| 11. rujna 2004. - Izlet na svjetionik
Glavat Autor: I. Grbin |
||||||||||||
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
| Ovako izgleda otočić (ili hrid) Glavat. Franjo Josip je 1884. godine na njemu podigao svjetionik - kuću za dvije obitelji, u kamenu iskopao gustrinu od 220 tisuća litara te napravio pristaništa sa tri strane otoka kako bi danas namjernici, poput nas, mogli pristati po bilo kom vremenu. | Nije
baš bilo tako. Iz marine u Lumbardi smo isplovili gotovo po bonaci. Zureta smo ustopirali na jednom od njegovih, gototvo svakodnevnih, putovanja od Lumbarde do Glavata. Njemu je to vrtal, tamo uzgaja ovrate, gruje, jastoge, šarge, kanjce, lignje i drugo oborito blago. Putovanje do Glavata je bilo valovito (majestral 3-4 force), s kraćim zaustavljanjem na po konala radi probavnih smjetnji jednog od putnika, 9 milja smo prevalili u nešto više od sat vremena. |
Prva
havarija, osim razbijene botilije kvalitetnog crnog vina Mahe iz blajske konobe, je bila
odmah na dolasku. Zure je zašija, zaboravivši da vuče kajić za sobom, i naravno,
propela je zamotala konop. Čovik s iskustvom, kad je u pitanju skakanje u
more na čudnim lokacijama, je uz pomoć noža ponovno uspostavio red na 160 konjskom
pogonu. Ipak na otočić smo se iskrcali uz pomoć malog plovila mokri i veseli.
Konačno smo te se Glavate dokopali! Kao i obično najvridnija je bila reduša Ivanka. Bilo je tu posla, nakon godina pustoši .. |
Svjetionik
koji očarava svojom čvrstoćom, neponovljivim kamenim detaljima, je iznutra ipak
nagrižen vremenom. Već 5-6 godina svjetlo je potpuno automatizirano, svjetioničari su
otišli u mirovinu, a kuću polako osvaja morska sol i gusari koji izgleda uživaju u
razbijanju i ostavljanju tragova. - Jebeni Tomos! reka je Tonči, pokušavajući dovest u red ovu makinu iz susjedne dežele. Ive je asistira, čovik je radi u Inkobrodu pa ima iskustva. Nakon nekoliko uri beštimanja, rastavljanja i sastavljanja, sprava je izlječena. |
Iako, ne baš potpuno. Tonči se od becanja kanjaca branio odmorom uz Tomos. Sanji nisu smetali. Jednog za drugim, od poste do poste, polako ih je selila s morskog dna u barku. Bilo ih je malih i velikih, očišćenih, smrdećih, lešo, pečenih, rasplaćenih .. Ostavili smo nešto i galebovima. | Ni svak bi vridan. Tonča i Sanju smo stalno držali na oku, kako se nebi izgubili ili nedaj Bože pošli iza kojega škoja u škuribandu. Usput smo upijali (kroz robu) sunčeve zrake i uživali u plavetnilu. | Eee
ovo san ja ćapa! I to po buri. Ovrate su bile bezobrazne. Pet - šest puti su mi iskidale tunju, otkinule udicu, dvi su pljesnule natrag u more, a sve radi žrnovske tvrdoglavosti i tanke tunje. Istina, ovakvih glava nima na Defora pa su i moji arti bili neadekvatni. |
Ovrata
je, zajendo s ostalom lovinom završila u kotlu. Lešada je bila za lizat prste, baš
bogovska. Mene je za kaznu dopala glava kako bih, prostudirao zube i čeljust. Glavat je otočič čije se stine, kamenja, rupe, garme, obiđu u pola sata. Tuiristima šetačima bi ovdje brzo dosadilo. Za razliku od drugih, prostranijih svjetionika, dulji boravak na ovom kamenu sigurno stvara luđake. Pitat ću Plovput, kakva su njihova iskustva. |
U Franjovu željezno staklenu konstrukciju na vrhu kupole danas je ugurana obična žarulja, koja noću svijetli zahvaljujući akumuliranoj sunčevoj svjetlosti. Toga ovdje ne nedostaje. | Noć
na Glavatu je čarobna. Šore i njegovi zvjezdoljupci bi sigurno uživali "kao
prasci" količinom zvijezda na nebu. Evo mu ideje - astro party na Glavatu!
Svjetlosno zagađene je ovdje nepoznanica, za razliku od grada Korčule i Orebića, iznad
kojih se po noći, s ove udaljenosti, jasno vidi svjetlosna kupola. Na Glavatu nema upotrebljive niti jestive vegetacije, nema vrtova, nema ničega. Samo mi, galebovi, gušterice i komarci. |
Apartmanizacija
iz domaće turističko političke terminologije do ovjde još nije došla. Kuća na
Glavatu čeka svoj red, svoje uljepšavanje i komercijalizaciju poput Pločice, Struge,
Sušca i drugih Plovputovih svjetionika ... Za sada je kupatilo na otvorenom, s prekrasnim pogledom na Lastovnjake. |
Korčulani
kažu da su boje zalaska Sunca u Pelješkom kanalu najljepše. Bogami nisu! Remete ih
automobili, mega jahte, mega spektakli, mega političari s mega projektima .. Ej, zna li tko - Tko je načelnik Glavata? |
Sigurno je to ova faca. Specijalnim ključem je zaklopio ovu ljepotu, ostvavivši je galebovima i guštericama te ponekom ribaru na čuvanje. |