Mr. MARKO MARELIĆ
(Čara, S. Francisco/USA)
 
Gosp. Marko Marelic Marko Marelich, late Antun, was born in 1922 in the village of Cara, on the island of Korcula, Croatia. In Cara he finished six years of school and two Sunday schools with excellent grades. During the war, 1944 and 1945, he finished the marine academy school in Divuljama at Split. In 1955 he emigrated to America where he continued his education at Mission Dolores High School and Mechanical Engineering School. While working in America he studied history from the beginning of civilization to the present day, especially about the discoveries of Edison, Marconi, Nikola Tesla and other famous and important people such as George Washington, Giuseppe Garibaldi, Dante, Otto Bismarck, Tolstoy, Marx and Engels, the Greek philosophers Plato and Socrates, etc. Today he is retired and writes about ancient history, world history and the history of his village of Cara, about which he intends to write a book someday.

E-mail address: m_marelich@sbcglobal.net


LIST OF HISTORY ARTICLES

- Notable World earthquakes and seismicity - pdf file 100 kB
- Brief Athenian history, psephisma, Alexander the Great and Corcyra Nigra
- A short history of the Hebrews
- Ancient Greek Civilization in the Fifth Century

- Ancient Hellenic history - The Second Period of Colonial Expansion (about 750 – 550 B.C. )
- From the Peloponnesian War to the Sicilian Expedition 431 – 415 B.C.
- Ancient World History: Part 1, Part 2

- German Tribes invaded the Roman Empire and the Slavs occupied the Illyrian Provinces.
- Unification of Italy 367 - 266BC
- Remains of the hellenic and roman civilization in illyricum
- The inheritance of Greece
- Dawn of recorded history
- Julius Caesar Becomes The Undisputed Ruler of the Roman Empire
- The decline of the Roman empire - DIOCLETIAN and CONSTANTINE
- Roman conquest of the Mediterranean and the Adriatic

- SUPERSCULPTURES Man's Attempt to Immortalize Himself

- Early middle age feudal states and eastern frontier kingdoms
- The Lombards In Italy, the Franks, The Germans
- Political and economic developments in medieval Europe
- The Muslim empire
- THE CRUSADES Marched Against Islam
- The revival of ancient learning
- Culture in the Middle Age
- Charlemagne revives the idea of Empire
- Some European nations establish overseas empires
- Martin Luther and the reformation
- Unification of Italy [1815 - 1870]

- Croatian history - Kings of Croatian blood
- Croatian history - Political Struggle of the Croatian Church
- History of the first croatian rulers

- The union of Croatia with Hungary
- Croatian history - The Decline of Byzantium and The Ascendancy of the Hungarian-Croatian Rulers
- Croatian history - The Extinction of the Arpad Dynasty

- History of Venice (800 - 900 A.D.)
- History of Venice (991 - 1032 A.D.)
- History of Venice (1130 - 1172) between two Empires

- History of World War I
- Vienna: The nationalist revolution in Central Europe and Italy
- The Byzantine and Slavic Worlds

- The Byzantine empire, from Ancient Times (Porphyrogenite) to Modern Times

- Josip Juraj Strossmayer - kratka biografija
- Nikola Tesla
- History of Galileo from 1564 - 1642
- Science in the Age of Galileo

- History of the name Lumbarde (Lombard)
- Prilozi povijesti naselja ČARA
- Čarske poslovice i latinske izreke prevedene na hrvatski

- Vernacular sela Čare - stare riči
- Stari natpis na kamenim parastadama iz Zavalatice
new1.gif (1271 bytes)
- Stari natpis na kamenim parastadama iz Zavalatice (2)

 

PJESME

  POZDRAV KORČULI

Korčula mila, rodni otoku moj,
Ti nježna ružo, u bašti prekasnoj,
Voli Te i ljubi - otočanin Tvoj,
Ma gdje on bio, Za Tebe bije boj.

Pak bio iz grada, Luke ili sela,
Svatkom od Tebi priča, ponosnog svojeg čela,
Volim Te Korčulo, kao košnicu pčela,
Jer si za mene Ti, rijeka bistroga vrela.

Ta Tvoja divna zelena polja,
I strmi brijegovi, koji Jadran krase,
Lijepa si, lijepa, i da nisi moja,
Pak uvijek ja mislim, kada ću k'Tebi nase.

Kruži Te more, pitomo i bistro,
I ribice male, koje žive zate,
Za svatkog došljaka, Ti si jedno isto,
Častan spomen, ne smu da Ti krate.

Tvoje je nebo, zvijezdano i tiho,
Pak i sunce žarko, koje grije na te,
Vjekovima imaš, svoje ime čisto,
Djete Tvoje, dušom pozdravlja te.

A po lijetu, kad Tvoj cvrčak toči,
Bezbroj lađa, pokriju Ti more,
Loveć ribe, po danu i noći,
Pjesme se mornara, urnebesno ore.

Ime Tvoje slave, krasne igre dvije,
Koje se rode, kroj bojeve teške,
Što izvode mladi, vitezovi Kompanije,
I dvobojne, Tvog grada Moreške.

Do vidjenja k'Tebi, rodni otoku moj,
Najljepši cvijete, na moru Jadranskom,
Voli Te i ljubi, otočanin Tvoj,
Ma gdje on bio, za Tebe bije boj.

Marko Marelic pok. Antuna,
San Francisco, California,  November, l959

  GLAS ČARSKOG POŠIPA

Na obali Čarske - "Zavale naše",
Šire se mirisi - Pošipa vina,
Sve je veselo, razbiju se čaše,
Ori se pjesma, sa usta svima.

Ponosan junak, "ja sam iz Čare",
Gdje rastu loze - prekrasne dvi,
Prva je jedna od ovih Pošip,
Te žuti rukatac - slijedi za njim.

Te dvi naše - prekrasne ruže,
Posadio je Crnomir!
Petar se imenom zvao,
Vjeran sam zauvjek - ja njegov sin!

Svi ovi ljudi iz Čare su naše!
Svatkoji priča od svojega vina,
Smijeh se nastavlja - sve dobro paše!
Turist se časti i ugodno prima.

Kuhaju jastoge i jarac se peče,
Plesove igraju i harmonika svira,
Sve je veselo - ugodno teče,
Pošip se toči i cura se bira.

Redaju stolove i tavalje bjele,
Dolaze gosti, sa Europe cijele,
Traži se Pošip, ori se pjesma,
Oh, Bože mili - biti će nevere.

Zatim se barka hvataju vesla,
Te morem plavim - zaplove svi,
Da mogu svakom izvaditi ježina,
I slatki Pošip da mogu pit.

Maistral zapuše, ugodan je svima,
Večer se bliži i zvijezde već sjaju,
Poznata svima Jadranska klima,
I sama pjesma - dolazi kraju.

Sad reci svatkom - Ti - "Čarko mlada",
Voliš li mene - od srca Ti,
Ja pijem vino - "Čarski Pošip".
Sretna ćeš samnom - zauvijek bit!

Doviđenja!
Goodbye!
Arrivederci!
Auf Wiedersehen!

Marko Marelic pok. Antuna,
San Francisco, California,  October, l979.

 

  MOĆ ČARSKOG POŠIPA

Opio se mladi Marin,
Što i gdje je jadan pio,
Nacuknut je tako grubo,
Da ga i bar, već ni htio.

Svi po Čari - dobro znaju,
Skim je Marin našće pio,
On je traži samo Pošip,
A ni prije ništa jio.

Pijuć vino - prve vrste,
Koja raste - u polju vanka,
U pjesakstom - zvanom žaktu,
Sunčanoga Plavinšćanka.

Kad ni Marin - Pošip znao,
Žašto ga je onda pio,
Nego što je treba Marin,
Dobar ručak prije jio.

Prvi put je - kao stranac,
Čarsku moštru - vidit htio,
Za Čarsko je vino čuo,
Ali Pošip nikad pio.

Prespavao je on u Čari,
Pošto trijezan nije bio,
Da se vrati svome selu,
Kakav Čari je prispio.

Kad se Marin otriznuo,
Svome selu je prispio,
Čarski Pošip - već nije pio,
Jer Pošipa tu nije bilo.

U Marina, jadnoj glavi,
Pošip trag je dug ostavi,
Kad je moštra, on dojde u Čaru,
On se opet najde u bar-u.

p.s.
Izraz pjesme po Čarskom vernakular
(Čarski narodni jezik)

Marko Marelich pok. Antuna
San Francisco, California November 14, 2006

  ISELJENIK

U ranoj mojoj mladosti pustoj,
Nađoh se ja u dalekoj tuđini,
Okružen tugom i bradom gustom,
Bez itkog svoga, kao na pučini.

Brige me more danju i noću,
Što mi se desilo, Bog sam to zna,
Pa ako isto sunce je na nebu,
Sada me drugčijom toplinom sja.

Nedjelja više nije mi ona,
S'kojom sam veselje djelio ja,
U Crkvu išo i slušo zvona,
I svojim društvom zapjevat zna.

Ne čujem više Majčinskog glasa,
Kada mi reče, Sine Moj, Spi,
sad čujem poziv alarmnog sata,
Kojeg mi proklinju najlijepši sni.

Kud god se okrenem, svuda je cvijeće,
Ma da ga smijem ubrati ja,
To tuđe jeste pak zato neće,
Da svojeg mirisa on meni da,

Kad Božic dođe, za slavu neznam,
Jer vise ona zvona ne zvone,
Tuđin se veseli, čuje se pjesma,
A meni suze niz obraz rone.

Tako mi klonu tjelo i misli,
I mojoj svijeći bliži se kraj,
Poslijednje reću sta me grozno tisti,
Jer iskrenost za mene, najviši je dar.

Kad ja umrem u tuđini,
Naprav'te mi grob u barci,
Morskoj dajte je vjetrini,
Nek me vrati mojoj Majci! - "Croatia"

Marko Marelic pok. Antuna,
U San Francisco, California, Bozic-1959

Note:
I have received many requests to translate this poem into the English language. Translations of poetry from one language to another are among the most difficult of all translation tasks. The cadence, rhyming and grammatical techniques employed in the original are next to impossible to reproduce in another language. Therefore, a word-for-word translation of ISELJENIK has not been attempted here; rather, all efforts have gone into capturing as much of the emotion and spirit of the original poem as was possible.

 

EMIGRANT

Early in my solitary youth, I found myself in a strange far-away land, Surrounded by sadness and with a heavy beard, Without anyone I know - just like on the open sea.

Worries pressure me day and night, What happened to me? God only knows. Even if the same sun is in the sky, Now it shines on me with a different warmth.

Sunday is no longer that one, With whom I shared happiness, I used to go to Church and listen to the bells, And with my friends sang songs we knew.

I no longer hear my Mother's voice, When she told me -"My Son, Sleep," Instead I hear the ring of the alarm clock, Who is cursed in my very best dreams.

Wherever I turn - everywhere are flowers, But I have no permission to pick them, Because they belong to someone else - they don't allow, Even the smell to share with me.

When Christmas comes - the celebration I don't know, Because I don't hear my bells from home, Strangers are rejoicing - I hear the song, And the tears run down my face.

And so my body and thoughts collapse, And the light of my spirit comes to an end, At last I will say what troubles me most, Because honesty, for me, is the greatest gift.

When I die in a foreign land, Make my grave in a little boat, Cast me to the ocean wind and, Let me return to my Motherland! - "CROATIA"!!

Marko Marelic, late Antuna San Francisco,
California, Christmas-1959

  Ispovjed

Mlada cura kad zaželi
da se jednom žarko ljubi,
ona hoće da joj budu,
sasma bijeli njeni zubi.

Kako starac ja već mogu
da i mene netko ljubi,
kad su moji svi ispali
od prirode pravi zubi.

Već priliku jednu imam
da postavim false zube,
platit ću ih mnogo skupo
samo da me žene ljube.

A godine - kako moje
da ih smanjim - tužan ja,
svatko onda će da reče
da godine kradem ja.

A sa lica - grišpe moje
kako ću ih maknut ja,
doktor hoće da istima
pak da skupo platim ja.

A da rečem prijatelju
kakav problem imam ja,
on će reći svojoj ženi
pa će čitav svijet da zna.

Da izbjegnem - neprilike
molit ću se Bogu ja,
da ispravi misli ljudi
da godine nisam kra.

Marko Marelić
January 29, 2006
(korišten čarski vernacular govor)

  Prvi rendez - vous

Sastala se Buha i Muha,
Jer nemaju posla druga,
Muha Buhu - prva pita,
Kud se danom i noći skita?

Buha Muhi odgovara,
Ja prirodnog imam dara,
Da se hranim krvljom ljudi,
Kad spavaju - njih ne budim.

A po danu skočim Psima,
U njih dosta krvi ima,
U dlake se njene skrijem,
I tu krv im slatku pijem.

Po kućama i po štali,
Svud ja Buha posal pravim,
Ja sam tiha i bez zvuka,
Ne galamim kao Muha.

A sad Muho meni reci,
Prvo misli - pak izpeci,
Rekla sam Ti posle moje,
Sad mi reci što znaš bolje.

Muha Buhi odgovara,
I ja imam Božjeg dara,
Ja se uvjek muhte hranim,
I od ljudi često branim.

Ja njihovu jedem hranu,
Samo pravim to po danu,
Jer po noći moram spati,
I to vrijeme njima dati.

Moj je život vrlo kratak,
Jer je velik moj zadatak,
Jedem meso - malo kruha,
Sretno živem kao Muha.

Kraljica sam - uzduž zraka,
Sve od jutra pak do mraka,
Ja ne skačem kao Buha,
Vec letjeća Ja sam Muha.

Ispjevao: Marko Marelich
Umirovljeni Mechanical Engineer
San Francisco, California
July 22, 2006

  JOŠ MOJA BARKA PLOVI

Tamo, u daljini,
Na sred plavog mora,
Po divljoj vjetrini,
Ispod strmih gora.

Još sad moja barka,
Po pučini plovi,
Samo jedan bijeli,
Na njoj Galeb stoji.

Jedro joj je istrgano,
Od silnih vjetrova,
Korito joj isplakano,
Od morskih valova.

Ostah tužna je bez mene,
Bez timuna - svugdje luta,
Kao majski cvijetić vene,
Grijeći ga žega ljuta.

Naokolo brodi plove,
Nema više pjesme one,
Sa palube veslo tone,
Dok kampane tužno zvone.

Samo jedna - u daljini
Svijeća blijeska, pak se gasi,
Sjajan mjesec na visini,
Biserjem je morskim krasi.

Dok valovi morski huče,
Svud je tama, kiša tuče,
Sa Sućurja Or’o buče,
Kud Jadranski lutaš vuče.

U snovima tužnim mojim,
Od barčici mojoj snivam,
Na palubi da joj stojim,
I uzlove stare tkivam.

Plovi, moja barko, plovi,
Dok prolijeće bujno dođe,
Doće cilju naši snovi,
Tuga i lutnja će da projde.

 

Marko Marelic pok. Antuna,
San Francisco, California, 1959 god.

  SMRT BRAĆE CRNOMIRA

Što su oni crni vrani,
Podgrabili ispod krila,
Zašto sunce tužno grani,
Nad Domajom Crnomira?

Za kim plavo more cmili,
Ovog jutra tako rana,
Čemu vjetar žurno piri,
Nad Biserom od Jadrana?

Latin tu je jucer bio,
Tužno selo ostah golo,
Staro i mlado poubio,
Kleti Dužd-e Orseolo.

U boju su protiv njega,
Za odbranu svojeg roda,
Devet braće Crnomira,
Ponos sela Jadranskoga.

Krvava je borba bila,
Protiv brojcanog Latina,
Ranjena su braća stigla,
Šest u ruke Mlečanina.

U Galije strpali ih,
Sa boišta, punih rana,
Sa bičem ih bičevaše,
Vozili ih duž Jadrana.

A Meltcima kad stigose,
Oholi ih zgrabi Hombre,
Doživotno ih predaše,
U podzemne Katakombe.

U mukama izdahoše,
Zamoreni strašnom gladi,
U tudjini, grob najdoše,
Crnomiri borci hrabri.

Vjekova se devet reda,
Od žalosnog toga dana,
Vjekova će više trebat,
Dok zacjeli tužna rana.

CRNOMIRI!, časno pa'ste,
Carska Mati Vas porodi,
Za svoj narod život da'ste,
Težeć jednom stić Slobodi.

Krv HRVATSKA - Vaša Sveta,
Vjekovno je čista bila,
Dokle bude Sunce i Svjeta,
Slavit će Vas Domovina.

Na groblju Vašem ruža nema,
Jer nad njim tuđi vjetrić piri,
Naša pjesma su Vam ruže,
A legende Karanfili.

Duh potomstva Vaseg Kliče!!!
Vječnog Vama bilo mira,
Na grobu Vam slova pišu,
"FRATERNUS CRNOMIRI, MORTUUS PRO PATRIA, CROATIA"

Marko Marelic pok. Antuna,
Na Pacificu, California,  December, 1960

Back