NAJSTARIJI  DO SADA PRONAĐEN
STANOVNIK OTOKA KORČULE
(Radno ime: TONČISAURUS)
THE OLDEST KNOWN INHABITANT OF
THE ISLAND OF KORCULA

Sl. 1 - Lijeva polovica donje čeljusti, oralna strana. Dimenzije : dužina 50 cm Left half of lower jaw, oral side. Dimensions: length 50 cm

Sl. 1a - Lijeva polovica donje čeljusti, oralna strana. (nakon ciscenja) Left half of lower jaw, oral side. (After cleaning).

Sl. 2.  Desna polovica donje čeljusti, bukalna strana. Ističe se veliki kutnjak i ukupno devet zubi u čeljusti, nedostaje sjekutični dio donje vilice. Angulus manduibule i donja polovica vilice ukopani u sediment. Dimenzije: 50 cm dužina, 8 cm širina ispod najveceg zuba. Right half of lower jaw, buccal side. A large molar tooth is prominent and a total of nine teeth on the jaw-bone, the incisor part of lower jaw is missing. Lower jaw angle (angulus mandigular) and the lower jaw are buried in sediment. Dimensions: 50 cm length, 8 cm width under the largest tooth.

Sl. 3 - završetak donje čeljusti na Sl. 2 (lijevo) End of lower jaw on Picture 2. (left)

Sl. 7 - Dio zdjelične kosti sa acetabulumom. Part of pelvic bones with bone cavity (acetabulum).

Sl. 10 - Mjesto pronalaska 10 metara od mora, 0.5 metara nadmorska visina The place of the findings; 10 meters from shoreline, 0.5 meter above sea level.

Sl. 11 - Struktura stjena iznad mjesta nalaska The rock structure above the place of the finding.

KOMENTARI I MIŠLJENJA - Comments (send message to:  webmaster@korcula.net)

Gledajuću fotografije nađene "beštije" jedino što se može sa sigurnošću reć je to da se radi o biljožderu, po obliku zuba. Dali se radi o dinosaurusu ili o nekom predaku današnjeg slona trebali bi reć stručnjaci. Inače, vrlo interesantni nalaz. Puno pozdrava! (Damir Mušin, mr. biologije Korčula)

>>

Dear Petar, The pictures you sent are certainly of a vertebrate fossil of some type. The bluish weathering is quite typical of some types of marine fossils that are found in some localities in northern B.C..  If you can send me some data as to where it was found, I may be able to provide a more definite identification. It is certainly something that we are interested in, as we have a curator here whose area of study is marine reptiles. If it is from British Columbia, I may have to refer you to another institution. Thank you very much for bringing this to our attention, and I look forward to hearing from you with more information. Yours sincerely, (Jim McCabe, Senior Technician,  R.T.M.P, 403-823-7707)

>>

Dear Petar, We looked at the pictures and it appears there is more than one animal present. It most likely is a herbivorous mammal such as a hippo or pig. It should be professionally collected. (Dick Benson, Smithsonian Museum - Washington)

>>

U ime svih stanovnika naseg otoka koji se odazivaju na "kultno" ime Tonci zahvaljujem kumovima najstarijeg (do sada identificiranog) stanovnika Korcule, koji su ga "okrunili" nasin imenom. Sto se pak tice neprirodno razbacanih kostiju, moze bit da ipak nije bila ric o tektonskom poremecaju odnosno el. nepogodi. Za vjerovat je da su i onadsnji stanovnici naseg skoja (kao sto su to i danas) bili ne samo bi biljojedi (kupus, blitva, bob...) vec da im je uz verduru bilo drago ugrist i bokun ribe (salpe, sarga, pica, cipla...). Kako je Rasohatica je medju ostalim i ribarska posta, a ostaci Toncisaurusa nadjeni na samoj mrkenti, za vjerovat je da se i u ono vrime znalo dogodit da "udica" upali prije nego sto to ribar ocekuje (kada je parica ovoliki "saplun" mora bit da je u moru bilo velika maca). Na kraju, cestitam svima koji su sudjelovali u pronalasku, a takodjer onima (citaj korcula.netu) koji su to pametno plasirali u javnost. Po meni je to vrlo bitan pronalazak, ne samo u smislu atraktivnosti vec i znanosti. Moze bit da ce ostaci reci nesto i o nastanku samoga skoja. A moze biti da ce odgovorit na pitanje odakle   je ovi bokun Lijepe nase koji se zove Korcula "dopluta". (Tonci Kunjasic)

>>

Dear Ivan, I read your article about the unknown fossil from Korcula. I´m a palaeontologist from Muenster in Germany, and I know your island quite well. I´ve been to Kneza several times, we have good friends there. About the fossil: where is the site you found it? Which village is close to it? I´ve been to a little quarry between Racisce and Kneza, and there I found echinoids and some bivalves. Do you know the time the fossils come from? Anyway, in July, we are going to Kneza again, and perhaps we can meet you somewhere and share our experiences. Best regards from Germany, (Michael Eisenhawer, University of Muenster, Geological Paleontological Department and Museum)

>>

Ivane! Ovaj vrijedan nalaz je jučer odvuka svu moju pažnju. Na prvi pogled sam se odmah bio odlučio da se radi o bljožderu, jednom od naših predaka ali pažljivo gledajući neke druge su mi stvari odvukle pažnju i nakratko me znale zbunit.Ono što jako nedostaje, iako su slike izvrsne je još malo materijala naročito što se tiče zgloba vilice ili neke kosti prednjih ili stražnjih nogu.U svakom slučaju ja ću iznejeti moja zapažanja i dileme te razmišljanja.
Postavlja se pitanje između ostalih da li je ovo kopnena ili morska životinja, sljedeće pitanje je da li je biljojed što se na prvi pogled po zubima čini da jest. I konačno postavlja se pitanje da li je sloj u kojem se nalazi fosil uklopljen u stijene okolo tj. da li postoji istodobnost nastanka fosila i okolnih stijena.
Počnimo od najjednostavnije pretpostavke tj. da je fosil konj ili govedo ili neka druga životinja ili njihov predak koje je upalo u nekakvu jamu, poslije je u tu istu jamu erozijom dospio sediment koji se tijekom vremena skupa sa kostima okamenio tj. petrificirao.U tom slučaju treba računati da fosil može biti star najviše oko 2 miljuna godina jer se tada tek na ovim prostorima obala prostirala kao sada.današnji biljojedi i mesojedi imaju takovu zubnu formulu (naročito biljojedi) da u donjoj vilici sa svake strane ima po šest kutnjaka i predkutnjaka a vi govorite o 9 zuba u donjoj vilici (ja osobno vidim 6) pitanje je da li su ta tri zuba viška (koje ja na slici slabo vidim) sjekutići koji bi pripadali samom prednjem kraju vilice ali čak i tada bi između grupe od 6 zubi trebao biti jedan veći bezzubni prostor (ako govorimo o biljojedima). Na samoj slici me zbunjuju i sami zubi koji su u obliku osmice kako si to dobro primjetio. Ja pretpostavljam da ono što vidimo su gornje plohe zubi koje bi onda odgovarale nekom biljojedu tj da su tu radi o presjeku zuba čija bi ravnina bila okomita na os zuba a nikako paralenla.U slučaju da je paralelna značilo bi da mi sada vidimo zub u presjeku po visini skupa sa korijenom što bi opet zakompliciralo stvar pa o tome ne mislim. Samo za informaciju slonovi u donjoj vilici imaju 6 kutnjaka sa širokim gornjim prostorom za mljevenje hrane, koji se troše i polako pomiču prema naprijed. Kad se skroz istroše slon više ne može jesti. Oni nemaju više zuba nego još dva sjekutića izrasla u kljove. Rezimirajući ovo do sada ostaje nekoliko dilema:

1. koliko ima zubi u donjoj vilici
2. da li postoji bezzubi prostor imeđe grupe od 6 zuba i grupe od 3 zuba.
3. da li su ono što vidimo gornje površine zuba.

Gledajući slike postavlja se u vezi vilice još nekoliko pitanja. Kod biljojeda koje mi danas poznajemo angulus mandibule je gotovo okomit, a što to znači? Angulus mandibule tj. kut vilice je kut koji zatvaraju donji rub vilice i stražnji rub vilice na čijem se vrhu nalazi zglob.To bi značilo da kod konja ili goveda ili njihovog pretka ploha vličnog zgloba donje vilice i linija donjeg ruba donje vilice stoje obrnuto okrenute tj. pod kutom od 180. To znači jednostavno da ploha viličnog zgloba donje vilice gleda prema gore. U ove vilice je evidentno da ploha viličnog zgloba donje vilice gleda prema natrag i da sa linijom donjeg ruba donje vilice zatvara kut od 90°. Kod ove vilice angulus mandibule je zasigurno puno veći od 100. To znači da je možda vilica pukla kod pada a poslje okamenjena i ne možemo vidjeti frakturu ili da je iskrivljena pod djleovanjem različitih faktora koji su i doveli do petrifikacije ili pak da vilica pripada nekim drugim životinjskim vrstama. Zglob gornje vilice također ne odgovara današnjim biljojedima u potpunosti.Ovdje pak dolazimo do hipoteze tvog prijatelja iz Amerike da se radi o marine reptiles ili o morskim gmazovima. Čini mi se da je on upravo radi ove činjenice o kutu vilice to zaključio.Oni su se razvili otprilike kada i dinosauri u mezozoiku koji je počeo prije 245 miliona godina a završio uništenjem dinosaura i većine morskih gmazova prije 66 miliona godina. Današnji živi fosili tih morski životinja su morske iguane. Ono što ne govori u prilog njegovoj tezi je to što su fosili iz takvog doba bolje očuvani i drukčije okamenjeni, vrlo često sa čitavom kožom. Kod takvih životinja zubi su bili mnogobrojni i šiljasti. Ako bi njegova teza bila točna onda bi onaj sufix saurus odgovarao a to bi bilo i pravo znastveno otkriće.
Ako životinja potječe iz toga doba onda bi ona morala bit morska životinja tj. morski gmazov jer u to doba na ovim područjima je more Thetis i današnja obala oblik poprima tek krajem tercijara tj u miocenu i pliocenu što znači nekih 5 miliona godina. U to doba se razvijaju i brojni su sisavci naročito biljožderi da bi u kvartaru ova područja bila jako njima naseljena pa se tad već pojavljuju i hominidi pa tu eru nazivaju i atropogenom a počela je prije 1,6 milijuna godina. U toj su eri naprimjer živjeli i mamuti.
Na kraju ovog razmišljanja koje je bar meni samo ostavilo dileme vilica je ključ rješenja. Također treba se uvjeriti o okolišu nalaza da li je on istodoban sa nalazom (što sumnjam). U svakom slučaju uvid na licu mjesta bi bio najproduktivniji. Pretpostavljam da će pravi paleontolog ovo riješiti u nekoliko trenutaka no meni je prestavljalo iznimno zadovoljstvo raspravljati o ovom slučaju. Do nalaza pravog stručnjaka i dalje ću zloupotrebit ovaj web site. S puno pozdrava, SERGIJE VILOVIĆ dr.vet.med, sergije.vilovic@du.hinet.hr

>>

Ivane, Evo nalaza iz Zagreba. Na izbrusku kosti u poprečnom presjeku gledanom pod običnim svjetlom u mikroskopu u većini presjeka vidljivi su okrugli ili ovalni presjeci različitog promjera u večini kojih se vidi središnji kanal. Na prvi pogled ti presjeci samo su nalik na osteone. Međutim sama struktura osteona nije vidljiva niti pod polarizacijskim svjetlom. Stoga se ne može reći sa 100% sigurnošću da se zaista radi o osteonima. Pri tome treba napomenuti da se slične strukture mogu naćii u drugim biološkim materijalima.Ako i pretpostavimo da se radi o kosti one su jako promjenjene usljed jake rekristalizacije, tako da su ostali detalji važni za sigurnu indetifikaciju manjkavi. Uz pretpostavku da su to doista osteoni (a mi znamo da jesu jer smo mi uzeli uzorak) dotična kost najvjerovatnije pripada nekom sisavcu. Praktički sada sa dosta sigurnosti može govoriti o ostacima nekog sisavca. Ja ću sa dr. Kozarićem večeras razgovarati o daljnim potezima. pozdrav Sergije.

	26. svibnja 2001. - Posjet iz Zagreba "Tončisaurusovo" počivalište danas je posjetio dr. sc. Marko Šparica iz Zavoda za geologiju u Zagrebu. Ovo je od već drugi posjet ljudi od struke ostacima najstarijeg do sada pronađenog stanovnika otoka Korčule. Dr. Šparica, kao i dr. Eisenhawer iz University of Muenster u Njemačkoj, potvrdio je da se radi o izuzetno očuvanom i vrijednom nalazu, najvjerovatnije starom od 1.5 - 2.5 milijuna godina. Nakon geološke obrade stjenja, biti će moguće preciznije utvrditi starost i samog fosila te naravno na kraju, i o kojoj životinjskoj vrsti se radi. Obojica znanstvenika se slažu da bi nalaz trebalo što prije istražiti obzirom na  realnu mogućnost da morski valovi i kamenje uništi vidljive djelove kostiju "Tončisaurusa".
	15. prosinca 2004. - Fosil na Plitkoj punti blizu Rasohatice Prije nekoliko tjedana, nalazište fosilnih ostataka do sada najstarije otkrivene beštije koja je nekad živila na otoku Korčuli, posjetio je paleontolog Kazimir Miculinić iz Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba. - Donje čeljusti pripadaju nosorozima (Rhinocertidae), a zatiljni dio glave koji se nazire u sedimentu ima karakteristike velike zvijeri. Nalaze je potrebno izvaditi iz sedimenta jer će u protivnom sigurno doći do njihove devastacije od strane ljudi kao što se pokazalo i na drugim paleontološkim lokalitetima. Onda će biti moguće preciznije determinacije i rekonstrukcija paleookoliša. Vjerujem da ću prikupiti sredstva za izvedbu toga projekta koji bi se realizirao u proljeće ili ranu jesen 2005. godine. Obavijestiti ću Vas o daljnjem razvoju situacije - rekao nam je gosp. Miculinić.
	02/06/2005, Korčula - Najstariji fosil na otoku u rukama znanstvenika Od 18. lipnja će stručnjaci iz Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba, boraviti na otoku Korčuli s ciljem istraživanja najstarijeg do sada otkrivenog fosilnog nalaza na Plitkoj punti blizu uvale Rasohatica. Tim znanstvenika pod vodstvom paleontologa Kazimira Miculinića, će u desetak dana kako planiraju, izvaditi fosilne ostatke iz sedimenta te na taj način preciznije determinati nalaz i rekonstruirati paleookolište.
	17. svibnja (Žrnovo) - Nosorog žrnovski u rukama znanstvenika Do sad najstariji pronađeni stanovnik otoka Korčule, kojeg smo od dragosti još 2000. godine prozvali Tončisaur iako s dinosaurusima nema veze, se vođen rukama znanstvenika iz Zagreba mic po mic istražuje i "oživljava". Jadnik koji je svoju sudbinu okonča prije možda koju stotinu tisuća godina u glibu oveće škrape u Katića križu blizu Rasohatice posljednje dvije godine toća u kemikalijama, čiste ga preciznim bušilicama, u Zavodu za paleontologiju i geologiju kvartara Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Žrnovci nalazište zovu Punta od konja ali će je po svemu sudeći vajat preimenovat u punta od nosoroga. Koliko će to trajat pitaju kurijozni? Možda godinu dvije, možda i više. Zubi, čeljusti i druge košćice su mu bile zarobljene u tvrdim stinama koje kiseline sporo otapaju. Ni priša, bit će. A onda će ga nakon dodatnih ispitivanja i analiza, spakovat u škatulu i vratit u korčulanski muzej gdje će ga posjetitelji moć upoznat i pozdravit. Pogledati Izvješće o realizaciji programa (10.5 MB pdf file) "Geološko - paleontološka obrada i zaštita kvartarnog lokaliteta Rasohatice (Katića križ) na Korčuli. Terenske radove, iskapanja u lipnju 2005. godine, je potpomogla županija Dubrovačko neretvanska.