GOVOR Dra VINKA FORETIĆA
PRIGODOM OTVARANJA SPOMEN PLOČE JAKOVU BANIČEVIĆU U KORČULI
Izvor: Tekst je prenjet iz Zbornika otoka Korčule, br 2., str. 348-349

Zapala me je čast da progovorim nekoliko riječi prigodom otkrivanja spomen-ploče glasovitom Korčulaninu Jakovu Baničeviću. On je doduše manje poznat na otoku Korčuli, pogotovo manje od pjesnika Petra Kanavelića, čiju spomen-ploču također danas otkrivamo, a za kojeg zna na Korčuli tako reći svako dijete.

Baničević se rodio na otoku Korčuli u Žrnovu g. 1466, pa je g. 1966. prošla neopaženo petstogodišnjica njegova rodenja, ali. eto koristaći ovaj veliki jubilej obrane Korčule od Turaka sjećamo se i velikih naših ljudi.

Život Baničevića još nije dovoljno proučen, a više se o njemu pisalo u inozemstvu, gdje je uostalom veći dio života djelovao, te nam razni izvori i rasprave o njemu nisu ni pristupačne. Ipak na temelju onog koliko znamo, čuvajući se predimenzioniranja, možemo reći, da je bio ugledna ličnost u tadašnjem evropskom svijetu. Filozofiju i teologiju učio je u Bolonji i Padovi, a g. 1498. postao je kanonik korčulanskog kaptola, no od g. 1501. vidimo ga u raznim diplomatskim službama.

Baničević, iako je Korčula tada bila pod mletačkom vlasti, bio je protumletački raspoložen te je sudjelovao u medunarodnim akcijama protiv Venecije. Od g. 1512. bio je dekan kaptola u poznatom biskupskom gradu Tridentu, talijanski zvanom Trento, sada u Italiji, gdje se kasnije u istom stoljeću održao poznati crkveni koncil. Tu mu je njegov sinovac takoder imcnom Jakov postavio nadgrobnu ploču s natpisom, koja i sada postoji.

Umro je Baničević g. 1532. u Trentu. Inače i za vrijeme, dok je obnašao čast dekana u Trentu, bio je takoder u raznim diplomatskim službama.

Naročito se istakao u službi rimsko-njemačkoga cara Maksimiljana I. te je kao takav sudjclovao na državnim saborima u Ausburgu g. 1510. i u Wormsu g. 1515. a bio je djelatan i kao tajnik Maksimiljanova nasljednika Karla V, koji je ujedno bio španjolski kralj i rimsko-njemački car te najveći vladar u tadašnjoj Evropi. Kao takav, Baničević je vrlo rano saznao za prvo putovanje oko svijeta poznatog Magelana pomcrca u španjolskoj službi, izvršeno g. 1519-1522, koje je nakon Magelanove smrti na Filipinima nastavio Elcano. Baničević je o tom važnom otkriću obavijestio dubrovačku vladu, pače joj je podnio Elcanov izvještaj u talijanskom prijevodu. Ti se vrlo važni dokumenti nalaze i danas u Dubrovačkom arhvu.

Car Maksimiljan mu je g. 1513. udijelio grb, a car Karlo g. 1518. plemstvo. Na kući u Žrnovu nalazi se u kamenu isklesani Baničevićev grb s natpisom, a u natpisu se među ostalim kaže, da mu je na rodnoj kući na njegovu uspomenu g 1646. taj grb postavilo potomslvo.

Baničević je živio u doba kad se u Evropi razmahao bio veliki duhovni i kulturni pokret humanizma i renesanse. Ljude istaknute u pisanju i poznavanju književne i znanstvene kulture tog doba nazivamo humanistima. I u domovini i diljem Evrope djelovalo je tada mnogo humanista Hrvata. I naš je Baničević bio humanist te je održavao veze s nekim najistaknutijim humanistima i umjetnicima svojeg vremena. Spomenut ćemo neke istaknute ljude, s kojima je održavao veze. Erazmo Rotterdamski, glasoviti nizozemski humanist poznat je naročito zbog proučavanja Biblije, a u tiskanoj zbirci Erazmova dopisivanja nalaze se pisma, koja je Erazmo pisao Baničeviću i ovaj njemu. Dopisivao se Baničević još s glasovitim talijanskim piscem kardinalom Pietrom Bembom i njemačkim humanistom Wilibaldom Pirkheimerom, koji mu je posvetio neka svoja djela. Bio je prijatelj s velikim njemačkim renesansnim slikarom Albrechtom Diirerom, jednim od najslavnijih slikara svijeta. O Baničeviću se napisalo kod nas dosta clanaka. Prirodno je, da su o njemu pisali i Korčulani, tako među prvima korčulanski historičar Matej Kapor, a u obiteljskoj knjižnici Kapora ima i materijala o Banićeviću. Dalje je o njemu pisao Petar Franasović u nekadašnjem dubrovačkom časopisu Slovincu, a u novije vrijeme Petar Giunio i Marinko Gjivoje, oba u Zborniku otoka Korčule, izašlom 1970. godine. Osvrnula se na njega pred nekoliku vremena i naša »Lanterna sv. Marka«. Spomenut je kratko u Stanojevićevoj Iz prospekta Korcule 1914. godineNarodnoj enciklopediji, a kratko i u knjizi »Znameniti i zaslužni Hrvati« izdanoj g. 1925. prigodom tisućugodišnjice hrvalskog kraljevstva. Obraden je nešto duže u Hrvatskoj enciklopediji i Enciklopediji Jugoslavije. No trebalo bi o njemu napisati opširno djelo i u jednoj knjizi skupiti sve njegove tekstove.

Hrvatski preporoditelji Korčule prozvali su bili svojedobno u gradu Korčuli u počast njemu našu Plokatu Baničevićev trg, kojeg se naziva sjećamo mi iz starije generacije ali je nakon prve talijanske okupacije u slavu dana oslobođenja prozvana Trg 21. aprila g. 1921. Iako je to vrlo važan datum korčulanske povijesti, te je lijepo i korisno bilo javno ga obilježiti, ipak nam je žao što je s jednog značajnog korčulanskog prostora iščezlo Baničevićevo ime.

Medutim neka ova spomen-ploča podsjeća Korčulane i posjetitelje Korčule na ovog glasovibog dosta zaboravljenog čovjeka, a neka i potiče našeg dičnog opata, koji je u crkvi, riznici, knjižnici i opatskom arhivu sakupio neprocjenjivo kulturno blago, da uznastoji prikupiti literaturu i izvore o Baničeviću, koji su nam, većinom objelodanjeni u inozemstvu, zasada nepristupačni; obećavamo i mi ostali, koji se bavimo poviješću Korčule, da ćemo mu u tome pomagati.

Neka je slava Jakovu Baničeviću!


Back