NAPUŠTAM HSLSNe odlazim, jer je postala strančica,
ni što od glave čini tortu Dorica,
nit' kad predsjednik nudi vino BUDIŠA,
već što njen vrh privlači samo stolica.
Javnost o podvalama govorka svašta,
od laktaša nova je procvala kasta.
Ne smeta mi, što je netko iz Drniša,
već poltron, koj' ga prati kad kaka il' piša.
Ne hajem, što je čelnik iz grada Sinja,
neg' što šefov tekst na uho brblja svima.
Ne marim, ako ženu resi boksački nos,
dok ne guče, što joj šaplne glavni bos.
Gdje je snaga i zamah liberala sada?
Od prometejskog bunta osta tek nada.
Vrhuški je splasnuo slobodarski duh,
sad proživljava - ko' dobro ugojen puh.
Zadnje nam poruke - Polit-biro daje:
glumite - zaboravite ideale!
Zakri sjajnu mjesečinu oblačna noć,
grabi skorojević vlast, utjecaj i moć!
19. veljače 2002. god.
TAMJAN i ALARM
Prvoga petka Nove - blagosljivlja pop,
drži se važno - dostojanstven ima hod.
Mirisav dim širi upaljena smola,
mnoga mjesta - duhovnik obići mora.
Majka Crkva vjernog slugu u njem' ima,
slava Boga - vazda mu je glavna briga.
Strpljivo i mirno - milodare slaže,
sad pješači od jedne do druge banke.
Friški Euro posebnu ljupkost širi,
svetost i trezor - sve su bliži i bliži.
Kad popu nov cekin zazvoni u džepu,
ganut diže skrušeni pogled nebu.
Tog se petka neobičan slučaj zbio,
sigurnosni uređaj je proradio.
Strka! Iz Dubrovnika zove policija.
Zavrzlama se čudna brzo sredila.
Blagoslov prirodnim ritmom opet teče,
pop već, pun solada - Župnom dvoru kreće.
Naova se lekcija, ipak, mora znati:
Tamjan ne smije blizu alarma stati!!!
21. sječnja 2002. god.
PUNO STRAŽNJICA - SAMO JEDNA STOLICA
Na broju je već sijaset kandidata,
njima je Lijepa naša vrlo draga,
Vrli se domoljubi mahnito žure,
da im guza u Predsejdnički tron uđe.
Svaki sebi najvišu ocjenu daje,
jer je savršen od pete do glave,
Bilo koji će od tih poboljšat stanje,
bit će posla za sve - i obilje hrane.
Čim pobjednik Predsejdničku lentu stavi,
dug će isparit - na bolje krenut stvari,
Kad taj u Domovini postane prvi,
nove će ulizice - odmah ga okružiti.
28. prosinca 1999. god.
POLITIČKA TRIBINA PITAJTE - BIRAJTE
| Ćakulon |
Bi san jučer - po ladnom sam vitru poša,
Iz kavane sam - umoran doma doša. |
| Lajun |
Što si tamo poša? - Baš si - stara mona.
Kad je bura - uz ženu se stoji doma. |
| Ćakulon |
Tericu je il' tebe uvati morbin.
Zadnju si forcu skupi - za jubavni čin. |
| Lajun |
Sinoć smo se grijali uz stari komin,
zeje kuvali i nisan opali tir. |
| Ćakulon |
Furešti su došli - bila je tribina,
pulitika i zafrkancija fina. |
| Lajun |
Star sam. Mene pulitika ne zanima,
samo seks, dobar bokun - a i žmul vina. |
| Ćakulon |
Antik si i trom - pa si se zabi doma.
Nisam staromodan - pa sam zato poša. |
| Lajun |
Je li bilo mudro - poć iz dvora vani,
njušti tabak i prdež u toj kavani? |
| Ćakulon |
Da. Naš su Grad bacili na nisku granu.
Moramo pronać uzrok takvom stanju. |
| Lajun |
Sve to ja znam. Nemam potribu tamo poć.
Neki su dotepenci stekli velu moć. |
| Ćakulon |
Oko šest stotina je ljudi - bez posla,
Tonemo. Voda nam je do grla došla. |
| Lajun |
Brodogradnja slaba - turizam krepaje,
tužno se kala standard - posla sve manje. |
| Ćakulon |
Jedan se za vraćanje nazad zalaže:
smokve sušit, masline kupit, predlaže. |
| Lajun |
Od starine smo od zanata živili,
stvaraoci nam tribaju - a ne - žbiri. |
| Ćakulon |
Vladajući je sloj ko španjolska gripa,
sride nima - siromah si il' elita. |
| Lajun |
Šuti, žbir je tamo, glavu imaš ludu,
svršit ćemo u - s rešetkama bužu. |
| Ćakulon |
Što imam izgubi? - Mukte je u buži.
U bajbuku sam miran - penzija kuri. |
| Lajun |
Neki su đelozi na ovaj drevni grad,
ždere ih kompleks i antikulturni jad. |
| Ćakulon |
Sad gren kanarinu mom prominit vodu.
Tebe čeka Tera - svome pođi domu! |
| Lajun |
Opet će Korčuli svanut Sunce sreće,
ipak - to samo od sebe - doći neće!! |
|
23. studenog 1999. god.
|
LIK NAŠEG SUGRAĐANINA
Korakom od dva metra sigurno grabi,
strijelja okom - naglo se zaustavi.
Zamisli se - krene - Plokatu ostavi.
Brza opet - ankoru kod "Pule" baci.
Bučno priča - dlake na jeziku nema.
Bliska mu je svaka - golicava tema.
Korčulanin je i time se ponosi,
lik rodnog grada - u srcu gordo nosi.
Junak je pri krcatom pjatu i žmulu.
Žicar nije - vazda svoju troši škudu.
Voli klapu, pjesmicu, đitu u škoje,
pravičan - poštuje tuđe al' i svoje.
Stare solde brižno godinama slaže,
u svoj super-restoran nove ulaže.
Iza veselog mu lica - što se smije,
otvorena rana - podmuklo se krije.
12. studenog 1999. god.
STIHOTVORAC I GRADONAČELNIK
U primorskom je gradiću živi pjesnik.
Tamo se nahodi i gradonačelnik.
Ta se dvojica nisu dobro slagala.
Nogomet je kriv: "Hajduk" i "Croatia".
Prvi je jetko bockao stihovima,
drugi nije mogo - baš ugodit svima.
Ne upravljaš sjajno Gradom, zbori pjesnik.
Nisi rođen za stih - vrati mu načelnik.
Sukob raste - podili se drevni grad.
Protivnici ne znaju - što učinit sad.
Proradi im kliker - rendes utanače,
sporazum dođe na red - umjesto svađe.
Godine jure - primorski cvate grad.
Neš poet bolje pjesme iznjedrio sad.
Nezaposlenih nema - za turiste raj.
Mnogim nevoljama gradića dođe kraj.
5. studenog 1999. god.
INPIČMENT
Doša ti je Bile, inpičment na koncu!
Zapržili su ti pritvorice čorbu.
Adam je radi Eve napustio raj,
Tebe iz Bijele kuće tjeraju sad!
Potražio si svom erotizmu lijek,
sad je Tvoj slučaj podjelio svijet.
Nema mjesta, gdje se o Tebi priča,
slavnijeg od Tebe nema predsjednika!
Stariji je seks od svake nam države,
znaju li to - te republikanske glave!
Skori odlazak Tvoj iz Bijele kuće,
vječno je za umjetnike nadahnuće!!
20. prosinca 1998. god.
MAGARAC SIVKO I
GAZDA MU HAMZIGADRP
| Sivko |
Jadan ti sam - moj gospodar je na me ljut.
Ishod zadnjeg izbora - kriv je ovaj put.
Lovorom mu se nije gizdala stranka,
tamo, na jugu - gdje propala je banka.Bez samara me jaši, oskudno hrani.
Njemu il' meni - odbrojeni su dani.
Strah me jače - demokratski zarevati.
Sad iz banke izlazi - evo ga vani! |
| Hamzigadrp |
Zadnje me vrijeme gledaš ispod oka.
Dosta o tebi zna - tajna služba moja.
Ti se s buntovnim magarcima družiš,
izdaju spremaš - tuđim stadima služiš.Još su crvena neka kopita tvoja,
mozak ti isprati - zadaća je moja.
Na javnom mjestu ne smiješ nuždu činit,
njakati bučno i meni nevjeran bit!
Ja sam tvoja pamet, budućnost i sreća.
Služit meni - dužnost je tvoja magareća.
Budi ponizan ko' i mnogi magarci!
Na polju našem pasi - drsko ne skači! |
| Sivko |
Jučer ste mi kupus sočan obećali.
Od te vaše trave - bolovi me našli.
Na žustro ste me parenje poticali,
al' prostor stambeni niste uvećali. |
| Hamzigadrp |
Njak, njak, njak, - drugo ne znaš, nego njakati.
Magareći si stalež - to moraš znati,
svaku misao na promjene odagnati!
Zauvijek si magarac - travu pasi! |
| Sivko |
Moj vam je rev - nekad simfonija bila,
kad su na nas - tuđa stada navalila,
na izborima čekali moj glas, glas, glas.
Bogat ste sad i smeta vam moj njak, njak, njak. |
U Korčuli, 18. listopada 1998.
RODOLJUB, KRITIČAR I KONOBARICA
|
Čeka Petar Andriju, starog znanca svog,
na terasi kafića, za stolom sjedi on.
Vedro jutro, poslje kišnih dana par,
prohode Plokatom cure, zastaje mu dah. |
| Petar |
Još ga ni, njuškalo je sad na pijaci,
bukve il' gere, na peškariji traži.
Evo ga, finalmente, gre! Torbu nosi,
ingord, uvijek nižu cijenu prosi. |
| Andrija |
Dobro jutro! Kupi sm po kila gera,
Terezi i meni, objed i večera.
Težak je nama starcima život doša,
mirovina mala, a sve puno košta. |
| Petar |
Dobro jutro! O soldima pričaš vazda.
Sjedni, gledaj žene u prolazu sada!
Ćakule o mirovini, stvar je glupa.
Nisi ni doša, već mi kalaješ muda. |
| Andrija |
Nepravda me i bijeda jako tište,
a razlike u bogatstvu sve su više.
Nebo je prekrila hladna, tajkunska noć,
novi su ljudi stekli preveliku moć. |
| Petar |
Zar nemamo slobodu trgovine sad?
Nekomu je sretan uspon, drugome pad.
Zar ti želiš bivše države sivilo,
Goli Otok i bahato činovništvo? |
| Andrija |
Zar je Ford preko noći bogat postao,
Onasis do dolara lako došao?
Za to su trebala njima desetljeća,
Nama se to dogodilo poput bljeska. |
| Petar |
Pun sramotnih skandala tisak čitaš žut.
To je za pravog rodoljuba loš put.
Lijepa je naša, nezavisna sada,
bit će skoro obilja, sreće i para. |
| Andrija |
Dvije domovina polovice ima,
u ponor se srušila zlatna sredina.
Bolje sivilo, nego u mutnom lov,
sva blaga svijeta, uživa tanki sloj. |
|
Konobarica Marica prilazi njihovom stolu
njišućii se u bokovima. |
| Konobarica |
Za šankom sam i svađalački čujem ton.
Uplašena sam. Što je uzrok larmi toj?
Obično ste tihi i gledate žene,
svlačite ih pogledom od glave do pete. |
| Petar |
Za prepirku nisam kriv, draga Marice!
Ne želim smračiti tvoje krasno lice.
Neki bez predaha razorno djeluju,
svakom se uskrslom problemu raduju. |
| Andrija |
Naše se društvo pričinja kao more,
valovi te dignu gore, onda dole,
Molim te, Marice, meni kapučino!
kad te gledam, odmah se osjećam divno. |
| Konobarica |
Oboje ste moje mušterije stare,
ne želim, da vas ružne razdvoje svađe.
Oba gospodina poslužujem rado.
Jednom kapučino, drugom makjato. |
|
Konobarica odlazi mrdajući izazovno
bokovima |
|
Plokatom prohode žene gore - dole.
Andrija i Petar pohotno ih motre.
Već stižu makijato i kapučino,
stanje u društvu začas postaje fino. |
19. rujna 1998. god.
ČOVJEK OD SLAME
Iz neke je vukojebine doluto,
s državom bivšom u brak je ušo.
Vlast je stara - devedesetprve pala,
došljaku se kockasta dopala maja.
Izroni domoljub - od glave do džepa,
partijska ga prošlost - nimalo ne smeta.
Umjesto klasi - sad domovini služi,
pred gazdama novim - udvornički puzi.
Metropolu za savjet uvijek pita,
u drugom je braku - ništa ne riskira.
U procesiji tik je do baldakina,
za višim položajem - curi mu slina.
8. rujna 1998. god.
DAMA I BEREKIN
| Berekin |
Sad je odmor zaslužen potreban vama,
jer perlica vam je dugačak niz rada.
Sad vam je domoljubnom trudu došo kraj.
Umirovljenički ste zaradili raj! |
| Dama |
Gospođu pitat za dob - pristojno nije,
bonton naučiti - trebate što prije.
Klikerčić moj - još uvijek dobro radi,
znanje i titule - nisu mi od lani. |
| Berekin |
Broj me vaših titula ne zanima,
niti brojka vaših godina i kila,
čas je - da vam se domovina oduži,
i da vam što veću mirovinu pruži. |
| Dama |
Sustavu sam prošlom - nepodobna bila,
tek nedavno sam - slobodu osjetila,
ja ću Našoj Ljepoj - služit do kraja,
u nadi i kršćanskog dostojnog raja. |
| Berekin |
Znanje i titule vam nisu od lani.
Možda su zato krivi i partizani.
A što se vašeg kršćanskog raja tiče:
nikad na svoju korist - mislili niste! |
| Dama |
Uskoro će bit demokratski izbori.
Tko pobjedi nek' pravdu bolju kroji!
Neki bi htjeli da nam se prošlost vrati.
Za mene sumnje nema: Bog i Hrvati! |
7. rujna 1998. god.
ČETVORICA "VELIČANSTVENIH"
Da l'su to revolveraši našeg roda,
il'slavni vitezovi okruglog stola,
možda neki sretni dobitnici lota?
Ne! Članovi su to Upravnog odbora.
Iz jedne su naše banke imena sva,
tisak ih je dao - svatko ih dobro zna:
Spretan Lopovsvat, onda Dero Drpizlat,
Ćoso Lopovsin i Uštedak Uzmisam.
Svota je pola milijuna maraka,
za rad im u prošloj godini nagrada.
U nas banke vrlo uspješno posluju,
tomu se snalažljivi jako raduju.
26. kolovoza 1998. god.
KAKO POSTATI DOBAR HRVAT
| Franko |
U posljednje vrijeme razmišljam puno,
najviše navečer i rano ujutro. |
| Josip |
Što to - mom prijatelju zadaje brige,
da više ni žene ne gleda ko' prije? |
| Franko |
Želim pravi pravcati Hrvat postati,
a ti bi mi mogo dobar savjet dati. |
| Josip |
Pojasni želju! Nisi mi bio jasan,
Kakav Hrvat, bogat ili siromašan? |
| Franko |
U nas ima lijepih primjera mnogo,
da se bivši siromah digo visoko. |
| Josip |
Sasvim mi je jasno za čim ti čezneš sad.
Ti želiš biti dobar Hrvat, al' i bogat. |
| Franko |
Putovat, dobro pit, jest zalogaj slastan,
ostat ipak, Hrvat dobar i častan. |
| Josip |
Ha - ha! Pruži mi Franko svoje ruke ti,
pa da vidim, kakvi su tvoji izgledi! |
| Franko |
Zar to ima veze s obnovom duha?
Evo ti ipak, lijeva - od srca ruka! |
| Josip |
Prsti su ti kratki, debeli i masni,
nikad od tebe tajkun - tvoj je put časni. |
| Franko |
Ako budem pravi - za me ima nade,
da se veleposlaničko mjesto nađe. |
| Josip |
Naivan si, umirovjenički brate,
protekcijom će to dobit - mlađe snage. |
| Franko |
Zar ne bih mogo do Južne Amerike,
bit poslanik ljepe nam domovine? |
| Josip |
Za taj uspjeh - samo ti je zgodno ime,
pomogla bi veza iz Hercegovine. |
| Franko |
Zar ovdje nema ništa drugo za mene,
već s tobom pit kavu i gledat žene? |
| Josip |
Penzija ti je užas - ti si otpisan,
dosadan si mi - kao vruć ovaj dan. |
| Franko |
Zar će mi u kafiću doći kraj,
pa neću nikad ugledat ni Paragvaj? |
| Josip |
Ne! Svi su nam konji pobjegli iz štale,
Mi smo sretni, da se kruha za nas nađe. |
| Franko |
Koliko sam očekivao od tebe,
a ti si pod noge bacio mi želje! |
| Josip |
Za nas je kasno - ne pravi tužno lice!
Već su sve meke - zauzete stolice. |
| Franko |
Zar nam se života našeg zatvara krug,
i samo mi ti ostaješ ko plačidrug? |
| Josip |
Zar te Amerika toliko zanima?
Da l'te tamo vuku žene, ples il' klima? |
| Franko |
Poneka je, u svemu tome, istina,
al' ... otud je PRAVIH HRVATA većina!! |
19. kolovoza 1998.
DRUŽENJE LJUDI DOBRE VOLJE
To je bilo jučer - u ACI MARINI,
Nov je libar dan nama i domovini.
Jedan je Korčulanin ostvario san.
Bio je to mnogih ljeta strpljiv rad.
Knjiga je predstavljena - topla bila noć,
ugođaj je bio fin u MARINI toj.
Tu su ljudi i žene s raznih strana,
nakon brojnih godina stradanja i rata.
Zvijezdana noć bez daška u MARINI.
U knjizi su brodograditelji baš svi.
Šarolik program ugodnim ritmom teče,
To je svečanost obične ljudske sreće.
Zaboravih načas tmuran Balkan taj,
gdje narodi vode krvav nesmiljen rat.
Stara priča: jedni grade - drugi ruše.
Neljudi mrze - ljudi se vole, druže.
Došle "Blajke" - lijepa se pjesma čuje,
zvonki su glasovi mladića iz Luke.
Sinjor Pietro divno svira klarinet,
gđa Pjerina klavir - sve je bilo za pet.
Jedne ljetne noći u ACI MARINI,
gosti su raznih nacija i vjera bili.
Mirišu hrstule, klašuni i vino.
Mirno je prošla noć - zabavno i fino
17. kolovoza 1998.
NA KONCU - GRADSKA VLADA
U petak - poslje trinaest mjeseci,
jedni su u vijeću - drugi pobjegli.
Zadnji izborni rezult u arhiv gre,
za što je mnogo zaslužan HDZ-e.
U petak - trinaest mjeseci poslje,
došlo je do raspada koalicije.
U razdoblju tom je i PDV doš’o,
a Frenk Sinatra je dragom Bogu poš’o.
U petak - poslje trinajest mjeseci,
što je jeftinije? Ti slobodno reci!
Na kraju se rodila Gradska vlada,
sreća je prinove u pitanju sada.
U petak - trinaest mjeseci poslje,
neki se domoljub - u zatvoru brije.
Stradunom ne šeta gordo - kao prije,
malo se tko zbog toga zlurado smije.
U petak - poslje trinaest mjeseci,
problem penzija - možda se i riješi.
Naš se penzić nada, čeka, opet nada,
dok ga vječni san - na kraju ne savlada.
U petak - trinaest mjeseci poslje,
mali se broj ljudi zadovoljno smije.
Mudraci kažu, da to dobar znak nije,
u kotlu društvenih problema sve vrije.
7. lipnja 1998. |
