GODIŠNJAK
|
Na otoku Korčuli ima danas 45 lokave i korita
s vodom, 8 ih je uništeno, a 4 više ne drže vodu. Ne tako davno one su bile
dio života otoka i značajan čimbenik kako za ljude tako i za životinje. Otok,
koji je uvijek bio žedan, bez izvora pitke vode naučio je što to znači i na
koji način se snalaziti kako bi se svaka kaplja kišnice sačuvala. Još u korčulanskom
Statutu iz godine 1214 stoje odredbe o izgradnji cisteni za vodu. Svakom onom tko izgradi
cisternu dati će se materijalna pomoć. Na taj je način komuna rješavala pitanje
nestašice vode stimulirajući stanovništvo da gradi cisterne. Kao primjer veličine
cisterne navodi se "kao ona cisterna kancelara". U glavi CV na strani 117
korčulanskog Statuta je odredba o lokvama. Do prvog dana mjeseca svibnja bilo je svima
dopušteno da se koriste vodom iz lokava. Poslije ovog dana lokve su morale biti zatvorene,
i izričito se pod prijetnjom određuje "i neka se nitko ne usudi ih otvoriti",
a ukoliko bi se to dogodilo kazna je bila 5 perpera, što je bila velika kazna. U isto
vrijeme dozvoljava se vlasnicima lokava da mogu prodavati svoju vodu "što povoljnije
budu mogli".
Gdje god se moglo gradile su se cisterne za vodu kako uz stambene kuće, tako i po poljima i baštinama. Bilo je godina kad kiše nije bilo i velika suša, pa se stariji korčulani sjećaju kako se o Božiću kuhalo u vinu. Zanimljiva je priča o čovjeku koji je iz Pupnata krenuo prema Knežama i dalje preko kanala na susjedni poluotok Pelješac. Naime na punti Svetog Ivana ima mali izvor – Smokvica. Napunivši mješine vratio se s vodom u Kneže. Tu ga je zatekao prolom oblaka i velika kiša. Čovjek videći obilje kiše koja je pala isprazni mješine vjerujući da mu nisu potrebne. Kad je stigao u Pupnat nije se mogao načuditi, jer tu nije pala niti jedna kap kiše. Možemo samo zamisliti sav taj trud oko vode i na kraju ovakav završetak. Ovakovih priča ima i u drugim mjestima otoka, naročito onim u unutrašnjosti. Stanovnici grada Korčule znali su pak ići na Trstenicu (Orebić) po vodu u sušnim godinama, a nerijetko su se sukobljavali sa čuvarima vode i sporovi su morali biti riješeni između dviju ondašnjih republika, s jedne strane Dubrovačke pod kojom je bio Pelješac i Korčule koja je bila pod Venecijom. Zanimljiva su i imena lokava kao i korita s vodom. Korita su uglavnom Vilina korita (u Kočama, iznad uvale Ripne ispod Borove glave), ali ima i naziva kao kod Smokvice Galija, ili Kanavelićevo korito iznad polja Prapratne, Dobro korito u Žrnovu. Lokve se nazivaju raznim imenima:Suha lokva, Peračica, Mrzej, Studenac, Gnjilanska lokva itd. Lokve i korita upletena su i u legende o vilama, kao Vilino Korito u Kočama kraj Žrnova ili lokve u Livin dolu (Vilin dolu) u Smokvici. Priče su vrlo slične, no osnovno je kao su to bila mjesta gdje su se vile skupljale. Skraćena priča u Smokvici govori kako je stari Mikuleto našao vilu gdje spava pored lokve, a kako je bilo jako sunce, on joj je od jedne grane napravio hlad da je štiti od sunca. Kad se vila probudila vidjela je samo njega u blizini i pitala ga tko joj je učinio hlad. Mikuleto je odgovorio da je to on napravio. Dobro, kad ste bili tako dobri i ja ću vama učinit nešto dobrog. Zatraži od njega vreću koju napuni "šušnja" – starog lišća i dade mu uz napomenu da dok ne dođe kući vreću ne otvara. Idući prema kući Mikuleto je bio znatiželjan i otvori da vidi što je u vreći. Kad je vidio sušanj, on se začudi što mu je to vila dala i istrese ga. Stigavši kući ispriča ženi cijeli događaj. Kako je bio običaj da se kući vreće još jednom istresu – izvrnu, on to učini, kad iz vreće ispadne nekoliko zlatnih dukata. Sad shvati vilinu poruku i brzo se vrati na mjesto gdje je šušanj istresao, no ne nađe ništa. Korčulanski pjesnik i pisac Petar Kanavelić imao je svoje imanje u Smokvici, a korito s vodom koje se nalazi iznad tog posjeda naziva se i dan danas njegovim imenom. U svakom slučaju oko lokava se u ono vrijeme vrtio cijeli život i nije čudo da ima raznih priča i legenda, kao što na primjer za lokvu Studenac u polju Siknici kraj Smokvice. Pričaju kako u njoj na dnu postoji jedan kamen na kojem su ispisana neka slova, a da ime Siknica dolazi od Grčke riječi i znači voda. Ovdje je veliki dio teksta posvećen upravo Smokvici jer je ona imala najveće rezervoare sagrađene na otoku. Isto tako na velikoj kamenoj stijeni iznad ovog polja postoji nacrt lokava. U Blatu je napisana pjesma Studencu, a u Kočama svake večeri vile plešu kolo oko Vilinog korita. Isto tako znalo se za što se može koristiti koja lokva. U nekima se mogla samo prati roba (Peračica), neke su bile za stoku, a neke samo za piće, pa su shodno svrsi i imale takova imena. Lokve su ujedno, uglavnom bile i izvor jedne druge sirovine – gline. Na otoku se izrađivala grnčarija što znamo po nalazima na cijelom otoku, a jedna pupnatska lokva se i naziva takovim imenom – Gnjilanska lokva. Cijela ova priča napisana je s razlogom da se vidi koliko su lokve bile važne za život stanovnika Korčule, i ujedno da se objasni zašto je ribica GAMBUZIJA donesena iz Amerike i raširena po uglavnom svim korčulanskim lokvama. Kad se pojavila malarija ova ribica je bila najbolji način da se unište ličinke komaraca koje su se u lokvama razmnožavale. Ime "Gambusino" dolazi od španjolske riječi i znači malenkost, a latinsko joj je ime Gambusia affinis. Domovina joj je Sjeverna Amerika. Biolozi koji su proučavali Gambuziju ustanovili su da se hrani ličinkama raznih kukaca a posebno komaraca. Uvidjevši veliku korist od nje iskoristili su je u borbi protiv malarije. Godine 1922 prenesena je iz Amerike u Evropu i puštena u vode malaričnih predjela Španjolske.
O biotipu stajaćih voda – lokava na našem otoku pisao je dr. Ivo Onofri. On piše:U lokvama se mogu povremeno uloviti jegulje (Aquilla anguilla) kao na primjer godine 1979 na Donjem blatu. Lokve naseljavaju tri vrste žaba – Zelena gubavica (Bufo viridis), siva gubavica (Bufo bufo), mala gatalinka (Hyla arborea). Uz vode se često može zapaziti zmija bjelouška, te sve vrste gušterica, a naročito zelembać. U sumraku i za vrijeme ljetnih noći iznad voda lete netopiri (Chiroptera). Nažalost, nepažnjom ali još više ne marom i neodgovornim ponašanjem mnoga su ekološka staništa uništena ili se postepeno uništavaju. Prilikom izgradnje ceste za Žrnovo uništena je nasipavanjem kamena Žrnovska lokva. Lokve u sušnim godinama mogu i presušiti, pak je njihova fauna ugrožena. Ovdje moramo ispričati i jednu zanimljivost. Pupnatska lokva, ona uz staru cestu prema Pupnatskoj luci svojevremeno je dobila nove stanovnike. Naime u lokvu su puštene zlatne ribice iz privatnog akvarija i tu su se sasvim dobro snašle. Među pojedincima se, uočivši da sada neki love ribice za svoje akvarije, razvila svijest o očuvanju ovog novog staništa, pa su postavili tablu kraj lokve:Zabranjeno loviti ribice!Otišlo se i još dalje da je u sušnom periodu dovožena voda u lokvu cisternama samo da ribica preživi. Nažalost nije se ustrajalo i ribica je uginula.
Vidjeli smo kako to pišu stručnjaci o lokvama na našem otoku i smatramo da ovo pitanje treba početi rješavati. Lokve su dio otočkog eko sustava i nesumnjivo su vrijedne za otočku faunu, a i za čovjeka. Životinjskom svijetu pružaju izvor života i preživljavanja. Naš čovjek mora shvatiti da lokve nisu prostori za odbacivanje svakakvog smeća i da ih mora povremeno čistiti i održavati. Vjerujemo da će sazrijevati svijest o važnosti lokava na otoku i očuvanju istih bez zagđivanja. Prvi korak u tom pravcu naša ekološka udruga bila je zacrtala već prije nekoliko godina, a to je revitalizacija Žrnovske lokve ili kako je mi kratko zovemo – Lokva. Izgradnjom ceste je uništena, no stanje se može sanirati i ispraviti učinjeno. Neka ovim putem ovo bude poziv gradskim vlastima i ostalim na otoku da se krene u drugačiji odnos spram otočke prirodne baštine i onog što smo od naših starih naslijedili. Oni su lokve iskopali i sazidali, uložili truda. Sada ne moramo mi biti ti koji će sve to uništiti i zbrisati. Neke od lokava su tako lijepo u kamenu zidane da se mogu isticati kao primjer lokalne arhitekture. POPIS OTOČKIH LOKAVA Ako bi ove podatke gledali statistički onda na području Lumbarde ima 2, Žrnova 8, Pupnata 4, Račišća 5, Čare 8, Smokvice 15, Blata 6 i Vele Luke 2 lokve. Za Čaru su mi pričali da je bilo više lokava u polju ali da su zatrpane. U svakom slučaju bilo bi zanimljivo obraditi sve lokve i o njima prikupiti podatke, što bi nesumljivo bilo vrijedno za naš otok. Dakle ukupno je bilo više od 50 što lokava što korita na otoku. |