GLJIVE
(Mycophyta)

OTOKA
KORČULE

 

Back

Gljive su poseban opsežan odjeljak nižih biljaka, koje nemaju klorofila. Njima pripada oko 50000 vrsta, među kojima je najviše mikroskopski sitnih nižih gljiva. Hrane se isključivo organskom materijom. One koje se hrane mrtvom organskom materijom zovemo Saprofitima. Druge koriste živu materiju, pa ih nazivamo Parazitima. Većinom su stanovnici kiselih staništa. Sušu podnose dobro,iako za svoj rast traže umjereno vlažnu sredinu i temperaturu oko 20°C.

Jestive gljive važna su živežna namirnica. U svježem stanju gljive sadržavanju 2 – 5% bjelančevina, a i po sadržaju masti hranjivije su od lisnatog povrća. U gljivama osim toga ima i vitamina B1 i B2. Zbog svog okusa i mirisa mnoge jestive gljive osobito se cijene.

Vilenska
Govedarica ili vilenska gljiva
Rujnica
Rujnica
Borov vrganj
Borov vrganj
Sumski sampinjoni
Mali sampinjoni

Kad prve jesenje kiše najave početak jeseni, počimlje na otoku sezona gljiva. Zapravo tek poslije obilnije kiše treba pričekati tjedan do dva dana i onda krenuti u potragu za gljivama. Ono što narod na otoku godinama skuplja su RUJNICA (Krvava rujnica) i GOVEDARICA ili VILENSKA gljiva. Ove dvije su sigurno po kakvoći najbolje i najukusnije gljive. Lako se prepoznaju i teško se mogu zamijeniti sa drugim gljivama koje nisu jestive. Rujnica uvijek kreće među prvim gljivama, tijekom listopada, a Govedarica kasnije – od kraja listopada pa do prosinca. Rujnica obično ima pravilan ljevak boje bijele kave išaran sa zelenkastim šarama.Kad se presiječe narančaste je do crvene boje,pa otud joj još i ime Krvava Rujnica. Priprema se kuhana (gulaš),te peče na gradele i friga, a može se i kiseliti no onda gubi dosta na okusu. Govedarica ima veliki ljevak, nekad i do 20 i više centimetara. Lijepo miriše tako da onaj tko ima dobro osjetilo mirisa i nađe se negdje u njezinoj blizini sigurno će to osjetiti. Boje je bijele, a raste obično u krugovima ili skupinama. Gdje ste je našli tu će te je i dogodine naći, malo pomaknutu, no ne tako daleko. Brati gljive treba uvijek ispravno malim nožićem kako bi i dogodine nanovo ih našli. Bez potrebe ne uništavajte gljive jer raznolikost vrsta na otoku upravo jest bogastvo našeg podneblja.

I na kraju nisu sve gljive otrovne, no treba gljive poznavati i pažljivo skupljati. Osim ove dvije vrste od jestivih gjiva dobre kakvoće imamo još VRGANJE (Borov vrganj), zatim ŠUNČANICU, LISIČARKE te mali ŠAMPINJON.

Gljiva ima na mnogim predjelima otoka i o "postama" se ne govori, no oni koji uistinu žele upoznati mnoge otočke vrste trebaju svakako otići do Koča kraj Žrnova i obići predjel Dubova. Tu će te zasigurno naći cijelo mnoštvo različitih vrsta gljiva.