Nasukana korablja Nataše Cetinić kolijevka je izvučena na popravak. Beskrajno je kretanje zaustavljeno na malom škveru, zaboravom je prekinuto kretanje, plovni put je završio u pržini. Presušena su rebra, kobilica, prova, otvorena je buža od bokaporte, vitalni su organi ostali bez zaštite, zglobovi su dezartikulirani. Ljudska se nemoć očitovala, neuništiva, stalna. Nemogućnost odupiranja vremenu, uljuljavanja u nesiguran osjećaj vječne sreće.
Bez volje, bez mogućnosti otpora apatiji, sunčeva je barka sazdana od suhog drveta u zagasitom okolišu ostavljena na početku kretanja ka svom prvom istinskom putovanju - putovanju u svoju negaciju. U toj krajnjoj etapi, znakom koji bi mogao značiti kraj, ozbiljila je Nataša Cetinić majstorskom tehnikom - sedimentirajući zagasite slojeve prigušenih boja - dolazak u obećanu zemlju.
Dramatikom nas nije iznenadila - jer neprekidno je nazočna u njezinom slikarstvu, niti snagom, nego sposobnošću da ponovo učini salto mortale i ostavi nas zatečene.
Izgradivši nesalomljive strukture sredozemnu je dramu dovela pukim pejzažima do vrhunca kakve smo susretali u grčkim tragedijama. Ravnovjesje apsolutnog, tremolirajući mir.

Slaven Perović

Prolazimo uz barke - pomaknute iz ravnoteže, zamagljenih ili osvijetljenih rebara. Neke su izložene u vertikalu. Neke zatrpane pijeskom. Neke odane manirzmu. Neke narativne. neke ubodene u vrelinu dana. Neke kao izlomjene, neke skamenjene. Neke pridržavane tankom crtom obzora. Neke podlegle pod težinom plavog svoda. Blago oštrokutne u svojoj otvorenosti boji. Tek što odškrinule crvenu i zelenu svojim vitlima, kobilice su im zastrugale po pjesku.

Koraljka Jurčec Kos

Nataša Cetinić rođena je 9. svibnja 1940. godine u Blatu na Korčuli. Diplomirala 1964. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Miljenka Stančića. U Blatu na Korčuli radi likovni pedagog od 1964. do 1966. godine. Suradnica je u majstorskoj radionici Krste Hegedušića od 1966. do 1970. godine. Do sada je izlagala na 31 samostalnih, i 300 skupnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu i u Prigradici - Blato, Korčula.

Tri nova slikarska ciklusa ulja na papiru i platnu te kombiniranih tehnika Nataše Cetinić »Barke«, »Borovi« i »Agave«, što se mogu vidjeti na izložbi u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori, u »Gradecu«, potvrdile su ovu samozatajnu umjetnicu s Korčule kao vrsnog i beskompromisnog kolorista. Kao i toliki Mediteranci, zaljubljeni u besmrtnu ljepotu juga, polazište za svoja suptilna likovna istraživanja Nataša Cetinić pronaći će u prostoru zavičaja, vjetrom iskrzanim i morem ispranim korčulanskim krajolicima, pred ljepotom kojih su davno zastajkivale čak i okrutne grčke i rimske legije. Od tih zadivljujućih vizualnih senzacija Nataša Cetinić načinit će kompleksne studije prirode ispunjene karakaterističnim plavičastim, gotovo »zvučnim« bojama izrazito hladnog sjaja.
Barke, borove i agave ova će umjetnica majstorski preobraziti u nadvremenska, gotovo arhetipska znakovlja. U gustom, »reljefnom« likovnom rukopisu ovdje će biti prisutni ne samo daleki odjeci enformela, u kojemu je Nataša Cetinić ponajprije našla utočište, već i složena geometrijska raslojavanja površine, tako bliska apstaraktnim majstorima. Precizno, matematički razgrnata krošnja tako će postati nalik kineskom slikovnom pismu. Tužno nakrivljena barka gotovo će se stopiti s oklonim prostorom dok će snažne konture agave zauvijek odrediti granice »svetog« mediteranskog teritorija. Ovdje su poezija i matematika združene na neopisiv i osebujan način. To je ona mitska Korčula, što zamire u kasnom suncu ljeta javljajući se u snovima nevoljnika, kao posljednje utočište i luka spasenja. Djela su to kojima u suvremenom hrvatskom slikarstvu, bez ikakave sumnje, pripada zasebno mjesto. Ne iznenađuje stoga odveć da su i priređivači ove izložbe kustosica Koraljka Jurčec Kos i Slaven Perović, pokušavajući opisati ovo iznimno djelo, napisali eseje o Mediteranu i njegovoj svjetlosti. 

Marina Tenžera

Nataša Cetinić's stranded boat is a cradle beached for repairs. Perpetual motion arrested on a small square, interrupted by oblivion, a sea route that has ended in the sand. With dry ribs, keel and prow, with open hatch, the vital organs without protection, the joints missing articulation. A display of human impotence, indestructible and permanent. The impotence to withstand time lulled by an uncertain feeling of eternal happiness.
Without will, without the ability to resist apathy, the bout of the sun , build of dry wood , is left in adrkplace as it begins to move towards its first real voyage - the voyage to its negation.
In that final stage, using a masterly technique and sign that mean the end, Nataša Cetinić makes real the arrival into the promised land by sedimenting dark layers of subdued colors.
It is not the dramatic quality of her work that surprises us, because all her paintings have it, nor their power, but her capacity to make another salto mortale leaving us speechless.
Using mere landscape she creates unbreakable structures and brings the Mediterranean drama to the heights we find in Greek tragedies.
The blance of the absolute, the tremolo of peace.

Boats

We pass beside the boats, with shadowed or illuminated ribs. Some are vertical. Some buried in the sand. Some devoted to mannerism. Some narrative. Some are stabbed bay the heat of the day. Some seem fractured, some petrified. Some help up by the thin line of the horizon. Some lying under the weight of the blue vault. Gently angular in their openness to colour. Their windlasses hardly showing red and green, their keels have scraped the sand.

Biography

Nataša Cetinić was born on 9 May 1940 in Blato on the island of Korčula. She graduated from the Academy of Fine Arts in 1964 in the class of Professor Miljenko Stančić. She taught art in Blato from 1964 to 1966. She was associate in the Krsto Hegedušić Master Workshop from 1966 to 1970. To date she has shown at 31 one - person and 300 group exhibitions. She lives and works in Zagreb and in Prigradica - Blato, Korčula.