GODIŠNJAK
2000

IN MEMORIAM
Prof. dr. sc.
Ivo Onofri

 

Back to index

Str - 1

Str - 3

Šjor Iva smo svi poznavali kao čovjeka koji je vrijedno radio i pisao o našem otoku. U gimnaziji gdje nam je bio profesor naučio nas je voljeti prirodu, a prve latinske nazive biljaka pamtimo još i danas. Njegov prvi pisani materijal o svojoj Korčuli piše kao diplomski rad godine 1964. – Kočje specijalni šumski rezervat na otoku Korčuli. Kao znak zahvalnosti za sve što je napisao o prirodnim vrijednostima otoka Korčule u našem Godišnjaku objavljivati ćemo njegove radove, koje je on našoj ekološkoj udruzi stavio na korištenje.

KOČJE
SPECIJALNI REZERVAT VEGETACIJE NA OTOKU KORČULI

Na području otoka Korčule ima više zaštićenih objekata prirode. S botaničkog gledišta najvrednije je područje Kočje. Kočje je snješteno u unutrašnjosti otoka, 300 m od uvale Vrbovice, koja se nalazi na sjevernoj strani otoka, 3 km zapadno od grada Korčule. Rezervat se nalazi na dobro usoljenim vapnencima, iznad dolomitske jezgre koja mjestimično izbija na površinu i iznad 30 m, te svojim izgledom bolje upotpunjuje sliku nedirnutog djela lijepe korčulanske prirode.Zbog otplavljivanja zemljišta nastali su kroz dolomitske tvorevine hodnici, zasvođeni prolazi, šupljine, prepreke i uski prolazi, koji vezuju kompleks katastarskih parcela u jedinstveni sistem međusobno povezanih nadzemnih odaja iz kojih buja specijalni biljni pokrov. Iz dolomitskih stijena na dva mjesta izbija vrelo, od kojih veće ne presuši ni za vrijeme najveće suše. Vrelo je smješteno na kosoj stijeni pa je pristup životinjama onemogućen.Time je vrelo sačuvano zagađivanja i zbog svoje bistrine i čistoće prozvano Vilinim izvorom.

Za taj je izvor vezana legenda o vilinskom kolu, kojeg vile vode za vrijeme punog mjeseca. Zbog vlažnosti koja se ovdje dugo zadržava, jer je isparavanje spriječeno krošnjastim pokrovom primorskog hrasta – česvine (Quercus ilex), dolomitsko je stijenje obraslo lišajem i debelim naslagama mahovine, te je siva boja zamjenjena zelenom, mrtva stijena životom.Trula mahovina, velika vlažnost i sjenovit teren stvorili su uvjete za naseljavanje paprati u velikim količinama. Interesantno je vidjeti na sivoj stijeni zelenu oazu paprati vrste oslad (Polypodium vulgare) ili slezenice okrugle (Asplenium trihomanes), a čest je i zlatinjak (Cetera ch officinarum). Mahovinast pokrov pruža životnu sredinu ciklami (Cyclamen repandumeuropaeum), broču (Rubia peregrina) i čapljanu (Erodium cicutarium).

Na suhoj sjenovitoj podlozi, koju su nadvisili grmovi lovora (Laurus nobilis), smrdljike (Pistacia terebinthus), zelenike (Phillyrea latifolia), grašara (Coronilla emeroides), mirte (Myrtus communis), leprine (Viburnum timus), planike (Arbutus unedo), i ostalog grmlja tipičnog za primorsku makiju, smjestila se tvrdolista veprina (Ruscus aculeatus) čije crvene sjemenke – bobe garantiraju da će njeno potomstvo biti brojno i osigurano u ovoj zaštićenoj sredini.

Grmovi su isprepleteni penjačicama i povijušama, a mnoge penjačice nadvisile su dolomitsko stijenje i krošnje dominirajuće vrste česvine, po kojoj je čitav ovaj vegetacijski sklop dobio ime – asocijacija Quercetum ilicis.

Kako je rečeno u ovoj zajednici najviše je zastupljena česvina, ostatak nekada bujno i široko rasprostranjene šume crnike, koja je antropogenim utjecajima degradirana, a ovdje se zadržala jer štetni utjecaj zbog konfiguracije tla nije u potpunosti mogao doći do izražaja. Na ovom su terenu sačuvani dosta stari primjerci česvine, a među njima najjače deblo ima opseg od 148 cm.Uz ovu vrstu su više – manje vezane sve prije nabrojene vrste grmova, povijuša i penjačica, od kojih su brojnije zastupljene vrste: kozja krv (Lonicera caprifolium), bljušt (Tamus communis), tetivika (Smilax aspera), bršljan (Hedera helix) i pavitina (Clematis vitalba).

Moram napomenuti da je jedan primjerak bršljana formirao krošnju od 32 cm opsega visoku 15 m, a jedna pavitina ima opseg od 15 cm s dužinom preko 30 m.Zaista rijetkost za ove vrste penjačica, koje tim formama potvrđuju nasumnjivo svoju veliku starost.

Kocje - ZrnovoNa vrhovoma dolomitskih stijena, u raspuklinama ispunjenim humusom smjestilo se aromatsko bilje toplog Mediterana, kao što su kadulja (Salvia officinalis), ružmarin (Rosmarinus officinalis), smilje (Helichrysum italicum), primorski pelin (Cistus villosus) i bjelušina (Inula candida), što širi mirise svojih cvjetova u topli i sunčani travanjski dan.Na stijrnama je našlo svoje mjesto i trajno zeleno okruglolisto zvonce (campanula rotundifolia), ali sam uvjeren da je to posebna odlika, karakteristična baš za ovo područje kojemu se prilagodila.Daleko bi me odvelo nabrajanje i opisivanje pojedinih vrsta koje su u ovom rezervatu zastupljene, ali treba naglasiti da se ovdje u toplom mediteranskom području susreću florni elementi zapadnog i istočnog mediterana kojima se pridružuju i srednjoeuropski, i to na takvom terenu koji u isto vrijeme možemo nazvati kontinentalnim i mediteranskim.

Na osnovu člana 40. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine"br.19/60.) Zavod za zaštitu prirode u Zagrebu donosi rješenje : Utvrđuje se da predjel Kočje u selu Žrnovu na Korčuli ima svojstvo zaštićenog objekta prirode kao specijalni rezervat šumske vegetacije, te se određuje upis tog objekta u registar zaštićenih objekata prirode.U spomenutom rezervatu šumske vegetacije zabranjena je sječa i oštećivanje stabala crnike, branje i oštećivanje ostale vegetacije, lomljenje stijena i drugi zahvati, koji mogu uzrokovati promjenu priridnig izgleda objekta.Iskorištavanje maslina u rezervatu je dozvoljeno. Između raznolikih stijena raste oko 100 starih stabala crnike.Najstariji primjerci dostižu starost oko 100 godina. Predjel Kočje, koji je zadržao izgled netaknute prirode, ima geološku, botaničku i estetsku vrijednost.Ukupna površina predjela Kočje iznosi 4,62 ha.Upisan je u registar zaštićenih objekata prirode pod registarskim brojem66 – 23.svibnja 1962.