Boran Čulić
Rodjen je u Splitu 1931. god., gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju.
Na filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu je diplomirao povijest. Pisanjem se bavi od 1993. god. Živi u Korčuli gdje je dočekao mirovinu kao nastavnik. Oženjen je, ima dvoje djece, Hrvat i rimokatolik. Član je HSLS-a.

Boran Culic

EXPRES ZA EUROPU - komedija u jednom činu

NAPUŠTAM HSLS

Ne odlazim, jer je postala strančica,
ni što od glave čini tortu Dorica,
nit' kad predsjednik nudi vino BUDIŠA,
već što njen vrh privlači samo stolica.

Javnost o podvalama govorka svašta,
od laktaša nova je procvala kasta.
Ne smeta mi, što je netko iz Drniša,
već poltron, koj' ga prati kad kaka il' piša.

Ne hajem, što je čelnik iz grada Sinja,
neg' što šefov tekst na uho brblja svima.
Ne marim, ako ženu resi boksački nos,
dok ne guče, što joj šaplne glavni bos.

Gdje je snaga i zamah liberala sada?
Od prometejskog bunta osta tek nada.
Vrhuški je splasnuo slobodarski duh,
sad proživljava - ko' dobro ugojen puh.

Zadnje nam poruke - Polit-biro daje:
glumite - zaboravite ideale!
Zakri sjajnu mjesečinu oblačna noć,
grabi skorojević vlast, utjecaj i moć!

19. veljače 2002. god.

 


TAMJAN i ALARM

Prvoga petka Nove - blagosljivlja pop,
drži se važno - dostojanstven ima hod.
Mirisav dim širi upaljena smola,
mnoga mjesta - duhovnik obići mora.

Majka Crkva vjernog slugu u njem' ima,
slava Boga - vazda mu je glavna briga.
Strpljivo i mirno - milodare slaže,
sad pješači od jedne do druge banke.

Friški Euro posebnu ljupkost širi,
svetost i trezor - sve su bliži i bliži.
Kad popu nov cekin zazvoni u džepu,
ganut diže skrušeni pogled nebu.

Tog se petka neobičan slučaj zbio,
sigurnosni uređaj je proradio.
Strka! Iz Dubrovnika zove policija.
Zavrzlama se čudna brzo sredila.

Blagoslov prirodnim ritmom opet teče,
pop već, pun solada - Župnom dvoru kreće.
Naova se lekcija, ipak, mora znati:
Tamjan ne smije blizu alarma stati!!!

21. sječnja 2002. god.

 


PUNO STRAŽNJICA - SAMO JEDNA STOLICA

Na broju je već sijaset kandidata,
njima je Lijepa naša vrlo draga,
Vrli se domoljubi mahnito žure,
da im guza u Predsejdnički tron uđe.

Svaki sebi najvišu ocjenu daje,
jer je savršen od pete do glave,
Bilo koji će od tih poboljšat stanje,
bit će posla za sve - i obilje hrane.

Čim pobjednik Predsejdničku lentu stavi,
dug će isparit - na bolje krenut stvari,
Kad taj u Domovini postane prvi,
nove će ulizice - odmah ga okružiti.

28. prosinca 1999. god.

POLITIČKA TRIBINA PITAJTE - BIRAJTE

Ćakulon Bi san jučer - po ladnom sam vitru poša,
Iz kavane sam - umoran doma doša.
Lajun Što si tamo poša? - Baš si - stara mona.
Kad je bura - uz ženu se stoji doma.
Ćakulon Tericu je il' tebe uvati morbin.
Zadnju si forcu skupi - za jubavni čin.
Lajun Sinoć smo se grijali uz stari komin,
zeje kuvali i nisan opali tir.
Ćakulon Furešti su došli - bila je tribina,
pulitika i zafrkancija fina.
Lajun Star sam. Mene pulitika ne zanima,
samo seks, dobar bokun - a i žmul vina.
Ćakulon Antik si i trom - pa si se zabi doma.
Nisam staromodan - pa sam zato poša.
Lajun Je li bilo mudro - poć iz dvora vani,
njušti tabak i prdež u toj kavani?
Ćakulon Da. Naš su Grad bacili na nisku granu.
Moramo pronać uzrok takvom stanju.
Lajun Sve to ja znam. Nemam potribu tamo poć.
Neki su dotepenci stekli velu moć.
Ćakulon Oko šest stotina je ljudi - bez posla,
Tonemo. Voda nam je do grla došla.
Lajun Brodogradnja slaba - turizam krepaje,
tužno se kala standard - posla sve manje.
Ćakulon Jedan se za vraćanje nazad zalaže:
smokve sušit, masline kupit, predlaže.
Lajun Od starine smo od zanata živili,
stvaraoci nam tribaju - a ne - žbiri.
Ćakulon Vladajući je sloj ko španjolska gripa,
sride nima - siromah si il' elita.
Lajun Šuti, žbir je tamo, glavu imaš ludu,
svršit ćemo u - s rešetkama bužu.
Ćakulon Što imam izgubi? - Mukte je u buži.
U bajbuku sam miran - penzija kuri.
Lajun Neki su đelozi na ovaj drevni grad,
ždere ih kompleks i antikulturni jad.
Ćakulon Sad gren kanarinu mom prominit vodu.
Tebe čeka Tera - svome pođi domu!
Lajun Opet će Korčuli svanut Sunce sreće,
ipak - to samo od sebe - doći neće!!

23. studenog 1999. god.

 
LIK NAŠEG SUGRAĐANINA

Korakom od dva metra sigurno grabi,
strijelja okom - naglo se zaustavi.
Zamisli se - krene - Plokatu ostavi.
Brza opet - ankoru kod "Pule" baci.

Bučno priča - dlake na jeziku nema.
Bliska mu je svaka - golicava tema.
Korčulanin je i time se ponosi,
lik rodnog grada - u srcu gordo nosi.

Junak je pri krcatom pjatu i žmulu.
Žicar nije - vazda svoju troši škudu.
Voli klapu, pjesmicu, đitu u škoje,
pravičan - poštuje tuđe al' i svoje.

Stare solde brižno godinama slaže,
u svoj super-restoran nove ulaže.
Iza veselog mu lica - što se smije,
otvorena rana - podmuklo se krije.

12. studenog 1999. god.


STIHOTVORAC I GRADONAČELNIK

U primorskom je gradiću živi pjesnik.
Tamo se nahodi i gradonačelnik.
Ta se dvojica nisu dobro slagala.
Nogomet je kriv: "Hajduk" i "Croatia".

Prvi je jetko bockao stihovima,
drugi nije mogo - baš ugodit svima.
Ne upravljaš sjajno Gradom, zbori pjesnik.
Nisi rođen za stih - vrati mu načelnik.

Sukob raste - podili se drevni grad.
Protivnici ne znaju - što učinit sad.
Proradi im kliker - rendes utanače,
sporazum dođe na red - umjesto svađe.

Godine jure - primorski cvate grad.
Neš poet bolje pjesme iznjedrio sad.
Nezaposlenih nema - za turiste raj.
Mnogim nevoljama gradića dođe kraj.

5. studenog 1999. god.



INPIČMENT

Doša ti je Bile, inpičment na koncu!
Zapržili su ti pritvorice čorbu.
Adam je radi Eve napustio raj,
Tebe iz Bijele kuće tjeraju sad!

Potražio si svom erotizmu lijek,
sad je Tvoj slučaj podjelio svijet.
Nema mjesta, gdje se o Tebi priča,
slavnijeg od Tebe nema predsjednika!

Stariji je seks od svake nam države,
znaju li to - te republikanske glave!
Skori odlazak Tvoj iz Bijele kuće,
vječno je za umjetnike nadahnuće!!

20. prosinca 1998. god.

 

MAGARAC SIVKO I
GAZDA MU HAMZIGADRP

Sivko Jadan ti sam - moj gospodar je na me ljut.
Ishod zadnjeg izbora - kriv je ovaj put.
Lovorom mu se nije gizdala stranka,
tamo, na jugu - gdje propala je banka.

Bez samara me jaši, oskudno hrani.
Njemu il' meni - odbrojeni su dani.
Strah me jače - demokratski zarevati.
Sad iz banke izlazi - evo ga vani!

Hamzigadrp Zadnje me vrijeme gledaš ispod oka.
Dosta o tebi zna - tajna služba moja.
Ti se s buntovnim magarcima družiš,
izdaju spremaš - tuđim stadima služiš.

Još su crvena neka kopita tvoja,
mozak ti isprati - zadaća je moja.
Na javnom mjestu ne smiješ nuždu činit,
njakati bučno i meni nevjeran bit!

Ja sam tvoja pamet, budućnost i sreća.
Služit meni - dužnost je tvoja magareća.
Budi ponizan ko' i mnogi magarci!
Na polju našem pasi - drsko ne skači!

Sivko Jučer ste mi kupus sočan obećali.
Od te vaše trave - bolovi me našli.
Na žustro ste me parenje poticali,
al' prostor stambeni niste uvećali.
Hamzigadrp Njak, njak, njak, - drugo ne znaš, nego njakati.
Magareći si stalež - to moraš znati,
svaku misao na promjene odagnati!
Zauvijek si magarac - travu pasi!
Sivko Moj vam je rev - nekad simfonija bila,
kad su na nas - tuđa stada navalila,
na izborima čekali moj glas, glas, glas.
Bogat ste sad i smeta vam moj njak, njak, njak.

U Korčuli, 18. listopada 1998.



RODOLJUB, KRITIČAR I KONOBARICA

Čeka Petar Andriju, starog znanca svog,
na terasi kafića, za stolom sjedi on.
Vedro jutro, poslje kišnih dana par,
prohode Plokatom  cure, zastaje mu dah.
Petar Još ga ni, njuškalo je sad na pijaci,
bukve il' gere, na peškariji traži.
Evo ga, finalmente, gre! Torbu nosi,
ingord, uvijek nižu cijenu prosi.
Andrija Dobro jutro! Kupi sm po kila gera,
Terezi i  meni, objed i večera.
Težak je nama starcima život doša,
mirovina mala, a sve puno košta.
Petar Dobro jutro! O soldima pričaš vazda.
Sjedni, gledaj žene u prolazu sada!
Ćakule o mirovini, stvar je glupa.
Nisi ni doša, već mi kalaješ muda.
Andrija Nepravda me i bijeda jako tište,
a razlike u bogatstvu sve su više.
Nebo je prekrila hladna, tajkunska noć,
novi su ljudi stekli preveliku moć.
Petar Zar nemamo slobodu trgovine sad?
Nekomu je sretan uspon, drugome pad.
Zar ti želiš bivše države sivilo,
Goli Otok i bahato činovništvo?
Andrija Zar je Ford preko noći bogat postao,
Onasis do dolara lako došao?
Za to su trebala njima desetljeća,
Nama se to dogodilo poput bljeska.
Petar Pun sramotnih skandala tisak čitaš žut.
To je za pravog rodoljuba loš put.
Lijepa je naša, nezavisna sada,
bit će skoro obilja, sreće i para.
Andrija Dvije domovina polovice ima,
u ponor se srušila zlatna sredina.
Bolje sivilo, nego u mutnom lov,
sva blaga svijeta, uživa tanki sloj.
Konobarica Marica prilazi njihovom stolu njišućii se u bokovima.
Konobarica Za šankom sam i svađalački čujem ton.
Uplašena sam. Što je uzrok larmi toj?
Obično ste tihi i gledate žene,
svlačite ih pogledom od glave do pete.
Petar Za prepirku nisam kriv, draga Marice!
Ne želim smračiti tvoje krasno lice.
Neki bez predaha razorno djeluju,
svakom se uskrslom problemu raduju.
Andrija Naše se društvo pričinja kao more,
valovi te dignu gore, onda dole,
Molim te, Marice, meni kapučino!
kad te gledam, odmah se osjećam divno.
Konobarica Oboje ste moje mušterije stare,
ne želim, da vas ružne razdvoje svađe.
Oba gospodina poslužujem rado.
Jednom kapučino, drugom makjato.
Konobarica odlazi mrdajući izazovno bokovima
Plokatom prohode žene gore - dole.
Andrija i Petar pohotno ih motre.
Već stižu makijato i kapučino,
stanje u društvu začas postaje fino.

19. rujna 1998. god.

 

ČOVJEK OD SLAME

Iz neke je vukojebine doluto,
s državom bivšom u brak je ušo.
Vlast je stara - devedesetprve pala,
došljaku se kockasta dopala maja.

Izroni domoljub - od glave do džepa,
partijska ga prošlost - nimalo ne smeta.
Umjesto klasi - sad domovini služi,
pred gazdama novim - udvornički puzi.

Metropolu za savjet uvijek pita,
u drugom je braku - ništa ne riskira.
U procesiji tik je do baldakina,
za višim položajem - curi mu slina.

8. rujna 1998. god.

 

DAMA I BEREKIN

Berekin Sad je odmor zaslužen potreban vama,
jer perlica vam je dugačak niz rada.
Sad vam je domoljubnom trudu došo kraj.
Umirovljenički ste zaradili raj!
Dama Gospođu pitat za dob - pristojno nije,
bonton naučiti - trebate što prije.
Klikerčić moj - još uvijek dobro radi,
znanje i titule - nisu mi od lani.
Berekin Broj me vaših titula ne zanima,
niti brojka vaših godina i kila,
čas je - da vam se domovina oduži,
i da vam što veću mirovinu pruži.
Dama Sustavu sam prošlom - nepodobna bila,
tek nedavno sam - slobodu osjetila,
ja ću Našoj Ljepoj - služit do kraja,
u nadi i kršćanskog dostojnog raja.
Berekin Znanje i titule vam nisu od lani.
Možda su zato krivi i partizani.
A što se vašeg kršćanskog raja tiče:
nikad na svoju korist - mislili niste!
Dama Uskoro će bit demokratski izbori.
Tko pobjedi nek' pravdu bolju kroji!
Neki bi htjeli da nam se prošlost vrati.
Za mene sumnje nema: Bog i Hrvati!

7. rujna 1998. god.

 

 

ČETVORICA "VELIČANSTVENIH"

Da l'su to revolveraši našeg roda,
il'slavni vitezovi okruglog stola,
možda neki sretni dobitnici lota?
Ne! Članovi su to Upravnog odbora.

Iz jedne su naše banke imena sva,
tisak ih je dao - svatko ih dobro zna:
Spretan Lopovsvat, onda Dero Drpizlat,
Ćoso Lopovsin i Uštedak Uzmisam.

Svota je pola milijuna maraka,
za rad im u prošloj godini nagrada.
U nas banke vrlo uspješno posluju,
tomu se snalažljivi jako raduju.

26. kolovoza 1998. god.

 

 

KAKO POSTATI DOBAR HRVAT

Franko U posljednje vrijeme razmišljam puno,
najviše navečer i rano ujutro.
Josip Što to - mom prijatelju zadaje brige,
da više ni žene ne gleda ko' prije?
Franko Želim pravi pravcati Hrvat postati,
a ti bi mi mogo dobar savjet dati.
Josip Pojasni želju! Nisi mi bio jasan,
Kakav Hrvat, bogat ili siromašan?
Franko U nas ima lijepih primjera mnogo,
da se bivši siromah digo visoko.
Josip Sasvim mi je jasno za čim ti čezneš sad.
Ti želiš biti dobar Hrvat, al' i bogat.
Franko Putovat, dobro pit, jest zalogaj slastan,
ostat ipak, Hrvat dobar i častan.
Josip Ha - ha! Pruži mi Franko svoje ruke ti,
pa da vidim, kakvi su tvoji izgledi!
Franko Zar to ima veze s obnovom duha?
Evo ti ipak, lijeva - od srca ruka!
Josip Prsti su ti kratki, debeli i masni,
nikad od tebe tajkun - tvoj je put časni.
Franko Ako budem pravi - za me ima nade,
da se veleposlaničko mjesto nađe.
Josip Naivan si, umirovjenički brate,
protekcijom će to dobit - mlađe snage.
Franko Zar ne bih mogo do Južne Amerike,
bit poslanik ljepe nam domovine?
Josip Za taj uspjeh - samo ti je zgodno ime,
pomogla bi veza iz Hercegovine.
Franko Zar ovdje nema ništa drugo za mene,
već s tobom pit kavu i gledat žene?
Josip Penzija ti je užas - ti si otpisan,
dosadan si mi - kao vruć ovaj dan.
Franko Zar će mi u kafiću doći kraj,
pa neću nikad ugledat ni Paragvaj?
Josip Ne! Svi su nam konji pobjegli iz štale,
Mi smo sretni, da se kruha za nas nađe.
Franko Koliko sam očekivao od tebe,
a ti si pod noge bacio mi želje!
Josip Za nas je kasno - ne pravi tužno lice!
Već su sve meke - zauzete stolice.
Franko Zar nam se života našeg zatvara krug,
i samo mi ti ostaješ ko plačidrug?
Josip Zar te Amerika toliko zanima?
Da l'te tamo vuku žene, ples il' klima?
Franko Poneka je, u svemu tome, istina,
al' ... otud je PRAVIH HRVATA većina!!

19. kolovoza 1998.

 

DRUŽENJE LJUDI DOBRE VOLJE

To je bilo jučer - u ACI MARINI,
Nov je libar dan nama i domovini.
Jedan je Korčulanin ostvario san.
Bio je to mnogih ljeta strpljiv rad.

Knjiga je predstavljena - topla bila noć,
ugođaj je bio fin u MARINI toj.
Tu su ljudi i žene s raznih strana,
nakon brojnih godina stradanja i rata.

Zvijezdana noć bez daška u MARINI.
U knjizi su brodograditelji baš svi.
Šarolik program ugodnim ritmom teče,
To je svečanost obične ljudske sreće.

Zaboravih načas tmuran Balkan taj,
gdje narodi vode krvav nesmiljen rat.
Stara priča: jedni grade - drugi ruše.
Neljudi mrze - ljudi se vole, druže.

Došle "Blajke" - lijepa se pjesma čuje,
zvonki su glasovi mladića iz Luke.
Sinjor Pietro divno svira klarinet,
gđa Pjerina klavir - sve je bilo za pet.

Jedne ljetne noći u ACI MARINI,
gosti su raznih nacija i vjera bili.
Mirišu hrstule, klašuni i vino.
Mirno je prošla noć - zabavno i fino

17. kolovoza 1998.


NA KONCU - GRADSKA VLADA

U petak - poslje trinaest mjeseci,
jedni su u vijeću - drugi pobjegli.
Zadnji izborni rezult u arhiv gre,
za što je mnogo zaslužan HDZ-e.

U petak - trinaest mjeseci poslje,
došlo je do raspada koalicije.
U razdoblju tom je i PDV doš’o,
a Frenk Sinatra je dragom Bogu poš’o.

U petak - poslje trinajest mjeseci,
što je jeftinije? Ti slobodno reci!
Na kraju se rodila Gradska vlada,
sreća je prinove u pitanju sada.

U petak - trinaest mjeseci poslje,
neki se domoljub - u zatvoru brije.
Stradunom ne šeta gordo - kao prije,
malo se tko zbog toga zlurado smije.

U petak - poslje trinaest mjeseci,
problem penzija - možda se i riješi.
Naš se penzić nada, čeka, opet nada,
dok ga vječni san - na kraju ne savlada.

U petak - trinaest mjeseci poslje,
mali se broj ljudi zadovoljno smije.
Mudraci kažu, da to dobar znak nije,
u kotlu društvenih problema sve vrije.

7. lipnja 1998.

14:12

Rukometni nam ovaj rezultat kaže:
Pobjedničkim barjakom Udruga maše.
Ima jedna predizborna riječ fina:
Dobar život svima - a ne samo njima.

Pet stranaka gaće nove kroji sada.
Ostaje nam - k’o i prije - samo nada.
U Vjećnicu sad - novi stužu ljudi.
Faca nam nova - samo svježinu nudi.

Čas je - da gubitnike utješimo,
Da se - za bolje sutra - svi pomolimo.
Nekoj se boljoj upravi svi nadaju,
Al’ - na žalost - problemi isti ostaju.

PONIŠTEN IZBOR

U gradiću jednom - na obali mora,
Gradu "Moreške" i slavnog Marka Pola,
Čudan se zbio događaj - možda štetan,
Demokratski izbor - poništen je jedan

Dva se našla - glasačka listića više,
Nedužna - na kojima ništa ne piše.
Al’ gubitak odmah - suzno briše lice,
Žalbu Sudu u Zagrebu žurno piše.

"Moreška" uvijek završava jasno,
Crni kralj - svoj poraz priznaje časno.
Al’ sad nisu više viteška vrimena,
jer se čast kupuje a morala nema.

Taj je Ustavni sud - objektivan bio,
palom je vitezu - žalbu usvojio.
On prašinu strese - na konja se vere,
za članstvo Gradskog vijeća - u boj kreće.

Protivnik ga skroman - na svom vrancu čeka,
kušat će opet - da zbaci ga sa sedla.
Hvalisavac nije - pogrbljen je malo,
pokušat će koplje - zabosti mu u salo.

Za 14 dana - bit će opet boj,
doći će kraj - političkoj borbi toj.
Nek Sud u Metropoli donosi svoje,
Al’ moralni pobjednik - zna se - tko je!!

LAKIBUZ

Kakav je to čovijek Lakibuz - tatice?
Značajna je on osoba - sine
Ponosno on hoda - samo naprijed gleda.
Svoj dragocjen pozdrav - on svakome neda.

Da li je u Domovinskom ratu bio?
Žurno išo - još brže - natrag je stigo
Bio je hrabar - ko vitez tužnog lika,
Al’ ne godi mu prasak granata ni vika.

Vjeruje li on u gospodina Boga?
Sasvim. - Sliku mu drži na zidu - doma.
Bogu i narodu - služit će do groba
Lakibuz je i starog - plemićkog roda.

Ide li u crkvu - da’ se skrušeno mili?
Ponizno kleči do oltara, ili stoji.
On tako - punih sedam godina radi
Svake nedjelje - i kad razni su blagdani.

Što on radi, voli - i zašto se bori?
Direktore i vlast naročito voli.
Iza jedne jake ličnosti se krije,
Drugih obzira nema - briga ga nije.

Da li je on uvijek značajan bio?
Ne. - Pad je Berlinskog zida iskoristio
Sada on - sjajnu priliku za sebe njuši,
i sve - što je - prije njega bilo - ruši.

Kakav je prema suradnicima?
Kao feudalac prema kmetovima:
Nadmen, bahat, - zamišljen je - ne pita,
Iskren domoljub - jasno je to - baš svima.

BOJ ZBOG PROCVATA GRADA

Grubo se u klubu svađala dvojica,
došlo je i do boksa - bez rukavica.
Boj su vodila dva odlična Hrvata,
za sreću i boljitak - našeg nam grada.

Mlađi domoljub brzo i točno gađa,
al' u starog je teža - klesarska šaka.
Članovi su pozorno - taj meč pratili,
bili i neutralni - nikoga bodrili.

Jedan je htio: Obnovimo prvo duh!
Drugi: sve komunjare poslati na Sud!
Prvi: htio si dva puta ići u Partiju,
sad si pobožan i veličaš naciju.

Mlađi je borac izvukao deblji kraj,
dobila je radnička ruka - meč taj.
Boj su vodila dva odlična Hrvata,
za sreću i boljitak - našeg nam grada.
NOVOGODIŠNJE PORUKE

Veliki i mali - poruke nam šalju,
dobro zdravlje, uspjeh, posebno u radu!
Rastvorila se kesa ljepih želja,
al' PDV - na sirotinjski džep vreba.

Ljubljenje, čestitke, kolači, bomboni,
praznici su prošli - sad uz rad prioni.
Dug je sječanj - zadnje kune potraži,
moj dragi vjerniče - moli se i radi!
PDV

Što je PDV? Kaži mi, dragi nono!
Moj dragi unuče, slušaj me dobro!
To je prvo brijanje u Novom ljetu,
svježe drpanje po sirotinjskom džepu.

Sa zebnjom kupac u trgovinu kroči,
sve prodavače oštro gleda u oči.
Strah ga je prevare - nikom ne vjeruje,
danak mu novi - država utjeruje.

Što su: kupac i država? Nono dragi!
To su neprijatelji vječni i stari.
Ona je nevidljiva, okrutna sila,
stalno ga štipa, ne da mu mira.

Zašto takva sila - postojati mora?
Pa zar ne postoji izbor il’ sloboda?
Unuče moj, teška su pitanja tvoja,
neke oblače, druge svuku do gola.

Ali, nono! Zašto tako biti mora,
da poskupljuje ista, obična roba?
Klozet papir je pojeftinio sada,
kozmetika a i pivo, Bogu hvala!

Nono moj! Kruh i mlijeko poskupljuju.
Zar likere, pivo, mala djeca piju?
Da l’svi, zbog cijena, pate i strahuju?
Ne. Neki se u raskoši utrkuju.

Većini je sreća pružila priliku,
standardom je stigla Južnu Ameriku.
PDV je stara, rodoljubna pjesma,
"Budi nam rajo i nadalje svijesna"

Za napete je živce - to nova mora.
Na licu puka - niče još jedn abora.
Stavi dlan na srce - gledaj u zastavu!
Nakit i zemlju - stavi sad na prodaju!

Šuti! Ruke u vis! Kune opet vadi!
To je porez - Hrvatice i Hrvati!
PDV je, zna se, spretan džeparski skok
u Novom nas ljetu Vlada ljubi: cmok, cmok!!

KARNEVAL 1998. GODINE

Anđa
Vrijeme je karnevala, dragi mužu!
Pokladne nam maske - u ormaru trunu.
Za nove krabulje - treba mnogo kuna.
Može l’poslužiti nama - koja stara?

Gojko
Ostavi na miru stare, ženo draga!
Nova mi savršeno licu prianja.
Sa starih možda, tek prašinu treba strest,
jer se prošlost s nama - opet može srest.

Anđa
Mogli bismo na dar - nekom dati stare,
da nam pokloni novi, trošak ne prave.
Trebamo ih izvuć iz naftaline,
i bit će ko nove - dopast će se svima.

Gojko
Opasno je navući krabulje stare,
dok se iluzije nove - ne ugase.
Novu sam masku, u pravi stavio čas.
dobro plaćeni rodoljub - postao sad.

Anđa
Mudar si i praktičan, dragi mužu moj!
U tebi su našli vlast i novac - divan spoj.
Nek nam domoljublje potraje što duže,
izvori bogastva - nikad ne presuše!

Gojko
Iz tvojih ustiju - pa u Božje uši!
Nek’ nas Domovina tako - vječno služi!
A kad siromašni na bogate krenu,
imat ću lovu i novu masku spremnu.

GRADONAČELNIK SE LJUTI

Lijepa naša - jednu općinu ima,
gdje, na žalost, rijetko koja stvar štima.
Tu je privredna i politička kriza,
al' i nezaposlenost - ta strašna hidra.

Umjesto, da vješti i jaki tim stvori,
on se javne riječi i pjesme boji.
Da li sa problemima prihvaća ljuti boj,
il' zabija glavu u pijesak - ko noj?

Sad moramo Sokrata u pomoć zvati,
da nam mudrac samopouzdanje vrati.
Mudri Grk kaže: Upoznaj samog sebe!
Nek’ taj gradonačelnik od toga krene!


VELIKA LOVA  - LAKO STVARA LOPOVA

Mande
Ružne se pričice čuju, dragi mužu,
o jednoj banci - u domovine kutu.
Jedna je grupica zaigrala bal,
priprositm je štedišama zastao dah.

Gojko
Ne vjeruj, što govori buntovna rulja!
Kritike joj je vazda gubica puna.
Kad provjereni domoljub uzme kredit,
on će, il’ mu unuk, sve pošteno sredit.

Manda
O milijunima maraka je riječ.
Što će na to reći - siromašan svijet?
Nakon PDV-a - puk živi bez nade,
jer misli, da se danas previše krade.

Gojko
Problem rješava odgovorna grupica,
već se zakrpala bančina rupica.
Hvala Bogu! To ozonska rupa nije.
Sve će opet bit u redu - kao prije.

Manda
Čini se, da se o rupetini radi,
i da će mrežu krpit - stališi mali.
Sad štedišama niz vrat hladan curi znoj.
Kaju se, da su banci dali novac svoj.

Gojko
Vazda je bolje uzeti, nego dati.
Ta se prastara istina - mora znati.
Lakovjernih je sanjara prepun svijet,
sad za zdravlje vratit - plaćaju skupi lijek.


Back