KORESPODENCIJA JAKOVA BANIČEVIĆA I
ERAZMA ROTERDAMSKOG

(Sažetak)

Jacov Banicevic's Correspondence with Erasmus Desiderius - Summary

Jakov Baničević rodom iz sela Žrnovo na otoku Korčuli, jedan je od najuglednijih europskih diplomata s početka 16. st. Bio je tajnik careva Maksimiliana I. i Karla V. Sudjelovao je na saborima u Augsburgu (1510.) i Wormsu (1515.). Bio je član komisije koja je 1520. izradila tzv. Wormski edikt protiv Martina Luthera. Kao odlično obrazovan ljubitelj književnosti i umjetnosti bio je u dodiru s mnogim uglednim humanistima i umjetnicima svojega vremena (Pietro Bembo, Willibald Prickheimer, Beatus Rhenanus, Albrecht Dürer, Erazmo Rotterdamski). Od Beničevićeve korespodencije s Erazmom sačuvana su samo četiri pisma: tri Erazmova Baničeviću i jedno Baničevićevo Erazmu. U ovom se radu pobliže analizira sadržaj tih pisama naročito u kontekstu okolnosti u kojima su nastala.

Glavna je tema prvih triju pisama, koja potječu iz studenog 1517. ponovno rasplamsavaju tzv. Reuchlinove afere. Erazmo nesuzdržano piše hrvatrskom diplomatu o svom gnjevu na židovskog obraćenika Johannesa Pfefferkorna, koji u svojemu obraćeničkom žaru napada hebrejske knjige te time unosi razdor u kršćanstvo. Razlog Erazmova gnjeva bio je kako njegov načelni pacifizam i nastojanje da se spriječe unutarkršćanski sukobi, tako i činjenica što je upravo 1517. počeo ostvarivati svoju davnu želju da u Louvainu utemelji Collegium trilingue, mjesto na kojem bi se uz latinski i grčki, predavao i hebrejski jezik. Baničevićev odgovor u prvom je redu izraz iskrena divljenja i poštovanja prema velikom humanistu, kojega je odavno želio upoznati. Što se tiče Pfefferkorna, njegov je savjet diplomatski odmjeren: Najbolje je takvima ne odgovarati, da im se ne dade veća važnost no što je zaslužuju.

U četvrtom pismu iz svibnja 1519., Erazmo piše Baničeviću o uspjehu drugog izdanja Novum testamentum i Parafraza poslanica sv. Pavla, te mu s osobitim oduševljenjem prikazuje engleski dvor kao mjesto gotovo ideala humanističkog ozračja. ("Bene vale, potrone singularis"): iz toga se dade zaključiti da je vrlo utjecajni Baničević pomogao Erazmu, iako na žalost neznamo u čemu i kada. Možemo naslućivati da je takva pomoć Erazmu bila potrebna zbog napada što ih stalno doživljavao od strane konzervativnih teoloških krugova još od 1515.; izazvao ih je time što je podržao Reuchlina, što je utemeljio Collegium trilingue te što je objavio grčki tekst Novoga zavjeta, k tome s novim, vlastitim prijevodom na latinski (umjesto kanonske Jeronimove Vulgate). Baničevićev utjecaj ogledao se u tome što Erazmo moli od njega preporuku, od saaskog vojvode Fridricha Mudrog (koji će uskoro postati Letherov zaštitnik).

Iako su ova četiri pisma samo fragment iz zacjelo znatno obilnije korespodencije Baničevića i Erazma, ipak su vrijedno svjedočanstvo o srdačnim odnosima najglasovitijeg europskog humanista i uglednog rvatskog diplomate.


970. - Erazmo Rotterdamski pozdravlja svojega Jakova Baničevića
(prijevod sa latinskog četvrtog sačuvanog pisma Erazma Baničeviću)

Mužu koji obiluješ svakovrsnim častima, čujem da si uzdignut na novo, i to iznimno dostojanstvo ; tim povodom srdačno ti čestitam, a ne dvojim da će sudbina jednom dobrostivije uzvratiti i tvojim izvrsnim vrlinama. Nas je ovdje vitlao više nego panovski metež, u tolikoj su mjeri neki bogoslovi potaknuli novu poviku.

Pa ipak, ništa se nije odvijalo na otvorenom bojnom polju: Sve se obavljalo lukavstvima, tajnim sredstvima i obmanama. Nije im dalo mira to što posao oko jezika napreduje. Bojali su se da će oslabiti njihov utjecaj ako i Novi zavjet odoli. Nema toga što nisu pokušali, ali počinju se urazumljivati. Novi zavjet je izišao, prodaje se i to vrlo uspješno. Netko se drznuo i knjižicu protiv mene napisati, no sebi na veliku štetu, a na moje najveće uživanje. Slavilo bi slavlje književno stvaralaštvo kad bismo kod kuće imali vladara kakva ima Engleska. Sam je Kralj (Henrik VIII) vrlo izobražen, k tome vrlo oštrouman, javno se zauzima za književno stvaranje, svim je smutljivcima naložio da ušute.

Prečasni Kardinal od Yorka još je poboljšao položaj svih nauka i svojom dobrostivošću svakoga posvuda poziva na ljubav prema njima; a jednako postupa i prečani Kardinal Campegio, muž najizvrsniji i najučeniji od sviju. Na Kraljevu dvoru ima više ljudi koji se odlikuju učenošću nego i na jednom učilištu. Vidim da i njemački vladari iskazuju čast književnosti, na poticaj tvoj i tebi sličnih; mi se tome još nismo kadri naučiti. Presvjetli Kraljević Ferdinand, mladić, tako mi Boga, rođen za svaku krepost, voli nas i uživa u našim knjižicama; kako sam i od drugih čuo i on mi sam kazao, knjižica o Vladaru uvijek mu je u rukama.

Pokušali su me postaviti za njegova učitelja, a čini se da i on sam teži za tim, no uz druge stvari koje me odvraćaju od dvora, tu je nadasve moje zdravlje, koje je tako slabo da bi, ako se nebi štedjelo u skladu s mojom voljom, ubrzo došlo u opasnost. Mrtav ne bih Vladaru bio ni od kavke koristi, sad mu kako god koristim pisaljkom. Izišla je parafraza uz dvije poslanice Korinćanima i uz poslanicu Galaćanima. Barem mi s te strane svi učeni i neučeni odaju priznanje.

Naiđe li zgodna prilika, preporučit ćeš me saskom vojvodi Fridrichu . Nedavno smo mu pisali, pretpostavljam da mu je pismo predano. Ostaj zdravo jedinstvenni zaštitniče.

Ako se slučajno susretneš s poslanikom engleskoga Kralja, gospodinom Richardom Paceom, ako ješ ne poznaješ, uznastoj se s njim bolje upoznati: nema ničega čestitijeg od njegove duše. Izvrstan je znalac obiju književnosti; zbog svojih vrlina vrlo je drag Kralju i Kardinalima, dapače i Papi. Još jednom budi pozdravljen.

U Bruxellesu, 21. svibnja 1519. god.


Summary

Jakov Banicevic (1466 - 1532) born in the village of Zrnovo on the island of Korcula was one of most prominent European diplomats at the beginning of 16th century. He was secretary to emperors Maximillian I and Charles V, participated in conventions in Augsburg (1510) and Worms (1515).

He was the member of the commission that produced Edict of Worms against Martin Luther. As a well-educated devotee of literature and fine arts he was in contact with many respectable Humanists and artists of his time (Pietro Bembo, Willibald Prickheimer, Beatus Rhenanus, Albrecht Dürer, Erasmus Desiderius).

Only four letters of his correspondence with Erasmus have been saved: three Erasmus's letters to Banicevic and one Banicevic's letter to Erasmus. This paper analyses the contents of the letters, particularly in the light if circumstances that produced them. The main topic of the first three letters that were written in November 1517 was renewed interest in the so called Reuchlin scandal.

Erasmus wrote to Croatian diplomat without any restraints about his anger on the Jewish convert Johanes Pfefferkorn, who in his converted passion attacked Hebrew books, stirring up dissencion among Christians. Reason for Erasmus's anger is to be found both in his principled pacifism and his endeavour to prevent strifes among Christians as well as the fact that in 1517 he started actualising his long time wish to establish Collegium trilingue in Louvain, where next to Latin and Greek Hebrew would be tought. Banicevic's reply was primarily an expression of sincere admiration and respect to the great Humanist he had wanted to meet for a long time. As for Pfefferkorn, his advice was diplomatically tactful; it was best not to answer to such people at all in order not to give them importance that they really did not deserve.

In the fourth letter written in May 1519, Erasmus wrote to Banicevic about the success of the second edition of Novum testamentum and Paraphrase, Epistles by Saint Paul, and he expressed his exhilaration of the English court as a place of almost ideal Humanistic atmosphere. It is interesting that Erasmus, hailed Banicevis as his patron in the letter (Bene vale, patrone singularis); this leads to a conclusion that highly influential Banicevic had helped Erasmus, but unfortunately we do not know when and what about. We might suppose that such help was essential to Erasmus because of constant attacks he had been suffering by conservative theologicians since 1515; Erasmus challenged them by giving support to Reuchlin, by establishing Collegium trilingue and by publishing Greek text of the New Testament in his own, new translation to Latin (instead of canonical Jerome's Vulgata).

Banicevic's influence can also be seen in the fact that Erasmus asked from him a letter of recommendation for Duke Frederick Wise (who was soon to become Luther's patron). Although these four letters are only the part of probably huge correspondence between Erasmus and Banicevic, they are nevertheless valuable evidence about cordial relationships of the most famous European Humanist and respectable Croatian diplomat.


Izvor: Tekst je prenjet iz rada Bratislava Lučina pripremljenog za skup "Dani Cvita Fiskovića 1997." u sklopu teme: Ličnosti i stvaralaštvo Korčule u humanističkom dobu,  objavljenog u Godišnjaku grada Korčule br. 3.