O samostanu
Svetog Nikole
i Dominikancima
u Korčuli.

SAMOSTAN SVETOG NIKOLE U KORČULI

(pripremljeno za internet stranice prigodom proslave 500–e obljetnice samostana i dominikanaca u Korčuli – 6. prosinca. 1998., a prema pisanju Petra Dimitrija korčulanskog povijesničara.)

Oko godine 1420. stigao je u Korčulu otac Matija Nižetić iz Brača, Dominikanac sa nakanom da tu sagradi samostan.Od korčulanskog vijeća plemića te iste godine dobija dozvolu za gradnju samostana na Rtu Vješala, današnjoj punti Svetog Nikole.Radi nekih neslaganja redovnika radovi bijahu prekinuti,a godine 1490. magister Franjo iz Ravene nastavlja radove. Zapisano je kako je ovaj samostan sagrađen pod upravom bivšeg mletačkog kneza Korčule Ivana Dolfina od godine 1504 – 1507.

Samostan se gradio u etapama, pa je godine 1498. u njemu mogla stanovati zajednica od nekoliko redovnika. Prva crkva imala je samo jednu lađu sagrađenu krajem 15. stoljeća. Još i danas se mogu vidjeti puškarnice koje su osiguravale samostan, pa možemo govoriti o otočkoj crkvi – utvrdi. Godine 1571. pri opsadi Korčule od Turaka zapaljen je samostan. Nakon stradanja samostana i crkve, redovnici su upornim nastojanjem i doprinosima korčulana obnovili samostan i crkvu. Godine 1657. dograđena je sjeverna strana samostana.

Samostan posjeduje svoj vrt i do njega zgradu zvanu Frušturica, u kojoj su fratri davali prenočišće otočanima. Prvoj lađi crkve dodana je godine 1665. druga s istočne strane. Prva crkva bila je posvećena Svetom Nikoli. Njegov oltar bio je prislonjen na južnom zidu. Kada je sagrađena nova lađa, oltar je prenijet u drugu lađu. Glavni oltar posvećen je Svetom Nikoli, a sagrađen je godine 1629. od korčulanskog kamena. Godine 1750. sliku je restaurirao Antonio de Ponte.

Godine 1645. u zapadnoj lađi gradi korčulanski majstor Franjo Portolan oltar Svetog Petra po naruđbi korčulanskog biskupa Nikole Španića. Slika na oltaru predstavlja mučeništvo Svetog Petra u času kad ga iz zasjede ubijaju heretici. Slika je kopija Tizianove slike iz Venecije, koja je izgorila u požaru, kao i još jedna kopija u Ankoni, pa ova ima posebnu vrijednost.

U zapadnoj lađi je oltar Svetog Križa. Pripadao je obitelji Vergilio, koja pred stepenicama oltara ima svoj grob. Oltar Svetog Dominika je pokraj ulaznih vrata sa zapadne strane.Slika na oltaru prikazuje čudo Svetog Dominika u Surijamu, a nacrtao ju je Rabljanin Matej Pončun sredinom 17. stoljeća. Sakristija, stariji dio crkve, povezana je vanjskim balaturom sa samostanom. U istočnoj lađi, osim glavnog oltara Svetog Nikole, još su dva oltara: Svetog Vinka i Gospe od Ruzarija. Oltar Svetog Vinka nekad je bio posvećen Svetoj Ruži, koji su uzdržavali ribari sardela. Oltar posvećen Blaženoj Djevici Mariji podigli su stanovnici Korčule svojim troškovima. Iz pobožnosti prema Gospi ustanovili su bratovštinu presvetog Ruzarija. Sagrađen je godine 1775.

Crkva je popločana mramornim pločama godine 1897. Na žalost, tada su pokriveni grobovi u jednoj i drugoj lađi. U jednom pred oltarom Svetog Nikole, pokopana je kćerka korčulanskog kneza Jerolima Contarinija, godine 1688. Zvonik nosi renesansno – barokne oznake 16. i 17. stoljeća. Crkvena zvona nabavljena su godine 1927. dobrovoljnim prinosima korčulana, a nastojanjem oca Bernarda Maroevića. Crkveni inventar bio je opljačkan prigodom zauzimanja Korčule od Rusa i Crnogoraca godine 1808. Englezi godine 1813. vraćaju dominikancima crkvu i samostan, no on ostaje zatvoren zbog oskudice redovnika.Tek godine 1844. u samostan se nanovo vraćaju redovnici.

Svake godine na 15. kolovoza u ovoj crkvi je posebna svečanost, kad se slavi Velika Gospa. Tog dana je svečana procesija, koja kreće s Gospinom slikom od crkve do Varoši.

Samostanski klaustar je iz početka 16 stoljeća.Usred klaustra je vrt zasađen južnim voćem i ukrasnim biljem. Reflektorij – blagovaonica nalazi se sa sjeverne strane samostana. Ukrašena je sa 15 ovalnih sličica otajstva krunice, barokni rad iz 17. stoljeća, autor Tripa Kokolje.Tu je i križ korčulanskog majstora Marina Radice iz 19. stoljeća. Samostan je u blizini grada posjedovao uvalu Srečicu i susjednu uvalu Medvidnjak. Samostanska biblioteka od početka samostana ima veliki fond zapisa i knjiga. Početkom 18. stoljeća sagrađen je balatur te su postavljene orgulje.

Vinko Paletin, dominikanac, nekad prior ovog samostana bio je i putnik, koji je 30 godina nakon Kolumba došao u Ameriku. Boravio je na dvoru španjolskih kraljeva, a bavio se matematikom i navigacijom.

Dimitri je svojim “MEMORIJAMA” sačuvao dragocijene podatke od početka djelovanja dominikanaca u Korčuli do polovice devetnaestog stoljeća. Ostavio nam je uspomenu svoje ljubavi i ljubavi korčulana prema samostanu Svetog Nikole i dominikancima. Prateći život ovog samostana kroz više od tri i pol stoljeća, pokazao nam je njegove uspone i stradanja.

I poslije 1844. samostan Svetog Nikole doživljavat će uspone i stradanja, sve do naših dana.