Svjetionik Pločica ili dan s radnicima Plovputa na obilasku svjetionika 6. listopada 2002.
Poput ostalih, i ovo zdanje je prije 130 godina nagrađeno voljom austrougarskog cara Franje-Josipa. Svjetionik je nedavno obnovljen i preuređen u komforne apartmane. Napravili smo "inspekciju", sve je vrlo uredno i održavano. Mene je posebno oduševila formula HEP=0 kuna. Ovdje   Čovićevi i Račanovi postoci nikome ne trebaju.	Pogled s Male Pločice. Obala je dovoljno pitoma za nježne bose noge. Osim lumpari i ježina, kojih ima u izobilju, na otočiću žive kuneji i manji gušteri. Komaraca, muha i osa nema. Ribe su nešto dublje.	Na istoku se dobro vidi Punta od Lovišta, ulaz u Pelješki kanal te otok Korčula. Ljudi se ovdje čudno ponašaju, podjetinje. Naš domaćin se prisjetio Slovenca koji je svojih sedam dana na svjetioniku proboravio hodajući uokolo.	More je kristalno čisto. Ante kaže da se ovdje rađaju jematvarice.	Sad ću učinit noć! - rekao je Ante objašnjavajući kako radi elektronika koja uključuje svjetlo. - Ode je senzor, kad ga pokrijen rukom, užeć će se lanterna ...	Pažljivo slušamo priču o gradnji svjetionika, o življenju na otočiću do prije desetak godina, o turistima koji im dolaze ljeti, zgodnim Mađaricama i Slovenkama koje zaborave na svoje muževe, Amerikancima koji ovdje uživaju u rjetkim trenutcima mira, samcima ili parovima koji zakupe čitav objekt, o ribanju, vinima ...	Gromobran.	Pogled prema otoku Korčuli, prema Prigradoci, udaljenoj 4.5 nautičke milje.