GODIŠNJAK
2000

Kokojevica i Galija
Ana Klisura
VI. r. OŠ
"Petra Kanavelića"

 

Back to index

Str - 3

Str - 5

Korčula je sva prelijepa. Gdje god zakorakneš, sklad prirode daruje ti ljepotu koja se malo gdje može vidjeti. Sklona šetnjama netaknutom prirodom znam reći: "Baš imam sreću!"

Jednako je lijepa i Lumbarda. Sa svih strana zagrljena plažama do kojih se dolazi uskim puteljcima. Jedan takav, na žalost, vodi do ne baš primamljivog mjesta – Kokojevice. Putem do nje – sva ljepota i raznolikost biljnog svijeta. Odjednom između grmova vrijesa i planike gomile smeća. Zastrašujuće. I kad bi prošao oko Kokojevice zatvorenim očima, čovjek bi je lako prepoznao jer se oko nje širi nepodnošljiv zadah. Kokojevicu od puta dijeli samo željezna ograda. Na jednom njenom dijelu suše se kože nekih životinja, a na vrhu nakostriješili se crni, mrki i zastrašujući gavranovi. Dolje, na odlagalištu, mogu se naći stari madraci, slomljene igračke, lutke bez ruku i nogu s iskopanim očima, karoserije auta, plastične boce, vrećice pune smeća, a na jednom mjestu i konjska kopita s malo kože. Samo malo dalje, ponovno nedirnuta priroda i bistro modro more ukrašeno otočićima.

Galija - rt BatProlazeći uz grmove planike, česvine i leprine, čovjek u ljepoti prirode zaboravi ono ružno i odjednom nađe se pred nepreglednom kamenitom i stjenovitom obalom. A onda biser u moru i kamenu, malo morsko jezerce okruženo stijenama – Galijica! S dvije kopnene strane opasana je velikim strmim hridima koje se nad njom dižu kao gorostasni čuvari želeći je zaštititi od onoga što smo netom vidjeli na Kokojevici, ili možda neke nove ljudske nepromišljenosti. S treće strane su dosta niže stijene kroz koje prodire more u prostor Galijice. One je čuvaju od otpada koji može doći morem. Na tim stijenama kočopere se bijeli galebovi. Ljudi dolaze dolje u Galijicu velikom strminom, izbjegavajući Kokojevicu.

U Galijici nikad nema puno mora, ali sve nadoknađuje njena ljepota. Prozirno more prelijeva se preko oblutaka svih veličina. Na jednom njenom kraju nalazi se mala pećina. Sunčeve zrake udaraju u površinu mora i odsjaj završava u tamnim njenim stijenama. Velike kamene izbočine izranjaju i izgledaju kao kakvi otočići, a jedna dugačka, tamno siva, izgleda kao lijeni krokodil. Ispod prekrasne srebrnkaste površine žive mali pužići i kao noć crni ježinci. Riba nema. Nađe se pokoja crvena zvjezdača. Ljepotu Galijice upotpunjuje more izvan nje. Valovi se uzburkaju i prirede veličanstven vodomet. Srebrne kapljice udaraju po stijenama i rasprskavaju se u iskre. Na površini pojavi se pjena koja izgleda poput čipkane zavjese.

Galijica je mjesto koje čovjek još nije uništio, iako je u neposrednoj blizini Kokojevice, ali ako zagađeno more počne nadirati u nju ili ako do nje dopre smeće, i ona će postati žrtva ljudske nepromišljenosti.

Ostaje pitanje: Hoće li u budućnosti naši susjedi biti mrki i kao noć crni gavranovi ili, pak, veseli sniježnobijeli galebovi čiste i netaknute prirode.