećete doživjeti starost!"
- "To i ja kažem, doktore! Dobra kapljica pomlađuje!"

 

ISTINA

- "Pušite li?"
- "Ne!"
- "Pijete li?"
- "Ne!"
- "Znači, vi ste bez poroka ?!"
- "Počesto slažem!"

 

AFORIZMI

bulletKoliko čovjek mora biti mudar da bi uvijek bio dobar. (Ebner-Eschenbach)
bulletNije mudar onaj koji svijet poznaje, nego onaj koji može živjeti ne mrzeći ga. (M. Fizuli)
bulletOčuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djetetom. (H. Džubran)
bulletJezik je mudraca u srcu, srce je glupana na jeziku. (Selgunov)
bulletMnogo je pametnog na svijetu, ali malo dobrog. (Ruska poslovica)
bulletMudrac sve svoje sa sobom nosi. (Grčka poslovica)

 

ISKRE

bulletNajmoćnije oružje kojim čovjek raspolaže jesu ljubav i molitva.
bulletLijepe misli oblikuju lijepu dušu.
bulletČovjek ne može biti usamljen ako pomaže usamljenima.
bulletOpraštanje koristi i onome tko oprašta i onome kome se oprašta.
bulletIzražavanje zahvalnosti otvara vrata duhovnom razvoju.
bulletDržite li da znate sve, manje je vjerojatno da ćete još nešto naučiti.
bulletNa zemlji se može izgraditi i vlastiti raj i vlastiti pakao.
bulletSreća koju tražimo izmiče nam, sreća koju pružamo vraća nam se.
bulletRadost nije u stvarima, nego u vama.

 

 

NAŠI UMJETNICI
ANA FISTANIĆ FIRST

Svoj likovni umjetnički put Ana Fistanić First započinje 70-tih godina. Njeno prvo pojavljivanje je na izložbi u organizaciji Večernjeg lista u Zagrebu - Gornji grad. Voli reći da je to bio njen početak.
Svoje prve poduke iz slikarstva dobila je od Đerma Pansinija, koji je prijateljevao sa Hegedušićima. Životni put odvodi je u Bosnu gdje pohađa tečaj kod čuvenog bosanskog slikara Ismeta Mujezinovića. Ipak se čini da je njegov akademski pristup sputavao Anin senzibilitet. Preseljenjem u Zagreb postaje članom Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske (DNLUH).
Priređuje i svoju prvu samostalnu izložbu 1973. g. u salonu Turističkog društva Gornji grad u Zagrebu pod naslovom "Korčula, moj zavičaj". !974. g. izlaže skupno sa Bahunekom i Belinom, također članovima DNLUH-a.
Predgovor za ovu izložbu napisao je uvaženi likovni kritičar i uređivač brojnih monografija Josip Depolo. Napisao je: "Ana Fistanić First više nije nepoznata u svijetu naivaca. Pružila je dokaze svog talenta i prisustva u naivi. Ona je proširila tzv. dalmatinski krug naivaca, kojeg su do sada uspješno predstavljali Buktenica i Čović. Njena paleta odaje senzibilnu slikaricu, odijeljenu od "grube realnosti" i hermetički zatvorenu u poetski nedirnuti svijet djeteta. Njeni pejzaži, građeni arhitektonski u multipliciranim planovima, nose dječju slobodu, nebrigu za realističnim i logiku metra. Njen profinjeni namaz i skoro akvarelno tretiranje boja pruža novi vid Dalmacije, koju smo do sada slikarski poznavali uglavnom preko vangogovskog snažnog i prodornog kolorita nekih naših akademskih slikara (Job, Babić i dr.)"
Dodao bih da je to Dalmacija koju smo upoznali na posve drugi način za koji je bilo potrebno imati smionosti i slobode imaginacije. Slikarskom autonomnošću Ana F. First otkriva svoje viđenje, a specifičnošću izraza gradi sliku gotovo kao da plete čipku. Širina i omeđenost kadra, kao i promjena sadržajne dinamike, dovodi do različitih originalnih rješenja.
Na skupnoj izložbi 1981. g. u Povijesnom muzeju Hrvatske izlaže zajedno sa Lackovićem, Rabuzinom, Večenajom i Generalićem. Predgovore za kataloge njenih izložbi pisali su, osim J. Depola, i prof. Juraj Baldani, prof. Zrinka Dillaver i prof. Tonko Maroević. Za desetgodišnje unapređenje i posebno zalaganje na polju likovnog stvaralaštva Jadrana, dobila je Jubilarnu plaketu na Skupu izvornih slikara i kipara 1973-83. u Vinodolskom. Sudjelovala je 1974. g. na Internacionalnoj izložbi (Terzo premio internazionale di pittura "AVIS") u Fianu i Arezzu - Italija, a 1979. g. učestvuje na međunarodnoj izložbi u Parizu. Samostalno je izlagala u Zagrebu, Korčuli, Dubrovniku i Hvaru. U Korčuli je među prvima otvorila svoju galeriju. Za svoj rad dobila je niz priznanja, zahvalnica i diploma.
Abel Brčić

 

 

NEKROLOG

14. srpnja 2002. g. u svom domu u Korčuli, nakon kratke i teške bolesti, ovaj svijet je zamijenio boljim MIRKO MERTL u sedamdeset četvrtoj godini života. Još kao dječak doselio se s obitelji u Korčulu, ali su ga okolnosti života vodile i teškim i dalekim putovima, sve do onog Križnog, kojemu je početak bio u Bleiburgu. Životni vijek je ipak proveo u Korčuli, a ljudi će ga pamtiti po mnogim sitnim pažnjama koje je ljudima činio radeći kao vodoinstalater. Ispraćen od rodbine, prijatelja i poznanika pokopan je na groblju sv. Luke. Počivao u miru.
24. srpnja 2002. g. , nakon kratke i teške bolesti, umro je u dubrovačkom Medicinskom centru MLADEN FORETIĆ u šezdeset šestoj godini života. Živeći na otoku Vrniku uvijek je bio okupiran vršama i svim onim što je potrebno da bi se punile kašete grujima, lignjama i drugim plodovima mora. Posebnu brigu je vodio o Gospinoj crkvi i svemu onome što se u crkvi i oko crkve događalo. Gospa ga je sigurno svojim zagovorom nagradila. Opremljen sakramentima utjehe i ispraćen od obitelji, rodbine i prijatelja sahranjen je u obiteljsku grobnicu na groblju sv.Luke. Počivao u miru.
4. kolovoza 2002. g. u svom domu opremljen sakramentima utjehe preminuo je, poslije duge i teške bolesti, KREŠIMIR ŽABICA u šezdeset sedmoj godini života. Bio je brodski električar u "Inkobrodu" pa je tako mnogima činio usluge instalirajući struju po kućama. Na vječni počinak su ga isparatili obitelj, rodbina i prijatelji. Pokopan je u Žrnovu gdje je i rođen. Počivao u miru.
10. kolovoza 2002. g. nenadanom smrću nas je napustio IVO MILAT u osamdeset drugoj godini života. Bio je građevinski ing. i većinu života je proveo u Zagrebu. Bavio se posebno planiranjem i eksploatacijom lučkih prostora i objekata. Nemirnog duha uvijek je bio zaposlen. Na groblju sv. Luke su njegove zemne ostatke, gdje će čekati čas uskrsnuća, položili njegovi najmiliji, rodbina i prijatelji. Počivao u miru.
19. kolovoza 2002. g na posebno pripravljenom mjestu u groblju sv. Luke položena je urna sa zemnim ostacima FREDERIKA CHAUMEILA koji je tragično preminuo 3. veljače 2002. g. u Chalon - Sur- Saune u Francuskoj. Sa svojih nepunih dvadeset pet godina tek je bio zakoračio na stazu života, tek se počeo radovati svemu dobrome što ovozemni život može pružiti, tek je ispisivao prve stranice svojih životnih planova, ali bilo je određeno drugačije. Njegovu mladost oplakuju i žale za njim njegovi najmiliji, a njemu neka Gospodin podari vječni mir.
26. kolovoza 2002. g. iznenada nas je napustio IVAN PADOVAN u sedamdeset drugoj godini života. Iako su mu korijeni u Blatu, ipak se njegov relativno kratki život uglavnom odvijao u Korčuli, kamo se kao mladić doselio sa obitelji poslije Drugog svjetskog rata. Osim ljubavi za obitelj njegove su preokupacija bile i vrše, mreže i udice. Ispraćen od rodbine, prijatelja i poznanika pokopan je na groblju sv. Luke. Počivao u miru.
10. rujna 2002. g. iznenada nas je napustio NIKOLA BERNARDI u sedamdeset šestoj godini života. Svoj životni vijek proveo je uglavnom u Korčuli gdje se, uz glazbu koja ga je uvijek zaokupljala i veselila, zalagao za sve ono što je gradu i njegovim stanovnicima bilo na dobrobit. Iako je još mogao doprinijeti i vlastitom i zadovoljstvu svojih najbližih, ipak je Providnost odredila drugačije. Vjerujemo da je našao mir u hladu čempresa groblja sv. Luke, gdje su ga ispratili rodbina, prijatelji i poštovatelji. Počivao u miru.
22. rujna 2002. g. umrla je opremljena sakramentima utjehe KATA (RINA) BAKARIĆ u šezdeset sedmoj godini života. Rijetko se za koga može reći, kao što je to moguće za nju, kako je bila blaga, marljiva, tiha, točna, savjesna do krajnjih granica, pobožna i predana u volju Božju. Takva je uvijek bila i u takvoj smirenosti, vjeri i predanju preselila se u vječnost. Iako je njezino mjesto u katedrali, gdje je svake nedjelje svjedočila ono što je vjerovala, ostalo prazno, vjerujemo da je ona sada tamo, gdje uživa ono što je Bog pripravio onima koji ga ljube. Počivala u miru.
1. listopada 2002. g. nakon kratke i teške bolesti opremljen svetim sakramentima u svom domu u Korčuli ovaj svijet je zamijenio boljim GABRIJEL (GABY) BERNARDI u trideset devetoj godini života. Svestran športaš, stručan radnik, brižan sin, pažljiv suprug i otac, kvalitete su koje su ga uvijek krasile. Njegovi najmiliji će ga se uvijek s ljubavlju sjećati i čuvati uspomenu na njega u svojim srcima. Njegove zemne ostatke na groblju sv. Luke ispratili su obitelj, rodbinu, prijatelji, pozannici i brojni Korčulani. Počivao u miru.
14. listopada 2002. g. iznenada nas je napustila VIŠNJA ŠEGEDIN r. MANOT u sedamdeset prvoj godini života. Bila je uvijek vedra, puna života, druževna i potpuno predana u brizi za svoju obitelj. I u času kada je mogla u miru i radosti provoditi svoje zasluženo vrijeme mira, Gospodin je odlučio drugačije.. Ispraćena od obitelji, rodbine i prijatelja tijelo joj je položeno u obiteljsku grobnicu na groblju sv. Luke. Počivala u miru.
20. listopada 2002. g. nađena je mrtva u svome stanu u Korčuli IVICA KURTOVIĆ. Sedamdeset šest godina trajao je njezin život ispunjen ponajviše samoćom i druženjem s knjigama. Za nju se može reći da je bila uvijek povučena, mirna i pravedna. Neka počiva u miru na groblju sv. Luke.
25. listopada 2002. g. u Domu umirovljenika u Korčuli umro je opremljen sakramentima utjehe najstariji naš sugrađanin PETAR GLAVOČIĆ u devedeset sedmoj godini. Bio je općinski službenik, a ljudi će ga se sjećati i kao blagog suca za prekršaje. Šezdeset godina je svirao klarinet u KUD-u "Moreška", a aktivan je bio i u drugim društvima. Skroman i nadasve pošten, miran, kako ono narod kaže, "Ni mrava ne bi zgazio" i uvijek nečim zaposlen. Od njega su se na groblju sv. Luke oprostili brojni Korčulani, rodbina i prijatelji. Počivao u miru.
3. studenog 2002. g. preminula je s ovog svijetu u Domu umirovljenika u Korčuli ANKA ŠAIN r. ŠEPAROVIĆ u devedeset prvoj godini života. Njezin dugovječni život bio je ispunjen ljubavlju i brigom za obitelj, ali i životnim patnjama i križevima koje je strpljivo nosila do kraja. U svemu joj je vjera bila snagom i utjehom. U istoj vjeri se je i preselila u vječnost. Ispraćena od obitelji, rodbine, prijatelja i mnogih koji su je cijenili i poštovali, sahranjena je u obiteljsku grobnicu na groblju sv. Luke. Počivala u miru.
4. studenog 2002. g. u Zagrebu je, nakon kratke i teške bolesti u osamdesetoj godini života umro VLAHO FORETIĆ. Živio je i radio u Zagrebu. Uvijek se živo zanimao za sve što se na Korčuli, a posebno na Vrniku događalo. Zato je rado dolazio i ovdje provodio svoje godišnje odmore. U krematoriju na Mirogoju su ga ispratili njegovi najbliži i prijatelji. Neka mu Gospodin podari vječni pokoj.
7. studenog 2002. g. je, nakon kratke i teške bolesti u pedeset drugoj godini života, umro je u svom domu u Korčuli, opremljen sakramentima, PLANKO FAVRO. Pedeset godina u životu čovjeka doista nije mnogo, ali ako se vrijeme dano od Boga, živi u sukladnosti s Njegovom voljom, onda se može slobodno reći da je takav život imao smisla. Zahvalni na njegovoj dobroti, koja se uvijek iznova pokazivala kao moto njegova života, s ljubavlju će ga se sjećati njegova obitelj i prijatelji. Neka ga Gospodin obdari vječnim mirom.
13. prosinca 2002. g. u osamdeset prvoj godini života, tiho i nezamjetljivo kako je i živjela, umrla je ANKICA GELO r. PERIŠA. Život ju je vodio raznim putovima kroz Bosnu, a potom u Korčulu. Ipak se može reći da joj je vjera, koju je cijeli život djelatno svjedočila, davala snage da ide naprijed. To je na osobit način potvrđivala penjući se svake nedjelje "alejom čempresa" na Glavicu sv. Antuna. Njezine zemne ostatke, na groblju sv. Luke, ispratili su rodbina, prijatelji i poznanici. Počivala u miru Božjem.

 

 

NA TABLUNU

Inbarkala se šiločina. Mi gremo prid Hotel di danas akoštaje vapor iz Splita. Ariva je, armiža se i iskrca ništo malo svita, ma nijedno avuto. Govori nan Pere armižadur: "Je li se spominjete onega što se kalaje niza skalu?"
"Kojega to?" -pitamo ga mi i gledamo svit što izahodi. "Onega su lumbrelon i malon valižon".
Gledamo s pomnjon i....je, on je. Čovik što smo ga po njegovemu nonotu zvali Batizmar, jerbo je nono zna napamet sve datume i ka se kogod oženi, ka poša u penšjun ili u Svetega Luke.
Uzvrti se po rivi i gleda ima li ko poznati i onda se je obada od nas. Dohodi blizu i mi ga pitamo: "Nama se para da ti je ovi vapor ništo puno u ritardu, an?"
"Je, je, imate pravo. Dobota pedeset godišća. Onda, ke nova?"
" A evo, da ni ovega šiloka mi bi bili na Tablunu i ne bi ni znali da si ariva.A koliko ćeš ostat?"
" A jedno desetak dana. Hoti bi malo obać stare poste i prijateje."
"Ala, pa ćemo se vidit"....
I uputi se priko rive, s malon valižon u ruci, s pomnjon, kako da capa po skupemu tapetu. Gleda torjune, kolune po rivi i palme u Sv.Nikole. Kako da hoće skupjenon lumbrelon sam sebi ništo pokazat.....Jopeta smo ga inkontrali jedno jutro na peškariju.
"Onda, jesi li koliko obaša ovo malo Grada?"
"Jesan, i iman van što za pripovidit. Nego, recite vi meni di bi mogli sest?"
"Sest?,-a onda homo na Tablun!"
"Od gusta! Tamo nikad nisan sedi."
"A zašto?" pitamo ga mi.
"Radi rišpeta", govori Batizmar. "Ko je smi tamo pristupit dok su stari bili živi! Nego, je li znate da je tamo di ja živen običaj da picigamorti u mrtvici cilu noć čuvaju mrtvega sve do funerala.?"
"A je li jin to platu?" upita ga jedan.
"Nego što, kad je to dirit. Tako su dvojica počeli uvečer čuvat kadavera i među sebe užegli šteriku.Ondar je jedan reka da će bit teško izdurat do jutra a ne napit se. Rič po rič i jedan od ote dvojice uputi se po mraku u misto vazest vina.Za to vrime oni drugi je izvadi kadavera iz kase i stavi ga sest kolo šterike, a on lega u kasil i pokri se. Ka se oni prvi vrati iz mista su damejanon vina namisti se su druge bande šterike i reče onemu do sebe: "Na ti, provaj ga; dobro je." Kako mu mertvi ništa ni reka on će mu jopet: "Ala nemoj spat nego se napij." Sad oni drugi podigne pokrivo od kasila, ispruži ruku i izjusti: "Daj meni ka on neće!" Ovi je u strahu mola damejanicu i uteka. More bit da još trče. Što van se para ,an?"
Mi smo se jopeta pogledali, ovi put malo duže. Iza Punte od otoka justo je špunta vapor. "Eto vas tun", reka je Batizmar.
"Meni gre vapor. Bilo mi je lipo. Stojte dobro i sritan van Božić!"
"I tebi i tvojima! Adio, pa jopeta digo dojdi, ma nemoj čekat jopet pedeset godišć."
Uputi se je priko Punte Jurana pu Rampade, a nama se jopeta činilo kako capa po onemu kamenu pun krejance i da mu je ona mala valiža malo tanja nego ka je ariva.
Ko zna, biće da je iskrca iz nje koju od svojih uspomena...

VIT

 

 

SAVJET LIJEČNIKA

Može se slobodno reći da su grčki i rimski kipari-klasici u svojim skulpturama cijenili sklad ljudskog tijela. Mnogi umjetnički pravci u slikarstvu i kiparstvu, kao npr. renesansa, su pokazali jednako. Možda je baš gledajući ljepotu i proporcionalnost prikazanog ljudskog tijela i nastala uzrečica "U zdravom tijelu - zdrav duh!"
A ipak moderni svijet, posebno "naprednog" Zapada, kao da se trudi dokazati sasvim suprotno. Sve se više i više reklamiraju različiti proizvodi, koji po svome hranidbenom sastavu skoro jednako štete tijelu koliko mu koriste. Ovdje posebno mislim na restorane u kojima se za malo novaca na brzinu mogu konzumirati velike količine hrane, popularno nazvane "fast food". Takvi se restorani (kiosci) i kod nas sve češće mogu vidjeti i njima se, nažalost, ljudi sve više i više koriste.
Ovakav način prehrane neminovno dovodi do viška kilograma (gojaznosti), a medicinski gledano predstavlja ozbiljnu opasnost po čovjekovo zdravlje. Pretjerana debljina je rizični faktor za čitav niz bolesti. U prvom redu tu su bolesti krvnožilnog sustava. Čovjek ima samo jedno srce i pumpanje krvi u suvišno masno tkivo predstavlja mu dodatni i nepotrebni napor. Vjerujemo da nitko ne bi želio stalno nositi teret od nekoliko kilograma na svojim leđima. A ipak oni koji imaju višak tjelesne težine danonoćno ga nose. To opterećuje srce i ono počinje raditi kao stara dotrajala pumpa. Slabije se prokrvljuju sva tkiva organizma, vitalni organi dobijaju manju količinu krvi i time brže propadaju. Na unutarnjim stijenkama žila talože se masne naslage, raste mogućnost povišenog krvnog tlaka, a također i moždanog i srčanog udara (infarkta).
Gojaznost je rizični faktor i za šećernu bolest. Statistički gledano ljudi sa viškom kilograma češće nego mršavi obolijevaju od diabetesa. Novija medicinska istraživanja pokazala su da gojaznost utječe i na pojavu karcinoma (raka).
Sve ove naznačene bolesti velika su nevolja modernog čovjeka, posebno u razvijenim zemljama. Tim nevoljama doprinosimo i sami svojim nerazumnim ponašanjem. Normalna (idealna) težina čovjeka zavisi od konstitucije organizma, ali može se uzeti kao pravilo da se ne bi smjelo imati više kilograma od broja centimetara koji prelaze jedan metar visine.
Na kraju evo i nekoliko uputa za održavanje normalne (idealne) tjelesne težine: - Ne unositi hranom suvišne kalorije u organizam.
- Ne jesti do sitosti za obrok. Dići se od stola s osjećajem da nismo potpuno siti.
- Jesti radije u više manjih obroka dnevno, nego mnogo odjednom.
- Izbjegavati mast (masnu hranu općenito), šećer, kolače, a i u piću biti umjeren.
- Jesti više voća i povrća.
- Mnogo se kretati, posebno na svježem zraku, i tako održavati fizičku aktivnost.
Da bi u našem tijelu bio zdrav duh, sjetimo se u ove božićne dane koliko je gladnih i kod nas i u svijetu. Odričući se možda kolača ili druge nepotrebne hrane, možemo pomoći u nekoj humanitarnoj akciji. Popis potrebnih je šarolik i podugačak. Nudi veliku mogućnost izbora. Tako ćemo sigurno radosnije dočekati Božić, jer "blaženije je davati, nego primati".
Neka nam u tom duhu bude čestit i blagoslovljen Božić!

Dr Lovro Steka

 

 

REZERVIRANO ZA VAS
PJESMA BOŽIĆU

Djetešce malo
Božiću dragi
učvrsti nam vjeru
ufanje i ljubav.
Donesi mir
i blagoslov svoj
u svaki naš skromni
il' skroviti dom!
Neka od danas
u srcima svim
uvijek ključa
i snagu nam daje
božanske ljubavi
vječiti vir!

 

BOŽE MOJ

Kad ostave me svi
i kad mi korak postane težak i trom,
daj mi snage, o Bože moj,
da sretnem novi dom.
Kad val života razbije moj brod,
a tuga i očaj oduzmu mi mir,
pokaži mi svjetlo, o Bože moj,
da mogu slijediti Tvoj put
Kad napuste me svi
i samo patnja ostane moj drug,
ne dopusti, o Bože moj,
da tada ostaviš me Ti.
Marija Depolo Šegedin

PRIMI OVE DAROVE

1. Primi ove darove naš Oče,
kruh i vino blagoslovi Ti,
Svaka naša molitva i pjesma
neka bude dar Tvojoj vječnoj ljubavi.

2. Željeli bi slijediti Te vjerno,
tko je s Tobom pobjeđuje svijet.
Kroz taj Kruh nam daješ vječni život
i po Tvojoj Krvi je svaki od nas svet.

3. "S nama ostaj, s nama vječno budi",
vjernička je molitva svih nas.
Zato s Kruhom, Vinom sjedinjeni
Tvojom vječnom Ljubavlju mi imamo spas.

 

List Župe Korčula
Urednik: don Marko Stanić
Likovna obrada:
Hrvoje Kapelina i De Franko /Frano Depolo/

Tiskani primjerak možete naručiti poštom:
ŽUPNI URED KORČULA
don. Marko Stanić
20260 KORČULA - HRVATSKA
TEL: +385 (0)20 711049