don Ivo Protić
MARKO POLO - POTOMAK HRVATSKOG RODA ZMAJ

Marko Polo poznati svjetski srednjovjekovni putnik i putopisac roden je oko god. 1254., a umro je u Veneciji 8. siječnja 1324. Nikola, otac Markov i stric mu Marko, poduzetni trgovci s Istokom, prevalili su izmedu 1261. i 1269. godine put do Kine, priključivši se poslanstu perzijskog kana Hulagua velikom mongolskom kanu Kublaju, koji je to vrijeme irnao svoju prijestolnicu u današujem Pekingu. Iz Kine su se vratili kao Kublajevi poslanici papi s pisrnom u kojem Kublaj moli papu da mu pošalje učene ljude koji bi poučavali u njegovu Carstvu. Kad su oni s papinim odgovorom i s dva dominikanca krenuli ponovo prema Mongoliji god. 1271., svome se ocu i stricu pridružio i Marko Polo. Nakon četiri godine putovanja, god. l275., stigli su do Kublaja. Marko je Polo postao kanov pouzdanik i ostao u njegovoj službi punih 17 godina. Proputovao je rnnoge zemlje Dalekog istoka sve do današnje Burme i Vijetnama i upoznao mnoge jezike i običaje tih naroda. God. 1292. pužila se Marku Polu, njegovu ocu i stricu prilika da se vrate natrag i nakon tri godine putovanja stigoše god. 1295. u Veneciju. Tri godine nakon toga, god. 1298., Marko je Polo zarobljen u sukobu đenovskog i mletačkog brodovlja kod otoka Korčule. Odveden je u Genovu i bačen u tamnicu. I sad je Marko Polo imao vremena razmišljati o dogodovštinama sa svog dugog i zanimljivog putovanja po istočnim zernljarna. Te svoje doživljaje on priča svom plačidrugu u zatvoru Rustichelliju, rodom iz Pise, koji ih je zabilježio na francuskom jeziku u knjizi: Livre des merveilles du monde. Danas je ta knjiga poznata pod talijanskim naslovom: Il millione.

Više se mjesta otimalo oko rodnog mjesta Marka Pola. Šime Ljubić, naš povjesnik, prvi je napisao u knjizi Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Beč, god. 1856., da je Marko Polo roden u Korčuli, ali tu tvrdnju nije potkrijepio nikalivim dokazom. Nasuprot nekim talijanskim povjesnicima koji su tvrdili da su se tek daleli preci Marka Polo doselili u Veneciju iz Dalmacije, talijanski znanstvenik Giotto Danielli u svojoj knjizi Marco Polo, Venecija 1954. godine, dokazuje da se obitelj Polo pojavljuje u Veneciji tek sredinom XIII. st. Mnogi su drugi prije četrdesetak godina, u povodu 700. obljetnice rođenja Marka Pola, dosta o tom problemu pisali i zaključak je sveg tog učenog pisasija sljedeći: Marko se Polo nije rodio ni u Veneciji, ni u Šibeniku, nego u nekom manje poznatom mjestu u Dalmaciji.

Promotrimo sada činjenice koje nam govore da je Marko Polo roden u Blatu kao potomak bogatog ogranka hrvatskog roda Zmaj.

Vrlo je značajno da je Marko Polo zarobljen u sukobu između mletačkog i genovskog brodovlja kod ovog otoka, i vrlo vjerojatrno na samom otoku, jer je malo vjerojaino da je Venecija jednog takvog svjetskog putnika "mobilizirala". I moramo se onda pitaiti: čemu i zbog čega se Marko Polo te sudbonosne 1298. godine zatekao na ovom otoku? Zaista ga je nešto uz ovaj otok vezivalo, a što drugo ako li ne rodna kuća i rodni kraj?!

Prema dr. Foretiću (Otok Korčula u srednjem vijeku do god. 1420., str. 70.) postoje kronike o tom sukobu koje se u svemu posve ne slažu. Osnovna je razlika što je prema mletačkoj kronici Cronicom parcum ambrosianum do Korčule prvo stiglo  Metačko brodovlje predvođeno Andrijorn Dandolom, dok je prema drugoj kronici od Ferretusa Vicentinusa do Korčule prvri stigao Lambija Dorija s genoveškom flotom od 85 galija, i pošto je osvojio Korčulu te par dana nemilo i gusarski po tom otoku pljačkao i plijenio, tek tada stigne do Korčule Mletačka flota od 95 galija. Prema obje kronike mletačka je flota doživjela strahovit poraz.

Bitka se vodila žestoko i krvavo; mnogo gubitaka pretrpješe i Genovežani , ali izvojevaše konačnu pobjedu. Mnogi mletački vojnici i vojskovode (kao i sarn glavni zapovijednik Andrija Dandolo) pogiboše, a preživjeli s nešto galija pobjegoše put Venecije. Bitka je započela 17. rujna 1298. Dorija se nije dugo zadržao na otoku, nego je sa zarobljenicima i opljačkanim dobrima otplovio za Genovu, gdje je bio veličanstveno dočekan.

Prema dr. Foretiću mletačka kronika prešućuje neke stvari, te je njemu a i meni vjerojatnija kronika Feretusa, pogotovo što u XIII. stoljeću zacijelo nije bilo telefona.

Nakon gornjih spoznaja ne možemo kategorički tvrditi daje Marko Polo rođen na ovom otoku, ali je u najmanju ruku indikativno da je ovdje mogao biti roden, jer čemu bi se i zašto na ovom otoku u to vrijeme bio našao. Ovako je vjerojatno u prošlorn stoljeću rezonirao i naš povjesnik Ljubić te je bez ijednog drugog dokaza ustvrdio da je Marko Polo rođen na ovom otoku.

Prolnotnimo sada i druge činjenice koje idu u prilog naslovu poglavlja. U Blatu imamo nekoliko slučajeva gdje je zgrada od 6 odnosno 8 prozora podijeljema na tri odnosno četiri obitelji i svakoj obitelji pripadaju po dva prozora. Tako je kuća Gavranića u Veloj strani s osam prozora podijeljena na četiri obitelji: Gavranić Jija, Gavranić Črnko, Gavranić Jakas i Gavranić Šijun. Dovoljni su ovi nadimci da nam reknu koliko su obitelji koje žive danas u dotičnoj kući po muškoj lozi rneđusobno rodbinski daleko, a "rodovsko" prezime Gavramić, jasno kazuje da su bar daleki preci tih nadimaka jednom
tu imali svoje početno "gnijezdo". Od Gavranić Jakasa jedan je potomak ostao u "starom stanju", a drugi su sebi gradili ili na neki drugi način priskrbili sadašnju kuću na drugorn mjestu. Slično je bilo i s ova tri druga nadirnka!

Nešto slično imamo na zapad od Župne crkve u Blatu - zgradu sa šest prozora. Tri su prozora sa zapadne strane pripadala obitelji Zmajko, koja je zbog duge vladavine Venecije svoje prezime talijanizirala u Ismaelli, a u Blatu su ih najčešće nazivali nadimkom Paškvalovići. Taj su dio koncern XVIII. st. kupili Kunjašići i njima još danas pripada. Dva su prozora u sredini donedavno pripadala obitelji Polo i pred pedesetak godina Kristina Depolo prodala je taj dio zgrade obitelji Surjan Bilac. Cisterna u vitru i jedan prozor s istočne strane pripao je obitelji Cetinić Petris koja u tom dijelu zgrade živi i danas. U toj je bivšoj prizemnici rođen Marko Polo. Konzolice u zidu jasno zbore da je to jednom bila prizemnica, a kasnije ugrađeni barokni dovratnici i barokni kušinet kazuju da je taj središnji dio zgrade pripadao bogatom ogranku roda Zmaj.

U popisu plemića iz kraja XVIII. st. nalazimo mnoge Cetiniće, kao i dvije obitelji Zmaelli (Ismaelli). Prezimena Polo i Depolo (što je zapravo jedno te isto) ne nalazimo u popisu plmića iz konca XVIII. st., a posve sigurno te obitelji žive koncem XVIII. st. na ovom otoku. Na prvi pogled ta činjenica obara moju postavku da bi Marko Polo bio potomak roda Zmaj, ali to je samo privid. U popisu dužnosti plemića ovoga otoka izričito piše da je svaki plemić bezuvjetno (indispensabilmente!) dužan prisustvovati sjednicama Velikoga vijeća. l ništa nije moglo nekog plemića od te dužnosti, istodobno i prava osloboditi.

Kod zatvaranja Velikog vijeća dana 1. svibnja 1399. doslovno piše: "Che alcuno Uomo del qual il Padre non fu Consegliero di Curzola...." Hrvatski: "Ako nekorne otac nije bio član Velikog vijeća, to jest nije sudjelovao u radu toga Vijeća, ni on ni njegovi potomci nisu mogli kasnije biti članovi tog Vijeća..." Vrlo vjerojatno još je prije XIII. st. obitelj Polo prestala biti član Velikog vijeća odnosno izgubila korčulansko plemstvo, jer je teško promisliti da su im prva putovanja bila do dalekog Kitaja i Mongolije. Puno prije XIII. st., čovjek bi zaključio, oni su se dali u trgovinu i putovanja, a Veliko se vijeće sastajalo samo dvaput godišnje: dana 25. travnja i 29. listopada.

Već smo doznali da je hrvatski rod Zmaj stigao na otok, u naše mjesto u IX. st., i ništa ncobično da je tijekom stoljeća došlo do raslojavanja na vrlo bogate i siromašne. Zacijelo su još prije XIII. st. najbogatijoj grani tog roda pripala tri prozora bivše zgrade, a Cetinićima samo jedan i oni su potom gradili svoje kuće pa Veloj strani i po Malom Učijaku na suprotnoj strani. Međutim, značajno je još nešto: bogatom ogranku  Ismaelli do kasna je pripadala velika ravnica posred mjesta ("attorno Zlinja Ismaelli"), Cetinićima je pripao krš Vele strane i Malog Učijaka, a obitelji Polo? Zar oni nisu ništa posjeda u zemlji dobili? Zacijelo jesu, ali zemlja im nije služila, budući su trgovali i putovali, te su, je prodali rodu Kastropil. Još do polovice prošlog stoljeća sav prostor  ispod Paškvalova prostranog vrta, ili od bivše "Kovačeve skule" uz Plokatu sve do Gumanaca, pripadao je obiteljima roda Kastiopil. Obitelji Polo zemlja nije služila, a služio im je novac za nabavku lađa i ostalog materijala potrebitog za putovanje i stoga zemlju otudiše. I danas u Korčuli živi nekoliko obitelji tog prezimena, a i u Blatu su živjeli doista u manjoj mjeri, a zadnji izdanak tog roda umro je u Blatu prije četrdesetak godina - Ida Depolo.

Dolaskom Marsilija Zorzija na ovaj otok i formiranjem novog grada (današnje Korčule) najbogatija grana roda Zmaj (Ismaelli), odlazi u Korčulu i tu gradi rashošnu zgradu, -ali - jer češće borave u Blatu - podižu svoju prizemnicu. Nešto slično je i s obitelji Polo. I oni odlaze u Korčulu, ali-  jer su češče u Blatu, i oni dotjeruju svoju zgradu u Blatu. I danas ulazna vrata u njihovu kuću s baroknim dovratnicima i "kušinetom" ljepša su i bogatija od vrata kuće Ismaelli. Radi osiguranja svojih velikih zemljišnih posjeda u okolici Blata, poput obitelji Arneri i Ismaelli, u XVI. st. grade kaštil u Prigradici. Raskošan ih život u Korčuli prisiljuje da pomalo prodaju svoja imanja i konačno koncem XVIII. st. prodaju Kunjašićima i svoju stojnu kuću s prostranim  vrtom.

Vjerujem da smo pažljivo pročitali poglavlje Tri grada na otoku Korčuli i da smo upoznali posve sigurnu istinu, da je Marsilije Zorzi od god. 1254. do 1256. gradio gradić Korčulu. Naši su ga preci, jer mu je istekao rok od dvije godine, s otoka protjerali i nakon deset godina, to jest 1265. godine, malo silom a malo milom on se ponovo vraća na otvaj otok kao "nasljedni knez". Što je u dvje godine s tehnikom XIII. st. mogao sagraditi i kako je, taj gradić izgledao ne treba, mislirn, nikome dokazivati, a kolik  je bio taj gradić jasno pokazuje i sada crkva Sv. Petra, koja je bila prva kapelanska crkva i prva katedrala. Kako smo pročitali u uvodnoj pjesmi u Statutu iz god. 1265., tek od te godine današnja Korčula počela je egzistirati kao nastanjeno naselje jer doslovno veli: "...da je tu na najnižem mjestu skupio narod koji je do tada bio raštrkan..." Isto je tako posve sigurna istina da se Marko Polo rodio oko god. 1254. i da je god. 1271., dakle sa svojih 17 godina, krenuo na putovanje prema Kitaju.

Nakon te dvije posve sigurne istine da Korčula kao naseljeno mjesto-gradić postoji tek od godine 1265., a da se Markko P'olo rodio oko god. 1254., posve je sigurno da se Marko Polo nije rodio, niti se mogao roditi u Korčuli, a od vodiča turista više je nego smiješno kad im  kuću u Korčuli iz XV. st. pokazuju kao rodnu kuću Marka Pola.

Da rezimiramo:

1. Obitelj je Polo postojala u našem mjestu i, sudeći po kući, posve siguno bila  je bogati ogranak hrvatskog roda Zmaj.

2. Obitelj se Polo prema najnovijim znanstvenim spoznajama pojavljuje u Veneciji sredinoxn XIII. st. Ta naoko sitnica veoma je značajna jer su upravo u to vrijeme naši preci izabrali Mlečanina Marsilija Zorzija za svoga kneza i tek su tada našim ljudima bila širom otvorena vrata za pristup Veneciji, dok smo ranije često ratovali i bili u neprijateljstvu s Venecijom.

3. Marko je Polo zarobljen za vrijeme Mletačko-genoveškog sukoba i to najvjerojatnije na ovom otoku, jer je skoro nemoguće zamisliti da bi jednog iakvog poznatog putnika Venecija bila "mobilizirala". Nešto ga je stoga vezivalo za ovaj otok i Šime je Ljubić s punim pravom zaključio - rodna kuća i dom.

4. Obitelj se Polo u Veneciji smjesta dokaazuje kao bogata, iskusna , pomorska i trgovačka obitelj, a ta je svojstva doista mogla steći na ovom otoku kao bogati ogranak roda Zmaj.

5. Da su se bavili trgovinom i to na "dulju relaciju" pokazuju i dokazuju dvije sljedeće činjenice:
   a) Zemlje nisu posjedovali i po svemu sudeći prodali su je rodu Kastropil. Novac im je služio za nabavku lađa i ostalog, a ne zemlje!
   b) Izgubili su korčulansko plemstvo jer su kao trgovci veoma često putovali i na desetke godina. Nisu stoga mogli sudjelovati na sjednicama koje su sc održavale dvaput godišnje i zato ih ne nalazimno u popisu plemića iz kraja XVIII. st., ako je tada više obitelji tog prezimena živjelo na ovom otoku.

Nakon svega rečenog mislim da je izvjesno kako je veliki srednjovjekovni putnik i putopisac Marko Polo, potomak roda Zmaj - rođen u Blatu!