pisma sv. Martina

- sve vam raslo, sve vam cvalo ....

MARTINJE U KORČULI
("Kalendar Gospine Krunice 5" - Autor: Tomislav Macan, izdano u Zagrebu 42.)

Studeni je. I to jedanaesti mu dan. Martinje! Veseli dan u nizu ozbiljnih dana studenoga. Dan sveca, prijatelja hrvatskog seljaka. Dan mladog vina. Dan, kada se "krče bačve", kažu Korčulani.
Krupan jesenski mjesec plovi bistrim nebom nad Korčulom. Prate ga blistave zvijezde. Ili huji bura sa pelješkog Svetog Ilije i juri kroz korčulanske uličice. Možda bijesni i oluja zapadnih ili južnih vjetrova. Nebom plove kišom naduvene oblačine, a more "kuha" oko Korčule. Kako već koje godine svetac donese od Boga.
No, bilo vrijeme kako bilo, kad se smarači, kroz ulice će Korčule proći skupine koledara: muške ili ženske dječice, podraslića ili mladića, pa i zrelijih muškaraca, koji će pred pojedinim domovima zapjevati "Martinovu pismu" uz titravo svijetlo starinske svijetiljke.

 mart1.jpg (12692 bytes)

MARTINOVA PISMA

Evo našega Martina,
iz daleki' zemljah k nami,

priprav'te mu dobra vina,
blagovat će Martin s vami.

Martin će vam popivati
kano sokol biloj zori,
al' ga valja dočekati
u zelenoj gustoj gori.

Dalmacija ga (je) pozvala.
On poleti kano vila
iz daleki' tih zemalja.
Evo nam ga, Bogu hvala!

Martin neće vele stvari,
nego vina, pečenice.
Za ne povrć zakon stari,
blagovat će lojenice.

Martin neće da govori,
nego da se vrata otvori.
A vi nami otvorite
i u kuću nas primite.

A sad kad smo dovršili
Martinova sveta dila,
darujte nas, gospodari,
što vam kažu vaši stari.

A vi nami da budete,
lipe dare sad podajte,
dosta lita da živete,
mirni zdravi i bogati!

Sve vam raslo, sve vam cvalo
po sve vike vika. Amen.

 

I dok jedna skupina pjeva pred jednom kućom u nekoj ulici, u isto se doba čuje koledanje druge skupine u susjednoj ulici, treće već negdje podalje, dok se tamo na kraj grada razabire jednaka koleda, a nadarene skupine uz čarobno titranje svoje svijetiljke odlaze i nastavljaju koledanje. Najdraže su skupine ženske djece koledara, koje okupljene u krug oko svoje svijećonoše, koja je povezala kosu rupcem, naliče slici iz dječjih priča. Male koledare domaćica mora darovati kako može i umije: voćem, slatkišima ili novcem. Odrasli se uvode u dom i časte slatkišima i pićem. Ako se negostoljubljiva vrata slučajno neće da otvore, tada koledari dovikuju: "Hoćemo li čekat?" A kad možda i na ponovljeni upit brava ne zaškripi ili se prozor ne rasvijetli, zaori sa ulice zaslužni ukor:

"Sve vam raslo,
sve vam cvalo
i uvik vam bilo malo!"

Odrasli potegnu koledovanje i do duboke noći. Kako ova korčulanska martinska koleda nije po sadržaju bogzna kako vrijedna, a u nju su prijatelji vinjske kapljice umetli svoj vinski umetak, pokušao je kanonik preč. Andrija Alibranti spjevati novu martinjsku koledu za korčulanske koledare. Koleda kanonika-pjesnika je uspjela cjelina. Nažalost puk je nije primio. Alibrantijeva "Pesma svetoga Martina", spjevana 9. studena 1889. glasi:

Evo vječnom Bogu hvala:
lijepa noć nam je procvala,
kada biskup Martin sveti
na nebesa Bogu uzleti.

Cić krepostih, kojih cvaše,
jer sveđ Boga se bojaše,
blaga srca, duše vijerne
hrabro ukroti sve nevjerne.

Od djetinjstva Bogu ugodi,
prem nevjernik da se rodi,
jer od deset godin' dana
htje uljesti u broj kršćana.

Od petnaestoga ljeta
međ' vojnicima poljeta.
I tad dobi slavnu cijenu
pri Isusu Gospodinu.

Jer na konju kad iđaše,
svojim plaštem on zapaše
Isus' istog' odrpana
licem prosjaka Ambijana.

I rad' toga vrla čina
vidi Isusa Gospodina,
ki mu se one noći ukaže
i milost mu svoju ukaže.

Tri godišta kad izvojšti,
od vojništva on se oprosti.
Posvetit se htjede Bogu,
u svećenstvu uze ulogu.

Rad vrijednosti svoje i znanja
visokoga njeg' zvanja
Crkva u kratko se osjeti,
biskupom ga hoti biti.

Izabra ga jošte mlada
za pastira Tursa grada,
gdje samostan on sagradi
i za vjeru mnogo uradi.

Samostance pak sakupi
živeć sveto s njima u skupi,
čudne stvari on učini:
..(nerazumljiv stih?)

Kad na svrhu Bog ga zovne,
on se vjerno Njemu ozovne.
Od anđelskih praćen kora
do nebesa gori dvora.

(Svi zajedno)
A sad kad su dovršila
Martinova sveta djela,
nas darujte, gospodari,
ki pjevasmo vam ove stvari.

Ako imate lojenice,
spomen'te se i nas djece,
nek' nam se srce obveseli,
a vi zdravi i veseli!
Amen.

Na Martinje se sakupe skupine korčulanskih građana na zajedničke večere u neke kuće ili gostionice. Toga se običaja Korčulani drže i kada su u svijetu izvan rodnog grada. Ako netko ima mladoga vina, krči ga, kuša ga. Korčulanska je martinjska poslastica lojenica, kruh u kome se nalazi: suha grožđa, oraha, lješnjaka i sličnog sa raznim mirodijama, a naročito loja.

PRIČE OKO SV. MARTINA ...

Sinoć san legla u posteju sa svetin Martinon. A, ne, ne! Nemojte da van se brk nasmije. Ni mi se muž zašuška. Ne, ne, bidan mi je bolestan, prihladi se. A ka' san već spomenula možda bi bilo vridno razmislit o kakvemu dobremu vinskemu dekotu. No, dobro, pustimo sa' to. Za zapravo! Legla san i počela mislit na Svetega Martina i to ne na kojega bilo, nego baš na Svetega Martina korčulanina. Mislila san na to što on nama je i što mi snjin učinimo.

Ti je svetac, uz svetoga Todora koji je, onako rekli bi smo više služben, ozbiljan i više nikako vezan za poslove duše, zdravlja i spasenja...Dakle, ti je svetac zauze posebno misto u srcima nas korčulana. Rekli bi smo - On je NAŠ. Ništa mu ni naudilo, ni mrak od prin, ni svitlost višnja koju su hotili unit naši harni dušobrižnici koji su mu negirali njegovu istinsku važnost i misto u Panteonu grada Korčule (i okolnih mista, ko hoće).

Rečeno je : malu dicu, pjane i lude, Bog čuva!
Eto, on je zadužen za one u sredini.
Sveti Martin je patron pjanaca i dobre kapljice. U nas.
Voli on i lojenice i priklice, ali o temu ćemo poslin.
Nego, pođimo po redu.
Što o svecu govori službena verzija?

O temu najboje zna velečasni gospodin župnik. Stoga kontaktirajte najbližeg dušobrižnika. Onega koji van je pri ruci. On će van najboje znat reć. To je ona priča sa plašten i siromahon, e baš tako nikako. Ali prava istina, ona koju svaki ljubitelj dobre kapljice i svaki vinogradar zna (i ja se nadan duboko žali zbog pokušaja obmanjivanja sveca) jest:

Insoma. U ono davno, zlatno doba, kad je Bog hodi po svitu, približilo se vrime, prvi jedanaestega, da Svi Sveti pojdu u Raj. I svi su se lipo uputili.Sa svih strana svita put Rajskih vrati. Uputi se i Sveti Martin. Putujuć tako,ariva je prid jednu konobu di su domaćini prokrčivali karatil. Novo, mlado vino je teklo. Svi su pili i jili.I lipo se opili. Opi se i naš svetac. Zaronca niz vrata, jerbo vaja mu požurit, tonbula se niz meju ravno u kupinu i - zahrka. Otvorila se Rajska vrata. Svi Sveti uzašli u Raj. Vrata se zatvorila, a naš veseli svetac sveudilj spi. Pripali se seljaci. Što ćemo, kako ćemo!? U to se sveti Martin probudi. Vidi da je zakasni. Ma, prvo se obrati domaćinima:

- Što ste mi ono dali pit'?
- Pa, vino.
- A odakle van?


Sa' su se pripali. Ajme 'ko mu pokažemo lozu prokuni' će je jerbo je radi tega propusti Rajska vrata. Ajme, ajme... I što ćemo onda?

- Pokažite mi!

I oni mu pokažu kupinu. A sveti Martin digne ruku i reče:

- Ovime te blagoslivjan. Rasla vrhon i podankon!

I načini znak križa nad dračon, zahvali se seljacima i parti put Raja. A seljaci...Ja mislin da još i danas gulu vlase što su se pošli mišat u Božje nakane.
To Van je prava istina. Duhovna, prosvitljena bića su uvik imala nike posle s vinon. Sitite se samo čuda u Kani Galiletici...
A danas?
Danas nan se malo izgubila romantika. Izgubili smo onu čarobnu nit što nas veže uz vile i anđele. Zarobila nas plastika i soldi. Možda smo malo i štufi ovega trčanja za "meni moje i samo moje", pa nimamo vrimena za lipe stvari. Oli hi išćemo na krivemu mistu!
Samo smo se obadali da:
1. Nima više feralića,oli su ritki
2. Nima više vrićice, nego su saketi od najlona
3. Nima više lipe pisme, nego je ostalo na brzinu štrc-brc, hoćemo li čekat!
A što čekat, e to je broj
4. Svi hočedu solde!!
Ako in daš naranče, smokve oli bonbone, odma te pogledaju-Ova ni normalna!
Razvili su i obavještajnu službu kako prosjaci iz romana Agatekristi: Ode će van dat solde, ode ne tribate ni hodi jerbo daju samo mandarine.
Itakodalje, itakodalje.
Ma ni domaćice baš više nisu harne i milosrdne.
Masiraju dicu, pa kako ste to pivali, pa di van je vrića, pa di van je feral, pa niste ispivali sve do kraja, pa gori, pa doli...
I onda, ŠTO?
Najboje sve ispočetka.

Najprin: LOJENICA!!!

Iz Kuhinjske knjige tete Anke, koju je ona počela ispisivat 1938. evo jedini ricet za lojenice:
3 kg brašna 3/4 od kg šećera manje od 3/4 kg loja od janjetine (od 3 kg brašna digne se jedno kilo za kvasac koji se učini dan prije i stavi se piva koliko sadrži jedno jaje) mjendula, suhog groždja vanilje kore od lemuna i kanele u prahu.

I to je sve. Teta Anka je bila iskusna kuharica i njon je ovi naputak sigurno bi dosta.ma više će nan pomoć "Dalmatinska kuharica" Dike Marjanović-Radica. Radičinkinon se riceton koristu mnoge korčulanke, pa je evo:

LOJENICE KORČULANSKE
1 kg brašna
15dkg suhog grožđa
1 1/2 dkg soli
20 dkg šećera
1-2 kesice vanilin-šećera
10 dkg masla ili masti
Nastrugana kora od 1 limuna
10 dkg loja, umjesto loja može se staviti 20 dkg masti ili masla
2 1/2 dkg kvasca
1 nastrugani oraščić
12 dkg pinjola
malo cimeta u prahu

Prosije se 1 kg brašna i doda 20 dkg šećera,10 dkg masla ili masti,10 dkg loja, 2 1/2dkg kvasca, 12 dkg pinjola, 15 dkg suhog grožđa, 1-2 kesice vanilin šećera, nastrugane kore od 1 limuna, 1 nastrugani oraščić, malo cimeta u prahu i 1 1/2 dkg soli. Najprije se napravi kvas 6 sati prije nego se tijesto umijesi.Kad se digne, zamijesi se sa ostalim brašnom i dodaju mirodije. Tijesto mora biti srednje, tj. ni meko ni tvrdo. Od tijesta se prave male pogačice, koje se narežu kockasto ravno i poprijeko tupim nožem. Kad se dobro dignu, stave se peći u mlaku pećnicu, manje toplu nego za kruh. Peku se 3/4 sata. Pečene su kad dobiju rumenu boju. Pri jakoj vatri izgube okus. Loj od bubrežnjaka se rastopi, stavi u tijesto skupa sa čvarcima, samo treba paziti da se čvarci previše ne osuše, tj.ne izgore. Tko ne voli loj, može staviti 20 dkg masla ili masti. čvarci od loja imaju okus prženih badema. Lojenice treba jesti dok su tople. Ovaj kruh je specijalitet grada Korčule, a jede se uz pečeni bravlji but (nadjeven košet sa slaninom) za naročite zgode.

PRIKLE

Ni jedna fešta u Korčuli ne vridi ako ni bilo prikala. Posebno je to važno na Veli Petak, kad bude i svojevrsno ocjenjivanje koja je Bratovština imala boje prikle. Prikle na Svetega Martina uvodu nas u one zimske radosti na Banji dan, kad se doma blagoslivju prikle na Badnjaku i moli Božja pomoć i zaštita za cilu godinu. Riceta za prikle ima, mogli bi reč, koliko i domaćica koje hi frigaju. I svaka je:"Aaaa,ovo su prave." Sjećan se, u moje bižnone Jakice je dohodila teta Dina iz Škoja posebno za to. Da umisi prikle koje je onda sutradan nona frigala na špaheru na drva.Meni baš te prikle nisu hodile, ali svi znalci su govorili "Aaaaa,ove su prave!", a nona bi cvitala. I pitala san je, još onda, ricetu. I evo je. Još je čuvan.

Prikle none Jakice i tete Dine iz Škoja (praaave škojarske)
U teču ulij vodu, vino, cukar, sol
vina 1/2 žmula
2 litre vode
ćikaru i po cukara za bilu kafu
soli koliko ćapaš
Sve da uzavre.
U drugu terinu:
1 vanilju, malo kanele, rozica(oraščić), po bićerina rakije od ruža, grožđice.
Ovu vrilu vodu ulij u terinu.
Dodavaj brašno da se dobije gusta pašta, ne puno ritka niti gusta.

I onda bi se terina pokrila čiston krpon i ostavila da počiva do sutra. Sutra ujutro bi se stavilo štogo kuhat za obid što ni potriba puno asistit, popila bi se bila kafa i uputilo friganje.Cilo jutro sve do iza podne. Jerbo je terina bila velika, a prikala nika ni dosta. A cila kuća bi vonjala onin nikin morbinon od fešte, vanilje i cimeta. Prikle se frigaju u puno vrilega uja. Mora se prvu prsuru (obično je to koja stara teća samo za tu svrhu) provat. Da vidiš je li uje dobro vrilo, je li tisto dovoljno gusto. Ako se prikle razlivaju, što bi mi rekle, spišaju se, moraš u smjesu pažljivo dodat još brašna. I opet provat. Ma obično to uvik funkcjonira ko Bog.
Tisto čapaješ kućarinon malo, po malo. Pažljivo drugin prston istreseš sa kućarina tisto u vrilo uje. I onda štrcne uje i opečeš se. Možeš si pomoć na više načina, ma ja preporučan - VINO! Neka ti je uvik pri ruci čikarica crnega (ne bilega,crno je boje) vina i malo vate. Opečeno misto vaja smočit u vino i još zamotat vinsku vaticu na ranu. Pomaže!

Prikle tete Anke
Stavi se voda da vre, pa se stavi u jedan sud malo muke, stavi se soli, i dok voda vre posiplje se muka, i uljeva se vrela voda, pa kad je više poprilici dosta gusto, onda se dobro zbati i ostavi se da ostine kad se imaju frigat, onda se stavi bajama, groždja, lemuna gratana, naranče gratane, kanele i rakije, a cukara ništa, pa kad se sve ovo stavi onda se opet dobro izbati. Kad se imaju frigati prvo se kušaju, pa ako se razlivaju onda se nadoda malo muke, kako se frigaju nako se posiplju cukarom.

Receta
1 kg krumpira kuhana
mrvicu bikarbone
1/2 kg brašna
20 dkg suhvica
4 šake šećera
1 limun
2 kom vanilje
1 naranču
rakije od rozi
malo kanele
mrvu ruma
malo soli

Večer zamisi bez mindoli i bez limuna. Nesmu biti meki nego kako žlica može ići (vjerojatno je mislila da se tijesto mora odvajati od žlice). Petnaest deka mindoli prženi.

Fritule
1 kg brašna, 1 suhi kolač samliti i staviti ga kuhati u 3/4 vode i da se to dobro skuha, kao panada. Gdje se kuha kolač stavi se 2 žlice šećera i malo soli i to se zajedno kuha kuha i pomješa se tako vruče sa brašnom i dobro, dobro se izmiješa. Nesmije biti ni tvrdo ni meko nego srednje, ako fali vode nesmije se staviti ledene, nego vruče vode. Onda se pusti ohladiti. Kada se ima frigati stavi se droge i to pola praha za pecivo bakpulvera 1 vanilju i malo rakije. Friga se na jakoj vatri.

Riceta za lojenice Elzine none, zapisana 1934. ide ovako:
Prosije se 1kg brašna,doda 20 dkg cukara, 10 dkg svinjske masti, 10 dkg rastopljenog loja, 8 dkg kvasa, 2 1/2 dkg soli rastopljene u toploj vodi, 15 dkg pinji,15 dkg suhvica,10 dkg mindoli, 10 dkg oraha, 8 sitno izrizanih suhih smokava, nagratana kora od 2 lemuna i 2 naranče, jednu cilu nožu,2 vanilje i kučarin kanele.
Najprije se stavi dizati kvas te se pomiša sa brašnon koje mora biti mlako kako bi se što prije tisto diglo sa svim sastojcima koji su navedeni. Tisto mora biti srednje tvrdo. Od tista se pravu male pogačice /težine 25 dkg/,poredaju se na pobrašnjenu tavaju, pokriju da se dvi ure dižu. Kad se dobro dignu, narežu se na kvadrete nožicama, te se stavu peći u mlkaku pećnicu da dobiju rumenu boju. Peču se nepunu uru vrimena. Loj se može zamijeniti sa 10 dkg masti ili 10 dkg soja ulja.
U SLAST!
Teliko o ricetama i gustima trpeze, ma što je s fešton u cilo?
Što smo to zaboravili?
Meni se para da smo zaboravili što je i zašto mi uopće imamo tu lipu feštu Svetega Martina, ode u nas,u Korčuli. I to baš na ovi mod kako su nan stari reditali. Zaboravili smo da je to, ma koliko to starinski zvučilo, blagdan druženja i prijateljstva. To je dan kad prijatelji posjećuju prijatelje. Kad dica posjećuju odrasle. To je, može bit i jedini dan kad starima i osamljenicima dođu neočekivani gosti. Na taj dan je dozvoljeno svakomu da ti dođe. I da ti pjeva. Da ti pjeva o slobodi sokola koji klikće rujnoj zori. Da ti pjeva o darivanju. O darivanju prijateljstva i radosti. Ne triba puno, samo malo kruha, lojenice, žmul vina i osmijeh. Osmijeh od srca. I triba dobro promislit, ko to je prošle godine reka: A niste bili u mene.
Triba se sjetit. I triba pivat. Kako bi ono rekla Bula (ona plemenita žena, radi koje je cili oni moreškani cirkus):
-Al', s ljubavlju tvojom blagom dičit ću se, po razlogu. Nosit ću te u srcu svome sve dok budem obdisati.
An,što Van se para?

SVE VAN RASLO, SVE VAN CVALO. PO SVE VIKE VIKA,AMEN!

 


Pripremili: Sandro Bačić i Fani Matulović