1. veljače 2004. - Sveti Ilija, Mali Sopalj i Gališevica na Pelješcu
Nedjelja s članovima Planinarskog društva Sveti ILIJA
autor: I. Grbin
Današnja nedjelja je bila "kao stvorena" za šetnju prirodom, planinarenje, ili jednostavno uživanje na južnim stranama otoka, okrenutim prema toplom zimskom suncu. Nas nekolicina "neiživljenih", kako je rekla moja supruga, uputili smo se zajendo s planinarima iz Orebića prema vrhu Svetog Ilije na Pelješcu. Htjeli smo provjeriti je li Gareljić postavio radare na vrh. Odmah na početku uspona su nas presreli i preusmjerili preko Bilopolja, kažu da su u Nakovanima u makadamski put uboli drvene klinove s čavlima prema gore, kako bi zaustavili automobile i ljude na kraćem putu prema vrhu. Ovo je pogled na Lumbardu, grad Korčulu i Pelješki kanal s 420 metara nadmorske visine. Do planinarske kućice smo, puni force, došli u rekordnih sat i 15 minuta. Dočekali su nas lovci i šumar Mladen. Ženske face u blizini su im bile poticaj, odmah je naložena vatra, okoliš se doveo u red, razgovaralo se o pečenju ... Nakon odmora u planinarskoj kući, umjesto uspona na vrh, promjenili smo plan. U društvu s Ivicom, Antom Malim, Galom, Lenjinom i Cakom, krenuli smo u drugom smjeru, prema Malom Sopalju (725 m visine) i brdu Gališevica. Na sjevernima stranama Pelješca smo se osjećali kao u Alpama. Nekoliko centimetara snjega  je za nas bilo pravo oduševljenje. Gospodari ovih prostora su čaglji i mufloni, koje unatoč želji, nismo sreli. Niske temperature, siromašna zimska vegetacija i zaleđena pojilišta su ih otjerali prema južnim padinama, gdje se još uvijek može pronaći koji "griz" trave. Mladenova spilja (dobila je ime po šumaru i lovočuvaru Mladenu koji ju je nedavno otkrio) je najdublja jama u Dubrovačko - neretvanskoj županiji. Istražena je do dubine od 300 metara, inače se nalazi se na 630 metara nadmorske visine. Caka snima vrh Pelješca, brdo Sv. Ilija gdje bi trebali biti postavljeni radari. Na samo spominjane radara na Iliji, pelješki planinari su reagirali vrlo burno. Bitka kontra radara ne jenjava u njihovim srcima. Trenutno se ne vide posebne aktivnosti, obzirom da nisu vidljivi niti potezi Ministarstva obrane a i vlast u Općini Orebić je od nedavno "obezglavljena". Nakon prosvjednog skupa održanog prije dvije godine, jedino je vojska trasirala put do vrha Ilije, ali nije bilo nikakvih radova na probijanju ceste. Ekipa na vrhu Gališevica (700 m). Ivica, Caka, Sanja, Sanja, Ivanka, Ante i Mladen. S vrha brda je pogled prema Hvaru i Braču na zapadu, Biokovu i Makarskoj na sjeveru, te prema delti Neretve na istoku, jednostavno prekrasan. Cilj planinara je bio utvrditi točne lokacije jama i spilja koje namjeravaju istraživati zajendo s Karlovčanima ovo proljeće. Stare vojne karte i zapisi im nisu bili od velike pomoći, jedio ih je njihova intuicija i izvrsno snalaženje u prostoru dovela do cilja. Dok smo mi istraživali ovaj zaleđeni i prije par godina vatrom prošarani prostor, Milić i Gala Veliki su pripremili ručak. Na jelovniku je bila svinjetina i teletina ispod "peke" (Mljac!). Povratak s Ilije je uvijek isti, uz obećanje - vratit ćemo se opet!