GODIŠNJAK
2000

O korčulanskim lokvama i gambuziji
Neven Fazinić

 

Back to index

Prethodna

Sljedeca

Na otoku Korčuli ima danas 45 lokave i korita s vodom,  8 ih je uništeno, a 4 više ne drže vodu.  Ne tako davno one su bile dio života otoka i značajan čimbenik kako za ljude tako i za životinje. Otok,   koji je uvijek bio žedan, bez izvora pitke vode naučio je što to znači i na koji način se snalaziti kako bi se svaka kaplja kišnice sačuvala. Još u korčulanskom Statutu iz godine 1214 stoje odredbe o izgradnji cisteni za vodu. Svakom onom tko izgradi cisternu dati će se materijalna pomoć. Na taj je način komuna rješavala pitanje nestašice vode stimulirajući stanovništvo da gradi cisterne. Kao primjer veličine cisterne navodi se "kao ona cisterna kancelara". U glavi CV na strani 117 korčulanskog Statuta je odredba o lokvama. Do prvog dana mjeseca svibnja bilo je svima dopušteno da se koriste vodom iz lokava. Poslije ovog dana lokve su morale biti zatvorene, i izričito se pod prijetnjom određuje "i neka se nitko ne usudi ih otvoriti", a ukoliko bi se to dogodilo kazna je bila 5 perpera, što je bila velika kazna. U isto vrijeme dozvoljava se vlasnicima lokava da mogu prodavati svoju vodu "što povoljnije budu mogli".

Ova odredba i te kako je bila valjana kad znamo kakav je raspored padavina kroz godinu na otoku. Dok padavina ima svi se mogu koristiti vodom iz lokava "besplatno", no kad nastupi sušni period onda vodu treba čuvati,   odredivši tada naplatu za istu. Naravno kad nešto treba platiti, onda niti korisnika neće biti toliko, a niti će se velike količine koristiti. Ukratko, voda je bila vrijednost. Za lokve su se često vodili sporovi, a iz arhivskih dokumenata znamo i o velikoj svađi između Račišćana kao novih stanovnika otoka i Pupnaćana, kao i dalje sa stanovnicima Čare i Smokvice gdje je bilo najviše otočkih lokava. Najmanje problema je bilo na području Blata jer je cijelo blatsko polje bilo pod vodom na mjestima i do 6 metara dubokom, pa oni nisu osjećali takovu nestašicu.

Gdje god se moglo gradile su se cisterne za vodu kako uz stambene kuće, tako i po poljima i baštinama. Bilo je godina kad kiše nije bilo i velika suša, pa se stariji korčulani sjećaju kako se o Božiću kuhalo u vinu. Zanimljiva je priča o čovjeku koji je iz Pupnata krenuo prema Knežama i dalje preko kanala na susjedni poluotok Pelješac. Naime na punti Svetog Ivana ima mali izvor – Smokvica. Napunivši mješine vratio se s vodom u Kneže. Tu ga je zatekao prolom oblaka i velika kiša. Čovjek videći obilje kiše koja je pala isprazni mješine vjerujući da mu nisu potrebne. Kad je stigao u Pupnat nije se mogao načuditi, jer tu nije pala niti jedna kap kiše. Možemo samo zamisliti sav taj trud oko vode i na kraju ovakav završetak. Ovakovih priča ima i u drugim mjestima otoka, naročito onim u unutrašnjosti. Stanovnici grada Korčule znali su pak ići na Trstenicu (Orebić) po vodu u sušnim godinama, a nerijetko su se sukobljavali sa čuvarima vode i sporovi su morali biti riješeni između dviju ondašnjih republika, s jedne strane Dubrovačke pod kojom je bio Pelješac i Korčule koja je bila pod Venecijom. 

Zanimljiva su i imena lokava kao i korita s vodom. Korita su uglavnom Vilina korita (u Kočama, iznad uvale Ripne ispod Borove glave), ali ima i naziva kao kod Smokvice Galija, ili Kanavelićevo korito iznad polja Prapratne, Dobro korito u Žrnovu. Lokve se nazivaju raznim imenima:Suha lokva, Peračica, Mrzej, Studenac, Gnjilanska lokva itd. 

Lokve i korita upletena su i u legende o vilama, kao Vilino Korito u Kočama kraj Žrnova ili lokve u Livin dolu (Vilin dolu) u Smokvici. Priče su vrlo slične, no osnovno je kao su to bila mjesta gdje su se vile skupljale. Skraćena priča u Smokvici govori kako je stari Mikuleto našao vilu gdje spava pored lokve, a kako je bilo jako sunce, on joj je od jedne grane napravio hlad da je štiti od sunca. Kad se vila probudila vidjela je samo njega u blizini i pitala ga tko joj je učinio hlad. Mikuleto je odgovorio da je to on napravio. Dobro, kad ste bili tako dobri i ja ću vama učinit nešto dobrog. Zatraži od njega vreću koju napuni "šušnja" – starog lišća i dade mu uz napomenu da dok ne dođe kući vreću ne otvara. Idući prema kući Mikuleto je bio znatiželjan i otvori da vidi što je u vreći. Kad je vidio sušanj, on se začudi što mu je to vila dala i istrese ga. Stigavši kući ispriča ženi cijeli događaj. Kako je bio običaj da se kući vreće još jednom istresu – izvrnu,  on to učini, kad iz vreće ispadne nekoliko zlatnih dukata. Sad shvati vilinu poruku i brzo se vrati na mjesto gdje je šušanj istresao, no ne nađe ništa.

Korčulanski pjesnik i pisac Petar Kanavelić imao je svoje imanje u Smokvici, a korito s vodom koje se nalazi iznad tog posjeda naziva se i dan danas njegovim imenom.  U svakom slučaju oko lokava se u ono vrijeme vrtio cijeli život i nije čudo da ima raznih priča i legenda, kao što na primjer za lokvu Studenac u polju Siknici kraj Smokvice.  Pričaju kako u njoj na dnu postoji jedan kamen na kojem su ispisana neka slova, a da ime Siknica dolazi od Grčke riječi i znači voda. Ovdje je veliki dio teksta posvećen upravo Smokvici jer je ona imala najveće rezervoare sagrađene na otoku. Isto tako na velikoj kamenoj stijeni iznad ovog polja postoji nacrt lokava. U Blatu je napisana pjesma Studencu, a u Kočama svake večeri vile plešu kolo oko Vilinog korita. Isto tako znalo se za što se može koristiti koja lokva. U nekima se mogla samo prati roba (Peračica), neke su bile za stoku, a neke samo za piće, pa su shodno svrsi i imale takova imena. Lokve su ujedno, uglavnom bile i izvor jedne druge sirovine – gline. Na otoku se izrađivala grnčarija što znamo po nalazima na cijelom otoku, a jedna pupnatska lokva se i naziva takovim imenom – Gnjilanska lokva. 

Cijela ova priča napisana je s razlogom da se vidi koliko su lokve bile važne za život stanovnika Korčule, i ujedno da se objasni zašto je ribica GAMBUZIJA donesena iz Amerike i raširena po uglavnom svim korčulanskim lokvama. 

Kad se pojavila malarija ova ribica je bila najbolji način da se unište ličinke komaraca koje su se u lokvama razmnožavale. Ime "Gambusino" dolazi od španjolske riječi i znači malenkost, a latinsko joj je ime Gambusia affinis. Domovina joj je Sjeverna Amerika. Biolozi koji su proučavali Gambuziju ustanovili su da se hrani ličinkama raznih kukaca a posebno komaraca. Uvidjevši veliku korist od nje iskoristili su je u borbi protiv malarije. Godine 1922 prenesena je iz Amerike u Evropu i puštena u vode malaričnih predjela Španjolske. 

GambuzijaSlika prikazuje Gambuziju i to u naravnoj veličini. Ženka je veća i može narasti do 6 cm, a mužjak je dug samo 3 cm. Boje je svijetlo maslinaste. Lijepe su to i živahne ribice, pa ih radi toga ljudi često drže i u svojim akvarijima. Ženka ne izbacuje jaja kao i druge ribe da ih onda mužjak oplodi, već koti žive mlade. Mladi se moraju odmah snalaziti kako preživiti i naći hranu. Godine 1926 ove ribice stigle su i do Dalmacije, kad su donešene i na naš otok. Žive uglavnom stalno na površini vode gdje se i nalaze ličinke komaraca. U našim su se lokvama dobro snašle, no najveći neprijatelj su im niske temperature kad stradaju ako se lokve zalede.

O biotipu stajaćih voda – lokava na našem otoku pisao je dr. Ivo Onofri. On piše:U lokvama se mogu povremeno uloviti jegulje (Aquilla anguilla) kao na primjer godine 1979 na Donjem blatu. Lokve naseljavaju tri vrste žaba – Zelena gubavica (Bufo viridis), siva gubavica (Bufo bufo),  mala gatalinka (Hyla arborea). Uz vode se često može zapaziti zmija bjelouška, te sve vrste gušterica, a naročito zelembać. U sumraku i za vrijeme ljetnih noći iznad voda lete netopiri (Chiroptera). Nažalost, nepažnjom ali još više ne marom i neodgovornim ponašanjem mnoga su ekološka staništa uništena ili se postepeno uništavaju. Prilikom izgradnje ceste za Žrnovo uništena je nasipavanjem kamena Žrnovska lokva. Lokve u sušnim godinama mogu i presušiti, pak je njihova fauna ugrožena.

Ovdje moramo ispričati i jednu zanimljivost. Pupnatska lokva, ona uz staru cestu prema Pupnatskoj luci svojevremeno je dobila nove stanovnike. Naime u lokvu su puštene zlatne ribice iz privatnog akvarija i tu su se sasvim dobro snašle. Među pojedincima se, uočivši da sada neki love ribice za svoje akvarije, razvila svijest o očuvanju ovog novog staništa, pa su postavili tablu kraj lokve:Zabranjeno loviti ribice!Otišlo se i još dalje da je u sušnom periodu dovožena voda u lokvu cisternama samo da ribica preživi. Nažalost nije se ustrajalo i ribica je uginula.

U ekološkoj studiji koja je pisana vezano uz izgradnju Zračne luke na otoku Korčuli piše:Ispod Blatskog polja postoje značajne rezerve podzemne vode kapaciteta 60 l/sek. Voda je jako tvrda, a zadnje vrijeme postoji sumnja da se zbog upotrebe herbicida i plesticida na površini polja mogu nastupiti i opasna zagađenja vodenih resursa. Otok ne posjeduje drugih voda osim niza lokava koje su zaštićene u smislu zagađenja još od postojanja Korčulanskog Statuta. članak "De loquibus",  u kome se veoma ozbiljno zabranjuje uporaba vode osim za piće, dok za piće stoki, potrebno je vodu izdvojiti u pojila. Današnje stanje tih lokava je otužno, jer su mnoge pretvorene u odlagališta odbačenih materijala, ponekad čak i ambalaže plesticida. Otok se je ranije prije uvođenja vodovodnog sustava snabdijevao iz cisterni javne i privatne namjene, te u tom smislu postoje u statutarnom pravu i najstarije odrednice o gradnji cisterni u Hrvata.

Vidjeli smo kako to pišu stručnjaci o lokvama na našem otoku i smatramo da ovo pitanje treba početi rješavati. Lokve su dio otočkog eko sustava i nesumnjivo su vrijedne za otočku faunu, a i za čovjeka. Životinjskom svijetu pružaju izvor života i preživljavanja. Naš čovjek mora shvatiti da lokve nisu prostori za odbacivanje svakakvog smeća i da ih mora povremeno čistiti i održavati. Vjerujemo da će sazrijevati svijest o važnosti lokava na otoku i očuvanju istih bez zagđivanja. Prvi korak u tom pravcu naša ekološka udruga bila je zacrtala već prije nekoliko godina, a to je revitalizacija Žrnovske lokve ili kako je mi kratko zovemo – Lokva. Izgradnjom ceste je uništena, no stanje se može sanirati i ispraviti učinjeno. Neka ovim putem ovo bude poziv gradskim vlastima i ostalim na otoku da se krene u drugačiji odnos spram otočke prirodne baštine i onog što smo od naših starih naslijedili. Oni su lokve iskopali i sazidali, uložili truda. Sada ne moramo mi biti ti koji će sve to uništiti i zbrisati. Neke od lokava su tako lijepo u kamenu zidane da se mogu isticati kao primjer lokalne arhitekture. 

POPIS OTOČKIH LOKAVA
1. Lokva na Donje blato – Lumbarda
2. Lokva na Mimlice – Iznad Gornjeg blata – Lumbarda (lokva više ne drži vodu i suha je. Kraj lokve je bila stoljetna maslina čiji opseg nije moglo zapasati ni četvero ljudi. Nažalost ljudskom gluposti je posječena i uništena)
3. Lokva (Žrnovska lokva) – kraj ceste od Korčule prema Žrnovu (izgradnjom ceste uništena)
4. Vilino korito – Koče – Žrnovo
5. Korito – na vrhu stijena ispod vrha Unišća – Brdo/Žrnovo
6. Suha lokva – uz stari Marmontov put od Prvog sela prema Pupnatu – Žrnovo
7. Lokva u Moče – Žrnovo
8. Lokva ispod puta na sjevernoj strani od Žrnova prema Pupnatu (predjel Na stan) – Žrnovo
9. Lokva u predjelu Vučja – Postrana/Žrnovo
10. Lokva ispod Vrha Hrastove (Sveti Štaš) – Žrnovo
11. Lokva ispod Mikuline glave – Žrnovo
12. Lokva u polju prije Pupnata – Pupnat
13. Lokva kraj ceste prema Pupnatskoj luci – Pupnat
14. Gnjilanska lokva – Iza pupnatskog groblja Sv. Vida prema zapadu
(lokva je suha i više ne drži vodu, no po glini koje tu ima dobila je i ime. Po svemu sudeći vrlo je stara lokva) – Pupnat
15. Lokva na Žukovici – Kad se krene od Račišća prema uvali Vaja kraj ceste s južne strane (lokva je očišćena i lijepo građena u kamenu kao amfiteatar. Nije u funkciji i ne drži vodu) - Račišće
16. Lokva Vruja – Iznad uvale Samograd – Račišće
17. Lokva Korita – Predjel Korita – Račišće
18. Lokva na Graboviku – Predjel Grabovac – Račišće
19. Lokva ispod vrha Klupca – Pupnat (više ne drži vodu)
20. Lokva ispod Točilo brda – Račišće (kraj lokve je stanište Crnog bora)
21. Korito Puhovo Polje između stijena – Čara
22. Lokva blizu Konopljice uz staru cestu od Pupnata prema Čari – Čara
23. Lokva u Čarskom polju uz staru cestu prema Pupnatskoj luci – Čara
24. Lokva u Čarskom polju blizu crkvice Gospe od Čarskog polja – Čara
25. Lokva ispod vrha Kočac u polju na sjevero-zapadnoj strani – Čara
26. Babinske lokve (dvije lokve) – Čara
27. Vilino korito ispod Borove glave nad uvalom Ripna - Čara
28. Korito Galija ispod Rosne glave prema Smokvici – Smokvica
29. Lokva na Dumanca (Gumanca) – Smokvica
30. Lokve u Livin dolu (dvije lokve) – Smokvica
31. Lokva Mrzej ispod mjesta Smokvice prema jugu – Smokvica
32. Kanavelićevo korito iznad polja Prapratne – Smokvica
33. Lokva Zdenac na polju Siknica – Smokvica
34. Lokva Peračica na polju Siknica – Smokvica
35. Grošića lokva na polju Siknica – Smokvica
36. Izgradnjom nogometnog igrališta na polju Siknica uništene su druge lokve njih 6.   – Smokvica
37. Korita u predjelu Poljica – Smokvica
38. Lokva u Maloj kapji – Blato
39. Lokva u predjelu Krtinjica uz cestu prema Babini – Blato
40. Lokva na Bršćanovici starom cestom prema Smokvici – Blato
41. Lokva u polju Sitnica prema Karbinima – Blato
42. Lokva u Gornjem Lovu – Blato
43. Lokva ispod ceste na sjevernoj strani prema Potirni (ne drži više vodu) – Blato
44. Lokva na Bradatu – Vela Luka (stari Rimski lokalitet)
45. Lokva u polju Poljica – Vela Luka

Ako bi ove podatke gledali statistički onda na području Lumbarde ima 2, Žrnova 8, Pupnata 4, Račišća 5, Čare 8, Smokvice 15, Blata 6 i Vele Luke 2 lokve. Za Čaru su mi pričali da je bilo više lokava u polju ali da su zatrpane. U svakom slučaju bilo bi zanimljivo obraditi sve lokve i o njima prikupiti podatke, što bi nesumljivo bilo vrijedno za naš otok. Dakle ukupno je bilo više od 50 što lokava što korita na otoku.