Note_1 Vjekoslav Klaić, POVIJEST HRVATA 1 (Zagreb, 1899), 218-29. O borbi kod Klisa, v. Ivo Delalle, TROGIR (Trogir, 1966), 18 Belin opis borbe na Rabu, je kod Klaića, na s. 229.

Note_2 Toma Arciđakon po Klaiću, op. cit., 221, 222.

Note_3 Prema F(rancesco) Babingeru, "Maestro Ruggiero delle Puglie relatore prepoliano sui Tatari, u izdanju Instituto Veneto di Scienze, Lettere ed Arti, NEL VII. CENTENARIO DELLA NASCITA DI MARCO POLO (Venezia, 1955), 53-61.

Note_4 Babinger, op. cit., L. Olschki , "1254. L'Europa e i Tatari" u izd. Instituto Veneto, op. cit., 297-318.

Note_5 Basil and Steven Pandžić, A REVIEW OF CROATIAN HISTORY (Chicago, 1954),

Note_6 KANA I-IV, 1984 (Zagreb), objavila je skraćeni prijevod Carpinieve Povijest Mongola (Historia Mongolorum), Barski nadbiskup Carpini je svjedok hrvatstva istočnog Jadrana. V. o tome i Dr. Dominik Mandić, CRVENA HRVATSKA (Roma, 1973), 129.

Note_7 A. G. Moule and P. Pelliot, MARCO POLO THE DISCOVERY OF THE WORLD, L. (London, 1938), 15, 16, 20, 527. Moule donosi putopiščevo rodoslovlje na s. 14, prema ispravama i knjigama kojima se služio. Na vrhu tog rodoslovja je "Andrea of San Felice" (d. 95), tj. isprava br. 95, u Moule-ovoj knjizi. Tu se radi o podatku, koje je naveo Ramusio. Moule dakle ne tvrdi da je Andrea di San Felice zaista bio putopiščev djed, nego se Moule poziva na Ramusia, za kojeg Moule kaže, da je slabo vjerodostojan, te da za ovaj podatak Ramusio ne navodi nikakva dokaza (isprave).

Note_8 Giovanni Orlandini, Marco Polo e la sun familia u ARCHIVIO VENETO TRIDENTINO, Vol. IX, 1926, 1-68, naročito 1-3.

Note_9 Oporuka Marka st., u Moule, 523-4.

Note_10 L. F. Benedetto (priredio) IL MILIONE (Firenze, 1928), na početku Markove knjige, koju je Bededetto objavio na (izvornom) francuskom i u talijanskom prijevodu. Iako je Markova knjiga (izvorno) bez naslova, Benedetto ju je objavio pod naslovom IL MILIONE. Inače se uzima da bi najbolje odgovarao kao naslov Markovoj knjizi DEVISEMENT DOU MONDE (Otkriće svijeta). Pri kraju ćemo objasniti da IL MILIONE kao naslov Markove knjige, nema osnova. v. Note_52.
Benedetto se inače ne upušta u pitanje podrijetla putopisca Marka, nego kaže, da je želio prirediti najvjerodostojniji tekst Markove knjige, na osnovu sačuvanih prijepisa, jer je izvornik a i njegov prvi vjerodostojni prijepis iz g. 1307 nestao, a inače se daljnjih prijepisa koji nisu istovjetni, nekoliko sačuvalo. Uzima se, da je tekst kojeg je Benedetto usporedbom tih prijepisa, najbliži onom izvornom, izuzev dakako naslova kojeg je uporabio Benedetto. Nije teško pogoditi zašto je Benedetto smislio taj neodrživi naslov, dok se Benedetto tobože ne bavi podrijetlom putopisca Marka. Do objave Benedettova izdanja, najpoznatije izdanje je bilo ono u obradi M. G. Pauthier, LE LIVRFE DE MARCO POLO (Paris, 1865). Razlike u tim kao i u drugim izdanjima Markove knjige, potiču iz činjenice da izvornik njegove knjige, kao ni najraniji prijepisi npr. onaj iz 1307 (kojeg je Marko pregledao i odobrio) nisu sačuvani. Najvažniji prijepisi se čuvaju, kako znamo u Bibliotheque nationale (Paris), te prijepis onog rukopisa iz 1307 u Bernu. U istraživanju ovog predmeta, pored ostaloga, služio sam se s oba izdanja t.j. Pauthierovim i Benedetto-vim, a gdje se na njih pozivam, nema medu njima razlika, što se tiče sadržaja, pa ni u pitanju doslovnog pisanja riječi, npr. riječi: Pol (Polo) koja u ova oba izdanja glasi: Pola, ne Polo. O ovom će biti govora niže (v. Note_30). Usput napominjem, u Hrvatskoj i na tlu bivše Jugoslavije, koliko znam, prijevodi usvajaju za putopisca Marka naziv Marco Polo (Marko Polo), a isto tako i rasprave, koje su o njemu objavljene. Već smo nagovjestili, da naš putopisac svoje ime i prezime pisao: Marc Pol. O tome ćemo dolje čuti više. Isto tako napominjem da na našem području nisam uočio ni jednu temeljitu dužu raspravu o Markovu podrijetlu. To su više manje novinarski članci. Uočio sam takoder da se naši pisci o tom predmetu ponešto pozivlju na talijanske stručne pisce, a po mom mišljenju je ovaj predmet najtemeljitije i najnepristranije ispitan i obrađen sa strane britanskih pisaca, poimenično već spomenutog A. C. Moule-a.
Našim predmetnim piscima, izgleda, nije bila pristupačna ni knjiga A. T. Serstevena koji je prvi, po mom znanju, upozoravao na izvorno pisano: Marc Pol nasuprot nepravilno opće usvojenog Marco Polo, a kadkat i Pollo. Na Serstevensa se pozivam u Note_25.
Vraćajući se na glavni razlog ove cijele bilješke, ukažimo, da putopisac Marko na samom početku svoje knjige, (u svim izdanjima) kaže da je njegov otac Nikola st. sa stricem Matom st. boravio u Carigradu godine 1250. Neki pisci su pokušali neuspješno pomaknuti taj nadnevak na 1253/4. u namjeri, da dokažu, da se Marko rodio u Veneciji (v. Note_30).

Note_11 Roberto Cessi e Famy Benneto (izd.), VENETIARUM HISTORIA VULGO PETRO IUSTINIANI, skraćeno: CHRONICOM IUSTINIANI (1358) Venezia, 1965). V. u kazalu imena "Pauli" te isto na odgovarajućim stranicama u toj knjizi i ujedno ono što tal. pisac Monticolo, kaže o zabilješci, "Di Dalmazia" (v. Note_12).

Note_12 G.(iovanni) Monticolo (izd., LE VITE DEI DOGI DI MARIN SANUDO (Cita di Castello 1900), 39, bilj. br. 5. Monticolo ne kaže na kojoj stranici CHRONICON IUSTINIANI-a izvornika, stoji zabilješka da su Poli došli "Di Dalmazia°. Roberto Gallo, usvaja Monticollo-vu tvrdnju, da je ova bilješka dodana u XVI st., da su Poli, koje spominje Sanudo, jedna obitelj došla u Veneciju kasnije. V. R. Gallo Marco Polo e il suo libro u spomenutom NEL VII. CENTANARIO DELLA NASCITA DI MARCO POLO, 65, 79 (2).

Note_13 Glede CHRONICON IUSTINIANI, objavljenog g. 1965. v. gore Note_11. Moule, 20. O Polima na Korčuli i Bliskom Istoku v. naročito raspravu Vladimira Depola u zborniku MARKO POLO I ISTOČNI JADRAN u XIII st. (Zagreb, 1996.).

Note_14 Amolio Bacotich, Tribuni antichi di Venezia di origine dalmata. ARCHIVIO STORICO PER LA DALMAZIA, vol. XXV (1938), 99. 100. Prema novinaru Josipu Šparcu i njegovu članku Marko Polo Koručulanin, u NEDJELJNOJ DALMACIJI, 12. i 19. II. 1984, (Split), glede isprave iz godine 1446. O istoj stvari v. Šparčevu knjigu: DOKUMENTI O MARKU POLU KORČULANINU (Split, 1971) 27-30. Usput napominjem da u mom istraživanju nisam došao do uvjerenja da se putopisac Marko rodio baš u Korčuli, pogotovo u gradu Korčuli. Ako se ipak rodio na Korčuli onda bi bilo, prema istraživanjima župnika Blata na Korčuli Protića, vjerojatnije Blato na Korčuli, rodno mjesto Markovo.
Isprave iz godine 1450/60 i one dvije iz početka 1600-ih godina donosi Moule, na s. 17, 19, 20, 21.
Kod tih isprava, i njihovog poznavanja u Hrvatskoj, te na području biv. Jugoslavije, moram napomenuti, da je, koliko sam mogao uočiti poznata samo ona iz godine 1446 koju spominje Šparac. Izgleda, nepoznate su ostale t.j. zabilješka u CHRONICON IUSTINIANI, kao i tri isprave koje donosi Moule. Na Gallo-a upozoravam u Note_12.

Note_15 Prema V. F. Dominis Gogola, Dopuna u praznini životopisa Marka Pola u Zadarskoj reviji 4/54, 327, 329, 330, 332.

Note_16 Henry Yule, The Book of Ser Marc Polo (London 1871), XLIV, Moule, 17, 20

Note_17 R. Kovačević,.Marko Polo... u NEDJELJNOJ DALMACIJI, 20. II. 1982, 20

Note_18 Dr. Rafo Ferri, O životopisu M. Pola u ZADARSKOJ REVIJI, br. 2. (1995), 77, 78. O Šibeniku s ovim u vezi v. V. Delić, Šibenik u izdanju Graf. zavoda Hrvatske. DALMATINSKI GRADOVI (Zagreb, 1964), (19).

Note_19 Orlandini; 1, 2, 3.

Note_20 Moule, 20.

Note_21 Usp. Bacotich, op. cit. Moule, 17, 19. v. i Dominis-Gogola, kao u Note_15.

Note_22 Usp. oporuka Marka st. u Moule, op. cit. 523-4. Pol-i nisu bili jedini Hrvati, koji su iz Hrvatske (poslovno) odselili na Bliski istok odnosno na Crno More, gdje su kao i ostali Europejci proboravili neko vrijeme, pa se vraćali doma ili odselili u druga sredozemna ili jadranska mjesta npr. u Veneciju, kako nam to potvrduje oporuka Marka Pol-a st. (1280) te putopiščeva knjiga (1298.). Za neke Hrvate to nam potvrduje već CHRONICON IUSTINIANI (1358). Medu uglednim i zaslužnim ljudima (doseljenicima) u Veneciji, spominje i mnoge (Hrvate) doseljenike, primjerice: Abruliadi iz Zadra, Calosi (Caterini) iz Kotora, "Corzani di Dalmatia"; Danei "de Chroacia"; Pinctores "de Panonia", Polani i Tribuni "da Pola"; Saponarii iz Solina; Sacredi "da Sibenico"; Sirani (koji su došli preko Sirije); Za spomenute Danei, kažu ove isprave, da su nakon odlaska iz Hrvatske, bili u "civitate Heracliana". - Dakle slično kao što Poli, odseliše na Crno More, a mnogo godina poslije doseliše postepeno u Veneciju.
CHRONICON IUSTINIANI, spominje i: Dominico Slavo venetus popularis (venecijanski pučanin), koji je ratujući na venecijanskoj strani protiv Genove (1296 ili 1298) prodro s dvije lade u genovešku luku gdje je nanio veliku štetu.
U zborniku MARCO POLO VENEZIA E ORIENTE (Milano, 1981), pisac Tucci u članku o trgovini na Istoku u vrijeme putopisca ističe na s. 46, kao "Tipica accesa economica di Dobramiro Dalmatio" oslobodenog roba, koji je izvanredno uspješno trgovao lanom i uljem u Sparti, Korintu, Aleksandriji, Carigradu. Jedan njegov potomak je imao kuću i čak bio u mjesnoj vlasti u Carigradu, a uz kuću je imao i zemljišta.
To dokazuje, da ona zabilješka u CHRONICON IUSTINIANI, podrijetlu putopiščeve obitelji iz Dalmacije, ima solidnog temelja, pogotovo, kad ju se stavi u vezu s venecijanskim ispravama iz godine 1423, 1446, 1450/60. te onih dviju iz početka 1600-ih godina.
I ako su naši Poli nesumnjivo bili na Crnom Moru prije dolaska u Veneciju, pisac Gallo, kaže da nije našao spomena o toj obitelji u ispravama na Bliskom Istoku i na Crnom Moru, gdje je istraživao. Prema Vl. DEPOLO (Korčula) korčulanske isprave ukazuju na prisutnost korčulanskih Pola na tom području. To što Gallo nije pronašao prezime Polo niti Pollo tamo vjerojatno ukazuje na ispravnost mišljenja pisca A. t'Serstevensa da pravo ime putopiščeve obitelji nije tako glasilo, nego da je ono bilo slavensko i da je kao takvo drugčije glasilo. Ne ukazuje li na to i činjenica da putopisac Marko, piše svoje prezime Pol a ne Polo. O tom ćemo čuti niže. Usp. s Serstevens kao i Note_25.
Dok smo kod ovoga, zanimljivo je da pisac Gallo, spominje da je neki Marsolino Polo, bio mletački upravitelj u Dalmaciji. Bio je to vjerojatno unuk Marka st., Marcolino. Zanimljivo je da Gallo, nije istraživao u Hrvatskoj, pogotovo u pokrajini Dalmaciji a znao je barem iz Sanudo-a, da su neki Poli ipak došli iz Dalmacije. Nije li mu ovo nametalo znanstvenu dužnost, za potragom prezimena Polo i sl. u Dalmaciji odnosno u Hrvatskoj, kako je istraživao po Bliskom Istoku i na Crnom moru.
Zanimljivo je da Kublai kan u pismu koje šalje Papi po tobožnjim Venecijancima Polima, ne spominje Veneciju ni njezina dužda, dok spominje mnoge europske zemlje i vladare.

Note_23 Markova knjiga uvod, naročito predgovor Markov u izdanju od 1307, v. Pauthier, 3, 767. uključiv dakle tamo pretiskani rukopis iz godine 1307. (Uvod i pogovor), 55-7. Oporuka Marka st., u Moule-a, 523-524.
Uočljivo je da naš putopisac govoreći o pojedinim narodima pa i pripadnicima nekih područja (luka-gradova, koji su bili stanovita vrst država-gradova) kaže napr.: Perzijanci, Tatari, Gjenovežani, Pizanci (npr. Rusta Pizan), ali za svog oca, stričeve ni sebe nigdje ne kaže da su Venecijanci. Naziv Venecijanci za njih se pojavio ne od njih, nego od prevodilaca Markove knjige na latinski i talijanski, i to kasnije, u predgovorima, pogovorima, te nekim naslovima tih prijevoda.

Note_24 Markova knjiga, u Pauthier-a, 1-4, te Rodoslovlje putopiščeve obitelji u Moule-a, 14. Svršetkom godine 1995. HAZU je upriličila znanstveni skup o našem putopiscu, o čijem je podrijetlu ostavljena otvorena sumnja. U Hrvatskoj je, naime, poznata samo isprava (iz g. 1446), ali sam vani pronašao podatke o još pet isprava. Nisam bio pozvan na taj skup, iako su HAZU poznata moja istraživanja vani.
Svršetkom g. 1995. i u rujnu 1998 HAZU je bila pokrovitelj znanstvenih skupova o Marku Polu u Korčuli, možebitnom Markovom rodnom mjestu.
1995. je uvodno naglašena znanstvena praznina o Markovu podrijetlu. Raspored priredbe i predavanja za g. 1998. ne uključuje znanstveni prikaz njegova podrijetla, koje je predmet ove rasprave. HAZU je naročito nakon 1995. bila upoznata potanje s ispravama, donedavna nepoznatim kod nas.
Te isprave jako opravdavaju obradu podrijetla našeg Marka, više nego li vijest o njegovom zarobljavanju kod Korčule (1298). Ta vijest potječe od talijanskog slabouvjerljivog pisca Ramusia, koji inače Pole smatra rodenim Talijanima, iako gore navedene brojne isprave kažu suprotno.

Note_25 Andre Serstevens, LE LIVRE DE MARCO POLO (Paris, 1969), XIX. Grb Markove obitelji v. u Moule, 14 na rodoslovnom popisu, te posebni opis prema Ramusiu, 20, 21 i bilješka Mouleova 39.

Note_26 Moule, 24, 21; Gallo, 79, 80.

Note_27 Dr. Vinko Foretić, Da li je Marko Polo Korčulanin, MOGUĆNOSTI god. I., br. 10, 1954 (Split), 691, v. bilj. 391.

Note_28 Moule, 21. v. bilj. 39.

Note_29 Moule, 219; Gallo, 79, v. bilj. 39.

Note_30 V. Markov vlastiti uvod u kojem on kaže da se zove Pol u Benedettovu izdanju, s. 1, 2, 3., te u Pauthier-ovu izdanju, s. 1, 2, 3.
Marko svoje ime i prezime piše: Marc Pol dosljedno na nekih 12 mjesta u svojoj knjizi. Na jednom mjestu kod Benedetto-a, u jednom posebnom otisku nekog rukopisa piše: Markes, v. Benedetto, XXII. Pregledao sam nekoliko talijanskih i latinskih riječnika, ali nigdje nisam naišao na riječ pol. Moule je temeljito tragao za podrijetlom riječi polo (Polo, Pollo), i morao se zadržati na starovenecijanskoj riječi "pola" kao izvoru, a ta riječ je postojala neko vrijeme u Veneciji, te je značila: ptica vodarica. Spominje ju i Dante. V. Moule 21, Gallo 79.

Note_31 O hrvatskoj staroj riječi "pol" v. Petar Skok ETIMOLOŠKI RI/EČNIK, IV. (Zagreb, 1974), 294 u vezi sa knj. I (1971), 343. Prema Skoku po-čurlini (po, u smislu "pol") bio je u uporabi u Omišu i u Poljicima.
Prema jednoj starohrvatskoj ispravi iz godine 1449., u Lici je postojalo selo Pol-Buk, a iz još dublje starine je bilo poznato starohrvatsko pleme Polečići, v. Miho Barada, STAROHRVATSKA SEOSKA ZAJEDNICA (Zagreb, 1957), 34, 43. I naša starohrvatska poljička župa-knežija, nazivana je u nekim ispravama Politia.
Mnoga su hrvatska prezimena: Polić, Pole, Poline itd., tako npr. u Vrgorcu: Polić, koji su poslije prešli u Split, poznati brodovlasnici. U Bosni i Hercegovini su npr. u XVIII. st. bili zabilježeni Polina u Jajcu, 2 Pole u Ljutom Docu, 2 u latinskim popisima župljana u Posušju, te po 1 u Livnu "Lostie', i u Varešu. V. Dr. Dominik Mandić, CHROATI CATTOLICI BOSNAE ET HERZEGOVINAE (Roma, 1962), 34, 94, 110, 141, 212. Poznato je staro kumansko tatarsko pleme "Polovci" (Polovetsi), "polovetski" plesovi. U Kampučiji, poznat je bio zloglasni Pol Pot. U Kini, Markova doba je postojao velikaš Pohlo. Možemo spomenuti i riječ Polska (Poljska). Sve te riječi imaju u korijenu "pol". Ne govori li to u prilog A. t'Serstevensova mišljenja da porijeklo prezimena našeg putopisca, treba tražiti u slavenskim jezicima, odnosno na istoku, te da korijenski (izvorno) ta riječ nije latinsko-talijanska. Yule smatra, da je to ime istoćnjačko. Bilo bi korisno izvršiti istraživanje u pismohranima, maticama itd. diljem Hrvatske, dakako i u Šibeniku za kojeg neki kažu da su Poli iz njega potekli. Što se tiče Korčule, stanovita istraživanja su vršena. O njima govori novinar Šparac, op. cit., te povjesnik Foretić, (op. cit.), s. 691. Novinar Šparac, upozorava na nekoliko prezimena sličnih putopiščevom prezimenu, Šparac ističe, da su u Korčuli 1400-ih godina postojali brodograditelji. Šparac, op. cit. a naročito V. Depolo, op. cit.
Novinar Gerhard Ledić, upozorava da je koncem XIV. st. bio u Korčuli "kancelar" "Ivan Milione". v. VJESNIK, 19. II. 1984 (Zagreb), 9.
Šteta što npr. talijanski pisac Gallo, nije našao shodnim, tragati za prezimenom našeg putopisca i u Hrvatskoj.

Note_32 Markova knjiga, passim u Pauthier-ovu izdanju 5-23, naročito Chapitres IX-X, s. 16, 17, a Benedetto-vo izdanje Chapitre I C, s. 17.

Note_33 Oporuka Marka st., u Moule, 523-524.

Note_34 Markova knjiga, kao u Note_32.

Note_35 Markova knjiga u Pauthier-ovu izdanju, na kraju, gdje je objavljena Kublai-eva poruka Papi. v. Note_23.

Note_36 Prema Markovoj knjizi i nekim drugim povijesnim podatcima, zaključuje se da se putopisac Marko, rodio 1254, jer je kako on sam kaže imao 15 godina, godine 1269. V. Note_32.

Note_37 Korčula se vidi na zemljopisnim kartama gdje su ucrtani crte i pravci kretanja braće Pola iz Europe u Aziju i natrag. Navodno, u londonskom Records Office postoji jedna takva karta iz Markova doba. Bilo bi korisno da koji Hrvat u Londonu to provjeri i uzme podatke.

Note_38 Markova knjiga, passim, naročito dijelovi navedeni u Note_32.

Note_38* Poznato je da je njegova knjiga potakla kasnije europske istraživače, pa i slavnog Genovežanina Colomba. To se vidi na pribilješkama njegovim zapisima, pohranjenim u Sevilji, gdje sam i pregledao.

Note_39 V. rodoslovje putopiščeve obitelji Poli di S. Giovanni Chrisostomo, u Moule-a, 14. Starinska obitelj Poli, izgleda sastojala se od dvije grane, t.j. od grane S. G. Chrisostomo te grane di San Geremia. Obe grane imale su isti grb do godine 1381. Taj grb je vidio i opisao Ramusio, kako čitamo u Moule-a, s 21, 22 (grb je prema Ramusio bio urezan na sarkofagu putopisca Marka i njegova oca). Taj je grb opisan u ispravi, a iz g. 1450/ 60, gdje se točno opisuje zajednički grb, i napominje se, da se radi o dvije grane starinskog obiteljskog stabla. V. Moule, 19, 20, posebno Mouleove bilj. 25 i 29.

Note_40 V. Markov Uvod njegovoj knjizi, u izdanjima Pauthier-a i Benedetto-a.

Note_41 V. Note_22 i Note_24.

Note_42 Predgovor u Markovoj knjizi, u Pauthier-a, 3, 4.

Note_43 V. Pauthierovo izd., s. 1, 2. the Chapitres CL CLVI, uvod i zaglavak prijepisa Markove knjige iz godine 1307. u gradskoj knjižnici u Bernu.

Note_44 Sir Denison Ross MARCO POLO AND HIS BOOK (London, 1934), 14, 21. usp. kod Pauthier-a, 1, 2 CLVI, te rukopis u Bernu.

Note_45 Ross, 11, 14, 21 te ENCYCLOPAEDIE BRITANNICA, Vol. 14 (1975), 760-761.

Note_46 ENCYCLOPAEDIA BRITANNICA, op. cit.

Note_47 Moule, 528, 529. Moule je unio na kraju svog (engl.) izdanja Markove knjige, 83 isprave pretiskane iz latinskih izvornika. Isprave se tiču obitelji Markove i njega samoga, npr. tamo su oporuke Marka st. i putopisca Marka ml.

Note_48 V. F. Dominis-Gogola, v. Note_15. R. Ferri, op. cit. u bilj. 18, ovdje s. 75, 76. v. i Šparac, op. cit. Note_14.

Note_49 Ferri, kao u bilj. Usp. takoder Dr. Ivo Rubić, O porijeklu Marka Pola, MOGUĆNOSTI, II. br. 4. 1955 (Split), 315, Dr. Jakša Herceg KORČULANIN MARKO POLO (Split, 1954), passim, R. Kovačević u Note_17.

Note_50 Moule, 528, 529, 535, te Annex 95.

Note_51 Gallo, 68, 69, 70, 71. Gallo ne spominje Šubića, ali ono što s tim u vezi spomenuti hrvatski pisci kažu, dade se nazreti iz onog što kaže Gallo.

Note_51* V. Rodoslovlje grane S. G. Chrisostomo, u Moule-a, 14, 15..

Note_51** Naziv "IL MILLIONE" spominje Bruno de Acqui g. 1305., ali ga ne nalazimo ni u Maarkovoj knjizi od g. 1298, niti g. 1307.

Note_52 Naslov Markove knjige u Benedettovu izdanju. v. i Note_10. Kod Benedetto-a dade se nazreti, da bi podrijetlo moglo doći od Emilia, Emilion. Za to ne nudi dokaze.

Note_53 Moule, 30. V. takoder Rodosljovlje na str. 14, 15 kod Moulea. ,