KORČULA - 13. travnja 2001.
Veli petak
Ratko Pivac
Veliko raspelo bratoštine Blažene Djevice Marije od utjehe - pojasa praćeno baroknim cereferalima stoji tj. ide na čelu procesjuna za Veli petak. Sve tri korčulanske bratovštine posjeduju velika rezbarena polikromirana raspela, no najsugestivnije i najvrijednije je "crno" kaptolsko u katedrali, vjerovatno djelo istaknutog mletackog kasnobaroknog kipara Piazzete. Ćunćini ili pomladak mihovilca. Mihovilci su dobili naziv po crkvici Sv. Mihovila koji čuva grad i koja se nalazi na samom ulazu u staru gradsku jezgru. Inače pravi naziv ove bratovštine je Bratovština Blažene Djevice Marije od utjehe - pojasa (reče se jos i od Gospe od Konselacijuni). Bratovština je utemeljena 1608. i kao takova je od sve tri bratovštine u gradu najmladja. U svim bratovštinama ima puno voska tj. toraca. Ima ih dvi vrsti, okrugli i takozvani cetveropaverci koji su stilom i izradom stariji od okruglih. Marketo pazi na sasvetanske ćunćine. U procesjunu mora bit reda i regule. A ćunćini ko ćunćini najdražje in se batajat franjama od voska. Sasvetani tj. bratovština Svih Svetih je najstarija bratovština u Korčuli utemeljena 1301. Dakle u kontinuitetu punih 700 godina je opstala. U početku se nazivala Bratovština bičevalaca kao i Bratovština dobre smrti. Rokovac Mirko Vilović, potomak je jedne od najstarijih korčulanskih obitelji, ali i jedne od najstarijih obitelji poznatih korčulanskih brodograditelja. Ratko,  i Branko (Pivac) su tipične korčulanske mutrije. Što bi bez njihove lipote značile sasvetanske, rokovačke i mihovilačke tonige. Sve su tonige lipe i treba ih dostojanstveno nosit, ali vidi se da covik cini odijelo.

Evo nam je Bogu hvala osvanu i Veli petak. Zericu se nebo izmrčilo s pečicama od oblaci, ma je burin sve odlati Puizima. Naravno neuobičajena je kunfunžjun bila na peškariji. A ni ni čudo Veli je petak, a bakalar je i ovo godišće priskup. Po gradu se inkontraju čejad s škartocima ribe. Vaja poć doma parićat ribu, bakalar, prikle. Popodne uobičajeni mir po gradu, a onda okolo šest uri uvečer polako se kupu čejad u velu crkvu. Nika mularija trčidu, priša in je, jer vaja uhitit tonigu i akaparat torac za procesjun. Vaja in skupit baline od voska za se batajat. U crkvu je inpunto u šes' uri uputi obred. Kantala se muka po Ivanu.

Što furešte, što domaće čejadi Pjaca je bila krcata. Perfin je i nika televizjun s kamarama letravala i snimala. Došli su vidit kako je to u Korčuli lipo i dostojanstveno. Jer ovo godišće se slavi 700 godina bratovštine Svih svetih. A to malo ko ima za se pohvali. Još se ni rašćarala arija po gradu od vonji bakalara i prikli, a zavonja je vosak. Iznili su se svi torci, cereferali i torcini u procesju. Hoćedu sve bratovštine ukaza svitu koje bogastvo imadu. Prvi su se uputili u crkvu kako je i red sasvetani, pa rokovci i na kraju mihovilci. Sve je bilo po diritima od starine kako Bog zapovida.

Iz vele crkve uputi se je procesjun okolo grada, niz punat, priko rive, zakrjan i opet u velu crkvu. Bilo je priko stotinu pedeset-šesdeset bratima od svake bratovštine. Kroz kale i pjacete se čula pisan "Simili nam se tužnim smili..." Kad se arivalo u crkvu u miru i tišini kako i doliči u sakristiju se zakantalo "Kad bi pokopan gospod...". Iz crkve, braća su se vratila u svoje bratoštine. Izile su se prikle i popi se žmul vina. Počele su karbe koliko je koga bilo. Svako godišće isto. Bogu hvala tako i treba. Jer Vela setemana, a posebno Veli petak je za svakega pravega korčulanina ništo posebno što se ne može opisat. Kroz velu setemanu od nedije od palama pa do Uskrsa u Korčuli je nika druga arija. Korčula i judi su drukčiji i sve je puno lipše i mističnije.

Back